REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-405/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Marini Presečki kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HC zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO u Varaždinu) broj KO-DO-891/2020-1 od 7. listopada 2020., nakon održane javne rasprave 1. listopada 2024., u prisutnosti višeg savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu UC, okrivljenika, zz branitelja okrivljenika Brune Šebijana, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu Franje Šebijana u Varaždinu, dana 4. listopada 2024. izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i KC, r. U, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojobravar, SSS, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 700,00 €, oženjen, otac troje djece, osuđivanog presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K-130/18 od 23. travnja 2018., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 1 godine, uz posebno obvezu popravka štete počinjene kaznenim djelom, presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj 14 K-140/2020-2 od 29. travnja 2020., pravomoćne 14. svibnja 2020., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, uz posebno obvezu popravka štete počinjene kaznenim djelom,

k r i v  j e

što je

točno neutvrđenog dana u srpnju 2018. u Varaždinskim Toplicama, Duga ulica 61, u ugostiteljskom objektu “Caffe bar As”, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, sa LC dogovorio izradu kovane ograde za ukupni iznos od 16.800,00 kuna i o tome sačinio Ugovor o poslovnoj suradnji, kojeg je s njim potpisala LC, neistinito joj pritom predočivši da će dogovorene radove izvršiti najkasnije do 30. rujna 2018., u što je ona povjerovala te mu je na njegovo traženje 13. srpnja 2018. predala avans u iznosu od 2.000,00 kuna te 14. kolovoza 2018. dodatnih 3.500,00 kuna, za što joj je predao uplatnice, a prema unaprijed stvorenoj namjeri radove nije izvršio, dok je primljeni avans vratio nakon što je protiv njega podignuta optužnica, na koji je način LC oštetio za ukupni iznos od 729,98 €,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.

II. Zbog toga se temeljem članka 236. stavak 1. KZ/11, okrivljeni HC

Remenar za počinjeno kazneno djelo

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

i na temelju članka 57. KZ/11

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je okrivljeni HC osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljeni u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom HC platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 € (sedamdeset eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu protiv okrivljenog HC pod brojem KO-DO-891/2020-1 od 7. listopada 2020., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljeni HC je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: odvjetničku opomenu od 28. svibnja 2019, presliku uplatnice od 13. i 14. srpnja 2018., presliku rukom pisane skice izmjere i izračuna cijene, preslike ugovora o poslovnoj suradnji, preslika ponude obrta [obrt] broj 1-36/2018 od 14. srpnja 2018., Izvadak iz Sudskog registra za TD KID-91 d.o.o., Izvadak iz Obrtnog registra za obrt [obrt] vlasništvo KC, očitovanje punomoćnika oštećenika od 18. rujna 2020., Imovinskopravni zahtjev ošt. LC; izvršen je uvid u dokumentaciju predanu od strane obrane na raspravi 1. srpnja 2021. i to u: Povijest bolesti Opće bolnice Varaždin od 30. studenog 2018. i 14. rujna 2018., Otpusno pismo OB Varaždin od 8. siječnja 2019., Specijalistički nalaz OB Varaždin od 30. studenog 2018. (sve na listovima 109-113 te 117-120).

3.1. Sud je u svojstvu svjedoka saslušao: LC na raspravi 19. listopada 2021. te je, uz suglasnost stranaka, pročitan iskaz svjedokinje LC sa zapisnika PP Novi Marof od 22. srpnja 2020. te su u svojstvu svjedoka saslušani: EC na raspravi **.**.2023. te KC na raspravi 01. listopada 2024.

3.2. Na raspravi održanoj 01. listopada 2024., temeljem čl. 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 odbijen je prijedlog da se izvrši uvid u fotografije predane na raspravi 1. srpnja 2021. na listovima 114 do 116. spisa te je, temeljem čl. 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 odbijen kao nevažni i odugovlačeći prijedlog obrane da se od građevinskog vještaka zatraži očitovanje o tome da li su materijali koje bi okrivljeni eventualno naručio bili potrebni za izradu posla koje je on konkretne zgode dogovorio sa oštećenom.

3.2.1. Naime, iz dostavljenih fotografija materijala te računa br. 512/1/1 nije moguće zaključiti da li se radi upravo o materijalu potrebnom za izvođenje dogovorenih radova na nekretnini oštećenice, a ukoliko bi se i radilo o prikladnom materijalu nije moguće sa sigurnošću utvrditi da li je taj materijal bio baš za radove na nekretnini oštećenice. Osim toga, iz iskaza oštećenice te svjedoka EC jasno proizlazi da okrivljeni nije dovezao nikakav materijal na oštečenićinu nekretninu, a niti su oni vidjeli ikakav materijal na njegovoj adresi kada su ga posjetili, dok im je okrivljenik kada im je obećavao da će početi s radovima ujedno govorio da "treba stići materijal", a i sama oštećenica mu je znala nuditi da sama kupi potreban materijal.

