REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3396/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec, u pravnoj stvari tužitelja CARMOTO Co d.o.o. Rijeka, Osječka 11a, OIB: 40137598254, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka, Supilova 6/III, protiv tuženika AUTO ANDREA - TIM d.o.o. Ičići, Poljane 188, OIB: 57003161690, kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Mijolović Jakšetić, odvjetnica u Rijeci, Trg Ivana Koblera 2, radi isplate iznosa od 456,81 eur, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-84/2023-12 od 19. lipnja 2024., 4. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-84/2023-12 od 19. lipnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-84/2023-12 od 19. lipnja 2024. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 90,00 eur u roku od 15 dana, a odbija kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 517,84 eur.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova za odgovor na žalbu u iznosu od 125,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud u pobijanoj točki I. izreke pobijane presude djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudski predmet poslovni broj Ovrv-17635/2022, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-723/2022 od 27. listopada 2022. koje je donio javni bilježnik Martina Sušanj Peršić sa sjedištem u Kastvu, Trga Matka Laginje 1 u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 283,81 eur te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 64,70 eur sve s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke ukida se navedeni platni nalog iz točke I. izreke u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti iznos od 173,00 eur i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 43,14 eur sve s pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke presudio je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Prema obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu te da tužitelj kao izvođač potražuje utuženi iznos od 456,81 eur za usluge popravka klima uređaja na tuženikovom vozilu.

Sud je utvrdio da je tužitelj izvodio radove na klima uređaju u vozilu tužitelja kako bi utvrdio u čemu je kvar, kao i da klima uređaj nesporno nije popravljen. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu za rad, dijagnostiku i sitan materijal, a neosnovano je potraživanje koje se odnosi na stavku „upravljačka ploča“ jer tužitelj nije dokazao da je taj dio ugradio u vozilo. Sud je primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) koje se odnose na prava i obveze nastale sklopljenim ugovorom o djelu djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično odbio tužbeni zahtjev. O troškovima je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 4. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP), a o troškovima ovršnog postupka odlučio je prema uspjehu u sporu.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki III. izreke zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Izreku pobijane presude u točki II. izreke nalazi nejasno i proturječno samoj sebi jer je sud naveo da se „ukida na snazi platni nalog“. Sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kad je zaključio da odlučnu činjenicu predstavlja pitanje je li tužitelj popravio auto tuženiku ili nije. Tužitelj je postupio u skladu s nalogom i zbog toga mu pripada naknada za pružene usluge. Sud je propustio cijeniti iskaz svjedoka da je upravljačka ploča ugrađena. Osporava pravilnost odluke o troškovima parničnog postupka jer je tužiteljev uspjeh u parnici veći od tuženikovog. Predlaže prihvatiti žalbu i presudu u pobijanom dijelu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužiteljevu žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti.

5. Tuženik pobija presudu zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka u točkama I. i III. izreke te predlaže uvažiti njegovu žalbu i presudu u pobijanom dijelu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U bitnom osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja koja se odnosi na izvedene radove jer je kao svjedok saslušana osoba koja nije popravljala vozilo, a sud je odbijanjem izvođenja prijedloga saslušanjem svjedoka koji je odvezao automobil na popravak i preuzeo ga onemogućio tuženika u raspravljanju. Na taj je način sud propustio utvrditi odlučne činjenice koje su utjecale na ishod parnice na način kako je to osporavao tijekom postupka. Navodi da je sud trebao uzeti u obzir i tužiteljev uspjeh u parnici s obzirom da nije uspio u cijelosti sa zahtjevom jer je djelomično povukao tužbu.

6. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

7. Žalbe tužitelja i tuženika kojom je odlučeno o zahtjevu koji se tiče glavne stvari nisu osnovane, a djelomično je osnovana žalba tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka.

8. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19. i 80/22.), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijanu je presudu, protivno žalbenim navodima moguće ispitati i u njoj su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi jasni i obrazloženi, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Presuda je donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odlučujući o zahtjevu sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05. i 41/08.; dalje: ZOO) koje se odnose na ugovor o djelu odnosno obvezu izvršenja djela.

10. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a te se prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a. Zbog toga se žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u vezi s izvršenjem ugovorenog djela odnosno ugradnju spornog upravljačkog uređaja temelje na nedopuštenim žalbenim razlozima i nisu predmet ispitivanja ovog drugostupanjskog suda.

