Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-686/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja M. M. pok. Š. s prebivalištem u S. - P., te boravištem u Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. K. iz R. S., 1222 T., L., B. 3, zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku iz U., radi utvrđenja ugovora ništetnim i dr., odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1575/2011-138 od 6. svibnja 2024., dana 7. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. M. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1575/2011-138 od 6. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

''Odbacuje se zahtjev tužitelja M. M. za ponavljanjem postupka radi izmjene odluke od 29. rujna 2023."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Tvrdi da je pogrešno pravno shvaćanje suda prvog stupnja i suprotno pravnom shvaćanju i praksi Europskog suda za ljudska prava, kao i odredbi čl. 46. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava. Europski sud za ljudska prava izrijekom navodi da su prijašnje presude suda relevantne za donošenje njegovih budućih odluka, što podrazumijeva i odluku nacionalnih sudova. Smatra da je mogao podnijeti zahtjev za ponavljanjem postupka na temelju usporedive presude Europskog suda za ljudska prava, iako nije bio stranka u postupku. Stoga je presuda tog suda u predmetu Bulić protiv Hrvatske bila primjenjiva. U predmetu poslovni broj P-1575/2011 podnio je tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zajmu i predložio izvođenje dokaza o stanju njegova računa u banci u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu. Taj dokaz sud nije izveo niti ga je u obrazloženju spomenuo te je ocijenio da je Ugovor o zajmu valjan. Smatra da na temelju relevantnog pravnog shvaćanja Odbora za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava nije bilo procesne smetnje za podnošenje zahtjeva za ponavljanje postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja naveo da je predmetna žalba tužitelja još jedan u nizu procesnih zlouporaba tužitelja u proteklih 13 godina koliko traju postupci između parničnih stranaka, a ima za cilj pokušaj onemogućavanja ovrhe koja je u tijeku pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Ovr-411/2022. Svi žalbeni razlozi žalitelja neutemeljeni su i predstavljaju tužiteljevu konstrukciju, pa ih je potrebno odbaciti. Tijekom trinaestogodišnjeg postupka tuženik je dokazao osnovanost svoje tražbine i svi su mu sudovi poklonili vjeru i nitko nije povjerovao u tužiteljevu priču da je potpisao Ugovor o zajmu i kasnije Aneks na iznos od 186,000,00 eur, a da nije primio novac. U svom je stranačkom iskazu priznao primitak 65.000,00 eur te primitak iznosa od 15.000,00 eur na svoj transakcijski račun. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj M. M. 19. srpnja 2011. protiv tuženika R. K. podnio tužbu s glavnim zahtjevom radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kratkoročnoj pozajmici s valutnom klauzulom od 9. kolovoza 2010. i eventualnim zahtjevom radi utvrđenja pobojnosti istog Ugovora uz zahtjev za brisanjem založnog prava na nekretninama u k.o. S.. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P- 1575/11 od 17. listopada 2014. odbijen je njegov glavni i eventualni tužbeni zahtjev te zahtjev za brisanjem založnog prava te je u jednom dijelu njegova tužba odbačena (l.s. 68), koja je presuda prvostupanjskog suda potvrđena presudom i rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-3851/14-5 od 31. svibnja 2016. (l.s. 118).

7. Tužitelj je svojim podneskom od 12. ožujka 2018. podnio prijedlog za ponavljanjem postupka te je svoj prijedlog za ponavljanjem dopunio prijedlozima od 5. listopada 2018., 10. listopada 2018., 9. prosinca 2020., 19. veljače 2020. te 3. travnja 2020., koji su prijedlozi rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-1575/2011 od 9. prosinca 2022. odbijeni (l.s. 388).

8. Tužitelj je dana 29. rujna 2023. podnio zahtjev za ponavljanjem postupka s tim da se u svojem zahtjevu pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava od 26. rujna 2023. u predmetu Bulić protiv Hrvatske. U svom je prijedlogu naveo da je istom presudom Europskog suda za ljudska prava utvrđena povreda prava na pošteno suđenje suprotno odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Međunarodni ugovori – "Narodne novine", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/13, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija), u kojoj da je izražen stav da je zbog arbitrarnosti kod donošenja odluke došlo do povrede prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije te tvrdi da je u parničnom predmetu poslovni broj P-1575/11 također donesena arbitrarna odluka bez dostatnog obrazloženja, pa mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

9. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je odbacio zahtjev tužitelja M. M. za ponavljanjem postupka u smislu odredbe čl. 428.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) zauzimajući shvaćanje da je Europski sud za ljudska prava u citiranom predmetu presudio da je u konkretnom slučaju (Bulić) došlo do kršenja ljudskih prava u pogledu čl. 1. Protokola broj 1 Konvencije, ali da u konkretnom slučaju u postupku poslovni broj P-1575/2011 tužitelja M. M. i presudama na koje se poziva žalitelj nije došlo do povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda.

10. Obzirom na takav sadržaj presude Europskog suda za ljudska prava u konkretnome nisu ispunjene pretpostavke da bi se moglo dopustiti ponavljanje postupka. Naime, odredbom čl. 428.a st. 1. ZPP propisano je da kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom, uz tu Konvenciju koju je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može u roku od 30 dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojem je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno.

10.1. Sama činjenica da je dio zahtjeva od strane Europskog suda za ljudska prava ocijenjen dopuštenim, a da samom presudom nije utvrđena povreda kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode, ne znači da je ispunjena pretpostavka za ponavljanje postupku, u smislu odredbe čl. 428. a ZPP.

10.2. Dakle, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja, potrebno je da je Europski sud za ljudska prava donio odluku koja se odnosi na konkretan predmet u kojem se onda može u propisanom roku od 30 dana podnijeti zahtjev za izmjenu odluke. U konkretnom predmetu tužitelja M. M. to nije ostvareno.

11. Stoga žalba tužitelja M. M. nije osnovana.

12. Na osnovi iznesenog trebalo je, po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

U Zadru 7. listopada 2024.

Sutkinja

Blanka Pervan, v. r.