Dakle, navedeni dokazni prijedlozi su nevažni za utvrđivanje odlučnih činjenica jer je nesporno da je okrivljenik nakon što mu je oštećenica predala avans, ispočetka obećavao da će započeti s radovima dok joj se kasnije nije uopće više javljao.

3.3. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

4. Okrivljeni HC je u svojoj obrani naveo da ne spori da je sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji s ovdje oštećenom i da su dogovorili izradu kovane ograde za iznos od 16.800,00 kuna. Ne spori da mu je oštećena predala avans u ukupnom iznosu od 5.500,00 kuna. Međutim, u startu je bilo dogovoreno da će se to za nekih mjesec, mjesec i pol završiti, međutim oštećena se cijelo vrijeme premišljala pa je tako jedan dan dogovorila da će se to izvršiti, a već drugi dan nije bilo čisto da li će se to i kad odraditi. Bilo je i dogovoreno da će se maknuti drvena greda i nekoliko stupova da bi se moglo početi s izvođenjem radova te je to trebao odraditi suprug od oštećene jer je on drvni majstor ali se oštećena očito nije mogla dogovoriti sa suprugom oko toga. Jedno vrijeme nije niti kontaktirala sa njim. On je kupio pločice i stupove, povario ih, i dao ih na cinčanje i plastifikaciju te su oni bili spremni da se namontiraju. Međutim tad je oštećena počela govoriti da neka te stupove iskoristi za drugu ogradu koju bi joj kasnije postavio ali on to nije mogao jer je to bilo sve izmjereno za tu ogradu koja je prvotno dogovorena. On je cijelo vrijeme bio u kontaktu s ovdje oštećenom i nije izbjegavao njezine pozive. Čini mu se da je u to vrijeme operirao bruh pa je to jedan od razloga što se nije odmah počelo s radovima. Oštećena je jedne zgode na njegov poziv došla konačno k njemu da se dogovore da li će se posao doista odraditi tako kako je bilo dogovoreno ili da joj vrati avans koji mu je predala. To je negdje bilo krajem 2018. ili početkom 2019. odnosno odmah nakon njegove operacije bruha koja je bila u siječnju 2019. Te zgode mu je rekla da ona želi barem dvije kapare koje mu je predala, ne sjeća se točno iznosa, ali misli da se čak radilo o cjelokupnom iznosu za koji je i bio dogovoren posao. Nakon toga ju je okrivljeni još kontaktirao jednom telefonski te je tad rekla da više s tim poslom ne želi ništa već da to sve neka ide preko odvjetnika ili suda. Nakon toga je on čak i njezinog odvjetnika kontaktirao, čini mu se da je to bio MC, koji je uspio nešto smanjiti iznos koji je oštećena od njega tražila da joj vrati. Potom je kontaktirao i sa suprugom od oštećene jer više nije znao na koji način da joj vrati primljeni avans, sjeća se da on tad nije bio baš u dobrim odnosima s njom tako da mu on nije mogao pomoći. Nakon toga je savjetovan od jedne prijateljice da u pošti na poštansku uplatnicu uplati novce i da će onda poštar te novce donijeti na njezinu adresu što je u konačnici i učinio. Ne sjeća se da li bi u to vrijeme odnosno neposredno nakon što su oni dogovorili posao na nekretnini oštećene bili izvođeni nekakvi radovi, odnosno na tom mjestu gdje je trebala biti montirana ograda, zna da se kasnije nešto radilo. Oštećena je svakako već znala da je on naručio materijal i da su stupovi već spremni za montiranje. Međutim ona nikad nije sama ponudila da bi otkupila taj materijal koji je okrivljeni već naručio. Dakle nije točno da bi on unaprijed odlučio da neće izvesti te radove koje je dogovorio sa oštećenom već je to neizvršenja tih radova došlo zbog neodlučnosti oštećene koja se nikako nije mogla odlučiti kad da okrivljeni točno započne s tim radovima, kao i nepripremljenog terena da se može započeti s radovima.

Na upit da detaljnije pojasni tu neodlučnost oštećene vezano za početak izvođenja radova i nepripremljenost terena naveo je da je trebalo maknuti drvenu gredu iz skladišta koje je bilo odmah pored, pomaknuti za 1 metar, odnosno skratiti to skladište, a on je sve to bio predočio oštećenoj još prilikom ugovaranja posla. Također je znao svratiti u kafić koji se nalazio na toj nekretnini te se na stražnjem dijelu tog kafića trebala raditi ta ograda i tad je sam znao pitati oštećenu kad će konačno započeti s tim radovima na što mu je ona znala samo reći da može početi raditi na onoj bočnoj strani uz rijeku Bednju što međutim nije bilo dogovoreno. On je tako znao u više navrata stati u kafiću i pitati oštećenu kad će započeti s radovima, sve negdje do kraja te 2018. godine. On je također obavijestio oštećenu o svom zdravstvenom stanju kada je trebao ići na operaciju bruha.

