Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3271/2023-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MNM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Vujčić, odvjetnici iz Zagreba, protiv I tuženice LNM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], I i II tuženice zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Živković i Sarić j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. rujna 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Nataše Vujčić, odvjetnice i punomoćnika I i II tuženica LN, odvjetnika, dana 03. listopada 2024. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''I .Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen dana 15. lipnja 2020. godine između LNM iz [adresa], sada Stella Reinli, Huttenkoph Strasse 28, 8051 Zurich- Schweiz, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji je ista potpisala u generalnom konzulatu Republike Hrvatske Zȕrich, Klasa: 037- 02/20-01/305 Ur.broj: 521-CHE-02/02-20-2, ovdje I. tuženice kao darovateljice i MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje II. tuženice kao daroprimateljice, te da je isti Ugovor ništetan ex tunc, tj. od dana sklapanja istog.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja KUĆA BROJ 15/A I DVORIŠTE U ULICI Ć. TRUHELKE, površine 152 m2 uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo prije provedbe Ugovora o darovanju nekretnine od 15. lipnja 2020. godine na način da se briše uknjiženo pravo vlasništva na tim nekretninama s imena i vlasništva II. tuženice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis na ime i u vlasništvo I. tuženice LNM iz [adresa], sada Stella Reinli, Huttenkoph Strasse 28, 8051 Zurich- Schweiz, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženicama solidarno naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II Nalaže se tužiteljici MNM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi I tuženici LNM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.325,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 07.05.2023. navodi da su tužiteljica i I tuženica zaključile Ugovor o darovanju dana 23. srpnja 2019. godine ovjeren kod javnog bilježnika Anite Škurjanec iz Zagreba, Gajeva 2 broj: OV-294/2019 od dana 23. 07.2019. godine. Predmetnim ugovorom tužiteljica je tuženici, kćeri darovala ½ dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 15/A i dvorište u [adresa], površine od 42,3 čhv, 152 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz zadržavanje osobne služnosti prava doživotnog plodouživanja, prava uporabe i prava stanovanja na cijeloj nekretnini u svoju korist. Tužiteljica je pred naslovnim sudom podigla tužbu protiv I tuženice radi opoziva Ugovora o darovanju i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koji se vodi kod ovog suda pod brojem P-3485/2020. Prije slanja preporučenom pošiljkom I tuženici opoziva darovanja ovjerenog kod javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba, Savska cesta 56 broj: OV-3980/2020 od dana 17.06.2020.godine tužiteljica je usmenim putem obavijestila tuženice da će pred sudom pokrenuti navedeni postupak. I tuženica je s II tuženicom sklopila Ugovor o darovanju dana 15. lipnja 2020, godine koji je I tuženica potpisala u generalnom konzulatu Republike Hrvatske Zȕrich, Klasa:037-02/20-01/305 Ur.broj:521-CHE-02/02-20-2. Predmetnim Ugovorom I tuženica je II tuženici u cijelosti darovala nekretninu upisanu u zk. Ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja KUĆA BROJ 15/A I DVORIŠTE U ULICI Ć. TRUHELKE, površine 152 m2. Tužiteljica je stava da je I tuženica s II tuženicom sklopila predmetni Ugovor o darovanju nekretnine da bi tužiteljica bila onemogućena ako uspije u sporu radi opoziva Ugovora o darovanju i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja provesti odluku u praksi. Tužiteljica ima saznanja da je predmetna nekretnina u prodaji.

