- 1 -              Rev 1181/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1181/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica iz V., protiv tuženika E. o. d.d. O., OIB: …, koga zastupa I. Š., odvjetnik u odvjetničkom društvu G.&P. iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3587/19-2 od 22. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj Pn-311/19-28 od 6. studenog 2019., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3587/19-2 od 22. prosinca 2020. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 4.772,80 EUR / 35.960,64 kn, na ime naknade štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose, kako je pobliže navedeno u izreci citirane presude. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.858,12 EUR/ 1.664,52 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti te je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1239/2021-2 od 26. svibnja 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

 

"Da li je teret dokazivanja postojanja ili nepostojanja uzročne veze između štete i opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr.) na oštećeniku ili na imatelju opasne stvari odnosno osobi koja obavlja opasnu djelatnost?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku presudu na način da ukine pobijane drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio dana 22. prosinca 2014. godine kao vozač motora, a koju je prouzročio vozač traktora koji je osiguran kod tuženika.

 

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno između parničnih stranaka je li bolovanje tužitelja za koje traži razliku plaće u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

 

8. Na temelju utvrđenja:

 

- da je dana 22.12.2014. osiguranik tuženika S. L. upravljajući traktorom izazvao prometnu nesreću u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede,

 

- da je tužitelj od 22.12.2014. bio radno nesposoban i da je primao naknadu za bolovanje (ovjereni prijevod dopisa AOK-a od 13.04.2015.),

 

- da je zadnji dan nesposobnosti za rad po dijagnozi "fraktura nožnog prsta" bio 30.09.2015. (ovjereni prijevod potvrde o isplati naknade bolovanja od 20.10.2015.),

 

- da je tužitelj prije ozljeđivanja bio zaposlen,

 

su prvog stupnja, zaključujući da je tužitelj trpio štetu u vidu razlike između plaće koju bi ostvarivao da nije bio ozlijeđen i isplaćene naknade, prihvatio je tužbeni zahtjev kao osnovan, pozivajući se pri tom na odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05).

 

9. Međutim, sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, navodeći da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i bolovanja.

 

10. Navedeni zaključak suda drugog stupnja nije pravilan.

 

11. Naime, u konkretnom slučaju šteta je nastala od opasne stvari – motornog vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika, i za štetu od opasne stvari odgovara se bez obzira na krivnju, dakle po principu objektivne odgovornosti, kako je to propisano čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO).

 

11.1. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1063. ZOO-a u slučaju kada šteta potječe od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, smatra se (presumira) da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

 

12. Prema shvaćanju ovoga suda, slijedom izloženog, kod postojanja objektivne odgovornosti za štetu teret dokaza je, u slučaju osporavanja uzročno-posljedične veze, na tuženiku (tako i Vrhovni sud RH u svojim odlukama broj Rev-x 712/2018-2 od 13.02.2019. i Rev 285/2015-3 od 01.10.2019.).

 

13. Također je za odgovoriti i da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 25.siječnja 2021.g. zauzeto pravno shvaćanje da "budući da se uzročna veza predmnijeva, vlasnik opasne stvari u vezi s kojom je šteta nastala, moći će se u tom slučaju osloboditi odgovornosti, ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete."

 

14. Slijedom iznesenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa suda drugog stupnja u vezi postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno tereta dokazivanja uzročno posljedične veze, drugostupanjski sud je propustio cijeniti ostale žalbene navode, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude (čl. 395. st. 2. ZPP-a).

 

15. Navedenim je reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

16. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.