Ugovoreni iznos radova od 16.800,00 kuna se odnosio na kompletno sve, dakle i na nabavku odnosno ugradnju materijala te radove. Iznos avansa od 5.500,00 kuna se odnosio na dio materijala koji je trebao za obavljanje radova. Taj iznos avansa je primio u dva navrata, prvi je bio već taj dan kad su dogovorili posao, a drugi ubrzo nakon nekih tjedan dana maksimalno. Moguće je da je taj drugi iznos avansa ipak predan nakon nekih mjesec dana. Ne sjeća se točno kada je oštećenoj vratio taj primljeni iznos avansa, sigurno je prošlo više od godine dana od ugovaranja posla.

5. Slijedom iznesene obrane u postupku nije bilo sporno to da je okrivljeni inkriminirane zgode sa oštećenicom LC sklopio ugovor o poslovnoj suradnji na način da je dogovorio izradu kovane ograde za ukupni iznos od 16.800,00 kuna.

5.1. Nije sporno da je oštećena okrivljeniku predala ukuoni iznos od 5.500,00 kuna na ime avansa koji je bio dogovoren za radove izrade kovane ograde. Također je nesporno da je okrivljenik oštećenici vratio primljeni iznos avansa, ali tek nakon što je protiv njega već bila podnesena optužnica.

5.2. Nesporno je da dogovoreni radovi nikad nisu izvršeni.

6. Sporno je da li je okrivljenik prilikom ugovaranja navedenog pravnog posla postupao s namjerom da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist te zbog toga neistinito predočio oštećenoj da će dogovorene radove izvršiti najkasnije do 30. rujna 2018.

6.1. Nastavno na prethodno navedeno, sporno je i je li okrivljenik kupio materijal potreban za dogovorene radove na nekretnini oštećenice i da li je to sama oštećenica znala.

7. Okrivljeni u potpunosti negira da bi počinio djelo za koje ga se tereti.

7.1. Međutim, takva njegova obrana u potpunosti je suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka, i to kako materijalnom dokumentacijom u spisu tako i iskazima saslušanih svjedoka, prvenstveno svjedoka LC i EC.

8. Oštećena LC je na raspravi dana 19. listopada 2021. navela da ostaje u cijelosti vezano uz predmet ovog postupka uz iskaz kojeg je već davala na PP Novi Marof.

8.1. Nakon toga je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedokinje LC sa zapisnika PP Novi Marof 22. srpnja 2020.

Svjedokinja je tada iskazala da posjeduje ugostiteljski objekt "AS" u [adresa] koji posluje u sklopu tvrtke "KID-91" d.o.o. sa sjedištem u mjestu [adresa]. Negdje sredinom 2018. godine u istom objektu stupila je u kontakt sa HC kojeg poznaje od ranije obzirom da je znao dolaziti u kafić te su u razgovoru došli do teme izrade ograde oko navedenog ugostiteljskog objekta. Rekao joj je da posjeduje obrt za izradu metalne galanterije" [obrt]" te da može izraditi spomenutu ogradu. Ubrzo nakon toga je izvršio potrebna mjerenja koja je bilježio na papir te su dogovorili cijenu od 16.800,00 kuna. Prema usmenom dogovoru je izradio i pisanu ponudu na ime obrta " [obrt]" na kojoj je pisalo da je vlasnik obrta KC. Ponudu je datirao na 14.07.2018. godine te ju je on potpisao i ovjerio pečatom. Isto tako je sastavio i ugovor koji su oboje potpisali. Ugovor je vjerojatno sastavio kod kuće obzirom da je sastavljen tiskanim slovima i isprintan, a potpisali su ga u ugostiteljskom objektu "AS" u [adresa]. Dan ranije od nje je zahtijevao isplatu avansa koju je i isplatila u iznosu od 2.000,00 kuna, a nakon oko mjesec dana još 3.500,00 kuna. Za obje isplate avansa dao joj je uplatnice ovjerene od strane obrta, a isplata je bila u ugostiteljskom objektu "AS" u [adresa]. Ugovor i svi poslovi dogovarani su između obrta " [obrt]" i tvrtke KID-91 iako je HC na ugovoru napisao ime LC. Jednom prilikom bla je kod kuće NC u mjestu [adresa] gdje je razgovarala sa jegovom majkom KC koja je vlasnik obrtate je u razgovoru doznala kako je KC upoznata sa cijelom situacijom oko sklapanja predmetnog posla, ali joj je rekla kako sve poslove vodi HC i da bi se njemu trebala obratiti. Nakon proteka vremena u kojem je trebao izvršiti dogovoreni posao više puta ga je kontaktirala te joj se ispočetka i javljao govoreći kako će riješiti da bi nakon nekog vremena prestao odgovarati na pozive. S obzirom da HC nije izvršio ugovorene obveze, a nije ni vratio preuzeti avans od 5.500,00 kuna, protiv istoga je kao i protiv odgovorne osobe obrta [obrt] KC putem odvjetnika podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijevare. Na kraju navodi da su prilikom predaje novca bili prisutni AC, tj. njezina majka i GC, djelatnica u ugostiteljskom objektu AS koje mogu potvrditi primitak odnosno predaju novaca ukoliko bude potrebno.

8.2. Na raspravi 19. listopada 2021. svjedokinja je još iskazala, na poseban upit da li joj je okrivljenik vratio u međuvremenu tih 5.500,00 kn, da joj je vratio kada je bila prošla rasprava 1. srpnja 2021. Okrivljenik uopće nije niti započeo s dogovorenim radovima, također nije niti dovezao nikakav materijal na njezinu adresu. Na daljnji upit da li joj je okrivljeni kada je prošlo dogovoreno vrijeme i kada ga je više puta kontaktirala govorio da je već kupio materijal za radove, navodi da se to točno ne sjeća, govorio je "budemo, budemo" te je iz tog razloga otišla na adresu njegove majke, a tamo se uvjerila da nije kupio nikakav materijal. Na daljnji upit da li su navedene isplate avansa kao i cjelokupni poslovi odnos zabilježeni u poslovnim knjigama TD KID-91 navodi da su bile uplatnice, to su bili novci od firme, ali se ne sjeća da li je to bilo zabilježeno u poslovnim knjigama. Nakon što joj je predočeno da iz očitovanja njezinog opunomoćenika proizlazi da to nije zabilježeno u poslovnim knjigama društva navodi da je to onda tako bilo. Ne sjeća se točno koji je bio rok za izvođenje radova, misli da je bio negdje deveti mjesec 2018., uglavnom čini joj se da se radilo o nekom roku od tri do četiri mjeseca. Kada joj je predočeno da u ugovoru o poslovnoj suradnji stoji da je krajnji rok do kraja rujna 2018. navodi da je onda to tako i bilo.

Na upit da li su u to vrijeme odnosno nakon što je dogovorena suradnja sa okrivljenikom se izvodili kakvi drugi radovi na toj nekretnini gdje je trebala biti postavljena ograda navela je da u to vrijeme nisu. Na daljnji upit da li je ona tražila od okrivljenika kasnije da izvrši određene izmjene na ogradi u odnosu na ono što je prethodno bilo dogovoreno, navela je da je ona čak se ponudila da sama osobno kupi materijal i da on može doći raditi u njihovu radionu ali okrivljeni niti na to nije pristao. Nije tražila da okrivljeni izvrši nikakve izmjene u odnosu na radove koji su prvotno dogovoreni. Isplata avansa je izvršena u dva navrata u gotovini na ruke okrivljenika. Na upit da li ju je okrivljenik kontaktirao nakon što je proteklo dogovoreno vrijeme glede te montaže ograde ili vraćanja avansa, navodi da su oni, odnosno suprug i ona uvijek njega zvali.

Na upit da li je okrivljenik kontaktirao oštećenu radi povrata avansa navela je da je okrivljenik kontaktirao, ali nakon što je ona već podnijela prijavu, odnosno ne sjeća se točno da li nakon toga ili nakon što mu je njezin odvjetnik poslao pisanu opomenu. Tada ju je okrivljenik kontaktirao radi povrata avansa i ona mu je tada rekla da može osobno donijeti novac i da će o tome sastaviti pisanu potvrdu. Na upit da li ju je okrivljenik zvao od 14. srpnja 2018. pa nadalje barem jednom mjesečno, prvo radi dogovora oko radova, a kasnije i radi povrata avansa navodi da je nije zvao. Na upit okrivljenika da li je od 14. srpnja 2018. pa nadalje odnosno do danas on redoviti gost kafića AS u [adresa] oštećena je navela da ona ne radi u tom kafiću već ima zaposlenice pa ona osobno ne zna tko tamo svakodnevno dolazi. Na upit u kakvom je odnosu okrivljenik sa suprugom od oštećenice navela je da nemaju nikakvu suradnju.

Na upit koliko dugo je poznavala okrivljenika prije ovog događaja navela je da je ona više poznavala okrivljenikovog oca, a okrivljenika je upoznala preko svog supruga, znala ga je viđati u kafiću, ali ne može se izjasniti koliko točno ga je ranije upoznala. Na daljnji upit da li joj je okrivljenik kada bi ga zvala vezano uz te radove spominjao i kakve zdravstvene probleme navela je da joj je jednom prilikom samo rekao da je operirao bruh.

8.3. Iskaz oštećenice sud je u cijelosti prihvatio jer je ista iskazivala identično u različitim fazama postupka, ista nije do ugovaranja navedenog pravnog posla s okrivljenikom nikad poslovno surađivala, već ga je tek znala viđati u kafiću koji posjeduje te stoga nije imala nikakvog razloga teretiti istog lažnim iskazivanjem i time izvrgavati sebe kaznenom progonu. Također, iskaz oštećenice u cijelosti je potkrijepljen i iskazom saslušanog svjedoka EC kao i materijalnom dokumentacijom te je iz svih gore navedenih razloga iskaz oštećenice sud ocijenio vjerodostojnim i istinitim.