2. Stoga tužiteljica u tužbi predlaže donošenje slijedeće presude:

3. I i II tuženice u odgovoru na tužbu od 19.09.2023., a prije ulaženja u meritum stvari, ističu prigovor dvostruke litispendencije te ukazuju sudu na obijesno parničenje tužiteljice. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog između tužiteljice i I tuženice dana 23.07.2019., na kojem su javnobilježnički ovjereni potpisi ugovornih strana pod posl.br. OV-294/2019 (dalje u tekstu: Ugovor o darovanju nekretnine) i to u pogledu ½ dijela zk.č.br. 4664/5, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: „Nekretnina“) i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Naime, sukladno članku 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) propisano je da se dok teče parnica ne može u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je za postojanje dvostruke litispendencije potrebno da postoji subjektivni i objektivni identitet spora. Subjektivni identitet spora podrazumijeva identitet stranaka u istoj ili obrnutoj stranačkoj ulozi, dok objektivni identitet spora podrazumijeva da postoji identitet tužbenih zahtjeva i da postoji identitet činjenične osnove tužbenih zahtjeva (identično stajalište izraženo je u brojnoj sudskoj praksi, npr. u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. kolovoza 2022. broj Rev-54/2022 u ocjeni prigovora presuđene stvari). Dakle, ako unatoč pravilu o zabrani dvostruke litispendencije bude pokrenuta nova parnica među istim strankama u pogledu istog zahtjeva, sud je dužan odbaciti tužbu u odnosu na koju je parnica počela kasnije teći. Tužiteljica je pred ovim sudom pokrenula parnični postupak protiv ovdje I tuženice pod posl.br. P-3485/2020 radi opoziva Ugovora o darovanju nekretnine i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, uz predlaganje izdavanje iste privremene mjere. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uz predlaganje izdavanja iste privremene mjere zabrane raspolaganja i otuđenja Nekretnine. Stoga je evidentno da postoji objektivni identitet spora u pogledu Nekretnine, a i u pogledu prava koje tužiteljica traži. Točnije, tužiteljica svoj zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i u postupku koji se vodi pred Naslovljenim sudom pod brojem P-3485/2020, a to je stjecanje prava vlasništva (op.a. uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja) temeljem pobijanja Ugovora o darovanju nekretnine koji je tužiteljica sklopila s I tuženicom, te da se u oba postupka radi o istom zahtjevu, stjecanju prava u odnosu na istu nekretninu, odnosno sasvim je jasno da tužiteljica zahtjeva istu nekretninu temeljem iste činjenične osnove. Nadalje, subjektivni identitet spora također postoji jer su u istim stranačkim ulogama tužiteljica i I tuženica, uz dodatak II tuženice koja je, uzgred budi rečeno, kćer tužiteljice i sestra I tuženice kojoj je sestra darovala predmetnu Nekretninu. Dakle, u ovom parničnom postupku postoji očita i neosporna dvostruka litispendencija. Sukladno tome, tuženice predlažu da sud odbaci tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da tuženicama u cijelosti naknadi parnične troškove ovog postupka.

