REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5926/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠE i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 55/89., 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja MUP-a, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice, podnesenoj protiv prekršajnog presude Općinskog suda u Đakovu od 19. travnja 2021., broj: 17. Pp J-395/2020-9, na sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja MUP-a, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ŠE, FE i GE su na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj, jer ne sadrži zakonska obilježja prekršaja.
Istom presudom odlučeno je da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi da je pogrešno sud okrivljenike oslobodio optužbe navodeći da nije ostvaren element javnosti kao konstitutivnog obilježja prekršaja remećenja javnog reda i mira, jer se radi o takozvanom fiktivnom javnom mjestu koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, smatra da se prostor radionice wrf gg sg može smatrati kao javno mjesto i da se psovanje "majke" kao i vrijeđanje na javnom mjestu može smatrati kršenjem odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojom je propisano da se tuča, svađa, vika i ponašanje na drugi način smatra narušavanjem javnog reda i mira.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud osnovano zaključio da iz sadržaja optužnog prijedloga ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je: "tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče i na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se..." i kako iz činjeničnih opisa optužnog akta ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz citiranog članka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da djelo za koje se okrivljenici optužuju po opisu nije prekršaj.
6. Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 4. listopada 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 6 primjeraka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