9. Svjedok EC je na raspravi dana 17. siječnja 2023. naveo da mu je poznat dogovor između njegove supruge i okrivljenika odnosno okvirno mu je poznato da se ona s njim dogovorila vezano za izradu metalne kovane ograde oko kafića AS odnosno dvorišnog dijela tog kafića. Naime, on joj je u razgovoru preporučio da angažira okrivljenika jer je čuo za njega, znao je dolaziti u taj kafić koji je vlasništvo njegove supruge pa je po pričanju čuo da se on bavi s takvim radovima, a i osim toga preporučio ga je jer je domaći čovjek. Ne zna za koji točno iznos se on dogovorio sa suprugom da će obaviti navedeni posao, zna da je supruga pristala, da je HC tražio i dobio avans nakon čega je nakon jednog mjeseca opet tražio avans što mu je ponovno isplaćeno. Nakon što je prošao dogovoreni rok za izvedbu radova on je sa suprugom u nekoliko navrata bio u radioni kod NC te je on obećavao da će posao izvršiti i da treba stići materijal. Znao je govoriti da materijal dolazi, da je nešto već došlo i svakakve priče time da im nikad nije pokazao materijal koji bi naručio za radove. Uvijek su uglavnom supruga i on njega kontaktirali nakon proteka tog roka u kojem je trebao izvršiti radove, a nikad on njih. U to vrijeme se nisu izvodili nikakvi radovi na toj nekretnini gdje je trebala biti montirana ograda. Nije mu poznato da bi njegova supruga tražila kakve promjene u odnosu na prethodno dogovorene radove, međutim kako bi to tražila kada ništa nije ni bilo započeto. Eventualne preinake se obično dogovaraju kada se radovi već započnu. Nije mu poznato da bi okrivljenik u to vrijeme imao nekakvih zdravstvenih problema. Također mu nije poznato da li je u nekom momentu njegova supruga se sama ponudila da osobno kupi materijal potreban za izvođenje radova. Međutim, poznavajući suprugu misli da se ona to sigurno nije sama ponudila pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je već platila avans. Supruga i on su sami okrivljeniku rekli da ako neće izvršiti radove da im vrati novce, međutim on je novce vratio tek kad je došlo do prijetnje sudom. Okrivljeni nije nijednom zvao suprugu ili njega eventualno i da na taj način opravda zašto nije još započeo s radovima ili pak da bi se ponudio da vrati novce.

Na upit da li mu je poznato o kojim se iznosima avansa radilo naveo je da misli da je sveukupno bilo 5.000,00 kn. Čini mu se da je bio prisutan kod prve isplate avansa okrivljeniku. Ne može se izjasniti koji je bio rok za obavljanje usluge od strane okrivljenika, međutim misli da se radilo o nekih jedan do tri mjeseca kako se to obično dogovara. Na upit da li je okrivljeni i dalje nakon proteka roka za radove dolazio u taj naš kafić AS naveo je da ga je znao vidjeti možda jedanput godišnje dok je prije bio svakodnevni gost. To je bila prva poslovna suradnja njegove supruge sa okrivljenikom, a ujedno i zadnja.

Bio je prisutan tijekom dogovora o vrsti i količini radova. Okrivljeni je izmjerio ogradu odnosno odredio dimenziju ograde nakon čega je dao svoju ponudu. Na daljnji upit da li su baš na tom mjestu gdje se trebala raditi ograda na toj nekretnini vršeni kakvi radovi naveo je da je na tom mjestu u ljeto prošle godine napravljena nadstrešnica time da je ista napravljena od ruba tog mjesta gdje je trebala biti ograda unutra prema dvorištu. Pojašnjava da je i danas to mjesto uz rub nadstrešnice predviđeno za ogradu. U tim prigodama kada je sa suprugom dolazio na dvorište gdje okrivljeni ima radionu oni su znali tražiti da im pokaže materijal koji je on po pričanju naručio za radove. To je bilo nakon proteka roka ali se naravno zbog proteka vremena ne sjeća datuma.

Okrivljenika je prije inkriminirane zgode poznavao iz viđenja od ranije jer je bio čest gost njihovog kafića. Na daljnji upit tko je sve bio kod kuće kada su oštećena i suprug tražili okrivljenika naveo je da se sjeća da je jedne zgode bila tamo okrivljenikova majka. Ne sjeća se da bi im okrivljeni jednom prilikom rekao da su već izrađeni stupovi za tu ogradu. Na daljnji upit da li je on kontaktirao svjedoka radi telefonskog broja od njegove supruge prije početka sudskog procesa naveo je "pa si ti imao broj od nje obzirom da si s njom dogovarao posao". Na upit da li je on jedne zgode prije pokretanja sudskog procesa razgovarao o žičanom pletivu naveo je da se sjeća da se interesirao za to, međutim nevezano za ovaj slučaj pa na taj način sigurno nije namjeravao da se prebije dug. Ne sjeća se da li je to bilo prije ili poslije podnošenja prijave.