4. Tuženice predlažu predujmljivanje parničnih troškova kao sredstvo zabrane zlouporabe prava na pristup sudu. Vođenje parnice pokrenute tužiteljičinom zlouporabom troškova posebno se ističe kad je velika vrijednost predmeta spora, kao što je ovdje slučaj. Kada tužitelj koji je zlouporabio pravo na pristup sudu izgubi parnicu dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove (čl. 154. ZPP-a), ali kako se u praksi često događa da tužitelj nije u stanju podmiriti troškove postupka, smatramo da tuženice u ovom konkretnom slučaju imaju legitimni interes tražiti od suda da tužiteljica predujmi ili na drugi način osigura sredstva za podmirenje troškova postupka jer je tužiteljica i inače poznata po neplaćanju svojih obveza, tj. izbjegavanju plaćanja svim dostupnim metodama. Dakle, u slučaju da sud ne prihvati prigovor dvostruke litispendencije i ne odbaci tužbu ili odluči da će odluku o tom prigovoru donijeti tijekom odlučivanja o glavnoj stvari, tuženice traže od suda da tužiteljici naloži predujmljivanje troškova ovog parničnog postupka ili da na drugi način osigura sredstva za podmirenje troškova postupka. Tuženice smatraju da se u ovom slučaju radi o obijesnom parničenju tužiteljice, odnosno o zloporabi prava na pristup sudu. Naime, sudska praksa pokazuje da postoje tužitelji koji podnošenjem neosnovanih tužbenih zahtjeva čine zlouporabu prava na pristup sudu, jer pravo na pravnu zaštitu kao temeljno ljudsko pravo ima i svoja ograničenja kako ne bi došlo u koliziju s drugim temeljnim vrijednostima pravnog poretka. Tu se ističe cilj cjelokupne politike zabrane zlouporabe prava na pristup sudu, koji podrazumijeva preventivno i represivno djelovanje na počinitelje. U Zakonu o obveznim odnosima i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, istaknuto je, između ostalih, i načelo zabrane zlouporabe prava na pristup sudu. Nadalje, i u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima implementirane su odredbe o zabrani zlouporabe prava (čl. 31.). Stvarna su prava apsolutna i djeluju prema svima pa ih u načelu svatko može i ugroziti, i upravo zato potrebno je osigurati ovlašteniku stvarnog prava odgovarajuću zaštitu. Načelo zabrane zlouporabe prava najčešće se shvaća kao odraz šireg građanskopravnog načela savjesnosti i poštenja (kao npr. čl. 4. i 6. Zakona o obveznim odnosima). Načelo savjesnosti i poštenja je glavno tj. temeljno načelo obveznog prava i kao takvo izdignuto je iznad ostalih načela obveznog prava. Zakonom o obveznim odnosima (čl. 6.) zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog kojeg je ono propisom ustanovljeno i priznato. U konkretnom slučaju, zlouporaba se sastoji u tome da je tužiteljica opteretila sud podnošenjem i razmatranjem tužbe te pisanjem odluke, iako ne postoji ni najmanji izgled za nastavljanje sudskog postupka ili u konačnici ikakve šanse da uspije u sporu. Netko za koga je sasvim izvjesno da ne može uspjeti u parnici, ne može imati pravni interes za njezino vođenje. Time se zlouporaba prava na donošenje meritorne odluke negativno održava na postojanje pravnog interesa kao procesne pretpostavke što dovodi do toga da tužiteljica nema ni pravo na donošenje meritorne odluke. Važno je u ovom slučaju prepoznati obijesno parničenje koje dovodi do zlouporabe prava na pristup sudu, gdje je tužiteljičin primarni cilj nanijeti štetu tuženicima, a ne uspjeh u postupku. Daljnja okolnost da je tužba teško razumljiva, da sadržava činjenične navode i dokazne prijedloge koji očito nisu relevantni, da je tužba nečitka, da su u prilogu nebitne isprave te da u biti tužiteljica ne prilaže niti predlaže ikakve relevantne dokaze i/ili odlučne činjenice i okolnosti - sve to u ovom konkretnom slučaju jasno i nedvojbeno ukazuje na očitu zlouporabu prava na pristup sudu, uz činjenicu postojanja dvostruke litispendencije. Sudska praksa u svojim odlukama (odluka Visokog trgovačkog suda broj Pž-5344/07-3 od 14. rujna 2007., odluka Visokog trgovačkog suda broj Pž-779/07-3 od 6. ožujka 2007.) ističe da do zlouporabe procesnih ovlaštenja dolazi ako procesne radnje nisu obrazložene. U tim odlukama Visokog trgovačkog suda zauzeto je stajalište da se paušalni prigovor bez navođenja razloga nepravilnosti smatra zlouporabom procesnih ovlaštenja. Argumentum a contrario paušalna tužba bez navođenja razloga ništetnosti i prilaganja bilo kakvih dokaza u tom smislu, a uz totalni nedostatak pravne i bilo koje druge argumentacije, svakako treba ocijeniti kao zlouporabom procesnih ovlaštenja od strane tužiteljice. Za onemogućavanje zlouporabe prava koja strankama pripadaju, prvenstveno je zadužen sud kako je to propisano odrednom članka 10. ZPP-a. Naime, sud je primjenom načela ekonomičnosti obvezan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova, imajući u vidu i institut svrsishodne delegacije nadležnosti. Također, odredbom članka 16. Ustava propisano je da sprečavanje zlouporabe mora biti učinkovito i razmjerno. Uz sve to, tužiteljici je jako dobro poznato, s obzirom da je majka tuženicama, kako svaki njen postupak ove vrste izrazito negativno djeluje na njene kćeri, ali i ostatak obitelji, te uporno i na sve moguće načine pokušava pogoršati njihove životne uvjete i svakodnevnicu, psihološki i materijalno. Nije nevažno ni to da I tuženica živi i radi u Švicarskoj te da joj postupci ove vrste predstavljaju, uz izrazito veliki stres, i objektivno otežanje svakodnevnice, rada i kvalitete života, a o troškovima i upravljanjem slobodnom vremenom (kojeg ionako ima malo) da ne pričamo. Nedostatak pravnog interesa i aktivne procesne legitimacije najteži su oblici zlouporaba prava na pristup sudu. Stranka koja parnicu vodi isključivo iz obijesti ili da bi šikanirala protivnu stranku, pripada skupini tužitelja koja nema pravni interes za vođenje parnice. U slučaju izostanka pravnog interesa za vođenje postupka tužitelj čini ne samo zloupotrebu prava na pristup, već i zloporabu ustavnog prava na pravično suđenje. Stoga, tuženice predlažu sudu primjenu članka 10. st. 2. ZPP-a kojom odredbom su propisane, a u cilju sprečavanja zlouporabe prava na pristup sudu, novčane kazne za osobe koje teže zlouporabe prava koja im pripadaju u postupku.

