Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-2725/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HZU, [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d. iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb OIB: 38922958547, zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-186/2018-93 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-186/2018-93 od 21. lipnja 2024., u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima postupka pod točko II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb OIB: 38922958547, da na ime naknade štete isplati tužiteljici UZU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 26.544,56 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 19.794,56 eura počevši od 7. svibnja 2018. pa do isplate,

- 6.750,00 eura počevši od presuđenja pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 8.659,26 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 6.750,00 eura za razdoblje od 7. svibnja 2018. pa do presuđenja, kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan."

2. Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda koje je zadobila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. svibnja 2015. u Rijeci.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da iz službene bilješke o obavljenom razgovoru s tužiteljicom nakon prometne nezgode proizlazi da je ista izjavila: "da ne može sa sigurnošću reći je li vozač vozila koje se kretalo brzo i sjeklo zavoj prešlo na njenu stranu kolnika ili samo do središnje crte jer se sve dogodilo jako brzo, da se uplašila, pokušala izbjeći sudar i da se ne sjeća što je napravila", kao i da nije vidjela marku ni registarsku oznaku vozila ali da je vozilo svjetlije boje,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni i zračni promet HZ dipl. ing., proizlazi da je tužiteljica upravljala motociklom ulicom Markovići od zapada svojom desnom trakom, lijevo od njene sredine i da je ulazeći u desni nepregledan zavoj izgubila kontrolu i prevrnula se zajedno s motociklom na desni bok, klizeći prema tjemenom dijelu zavoja,

- da ako bi uzrok gubitka kontrole i pada bilo kratkotrajno naglo kočenje, onda se tužiteljica tada na ulasku u zavoj kretala brzinom od oko 36 km/h,

- da je na mjestu nesreće dozvoljena brzina od 50 km/h,

- da za mehanizam nastanka pada kratkotrajnim naglim kočenjem tužiteljice ista bi nastavkom vožnje mogla komotno savladati zavoj bez smanjenja brzine i poteškoća, a zbog čega je onda tužiteljica u prilasku tjemenom dijelu zavoja nakratko zakočila i na taj način se sama dovela do pada tehničkim putem nije moguće utvrditi,

- da iz iskaza tužiteljice, svjedoka UZ i ZZ proizlazi da bi uzročno posljedično kretanje tužiteljice bilo povezano s načinom vožnje nepoznatog osobnog vozila iz suprotnog smjera, s ostvarenim perifernim kontaktom ili bez toga, koju okolnost tehničkim putem nije moguće isključiti,

- da na navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka stranke nisu imale primjedbi,

- da je sud prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka UZ i ZZ u odnosu na spornu činjenicu (ne)postojanja vozila marke VW Golf budući su suglasno iskazivali da su to vozilo uočili, da je vozač pokazao dvojbu nakon pada tužiteljice s motociklom hoće li se zaustaviti ili ne i da je napustio mjesto nesreće, a što su izjavili policiji kao očevici štetnog događaja,

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je zaključio da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran vozač nepoznatog vozila te da nema doprinosa na strani tužiteljice.

10. Oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje (članak 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu – "Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje: ZOOP).

11. Prema odredbi članka 46. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 – dalje: ZSPC) propisano je da vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnik, kretati se sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu.

12. Odredbom članka 51. stavak 1. ZSPC-a propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

13. Oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje sukladno odredbi članka 30. ZOOP-a, pa je tuženik pasivno legitimiran.

14. Odredbom 1072. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a stavkom 2. ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugom za njegovu štetu razmjeru stupnju svoje krivnje.

15. Sudionici u prometu dužni su kretati se sredinom obilježene prometne trake i prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste. Tužiteljica se motociklom kretala ispod zakonom dozvoljene brzine i svojom stranom kolnika. Postupanje vozača vozila suprotno je odredbama članka 46. i članka 51. ZSPC-a, dok tužiteljica svojim radnjama nije doprinijela nastanku štete. Naime, tužiteljica nije trebala očekivati da će se vozilo iz suprotnog smjera velikom brzinom približiti ili prijeći središnju liniju na kolniku, te na taj način ugroziti istu, slijedom čega je reakcija tužiteljice na takvu situaciju i ovom sudu razumljiva.

16. Stoga je i po ocjeni ovog suda, do pada tužiteljice s motocikla došlo isključivo zbog radnje vozača nepoznatog vozila, pa kako je tuženik pasivno legitimiran, to je odgovoran za nastalu štetu tužiteljici, sukladno odredbi članka 1045. ZOO-a.

17. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da je kod tužiteljice došlo do prijeloma lateralnog kondila desne koljenične kosti (tibija), slijedom čega je hospitalizirana u KBC Rijeka od 7. svibnja do 11. svibnja 2015. i u tom razdoblju učinjen je operativni zahvat u vidu vanjske fiksacije prijeloma, nakon čega je otpuštena s preporukom da hoda na štakama bez oslanjanja na desnu nogu. Ponovno je hospitalizirana i 19. svibnja 2015. učinjen je novi operativni zahvat u smislu odstranjenja VF te otvorene repozicije unutarnje fiksacije prijeloma gornjeg kraja koljenične kosti LCP pločom. Nakon toga je upućena na fizikalnu terapiju. Trpjela je bolove jakog intenziteta u trajanju od 8-10 dana, srednjeg intenziteta 1,5-2 mjeseca, slabijeg intenziteta 5-6 mjeseci. Tužiteljica je pretrpjela strah zbog čega se i liječila kod psihijatra i psihologa, a ostalo je naruženje srednjeg stupnja. Cijeneći da je tužiteljica stradala u dobi od 46 godina, i imajući u vidu trajne posljedice koljenskog zgloba koje zbog težine istih otežavaju obavljanje većine radnji i aktivnosti svakodnevnog života u različitom opsegu, duže statodinamičko opterećenje u vidu nešto dužeg stajanja, nešto dužeg hoda, hodanja uz stepenice i sl., pa je onemogućena u bilo kakvoj rekreacijskoj aktivnosti, kod tužiteljice utvrđen u omjeru od 35-40%. Tužiteljici je bila potrebna tuđa stručna pomoć u trajanju 1350 sati (150 danax5 sati+90 danax3 sata+33 danax1 sat).

18. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, s tim da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, u cilju kojim služi ta naknada, i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Pod pravima osobnosti kada je u pitanju fizička osoba podrazumijeva se u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

20. S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski je sud po ocjeni ovog suda imajući u vidu odredbu članka 1100. ZOO-a zbog povrede prava na tjelesno zdravlje tužiteljici pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 19.794,56 Eur. 21. Prvostupanjski je sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino psihičko i fizičko zdravlje, te na njeno osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

22. Naknada štete za potrebnu tuđu pomoć i njegu koja je tužiteljici trebala u ukupnom trajanju od 1350 sati, što pomnoženo s cijenom sata 5,00 Eur, koliko iznosi cijena rada nemedicinske osobe, daje iznos od 6.750,00 Eur, koliko je pravilno iz te osnove i dosuđeno.

23. Na navedeni iznos dosuđena je zatezna kamata i to na iznos neimovinske štete u iznosu od 19.794,56 Eur koja teče od 7. svibnja 2018. do isplate, sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, odnosno od podnošenja tužbe, a na iznos od 6.750,00 Eur počevši od presuđenja pa do isplate sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO- a.

24. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

25. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovane, potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojoj je pobijana, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 7. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović