Pn-69/2021-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Romani Mihalić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. rujna 2024., u prisutnosti opunomoćenika stranaka, dana 3. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.855,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2020. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.964,99 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 10. listopada 2020. oko 00.58 sati na istočnoj kolničkoj traci autoceste A4 GP Goričan - Varaždin - Zagreb, općina Breznički Hum na 50 km + 900 m dogodio štetni događaj na način da je došlo do naleta prednjeg desnog dijela osobnog automobila tužitelja registarske oznake [registarska oznaka] na divlju životinju - lisicu, pri čemu je nastala materijalna šteta na naprijed navedenom osobnom automobilu. Tužitelj navodi da se obratio tuženiku dana 28. 10. 2020. sa odštetnim zahtjevom budući da se štetni događaj dogodio na autocesti kojom upravlja tuženik sukladno odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 04/23. i 133/23.), međutim, tuženik je dana 28. 10. 2020. otklonio zahtjev za naknadu štete. Tužitelj je stoga sam reparirao nastalu imovinsku štetu na predmetnom osobnom automobilu u ukupnom iznosu od 13.978,12 kn/1.855,22 EUR, a koji iznos potražuje ovom tužbom uvećan za zateznu kamatu od 10. listopada 2020. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće. Navodi da nije razvidno u čemu bi se sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Sama činjenica kako se lisica nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Ističe kako je tuženik u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama, Pravilniku o održavanju cesta (Narodne novine" broj 90/14.) te Pravilniku o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj 75/14.). Nadalje navodi da iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja, koju je tuženik dužan voditi, proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Također napominje, kako je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno je održavana. Zaštitna ograda je postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je za autocestu, što uključuje i zaštitnu ogradu, izdana uporabna dozvola. Ističe da su ophodnja i popravci na autocesti organizirani svakodnevno od 0:00 do 24:00 sati, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. Na takav način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Ophodnja navedene dionice na dan štetnog događaja je izvršena neposredno prije nesreće između 21:37 i 22:15 h . Na dan štetnog događaja izvršen je pregled zaštitne žičane ograde i utvrđeno je da je ista u ispravnom stanju. Prema standardu održavanja zaštitna žičana ograda se kompletno pregleda i više puta godišnje, prilikom svake ophodnje, posebice prilikom ulaska neke životinje minimalno 2-4 km s jedne i druge strane. Također navodi da tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste, te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice. Stoga protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak koji bi bio pokrenut da je bilo propusta na strani tuženika. Nadalje navodi da se nalet na lisicu na spornoj dionici autoceste ne može pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika. Smatra da ne postoji odgovornost tuženika, već isključiva odgovornost vozača jer je bio u obvezi brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti gdje je vrijedilo ograničenje brzine 100km/h. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 5 do 8 spisa), presliku prometne dozvole (list 9 i 10 spisa), Obavijest o otklonu zahtjeva za naknadu štete (list 11 spisa), preslike računa (list 12 do 15 spisa), Ophodarski dnevnik (list 25 spisa), Dnevnik rada (list 26 spisa), Putni radni list (list 27 i 28 spisa), Zapisnik o prometnoj nesreći (list 29 do 32 spisa), primjere sudske prakse, fotoelaborat policije (list 78 do 84 spisa), saslušan je tužitelj i svjedok CK, te je provedeno prometno vještačenje po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa naknade materijalne štete koja mu je nastala na vozilu udarcem istog u divlju životinju - lisicu koji štetni događaj se dogodio na kolniku autoceste A4 koju je bio dužan održavati tuženik.

6. Među strankama je sporno jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za predmetnu štetu, poglavito postoji li tuženikova štetna radnja ili propust koja je dovela do konkretne štete, kao i visina tužbenog zahtjeva.