5. Podredno i opreza radi ako sud ne odbaci, odnosno ne odbije tužbeni zahtjev, tuženice u cijelosti osporavaju tužbeni zahtjev tužiteljice kao neistinit i pravno neutemeljen. Konkretno, tuženice ne osporavaju da je temeljem Ugovora o darovanju nekretnine I tuženica stekla Nekretninu od tužiteljice, kao ni to da je tužiteljica istim ugovorom stekla osobnu služnost prava doživotnog plodouživanja, prava uporabe i prava stanovanja na Nekretnini. Međutim, svi drugi navodi i tvrdnje iz tužbe su u cijelosti netočni i/Ili neistiniti te pravno neutemeljeni, a tužiteljica uz to propušta na ikakav način dokazati i/ili argumentirati iste te navode i tvrdnje. U pogledu dokaznih prijedloga tužiteljice tuženice ističu da su u tužbi zaprimile samo ugovore o darovanju nekretnine između tužiteljice i I tuženice i između samih tuženica, zk izvadak koji ne odražava stvarno stanje Nekretnine jer je od 24.04.2023.g. te presliku (slabe kvalitete) Facebook poruke koja, uzgred budi rečeno, ne dokazuje apsolutno ništa za potrebe ovog spora, a uz to je poznato da se u današnje doba lako fabriciraju poruke ovog tipa te kao takva nema apsolutno nikakvu dokaznu snagu, te uz navedeno tužiteljica predlaže saslušanje sebe i FN, njenog sina i brata tuženica. Međutim, priloženi dokazi svakako ne idu u prilog tužiteljice te u biti demantiraju tužiteljicu u svim njenim navodima i tvrdnjama iz tužbe. U pogledu predloženog svjedoka, tuženice se ne protive saslušanju svjedoka FN. Općenito, tužiteljica u tužbi koristi laži i neistine, propušta argumentirati svoje stavove te priložiti bilo kakve dokaze u tom smislu. Tako propušta uopće navesti pravnu osnovu isticanja ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine te čak u tom smislu ni ne prilaže ijedan dokazni prijedlog niti navodi ijedan pravni argument ili bilo što tomu slično.

6. Tuženice, opreza radi, ipak ovdje ističu neosporne činjenice: 1.) da su prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine obje ugovorne strane bile poslovno sposobne, i još uvijek su; 2.) suglasnost volja je postojala i jasno se iskazala sklapanjem predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine pred javnim bilježnikom; 3.) činidba je bila moguća i dopuštena i još uvijek jest; 4.) potpisi darovatelja i daroprimatelja na predmetnom Ugovoru o darovanju nekretnine su bili javnobilježnički ovjereni te je time zadovoljen propisani oblik i forma predmetnog ugovora. Međutim, kako tužiteljica u tužbi ne navodi niti jedan jedini razlog, argument, dokaz ili išta tome slično samog tužbenog zahtjeva, odnosno u pogledu ili u vezi isticanja ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine, tuženice se ovdje ni nemaju o čemu očitovati po tom pitanju. Teret dokaza u ovoj parnici je na tužiteljici no niti jedan od predloženih dokaza, odnosno tužbi priložene isprave i predloženi svjedoci, ne dokazuje navode tužbe u nijednom dijelu. Slijedom svega navedenoga, tuženice predlažu odbaciti, odnosno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu cjelokupnog parničnog troška tuženicama.

