- 1 -              Rev 372/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 372/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., B., OIB … , koju zastupaju punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici u K., protiv tuženika M. Z. d.o.o., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1527/19-2 od 24. listopada 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-83/18-43 od 11. lipnja 2019., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda tako da je odlučeno:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka tuženika M. Z. d.o.o., Z., OIB: … od 31. 01. 2018. g. o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 20. 02.2013.g. zbog skrivljenog ponašanja odnosno kršenja obveza iz radnog odnosa radnice – tužiteljice M. M. (OIB: … ), B., pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na posao radnog mjesta prodavača u poslovnicu u K. te da je prizna sva prava iz radnog odnosa, kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo.

 

2. Nalaže tuženiku da tužiteljici isplati na ime bruto plaće novčani iznos od 46.238,16 kn (četrdeset šest tisuća dvjesto trideset osam kuna i šesnaest lipa) i zakonsku zateznu kamatu tekuću na neto iznos plaće koji je sadržan slijedećim bruto iznosima po stopi od 7,09 % godišnje do 30.6. 2018., od 1. 7. 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, a od 1. 1. 2019 pa do isplate po stopi od 6,54 % godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to bruto iznosima od:

- 279,96 kn tekućih od 16. 4. 2018. pa do isplate

- 3.439, 80 kn tekućih od 16. 5. 2018. pa do isplate

- 3.439, 80 kn tekućih od 16. 6. 2018. pa do isplate

- 3.439, 80 kn tekućih od 16. 7. 2018. pa do isplate

- 3.439, 80 kn tekućih od 16. 8. 2018. pa do isplate

- 3.439, 80 kn tekućih od 16. 9. 2018. pa do isplate

- 3.439, 80 kn tekućih od 16. 10. 2018. pa do isplate

- 3.439, 80 kn tekućih od 16. 11. 2018. pa do isplate

- 3.439, 80 kn tekućih od 16. 12. 2018. pa do isplate

- 3.439, 80 kn tekućih od 16. 1. 2019. pa do isplate

- 3.750,00 kn tekućih od 16. 2. 2019. pa do isplate

- 3.750,00 kn tekućih od 16. 3. 2019. pa do isplate

- 3.750,00 kn tekućih od 16. 4. 2019. pa do isplate

- 3.750,00 kn tekućih od 16. 5. 2019. pa do isplate

 

te nadalje pa se do dana vraćanja tužiteljice na posao mjesečne bruto iznos od 3.750, 00 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od svakog 16-og mjeseca za prethodni mjesec po stopi od 6,54 % godišnje, odnosno po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

3. Nalaže se tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kn (deset tisuća šesto dvadeset pet kuna) uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 6,54 % godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude (11. lipnja 2019.) pa do isplate, a sve to u roku od 8 dana.“

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 7.625,00 kn kn, u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kn. u roku od 8 dana.“

 

2. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovome sudu da ju preinači tako da odbije tuženikovu žalbu ili da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da reviziju odbaci ili odbije i tužiteljicu obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužiteljica revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391 st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu, za vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika i isplatu plaće od otkaza do vraćanja tužiteljice na rad.

 

7. Drugostupanjski je sud ocijenio kako su u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđene činjenice:

 

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu s tuženikom radila kao prodavačica u tuženikovoj trgovini u K., s tim da tužiteljica kod istoga poslodavca ima kontinuitet radnoga odnosa od 2000. godine,

 

- da je tuženik 23. studenoga 2017. tužiteljicu obavijestio da će iste poslove, koje je do tada obavljala u K., od 1. prosinca 2017. obavljati na drugome mjestu rada, u tuženikovoj prodavaonici u Z.,

 

- da je tužiteljica 29. studenoga 2017. obavijestila tuženika da odluku o promjeni mjesta rada ne može prihvatiti zbog zdravstvenoga stanja i zatražila tuženika da ju uputi na pregled kod liječnika specijalista medicine rada,

 

- da je tuženik uputio tužiteljicu na zatraženi pregled te je ona pregledana 18. prosinca 2017. i utvrđeno je da je sposobna za rad uz ograničenja za rad na radnom mjestu prodavačice uz iste preporuke kao i u mišljenju o radnoj sposobnosti od 28. lipnja 2007., kada je poslodavac također tužiteljicu uputio na pregled i kada je utvrđeno da se kod tužiteljice radi o kroničnim upalnim degenerativnim promjenama na lijevome koljenom zglobu, koje se planiranim zahvatom još trebaju i kirurški liječiti i da je do tada poželjno osigurati tužiteljici odgovarajuće radno mjesto na kojem neće biti izložena većim statodinamičkim opterećenjima, čučanju, klečanju, uspinjanju stepenicama, hodu po neravnom i kosinama, dizanju i prenošenju većih tereta, radu u hladnom i vlažnom te naglim promjenama temperature,

 