7.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je nakon treninga krenuo u [adresa] iz [adresa] i negdje oko ponoći par kilometara prije izlaska za Novi Marof u desnom zavoju mu je izletjela lisica na cestu, i to je bilo tako brzo da nije stigao zakočiti. Nakon toga, pošto je znao da je benzinska pumpa u blizini, krenuo je prema tamo i pozvao policiju. Došla je policija, napravila uviđaj, a bio je i djelatnik Hrvatskih autocesta prisutan. Navodi da je bila ogromna lisica, koju je djelatnik autocesta spremio u svoj kamiončić i zbrinuo je. Dao je izvješće policije, alkotestirali su ga, 0/0 i vratili ga do auta. Navodi da nije bilo magle, cesta je bila suha, uvjeti su bili odlični, dobra vidljivost. To je bilo u sekundi, a svako malo su zavoji, još i uspon, tako da se ne može brzo voziti. Navodi da je vozio oko 90-100 km/h, ograničenje je na tom dijelu ceste 110 km/h. Navodi da nema kasko osiguranje, nije mu poznato da li je policija utvrđivala brzinu kojom se kretao. Kad je auto odvezen u servis, mehaničar se očitovao o šteti, odmah nakon nesreće zvao je tuženika i uputio ga je na Croatia osiguranje i tamo su ga uputili na Hrvatske autoceste d.d., a oni su ga uputili neka popravi auto o svom trošku i pošalje račune, što je on napravio poslao račune tuženiku, ali je dobio odbijenicu.

8. Svjedok CK u svom iskazu navodi kako se sjeća događaja i da je zvala policija ili njihov operater Hrvatske autoceste, da je bio nalet na divljač na AC Goričan-Zagreb, te da je bila noć kad je dobio poziv za intervenciju. Otišao je na mjesto događaja, te zatekao uginulu lisicu na kolniku, koju je stavio u vozilo te nakon očevida odveo u tehničku jedinici na daljnje zbrinjavanje. Navodi da ophodnju AC vrše četiri puta dnevno u razdoblju od 24 sata, odnosno dva puta tijekom smjene, a smjena je 12 sati. Sjeća se da je i tog dana vršio ophodnju te nikakvih nedostataka na ogradi nije primijetio, niti u vidu rupa na ogradi niti u vidu drugih oštećenja. Navodi da ophodnju vrše na način da ophodarsko vozilo vozi po zaustavnoj traci, ukoliko je noć upale bočni reflektor, te provjeravaju da li ima srušenih stabala, oštećenja na ogradi ili eventualnih izlijetanja automobila van kolnika. Navodi da je ograničenje brzine od 100 km/h fiksno, budući se radi o dionici AC koja je zavojita te je navedeno ograničenje tehnička brzina i projektirano prilikom gradnje prometnice. Navodi da se nakon naleta lisice jedan km prije i jedan km poslije ograda pregledava pješice uz korištenje reflektora a što je učinjeno i taj put, te da je naplatna postaja Novi Marof udaljenja 2 km nakon mjesta štetnog događaja i da postoji više lovačkih društava koji gospodare lovištima uz AC na toj dionici.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka, budući su isti iskazivali o činjenicama o kojima imaju neposrednih saznanja, a predmetni iskazi u suglasju su s ostalim izvedenim dokazima u postupku te iz istih proizlazi da je tužitelj dana 10. listopada 2020. sudjelovao u prometnoj nesreći na autocesti A4 na način da je svojim automobilom udario u divlju životinju - lisicu koja je istrčala na kolnik autoceste, a kojom prilikom mu je na automobilu nastala materijalna šteta koju ovom tužbom potražuje.

10. Sukladno čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. Zakona o cestama, autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi.

11. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama određeno je da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom dogovornošću (stavak 4. istog članka).

12. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama određeno je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, međutim, u stavku 2. tog članka specificirano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

13. Prema shvaćanju ovog suda odredbu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama treba tumačiti tako što će pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovarati za štetu nastalu naletom na divljač osobito u situaciji kada nije javnu cestu označila odgovarajućom prometnom signalizacijom i opremom na zahtjev lovoovlaštenika, a utvrdi se da postoji uzročno posljedična veza između tog propusta i nastale štete, ali ne i jedino u tim situacijama, već i u svakoj drugoj situaciji kada je do štete naletom na divljač došlo uslijed propusta ili radnje pravne osobe koja upravlja javnom cestom.

14. Naime, odredba čl. 50. st. 1. Zakona o cestama uređuje upravo odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama, a ne nekih trećih osoba pa kada se u toj odredbi navodi da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, tada se pod time podrazumijeva odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama u svim onim situacijama u kojima su takve štete posljedica njihove radnje ili propusta.

15. Tuženik upravlja svim autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar (čl. 81. st. 1. Zakona o cestama), a kako autocesta A4 nije dana na upravljanje određenom koncesionaru, to istom upravlja i održava ju tuženik.

16. Tuženik je u odgovoru na tužbu jasno naveo koje je mjere poduzeo radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa na predmetnom dijelu predmetne autoceste i to, da bi spriječio ulazak životinja na kolnik, postavio je zaštitnu žičanu ogradu čitavom dužinom autoceste, a nakon toga da je predmetnu ogradu uredno održavao, da je redovito provodio ophodarske kontrole (svakodnevno, u razdoblju od 0,00 do 24,00 sat. Ophodnja navedene dionice na dan štetnog događaja je izvršena neposredno prije nesreće između 21:37 i 22:15 h , te da je na dan štetnog događaja izvršen pregled zaštitne žičane ograde i utvrđeno je da je ista u ispravnom stanju

17. Činjenica da je cijelom dužinom predmetne autoceste bila postavljena zaštitna žičana ograda nije bila sporna, kao niti činjenica da je ophodnja predmetne autoceste vršena redovito i sukladno propisima te da prilikom ophodnji koje su obavljene na dan prometne nezgode, ali prije nego li se je ista dogodila, nisu uočena nikakva oštećenja na zaštitnoj ogradi postavljenoj oko mjesta nezgode, a isto proizlazi i iz dostavljenih putnih radnih listova, ophodarskog dnevnika i dnevnika rada tuženikovih ophodara, kao i iskaza saslušanog svjedoka.

18. Iz tuženikovog zapisnika o prometnoj nesreći od 10. listopada 2020 (list 29 do 32 spisa), odnosno fotografija mjesta prometne nezgode koje su sastavni dio tog zapisnika, vidljivo je da je na mjestu štetnog događaja zatečena uginula lisica koju je djelatnik tuženika zbrinuo.

19. Iz odredbe čl. 78. st. 1., 2., 4., 5., 6. i 7. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine, broj: 92/2019., dalje u tekstu: Pravilnik o znakovima, signalizaciji i opremi) proizlazi da su zaštitne žičane ograde tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka s okolnih putova na trasu autoceste i ispod podvožnjaka, koje mogu biti čelične i od polimernih vlakana, a sastoje se od stupa, žičanog pletiva, žica za nastavak ograde, kuka za pričvršćivanje te sidara za osiguranje od rušenja, s time da pletivo ograde mora biti učvršćeno metalnim klinovima u teren kako bi se spriječilo provlačenje životinja ispod ograde, da je njihova visina minimalno 2 m, a kada se na iste dodaju nastavci, tada njihova visina može iznositi maksimalno 2,45 m, u kojem slučaju se na ogradu mogu dodati najviše tri nastavka u međusobnom razmaku od 15 cm.

20. Navedena odredba primjenjuje se na zaštitne žičane ograde koje su postavljene odnosno će biti postavljene nakon stupanja na snagu navedenog pravilnika, 1. listopada 2019., dok je za ceste koje su već izgrađene ili su u fazi izgradnje do tog datuma, mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme temeljem propisa prema kojima su projektirane ili izvedene (čl. 89. st. 1. Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi).

21. U konkretnom slučaju ne postoji podatak o tome kada je postavljena zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici autoceste A4 (niti je u tu svrhu predloženo izvođenje nekog dokaza), međutim, i prije stupanja na snagu Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi, bio je na snazi podzakonski propis (Pravilnik o znakovima, signalizaciji i opremi ("Narodne novine, broj: 33/2005., 64/2005., 155/2005., 14/2011., 25/2015.)) koji je obvezivao osobu koja upravlja autocestom da istu ogradi zaštitnom žičanom ogradom u svrhu zaštite prometa na cesti od divljači i drugih životinja (čl. 93. t. 1. navedenog Pravilnika), a primjenjujući pažnju dobrog stručnjaka, u smislu odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).

22. Činjenica da lisice imaju fizičke sposobnosti odignuti od tla postavljenu zaštitnu žičanu ogradu i to dovoljno visoko da se ispod te ograde provuku ili pak da se popnu i preskoče predmetnu postavljenu ogradu i dospiju na kolnik autoceste, je tuženiku, kao upravitelju predmetne autoceste, dakle, stručnoj osobi, morala biti poznata, a i nije vjerojatno da se to prvi puta dogodilo na dan predmetne prometne nezgode.