7. Na ročištu 15.05.2024. tužiteljica je povukla dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka FN, dok su tuženice povukle dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka FN i GN. Također, na istom ročištu stranke su suglasno navele da je u predmetu ovog suda posl. br. P-3485/20 nepravomoćnom prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev, te se predmet po žalbi ovdje tužiteljice nalazi na Županijskom sudu u Puli.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između tužiteljice i I tuženice dana 23.07.2019. (list 5 – 7 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između I i II tuženica dana 15.06.2020. (list 8 – 10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 24.04.2023. (list 11 spisa), ispis poruka razmijenjenih preko aplikacije Facebook Mesengeru (list 12 – 13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13.09.2023. (list 40 spisa) i u spis ovog suda posl.br. P-3485/20, o čemu je sastavljena službena bilješka dana 29.11.2023. (list 43 spisa) u prilogu koje su preslike tužbe od dana 15.07.2020. i odgovora na tužbu od 11.09.2020. (datum na omotu) u predmetu ovoga suda posl.br. P-3485/20 (list 44 – 51 spisa). Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 53 – 54 spisa), I tuženicu osobno (list 54 spisa) i II tuženicu osobno (list 54 – 55 spisa).

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 55/23- dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Sud je na ročištu 15.05.2024. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka FN i GN, a jer su stranke koje su njihovo saslušanje predložile, od tog dokaza odustale (tužiteljica je povukla dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka FN, dok su tuženice povukle dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka FN i GN), a sve temeljem ovlaštenja suda iz čl. 292. st. 6. ZPP-a i temeljem čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 2. ZPP-a.

11. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između tužiteljice i I tuženice dana 23.07.2019. (list 5 – 7 spisa, dalje u tekstu Ugovor o darovanju od 23.07.2019.), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da je istim ugovorom tužiteljica, kao darovateljica, I tuženici, kao daroprimateljici, darovala ½ dijela nekretnine - kat. čest. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 15/A i dvorište u [adresa], površine od 42,3 čhv, 152 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: predmetna nekretnina) uz zadržavanje osobne služnosti prava doživotnog plodouživanja, prava uporabe i prava stanovanja na cijeloj nekretnini u svoju korist, i to kako na ½ dijela kojih je vlasnica u trenutku darovanja bila I tuženica, kao i na preostalih ½ dijela kojih je vlasnica u trenutku darovanja bila tužiteljica.

12. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između I i II tuženica dana 15.06.2020. (list 8 – 10 spisa, dalje u tekstu Ugovor o darovanju od 15.06.2020.), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da je istim ugovorom I tuženica, kao darovateljica, II tuženici, kao daroprimateljici, darovala cijelu predmetnu nekretninu.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 24.04.2023. (list 11 spisa), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da je na dan 24.04.2023. kao vlasnica cijele predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi ovog suda bila upisana II tuženica, s tim da je kao teret predmetne nekretnine bila upisana osobna služnost prava doživotnog plodouživanja, prava uporabe i prava stanovanja na cijeloj nekretnini u korist tužiteljice.

14. Uvidom u ispis poruka razmijenjenih preko aplikacije Facebook Mesengeru (list 12 – 13 spisa) sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu, jer iz ovog ispisa nije vidljivo tko je primatelj poruke pošiljatelja FNM koja glasi: ''Pa vidim vi kuću prodajetr koja cijena'', kao niti tko je pošiljatelju odgovorio na njegovu poruku porukom ''Gdje si to vidio'', kao niti kada su ove poruke razmijenjene (vidljiv je datum slanja 06.04., ali ne i godina slanja), a niti je jasno iz teksta ovih poruka na što ili na koga se iste odnose.

15. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13.09.2023. (list 40 spisa), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da je na dan 13.09.2023. kao vlasnica cijele predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi ovog suda bila upisana II tuženica, s tim da je kao teret predmetne nekretnine bila upisana osobna služnost prava doživotnog plodouživanja, prava uporabe i prava stanovanja na cijeloj nekretnini u korist tužiteljice, te je je bila upisana zabilježba vođenja spora.

16. Sud je izvršio uvid u spis ovog suda posl.br. P-3485/20, o čemu je sastavljena službena bilješka dana 29.11.2023. (list 43 spisa) u prilogu koje su preslike tužbe od dana 15.07.2020. i odgovora na tužbu od 11.09.2020. (datum na omotu) u predmetu ovoga suda posl.br. P-3485/20 (list 44 – 51 spisa), te je sud utvrdio, a isto među strankama i nije sporno, da je ovdje tužiteljica u predmetu ovog suda posl.br. P- 3485/20 dana 15.07.2020. podnijela tužbu protiv ovdje I tuženice radi opoziva Ugovora o darovanju od 23.07.2019. (list 5 – 7 spisa) i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Među strankama je nesporno da je u predmetu ovog suda posl. br. P-3485/20 nepravomoćnom prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev, te da je ovdje tužiteljica uložila žalbu protiv te presude.

17. Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 53 – 54 spisa), I tuženicu osobno (list 54 spisa) i II tuženicu osobno (list 54 – 55 spisa), te je sud njihove iskaze analizirao, usporedio međusobno, te usporedio sa sadržajem pregledane dokumentacije. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem opisuje kako je darovala svoju polovicu predmetne nekretnine I tuženici, te u dijelu u kojem opisuje kako je protiv I tuženice pokrenula sudski postupak radi opoziva tog darovanja, kao i u dijelu u kojem opisuje da su I i II tuženice zaključile ovdje pobijani Ugovor o darovanju 15.06.2020., a jer je ovaj dio njezina iskaza suglasan sadržaju pregledane dokumentacije. No, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem opisuje ponašanje I i II tuženica prema njoj nakon zaključenja Ugovora o darovanju od 23.07.2019., jer tužiteljica na ovu okolnost osim svoga iskaza ne nudi drugih dokaza, a tuženice u svojim iskazima ne potvrđuju ove navode tužiteljice. Također, sud ističe da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona ništa ne zna o okolnostima pod kojima je ovdje pobijani Ugovor o darovanju od 15.06.2020. zaključen. Nadalje, sve da sud i prihvati kao posve istinit iskaz tužiteljice, iz njezinog iskaza ne proizlazi da postoje razlozi za opoziv Ugovora o darovanju od 23.07.2019., a niti iz njezina iskaza proizlazi da postoje razlozi za utvrđenje ništetnim ovdje pobijanog Ugovora o darovanju od 15.06.2020.

18. Sud je iskazima I i II tuženica u cijelosti poklonio vjeru, a jer su obje iskazivale jasno, logično, međusobno suglasno, te suglasno sadržaju pregledane dokumentacije.

19. Imajući u vidu da su stranke u predmetu ovog suda posl.br. P-3485/20 samo ovdje tužiteljica (koja je i u tom postupku tužiteljica), te ovdje I tuženica (koja je u tom postupku tuženica), dok ovdje II tuženica nije stranka postupka u predmetu ovog suda posl.br. P-3485/20, te imajući u vidu da je predmet postupka u predmetu ovog suda posl.br. P-3485/20 opoziv Ugovora o darovanju od 23.07.2019. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, dok je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 15.06.2020., to je sud utvrdio da ne postoji identitet spora u predmetu ovog suda posl.br. P-3485/20 i u ovom predmetu, jer se postupci ne vode između istih stranaka i tužbeni zahtjevi nisu identični. Stoga, neosnovan je prigovor dvostruke litispendencije koji su istaknule tuženice, te stoga nije bilo mjesta postupanju suda sukladno odredbi čl. 333. st. 2. ZPP-a.

