Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3545/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja F. T. Š. iz S. R. N., M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik u O. društvu B. i partneri j.t.d. u V., protiv tuženika – protivnika osiguranja D. D. d.o.o., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja – predlagatelja osiguranja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3588/2024-2 (Ovr-2419/2024) od 2. srpnja 2024., dana 7. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja – protivnika osiguranja F. T. Š. iz S. R. N., M., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3588/2024-2 (Ovr-2419/2024) od 2. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj – predlagatelj osiguranja pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka

80/22.,

USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 114/22., 1557123., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje na način da prihvati prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja i da odredi zatraženu mjeru osiguranja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pozivom na čl. 344. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: OZ) sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan prijedlog za određivanje zatražene privremen mjere. Obrazlaže da činjenica da tuženik -protivnik osiguranja u vlasništvu ima stambenu zgradu sa 14 stanova prodaju kojih oglašava ukazuje na to da će prodajom biti solventan i da će moći ispuniti tražbinu koju tužitelj – predlagatelj osiguranja ima prema njemu. Smatra da bi u takvoj situaciji donošenjem zatražene mjere, s obzirom na okolnosti slučaja, za tuženika – protivnika osiguranja nastala velika šteta budući da se mjerom kakva je zatražena onemogućuje unovčenje imovine, a i zadire se u pravo tuženika - protivnika osiguranja da raspolaže svojim vlasništvom.

5. Ispitujući pravilnost tog rješenja ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona, a na druge bitne postupovne povrede se navodima žalbe ne ukazuje.

6. Iako se poziva na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a žalitelj zapravo ne osporava činjenice koje je sud utvrdio, već pobija zaključak do kojeg je došao na temelju činjenica koje nisu sporne (da tužitelj – predlagatelj osiguranja prema tuženiku – protivniku osiguranja ima dospjelo potraživanje, da tuženik – protivnik osiguranja u vlasništvu ima stamben zgradu s 14 stanova koje prodaje, da tužitelju – predlagatelju osiguranja nije dobrovoljno ispunio tražbinu i da nema sredstava za to). Slijedom toga ovaj sud nije smatrao potrebnim posebno se očitovati na navode žalbe u ovom dijelu.

7. Na temelju navedenih činjenica, ovaj sud, prihvaća kao pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao vjerojatnost postojanja svih pretpostavki o kojima ovisi osnovanost njegova zahtjeva.

7.1. Sukladno čl. 344. st. 1. OZ-a privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Međutim, u konkretnom slučaju, činjenica da tuženik kao protivnik osiguranja prodaje stanove kojih je vlasnik ne ukazuje na takvu vjerojatnost. Ovo jer tuženik – protivnik osiguranja, koji prema navodima iz samog prijedloga, posluje negativno i uz tužitelja – predlagatelja osiguranja ima dug i prema banci, čije je potraživanje osigurano založnim pravom na predmetnoj nekretnini, novac potreban za podmirenje dugova može ostvariti prodajom spomenutih stanova. Stoga oglašavanje stanova za prodaju u konkretnom slučaju ne predstavlja opasanost na kakvu se misli citiranom odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a. Naprotiv, mjerom koju predlaže donijeti tužitelj – protivnik osiguranja zapravo bi se dodatno onemogućilo tuženika – protutužitelja u mogućnosti namicanja sredstva potrebnih za namirenje dugova koje ima, a to, kako pravilno navodi i sud prvog stupnja, može dovesti samo do veće štete na strani tuženika – protivnika osiguranja.

7.2. Pri tome činjenica da je na nekretnini tuženika – protivnika osiguranja upisano založno pravo u korist banke nije okolnost koja bi bila od ikakvog utjecaja na osnovanost prijedloga za određivanje zatražene privremene mjere. Ovo jer predmetne mjera, sve i da ju je sud donio, nije prepreka da banka kao založni dužnik pokrene ovrhu na toj nekretnini i posljedično tome da kroz prodaju iste u ovršnom postupku pokuša namiriti svoju tražbinu, a posljedica čega može biti samo ta da se nekretnina proda za bitno nižu cijenu od one koja se može ostvariti slobodnom prodajom i da se na taj način dodatno oteža naplata tužiteljeve tražbine.

8. Slijedom rečenog, okolnost da tuženik – protivnik osiguranja oglašava prodaju stanova, s obzirom na dug prema tužitelju i dug prema založnom vjerovniku, kao i s obzirom na poslovanje, govori suprotno tvrdnjama predlagatelja osiguranja, odnosno govori u prilog vjerojatnosti da će se kroz tako dobivena sredstva tražbina tužitelja lakše namiriti.

9. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

U Zagrebu 7. listopada 2024.

Sudac:

Jadranka Matić, v.r.