9.1. Dakle, navedeni svjedok je u cijelosti potvrdio sve bitne navode oštećenice vezano za dogovor s okrivljenikom oko izrade predmetne kovane ograde, zatim navoda oštećenice da okrivljenik nije kupio niti dovezao nikakav materijal potreban za izvođenje dogovorenih radova, a niti im je ikada pokazao taj materijal kod sebe na adresi. Također, svjedok je potvrdio da su uvijek on i supruga, nakon proteka roka za izvođenje dogovorenih radova, kontaktirali okrivljenika koji bi stalno obećavao da "će posao izvršiti i da treba stići materijal", dok okrivljenik nikad njih nije kontaktirao. Svjedok je i istaknuo da se u to vrijeme nisu vršili nikakvi radovi na toj nekretnini na kojoj je trebala biti namontirana ograda te da njegova supruga nije tražila nikakve izmjene u odnosu na prvotno dogovrene radove.

9.2. Svjedok je iskazivao neposredno uvjerljivo, u svemu u bitnome suglasno iskazu oštećenice, isti samo iz viđenja poznaje okrivljenika te stoga, unatoč činjenice da se radi o suprugu oštećenice, sud smatra da nema razloga neistinito iskazivati pa je njegov iskaz u cijelosti prihvaćen kao vjerodostojan.

10. Svjedokinja KC, majka okrivljenika, je na raspravi dana 1. listopada 2024. navela da je njoj poznato da je njezin sin ugovorio određeni posao za ovdje oštećenu. Nije bila prisutna samom trenutku kad je s njom ugovarao posao, zna da taj posao u konačnici nije bio izvršen, a po navodima NC posao nije izvršen jer nije bio spreman teren za izvođenje tog posla onako kako se on to dogovorio sa oštećenom. Poznato joj je također da je HC pribavio i nešto materijala za obavljanje tog posla, radilo se o metalnim stupovima, nešto od tih stupova i dalje stoji na njihovom dvorištu, a nešto se prodalo obzirom da nisu bili utrošeni tamo gdje su trebali biti. Zna da nakon određenog vremena oštećena više nije htjela da joj se vrati novac nego je samo govorila da će sve riješiti sud, međutim koliko je njoj poznato zna da je nakon određenog vremena njoj vraćen avans koji je ona predala za obavljanje tog posla. Sjeća se da je jedne zgode oštećena i došla na njihovu adresu, kojom prilikom je razgovarala s NC, sjeća se da je bila neugodna i da je govorila da odustaje od radova, da hoće avans i još dvije kapare. Sjeća se da je jedne zgode i suprug od oštećene dolazio, on je samo iz auta pitao da li je doma HC na što mu je ona odgovorila da nije te je dalje otišao. Zna da je u to vrijeme HC imao i nekakvu operaciju ali sad ne zna točno kada. Nije joj poznato da li je eventualno sama oštećena se ponudila da preuzme materijal koji je HC već naručio za obavljanje radova.

Na upit da li joj je poznato točno zašto dogovoreni radovi nisu izvršeni u dogovorenom roku navela je da joj je HC pričao da zbog terena jer je na tom mjestu gdje je trebala biti postavljena nova ograda su bili nakrivljeni stupovi koje je trebalo prethodno maknuti ali to nije učinjeno. Njihov odnosno njezin obrt prije tog posla nije nikad poslovno surađivao sa oštećenom i njezinim suprugom. Na daljnji upit da li je LC kada je te zgode došla do okrivljenikove kuće došla samoinicijativno ili po pozivu okrivljenika koji joj je namjeravao vratiti kaparu navela je da se ne sjeća točno, odnosno ne zna da li je ona te zgode došla se dogovoriti da se posao ipak dovrši ili samo radi toga da joj se vrati kapara, zna da je tražila povrat kapare te zgode.

10.1. Iskaz navedene svjedokinje sud nije prihvatio u dijelu gdje je ista navela kako dogovoreni radovi na nekretnini oštećenice nisu izvršeni jer nije bio spreman teren za izvođenje tog posla, zatim da je okrivljeni pribavio i "nešto materijala za obvljanje tog posla i to metalne stupove koji i dalje stoje u njihovom dvorištu" jer je u navedenom dijelu njezin iskaz u suprotnosti s iskazom oštećenice i svjedoka EC čije iskaze je sud već prihvatio iz ranije navedenih razloga.

. 10.2. U tom je dijelu iskaz svjedokinje ocijenjen subjektivnim, obzirom da se radi o majci okrivljenika, i kao takvim usmjerenim k oslobođenju od kaznenpravne odgovornosti okrivljenika.

11. Uvidom u odvjetničku opomenu od 28. svibnja 2019. (list 14) vidljivo je da tadašnji punomoćnik oštećene u ime oštećene LC obavještava HC da oštećena raskida ugovor o poslovnoj suradnji te ga poziva da joj u roku od 3 dana vrati primljeni iznos od 5.500,00 kuna uvećan za troškove te opomene u iznosu od 312,50 kn uz upozorenje da će se u protivnom protiv njega pokrenuti odgovarajući sudski postupci.