20. Imajući u vidu da tužiteljica u tužbi i ne navodi koji su to razlozi za opoziv Ugovora o darovanju od 23.07.2019., te imajući u vidu da iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka, a sve primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, ne proizlazi da postoji iti jedan razlog za opoziv Ugovora o darovanju od 23.07.2019., to je sud utvrdio da nema mjesta primjeni odredbi čl. 493. st. 1. i 2. i čl. 494. st .1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) u odnosu na Ugovora o darovanju od 23.07.2019.

21. Nadalje, a imajući u vidu da ne postoji niti jedan razlog za opoziv Ugovora o darovanju od 23.07.2019., te analizirajući sadržaj ovdje pobijanog Ugovora o darovanju od 15.06.2020. sud nalazi da Ugovor o darovanju od 15.06.2020. sadrži sve potrepštine propisane odredbama čl. 479. st. 1. i čl. 480. st. 1. i 2. ZOO-a i čl. 115. st. 1., 2. i 3. i čl. 119. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), te da je isti ugovor sastavljen u obliku koji propisuje odredba čl. 482. st. 1. ZOO-a. Nadalje, kako je pobijanim Ugovorom o darovanju od 15.06.2020. tužiteljica raspolagala svojim suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine u korist I tuženice, te kako ne postoje zakonska ograničenja za ovakvo raspolaganje tužiteljice, to sud nalazi da je ovakva činidba sukladna odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a. Nadalje, iz sadržaja pobijanog Ugovora o darovanju od 15.06.2020. proizlazi da isti nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, niti je protivan prisilnim propisima, a niti moralu društva. Stoga, a kako nema mjesta primjeni odredbe čl. 322. st. 1. i čl. 270. st. 1. ZOO-a u odnosu na ovdje pobijani Ugovor o darovanju od 15.06.2020., to je sud utvrdio da isti ugovor nije ništetan, te je stoga sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje ništetnim pobijanog Ugovora o darovanju od 15.06.2020., odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

22. Nadalje, kako pobijani Ugovor o darovanju od 15.06.2020. nije ništetan, to nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 150. st. 1. i 2. Zakon o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 63/19, 128/22 i 155/23), odnosno nema mjesta udovoljavanju dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo prije provedbe pobijanog Ugovora o darovanju od 15.06.2020., pa je stoga sud odbio tužbeni zahtjev i u ovom dijelu, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

23. Kako je tužiteljica a u cijelosti izgubila ovaj spor, to joj primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troška ovog parničnog postupka, te je stoga sud i ovaj dio zahtjeva tužiteljice odbio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

24. Odluka o naknadi parničnog troška tuženicama temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da su tuženice uspjele u ovom sporu u cijelosti. Tuženicama je kao potreban priznat i dosuđen trošak zastupanja tuženica po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 100.000,00 EUR (a kako je to sud utvrdio rješenjem od 04.09.2023. posl.br. P-3271/23-3, list 16 – 18 spisa). Trošak zastupanja tuženica koji je tuženicama priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima od 15.05.2024. i 04.09.2024. (Tbr. 9/1) od po 750 bodova (koliko su tuženice tražile) za svaku radnju, te za zastupanje na ročištu od 23.10.2023. (Tbr. 9/1) od 50 bodova (koliko su tuženice zatražile), što ukupno iznosi 2.300 bodova. Ovaj broj bodova uvećan za 10%, tj. za 230 bodova, a na ime zastupanja dvije stranke sukladno Tbr. 40/1, iznosi 2.530 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 5.060,00 EUR, a uz PDV od 1.265,00 EUR, to iznosi 6.325,00 EUR, te je stoga sud upravo ovaj iznos dosudio tuženicama s naslova naknade parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.

25. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je odbio dosuditi tuženicama posebnu naknadu za prigovor na prijedlog za privremenu mjeru, a sve stoga jer su tuženice ovaj prigovor stavile u istom podnesku kao i odgovor na tužbu, a sud je tuženicama dosudio naknadu za sastav odgovora na tužbu.

U Zagrebu, dana 03. listopada 2024. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice - uz nalog - rješenje tužiteljici za plaćanje SP na ovu presudu u iznosu od 663,61 EUR

2. Pun. I i II tuženica

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte