Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3470/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u izvanparničnom predmetu predlagatelja N. D. /OIB:…/ iz M., kojeg zastupa T. M., odvjetnik iz M., protiv protustranke J. G., nepoznata prebivališta i boravišta, uz sudjelovanje zainteresirane stranke R. O. /OIB:…/ pokojnog D. iz K., kojeg zastupa B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici iz P., radi proglašenja nestale osobe umrlom, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj R1-2/2019-15 od 8. svibnja 2023., nadnevka 7. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj R1-2/2019-15 od 8. svibnja 2023. pod stavkom I. izreke, stavkom II. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je određeno da predlagatelj sam snosi svoje troškove predmetnog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem poslovni broj R1-2/2019-15 od 8. svibnja 2023. Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama proglasio se apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetu (stavak I. izreke), ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio prijedlog za proglašenje nestalog J. G. pokojnog M., rođenog … 1907. u D. od oca M. G.¹ i majke M. G.² rođene J. (a koja činjenica rođenja je upisana u maticu rođenih matičnog područja M., K. N., RKT, za 1907., pod rednim brojem ..), umrlim s nadnevkom … 1976. (stavak II. izreke) i odredio da svaka stranka snosi svoje troškove (stavak III. izreke).

2. Protiv rješenja pod stavcima I. i II. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je određeno da predlagatelj sam snosi svoje troškove postupka, žali se predlagatelj pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a[1] i pravnim pravilom iz § 21. stavka 1. ZoSVP-a[2] . Predlaže ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka je prijedlog od 23. prosinca 2013. za proglašenje umrlim s nadnevkom 1. siječanj 1976. nestalog J. G. rođenog … 1907. u D. od oca M. G.¹ i majke M. G.², rođene J..

6. Polazeći od činjenice da je J. G. rođen 1907. na teritoriju tadašnje Austrougarske monarhije, da je odselio u A. neposredno nakon što je završen 1. svjetski rata, gdje je nastavio živjeti, da se nije nikada vraćao živjeti na teritorij današnje Republike Hrvatske, da nije mogao biti državljanin Kraljevine Jugoslavije, a kamoli SFRJ ili Republike Hrvatske, da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi J. G. kao strani državljanin ili osoba bez državljanstva preminuo na području Republike Hrvatske (članak 14. stavak 1. i 2. ZoPNU-a[3] ), pozivom na odredbu članka 16. ZPP-a u vezi sa pravnim pravilom iz § 21. stavka 1. ZoSVP-a prvostupanjski se sud proglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo provedene radnje, odbacio predmetni prijedlog i odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

7. Osporavanje prvostupanjskog rješenja pozivom na naveden žalbene razloge predlagatelj veže uz shvaćanje da je sud bio dužan utvrditi čiji je državljanin bio J. G. na dan nestanka ili je bio osoba bez državljanstva da bi nakon toga mogao odlučiti koje države materijalno pravo treba primijeniti i "utvrditi sadržaj međunarodnih ugovora", koji imaju jaču pravnu snagu od ZoPN-a, uzimajući u obzir odredbu članka 16. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991., 88/2001., u daljnjem tekstu: ZoRS-a), članak 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/1991., 70/1991., 28/1992., 113/1993., 4/1994., 130/2011., 110/2015., 110/2019., 138/2021., u daljnjem tekstu: ZoHD-a) i zakone koji su prethodili tom Zakonu.

8. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja nije utvrđena bitna povrede postupka u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u vezi sa pravnim pravilom iz § 21. stavaka 1. ZOSVP-a na koju sadržajno ukazuje žalitelj, niti žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice i za odluku iz izreke dao jasne razloge koji ne proturječe stanju spisa, niti se žalbeni navodima predlagatelja dovode u dvojbu.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Zakon o sudskom vanparničnom postupku (Službeni list, broj: 45/1934., 175/1934.) i Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. /Narodne novine, broj: 73/1991., u daljnjem tekstu: ZoSVP-a/)

3 Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlim i dokazivanju smrti (Narodne novine, broj: 10/1974., u daljnjem tekstu: ZoPNOU/)

9. Prema ZoPNUiDS-a predlagatelj u prijedlogu za proglašenje nestale osobe umrlom treba navesti činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, dokaze o postojanju tih činjenica i druge podatke potrebne za donošenje odluke (članak 2. stavak 3.).