11. U odnosu na tužiteljev žalbeni navod o proturječnosti izreke s obzirom da sporni dio točke II. izreke glasi: „Djelomično se ukida na snazi platni nalog....“ s obzirom da se površnim čitanjem samo navedenog dijela izreka može steći dojam o proturječnosti izreke i ostvarenoj bitnom povredi navodi se da se radi o očitoj pogrešci koju je moguće ispraviti u svako doba. Osim toga upravo cijeli tekst pobijane točke II. izreke jasno navodi da se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i tužbeni zahtjev odbija u tom dijelu. Prema tome suvišni dio točke II. izreke koji glasi „na snazi“ sud će ispraviti na način da te dvije riječi izostavi iz izreke. Tužitelj nedopušteno osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kad je zaključio da tužitelj nije ugradio upravljački uređaj u tuženikovo vozilo te da se to može utvrditi. U postupku male vrijednosti s obzirom na Novelu ZPP-a iz 2022. godine tužitelj je u roku od 15 dana od primitka prigovora mogao predložiti dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica a to je propustio. U podnesku od 4. prosinca 2023. tužitelj nije predložio da se izvedu dokazi radi utvrđenja na što se odnosi nejasna stavka u računu i je li taj upravljački uređaj ugrađen. Stoga je pobijana odluka u tom dijelu pravilna i zakonita kad sud navodi da tu činjenicu tužitelj nije dokazao. U odnosu na tvrdnje o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da je odlučna činjenica je li tužitelj vozilo popravio navodi se da je taj dio obrazloženja protumačen nepravilno. Iz točke 11. obrazloženja proizlazi da je sud utvrdio da je tužitelj izvodio radove na klima uređaju u vozilu tuženika (očitom pogreškom navodi se tužitelje) kako bi utvrdio u čemu je kvar i da klima uređaj nesporno nije popravljen. S obzirom na odredbe čl. 597. ZOO-a sud je pravilno utvrdio da je izvođač izvršio djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Tuženik je prema sadržaju spisa, s obzirom da se također bavi automehaničarskom djelatnošću, pokušao popraviti klima uređaj u čemu nije uspio i stoga je donio u servis kod tužitelja demontirani klima uređaj, a osim toga još jedan uređaj kojeg je tužitelj ugradio, ali nije bilo uspjeha. S obzirom na visinu troškova kupnje novog uređaj radilo se o neisplativom popravku po iskazu tuženika i zbog toga je tuženik auto odvezao u drugi servis gdje također nije otklonjen kvar. Prema tome tužitelj je u granicama naloga pružio određene usluge kako je naveo prvostupanjski sud i stoga mu je tuženik dužan platiti naknadu iznos koje tuženik ne osporava, a tvrdi da nije dužan platiti naknadu jer klima uređaj nije popravljen. Klima uređaj nije popravljen odnosno nije ugrađen novi uređaj zbog utvrđenih činjenica koje žalitelji ne osporavaju. Posljedično neosnovano i tuženik osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja o izvođenju ugovorenih radova jer isticanje žalbenog razloga nije dopušteno u ovom postupku. Niti iz jedne utvrđene činjenice ne proizlazi da je tuženikov nalog glasio isključivo na pravilni i potpuni popravak klima uređaja na vozilu tuženika jer to očigledno nije bilo moguće s obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

12. Sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a s obzirom na žalbu tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima odlučeno je o osnovanosti žalbenih navoda. Tužitelj je uspio u parnici iznosi 62%, a tuženik je uspio 38% slijedom čega je o troškovima postupka valjalo odlučiti prema odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: OT) koja je bila snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, a ne sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a kako to nepravilno navodi prvostupanjski sud jer razlika u ostvarenom uspjehu ne ukazuje da se radi o neznatnom razmjeru. Tužiteljevi troškovi potrebni za vođenje parnice odnose se na sastav podneska od 4. prosinca 2023. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8/1 OT), pristup na ročišta 4. ožujka 2024. i 14. svibnja 2024. po 50 bodova odnosno ukupno 150 bodova ili 300,00 eur uvećano za PDV 75,00 eur ili sveukupno 375,00 eur. Kako postotak koji je preostao nakon obračuna postotaka prema uspjehu u parnici u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi 24%, tužitelju pripada 90,00 eur troškova parničnog postupka. S obzirom da je tužitelj podnio određen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 607,84 eur valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 517,84 eur kao neosnovan. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova zbog djelomično uspjeha podnesenog pravnog lijeka protiv odluke o troškovima jer nije uspio s pravnim lijekom kojeg je podnio protiv odluke o zahtjevu koji se tiče glavne stvari. Tuženiku ne pripada naknada za troškove odgovora na žalbu jer se ne radi o troškovima koji su bilo potrebni za vođenje parnice.

13. Valjalo je stoga sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, a prema odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka.

Zagreb, 4. listopada 2024.

Sudac

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-3086d-5404a

Kontrolni broj: 0295c-c218e-d0ab2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.