12.Iz preslike uplatnica od 13. i 14. srpnja 2018. (list 15) vidljivo je da je oštećena LC, na ime izrade ograde po ponudi br. 1-36-18, dana 13.07.2018. uplatila na račun obrta [obrt], vl. KC iznos od 2.000,00 kuna te dana 14.08.2018. iznos od 3.500,00 kuna.

13. Iz preslike rukom pisane skice izmjere i izračuna cijene (list 16) vidljiv je izračun ukupne cijene od 16.800,00 kuna, dogovorene za izradu predmetnih radova.

14. Uvidom u ugovor o poslovnoj suradnji (list 18) proizlazi da je isti sklopljen između HC i LC za "izradu kovane ograde prema prije dogovorenom formatu u vrijednosti ukupno 16.800,00 kuna, početak radova što je prije moguće, a krajnji rok završetka dogovorenog posla do kraja 9. (rujna) 2018."

15. Uvidom u presliku ponude obrta [obrt] broj 1-36/2018 od 4. srpnja 2028. (list 19) vidljivo je da je od strane navedenog obrta za metalnu galanteriju, vl. KC dana 14.07.2018. sačinjena ponuda br. 1-36/2018 za: KID-91 d.o.o., za uslugu izrade kovane ograde za ukupni iznos od 16.800,00 kuna.

16. Iz izvatka iz sudskog registra za TD KID-91 d.o.o. (listovi 20-21) proizlazi da se radi o trgovačkom društvu sa sjedištem u [adresa], čiji je direktor LC -ovdje oštećenica.

17. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt] vlasništvo KC (list 22) proizazi da je navedeni obrt od 15.04.2016. upisan u obrtni registar s adresom sjedišta u [adresa], a kojem je pretežita djelatnost – proizvodnja proizvoda od žice, lanaca i opruga.

18. Iz "očitovanja opunomoćenika oštećenika od 20. veljače 2020." (dostavljenom ODO-u [adresa] dana 18. rujna 2020.) na listu 75 vidljivo je da oštećena obavještava ODO u Varaždinu da u poslovnim knjigama nema zabilježen predmetni poslovni odnos niti izvršene isplate avansa.

19. Oštećenica je prvotno, u prethodnom postupku podnijela imovinskopravni zahtjev (list 76) u iznosu od 5.500,00 kuna, koji kasnije tijekom postupka više nije isticala obzirom da joj je navedeni novčani iznos okrivljenik isplatio u fazi glavne rasprave.

20. Iz dokumentacije predane od strane obrane na raspravi 01. srpnja 2021. (listovi 109-113) vidljivo je da je okrivljenik s danom 01.07.2021. putem poštanske uplatnice oštećenici LC vratio iznos od 5.500,00 kuna koji mu je ona predala na ime avansa radi obavljanja dogovorenih radova.

20.1. Iz priložene medicinske dokumentacije na ime okrivljenika vidljivo je da je isti 14.09. te 30.11.2018. bio na pregledu u Općoj bolnici Varaždin, Službi za kirurške bolesti radi pupčane kile (umbilikalne hernije) te je radi operacije bio na Odjelu za abdominalnu kirurgiju od 06.01. do 08.01.2019.

20.1.1. Navedena medicinska dokumentacija nije od utjecaja na donošenje odluke u ovome postupku jer je navedena operacija bila više od 3 mjeseca nakon proteka roka za izvršenje ugovorne obveze na strani okrivljenika, dok je okrivljenik i nakon toga imao dovoljno vremena (kaznena prijava je podnesena u veljači 2020.) da započne s izvođenjem radova ili bar u primjerenom roku vrati oštećenici primljeni avans.

21. Sud je u potpunosti prihvatio svu pročitanu dokumentaciju kao vjerodostojnu tim više što na istu nije bilo nikakvih primjedbi stranaka.

22. Analizirajući obranu okrivljenog samu za sebe te u vezi s drugim provedenim dokazima sud ista je ocijenjena kao neuvjerljiva, nelogična, u suprotnosti s ostalim dokazima izvedenim u postupku te je usmjerena isključivo k oslobođenju od kaznenopravne odgovornosti okrivljenika zbog čega ju sud nije prihvatio.

22.1. Neuvjerljivi su i ničime dokazani navodi okrivljenika da on nije započeo s dogovorenim radovima jer se zapravo oštećenica cijelo vrijeme premišljala oko točnog početka izvođenja radova te jer nije bio pripremljen teren za početak izvođenja radova.

Naime, suprotno proizlazi iz iskaza oštećenice te svjedoka EC kao i iz ugovora o poslovnoj suradnji u kojem je jasno bio naveden početak odnosno krajnji rok za izvedbu ugovorenih radova.

22.2. Osim toga, ukoliko bi tome bilo zaista tako nije logično zašto bi onda oštećenica uopće u dva navrata isplatila dogovoreni iznos avansa te kasnije, cijelo vrijeme trajanja ovog kaznenog postupka ustrajala na prijavi protiv okrivljenika.