23. Stoga je tuženik bio dužan na adekvatan način pričvrstiti predmetnu ogradu za tlo tako da se ista ne može odignuti od tla, primjerice zabijanjem metalnih klinova duž ograde, na vrlo malenim razmacima i na dovoljnoj dubini tla ili ukopavanjem ograde na dovoljnoj dubini tla ili je trebao postaviti žičanu ogradu s znatno čvršćim pletivom kojeg lisica svojom snagom ne može deformirati na način da isto odigne od tla ili je postaviti na način da lisica prilikom penjanja nije u mogućnosti preskočiti istu ili je zaštitnu ogradu trebao postaviti na bilo koji drugi odgovarajući način s kojim se je bio dužan upoznati, budući da je potpuno izvjesno da način na koji je zaštitna žičana ograda bila postavljena u konkretnom slučaju ne može spriječiti prolazak divljih životinja poput lisica, divljih mački i ostalih, koje lako prokopaju prolaz ispod tako postavljene ograde ili je pak preskoče.

24. Sama činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da ili je prethodno postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač, u ovom slučaju lisica, nađe na prostoru kolnika autoceste. S obzirom da se na autocesti postižu velike brzine, da izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice, zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima. Stoga činjenica da je postojala zaštitna ograda te da je tuženik obavljao redovite preglede zaštitne ograde, nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje. Iako je točno da odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama propisuju odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste po načelu krivnje, potrebno je u svakom pojedinom slučaju utvrditi jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog područja, u svrhu odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na propust pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde.

25. Kako tuženik nije postupio na taj način, očito je napravio propust koji je u konkretnom slučaju doveo do predmetne prometne nezgode i zato je, sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama u vezi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, dužan naknaditi štetu koja je nastala tužitelju naletom na lisicu.

26. S obzirom da je među strankama sporna visina tužbenog zahtjeva na navedenu okolnost provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u štetnom događaju vozilo tužitelja prednjim desnim dijelom naletjelo na divljač dolazeći vozilu s desne strane, te da je tehnički moguće da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 90 do 100 km/h, dok je na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima bila ograničena na 110 km/h. Također iz nalaza i mišljenja proizlazi da je na vozilu tužitelja u ovom štetnom događaju nastala djelomična šteta u iznosu od oko 13.978,12 kn/1.855,22 EUR.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama, a uzimajući u obzir da ni stranke nisu imale primjedbe ni prigovore na isti.

29. Uzimajući u obzir utvrđenja vještaka vezana uz procjenu brzine kretanja vozila tužitelja od 90 do 100 km/h, kao i iskaz tužitelja da je vozio navedenom brzinom, proizlazi da se vozilo tužitelja kolnikom autoceste A4 neposredno prije naleta na lisicu kretalo unutar ograničenja brzine na tom dijelu autoceste, stoga je i prigovor tuženika da tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja ograničenju u cijelosti neosnovan i paušalan.

30. Sukladno navedenom, uzimajući u obzir utvrđenje vještaka sud je tužitelju dosudio iznos od 1.855,22 EUR, a sve sukladno odredbama čl. 50. st. 1. Zakona o cestama u vezi s čl. 1045., čl. 1046., čl. 1085. i čl. 1090. ZOO-a.

31. Tužitelj na navedeni iznos dosuđene naknade štete ima pravo na zateznu kamatu temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete, odnosno 10. listopada 2020. budući se radi o novčanoj materijalnoj štete, a koja je nastala tužitelju u trenutku štetnog događaja (kada je oštećen automobil) te je tada dospjela i tražbina tužitelja. Visina stope zateznih kamata određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

32. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tužitelju je priznat trošak odštetnog zahtjeva, sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 15. lipnja 2021., 11. listopada 2021., 10. listopada 2022., 11. siječnja 2024. i 9. rujna 2024. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) 100 bodova za svako te trošak sastava podneska od 13. svibnja 2021. (Tbr. 8 roč. 1. Tarife) 100 bodova za svaki, odnosno ukupno 1.600,00 EUR. Tužitelju kao potreban nije priznat trošak sastava podneska od 11. veljače 2022. i 2. svibnja 2022. sukladno čl. 155. ZPP-a, kao što mu nije priznat ni trošak sastava podneska od 30. rujna 2022. i 5. siječnja 2024. budući je navode iz navedenih podnesaka mogao iznijeti na ročištima koja su uslijedila nakon podnošenja navedenih podnesaka, a za koja ročišta mu je trošak priznat u cijelosti. Tužitelju je priznat i trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 265,45 EUR, kao što mu je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i presudu u iznosu od 66,36 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP). Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Zagrebu, 3. listopada 2024.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju uz pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 EUR

2. tuženiku