- da je tužiteljica 21. prosinca 2017. zatražila tuženika da odluku o premještaju na drugo mjesto rada stavi izvan snage ustvrdivši kako iz uvjerenja o radnoj sposobnosti od 18. prosinca 2017. proizlazi da je onemogućena raditi u poslovnici u Z.,

 

- da tužiteljica nije dolazila na posao u poslovnicu u Z., a za vrijeme od 17. prosinca 2017. do 4. siječnja 2018., kada nije dolazila na posao, nije na traženje tuženika dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad,

 

- da je tuženik zbog nedolaska tužiteljice na posao iz razloga koje nije opravdala donio spornu odluku o otkazu ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnoga odnosa,

 

8. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjenica, kao i na temelju činjenice utvrđene tijekom postupka medicinskim vještačenjem, kojim je utvrđeno da tužiteljica nije sposobna zbog zdravstvenoga stanja putovati svakodnevno od mjesta stanovanja do Z., i mišljenja da je to trebalo biti utvrđeno i u nalazu od 18. studenoga 2017., ali da nije bilo utvrđeno, zaključio da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, pritom obrazloživši i da je tuženik ovu odluku donio namjerno s ciljem da se trajno riješi zaposlenica koje imaju zdravstvene tegobe i za koje je za očekivati da će im se zdravstveno stanje pogoršati u budućnosti.

 

9. Drugostupanjski sud smatra da je pogrešno prvostupanjski sud postupio kada je u postupku izveo vještačenje radi utvrđenja činjenice je li tužiteljica sposobna putovati na posao u Z. i odluku utemeljio na tom vještačenju. To zato jer je tuženik, poslodavac, upravo na zahtjev tužiteljice i povodom toga pitanja (je li tužiteljica sposobna putovati na posao) uputio tužiteljicu na ocjenu radne sposobnosti, te potom dobio mišljenje liječnika iz područja medicine rada od 18. prosinca 2017., koji je jedini ovlašten dati mišljenje o radnoj sposobnosti radnika, a to uključuje i putovanje radnika na posao, iz kojega ne proizlazi da bi tužiteljica bila ograničena zbog dužeg putovanja na posao. Drugostupanjski sud smatra da je ovo značajno zato što su upravo to bile tvrdnje tužiteljice kada je odbila raspored u prodavaonicu u Z. i upravo zbog toga je bila upućena na ocjenu radne sposobnosti, na vlastiti zahtjev. Drugostupanjski sud smatra da je tuženik opravdano iz mišljenja liječnika koje je dobio zaključio da je tužiteljica sposobna putovati na rad u drugo mjesto rada, a odbijanje tužiteljice da radi u poslovnici u Z. da predstavlja tešku povredu radne obveze i stoga opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenoga ponašanja radnika u smislu čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17, dalje ZR).

 

10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka tužiteljica obrazlaže isključivo tvrdnjom da nije jasno zašto drugostupanjski sud smatra da „prvostupanjski sud nije mogao provesti vještačenje“ u postupku. Međutim drugostupanjski je sud, kako je to prethodno i navedeno, iznio jasan stav o pitanju zašto u postupku izvedeno vještačenje nije odlučno za utvrđenje činjenice je li tuženik imao saznanja o zdravstvenim ograničenjima tužiteljice za putovanje u novo mjesto rada u vrijeme kada je donio predmetnu oduku o otkazu. Zato ovaj revizijski razlog nije osnovan.

 

11. I prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac postupio po zahtjevu radnika da ga uputi na novi zdravstveni pregled, upravo radi utvrđenja je li radnik zdravstveno sposoban postupiti po odluci kojom ga se premješta u novo mjesto rada koje zahtijeva putovanje duže od dosadašnjega, i kada je, nakon što se radnik javio radi takvoga pregleda liječniku specijalistu medicine rada, izrađeno mišljenje u kojemu nije izričito navedeno da je putovanje prepreka radniku zbog njegova zdravstvenoga stanja, kako je radnik to tvrdio, već su u nalazu samo ponovljena ograničenja iz više od deset godina starijega mišljenja, u vidu većih statodinamičkih opterećenja, čučanja, klečanja, uspinjanja stepenicama, hoda po neravnom i kosinama, dizanja i prenošenja većih tereta, rada u hladnom i vlažnom te pri naglim promjenama temperature, pravilno je poslodavac zaključio da prepreke na koju se radnik pozivao nema. Zato poslodavac, kada radnik odbija doći na rad više dana unatoč nedostatku razloga za to prema njegovim saznanjima u vrijeme kada je donio odluku o otkazu, i kada radnik ne opravda nedolazak na posao na zahtjev poslodavca, valjano zaključuje da se radi o takvome kršenju obveze radnika iz radnoga odnosa, skrivljenim ponašanjem radnika, koje je opravdan razlog za otkaz u smislu čl. 115. st. 1. t. 3. ZR. Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u t. I. izreke.

 

13. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.