10. Odredbom članka 14. istog zakona je propisano da je dozvoljeno dokazivanje smrti stranog državljanina i osobe bez državljanstva, ako predlagač učini vjerojatnim da je takva osoba umrla na teritoriju Socijalističke Republike Hrvatske (stavak 1.) ali se takve osobe ne mogu proglasiti umrlom (članak 14. stavak 2.).

11. Nije sporno da J. G., rođen 1907. nije upisan u evidenciji o državljanstvu Republike Hrvatske, da se u rodnom listu ne navodi njegova narodnost i državljanstvo, da se od odlaska u A. (prije 1936.) nije vraćao na teritorij sadašnje Republike Hrvatske, teritorij bivše SFRJ, niti da nije umro na području sadašnje Republike Hrvatske.

12. Predlagatelj u prijedlogu, a niti tijekom postupka nije učinio vjerojatnim da bi J. G., rođen 1907. bio državljanin Republike Hrvatske, odnosno pravnih prednika, a niti da bi J. G. umro na teritoriju Republike Hrvatske,

13. Naime, odredbom članka 30. stavkom 1. ZoHD-a je propisano da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu tog Zakona (8. listopada 1991.), a kojom odredbom je u isti Zakon implementirano načelo kontinuiteta državljanstva.

13.1. Stavkom 2. istog članka je propisano - "Hrvatskim državljaninom smatra se pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište, ako da pisanu

Hrvatskim državljaninom

izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom", stavkom 3. - "

smatra se i osoba koja je upisana u evidenciju o državljanstvu u periodu od 1. ožujka 1978. do 8. listopada 1991., a izdana mu je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo", stavkom 4. - "Pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka mora se podnijeti u roku 6 mjeseci ako osoba živi u Republici Hrvatskoj, odnosno godinu dana ako živi u inozemstvu, a rokovi počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga zakona."

14. Do 8. listopada 1991. (stupanja na snagu ZoHD-a) bili su na snazi republički i savezni propisi o državljanstvu i to:

- Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 32/1977.), kojim je bilo propisano da se državljaninom Socijalističke Republike Hrvatske smatra osoba koja je po dosadašnjim propisima imala državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske (članak 26.), Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 13/1965) prema kojem je državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske mogao imati samo jugoslavenski državljanin (članak 1.), a državljaninom Socijalističke Republike Hrvatske na dan stupanja na snagu tog zakona smatra se osoba koja je po dosadašnjim propisima imala državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske (članak 7.), Zakon o državljanstvu Narodne Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 23/1950.) kojim je bilo propisano u članku 1. - "Državljanin Narodne Republike Hrvatske može biti samo osoba, koja je istodobno državljanin Federativne Narodne Republike Jugoslavije.", a u članku 24. - "Svaki državljanin Narodne Republike Hrvatske mora biti upisan u knjigu državljana Narodne Republike Hrvatske."

- Zakon o državljanstvu Demokratske Federativne Jugoslavije (Službeni list DFJ, broj: 64/1945), koji je stupio na snagu 28. kolovoza 1945., prema kojem su se jugoslavenskim državljanima smatrali svi koji su 28. kolovoza 1945. bili jugoslavenski državljani prema važećim propisima, Zakon o državljanstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije (Službeni list FNRJ, broj: 54/1946.), prema kojem su za utvrđivanje državljanstva bili odlučni kriteriji zavičajnosti, boravišta, stalnog naseljenja te narodne pripadnosti, Zakon o jugoslavenskom državljanstvu (Službeni list SFRJ, broj: 38/1964) koji je sadržavao odredbu o prestanku državljanstva za osobe koje su se iselile iz Jugoslavije do stupanja na snagu tog Zakona te su u međuvremenu stekle državljanstvo države čijoj narodnosti pripadaju (članak 22. stavak 1. i članka 23.), Zakon o državljanstvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (Službeni list SFRJ, broj 58/1976) i drugi,

- a do 1918. pravna pravila o državljanstvu sadržana u § 28. - 32. Općeg građanskog zakona (Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch) i Zakonu o stjecanju i gubitku hrvatsko-ugarskoga državljanstva od 9. siječnja 1881. br. 28082.

15. Budući da niti po jednom od navedenih propisa koji su bili na snazi do 1. siječnja 1976. (nadnevak s kojim se zahtjeva utvrđenje nestalog J. G. umrlim) J. G., rođen … 1907., koji je prije 1936. odselio u A. i nikada poslije se nije vraćao na područje sadašnje Republike Hrvatske (niti područje biše SFRJ), nije mogao steći državljanstvo SFRJ, niti Socijalističke Republike Hrvatske, a nastavno u skladu sa načelom kontinuiteta niti Republike Hrvatske, i da nesporno nije umro na području Republike Hrvatske, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan za postupanje po predmetnom prijedlogu.

16. Naime, odredbom članka 78. ZoRSZ-a je propisano da je sud Republike Hrvatske isključivo nadležan za proglašenje nestalog državljanina Republike Hrvatske umrlim bez obzira na to gdje je imao prebivalište (stavak 1.), da se pred sudom Republike Hrvatske može po pravu Republike Hrvatske dokazivati smrt stranog državljanina koji je umro na teritoriju Republike Hrvatske (članak 78. stavak 2.), a odredbom članka 81. da su za ocjenu nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj značajne činjenice koje postoje u vrijeme kad postupak počinje teći.

17. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi predlagatelja da je prvostupanjski sud bio dužan, a nije utvrdio "čiji je on bio državljanin, odnosno je li bio osoba bez državljanstva" u vrijeme nestanka, da bi mogao valjano ocijeniti je li nadležan za postupanje u ovom predmetu i materijalno pravo koje države treba primijeniti.

18. Osim toga, žalitelj ne navodi sadržaje kojih međunarodnih ugovora je prvostupanjski sud trebao, a nije utvrdio, s obzirom da o predmetnom prijedlogu nije odlučeno meritorno, već na temelju procesnih pravila o apsolutnoj nenadležnosti za postupanje po istome, niti na koji način je prvostupanjski sud mogao, a nije utvrdio čiji je bio državljanin J. G. u vrijeme nestanka ili se radi o osobi bez državljanstva, koje pored činjenice da J. G. nije bio hrvatski državljanin i da nije umro na području Republike Hrvatske (a niti bivše SFRJ) niti nisu odlučne za donošenje odluke o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanje u predmetnom postupku, a pri čemu očito gubi iz vida da stjecanje, odnosno prestanak državljanstva pretpostavlja, prema međunarodnim ugovorima, prethodno sklapanje međunarodnog ugovora s jednom ili više zemalja, u kojem bi mogli biti predviđeni i neki drugi načini i uvjeti za stjecanje ili za gubitak državljanstva, različit od onih propisanih u domaćem zakonu.

19. U konačnici prvostupanjski je sud poduzeo sve aktivnosti u cilju prikupljana informacija o državljanstvu i nestanku J. G. (predložio imenovanje posebnog skrbnika J. G., koji je rješenjem Centra za socijalnu skrb od 3. ožujka 2014. imenovan /list 5., 7. - 8. spisa/, izdao sudski oglas u Narodnim novinama 2014. /list 9. - 11. spisa/, ponovljeno 2017. /list 23. spisa/, 2020. /list 26. - 28. spisa/, 2021. /list 30. spisa/ zatražio diplomatskim putem preko Ministarstva pravosuđa i neposrednim obraćanjem Veleposlanstvu Republike Hrvatske u A. informacije o J. G., izveo sve personalne dokaze predložene po strankama /list 38., 50. - 52. spisa/), tako da nije jasno što je to po predlagatelju prvostupanjski sud mogao, a nije učinio u cilju utvrđenja državljanstva J. G. u vrijeme nestanka i od kakvog utjecaja bi na odluku po predmetnom prijedlogu bilo da je utvrđeno da je J. G. u vrijeme nestanka bio državljanin A. ili osoba bez državljanstva, s obzirom da nedvojbeno J. G. nije bio državljanin Republike Hrvatske, država koje su prethodile, a niti je umro na području istih, a što je odlučno za ocjenu nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj prema ZoRSZ-a.

20. Prema tome, prvostupanjski je sud utvrdio odlučne činjenice i odgovarajućom primjenom zajedničkih odredbi o nadležnosti (članak 16. stavak 3. ZPP-a u vezi sa pravnim pravilom iz § 21. stavka 1. ZoSVP-a) pravilno se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje po predmetnom prijedlogu, ukinuo proveden radnje u postupku, odbacio prijedlog i odbio zahtjev predlagatelja za naknadu troška (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa pravnim pravilom iz § 21. stavka 1. ZoSVP-a).

21. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj R1-2/2019-15 od 8. svibnja 2023. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po predlagatelju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa pravnim pravilom iz § 21. stavka 1. ZoSVP-a).

U Zagrebu 7. listopada 2024.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.