22.3. Također, neuvjerljivi su, ničime dokazani te suprotni rezultatima provedenog dokaznog postupka navodi okrivljenika da je on cijelo vrijeme bio u kontaktu sa oštećenicom te da nije izbjegavao njezine pozive.

23. Dakle, okrivljenik je već u inkriminirano vrijeme znao da neće u dogovorenom roku oštećenici izvršiti ugovorene radove obzirom da joj se, nakon predaje novaca samo još kratko vrijeme javljao opravdavajući neizvršenje posla različitim razlozima time da je uvijek oštećenica njega kontaktirala i zvala nakon proteka roka za izvršenje obveze, a nikada on nju.

24. Na taj način postupao je u cilju pribavljanja imovinske koristi za sebe, a na štetu oštećenice. Da okrivljenik nije postupao s prijevarnom namjerom tada bi se oštećenici odmah javljao po proteku roka za obavljanje dogovorenog posla, a ne joj, na njezine pozive obećavao da će posao biti obavljen, a potom joj se i prestao javljati.

25. Stoga obranu okrivljenog sud nije prihvatio ocjenjujući je neuvjerljivom i nelogičnom, suprotnom svim provedenim dokazima te usmjerenom isključivo ka izbjegavanju kaznene odgovornosti.

26. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik inkriminirane zgode, u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi, dogovorio sa LC izradu kovane ograde za ukupni iznos od 16.800,00 kuna i o tome sačinio Ugovor o poslovnoj suradnji, kojeg je s njim potpisala LC, neistinito joj pritom predočivši da će dogovorene radove izvršiti najkasnije do 30. rujna 2018., u što je ona povjerovala te mu je na njegovo traženje 13. srpnja 2018. predala avans u iznosu od 2.000,00 kuna te 14. kolovoza 2018. dodatnih 3.500,00 kuna, za što joj je predao uplatnice, a prema unaprijed stvorenoj namjeri radove nije izvršio, dok je primljeni avans vratio nakon što je protiv njega podignuta optužnica, na koji je način LC oštetio za ukupni iznos od 729,98 eura.

27. Okrivljenik je kao odrasla punoljetna i poslovno sposobna osoba već prilikom dogovaranja bio svjestan da se oštećenici obvezao u određenom roku izvršiti dogovrenu uslugu iako je već tada znao da to neće učiniti pa dogovorenu uslugu nije ispunio, a niti je vratio plaćeni iznos avansa sve dok već protiv njega nije bila podignuta optužnica, dakle svjesno i voljno nije ispunio svoju obvezu, sve kako bi sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist i time oštetio LC. Dakle, okrivljeni je bio svjestan djela i želio je njegovo počinjenje, odnosno postupao je s izravnom namjerom.

28. Ubrojivost i svijest o protupravnosti ničim nisu dovedeni u pitanje. Naime, okrivljenik ničim nije kod suda pobudio sumnju u svoju ubrojivost niti je u postupku proveden ijedan dokaz na okolnost da bi isti bio neubrojiv u trenutku počinjenja djela, ili da bi njegova ubrojivost kritične zgode bila smanjena.

29. Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani okrivljenika, valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno sebi pribavljati protupravnu imovinsku korist, a na štetu drugog.

30. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret za isto djelo ga je sud proglasio krivim i kaznio.

31. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11.

31.1. Olakotnim je okrivljeniku cijenjena činjenica da je otac troje malodobne djece.

31.2. Otegotnim je okrivljeniku cijenjena činjenica ranije osuđivanosti, Naime, isti je već osuđivan u dva navrata, i to zbog istovrsnog kaznenog djela kakvo mu se i u ovome postupku stavlja na teret, iz čega proizlazi da dosadašnje osude, i to uvjetne kazne zatvora na okrivljenika očito nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim i suzdrži se od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

32. Stoga je sud okrivljenika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, time da će za postizanje svrhe kažnjavanja biti dovoljno da izdrži samo dio kazne, i to 6 mjeseci.

32.1. Ostali dio kazne u trajanju od 1 godine neće se izvršiti ako okrivljeni u roku 4 godine ne počini novo kazneno djelo

33 Sud je mišljenja da je takva kazna i visina kazne te trajanje roka kušnje primjereno kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika sve s obzirom na raniju osuđivanost te relativno mlađu dob okrivljenika. Također, izricanjem djelomične uvjetne osude će se provjeravati daljnje ponašanje okrivljenika, i to kroz rok kušnje od 4 godine nakon izdržanog bezuvjetnog dijela kazne, što uključuje i kritički osvrt na vlastito ponašanje te potrebu da isto promijeni.

34. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura u roku od 30 dana, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika.

35. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 4. listopada 2024.

Sutkinja:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenik (protiv odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin – na broj KO-DO-891/2020

2. okrivljeni HC, [adresa]

3. branitelj Franjo Šebijan, odvjetnik iz Varaždina

4. ošt. LC, [adresa]