Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Kzd-65/2023-27

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu za mladež Tatjani Čargonja, uz sudjelovanje zapisničara Ivone Štifanić, u kaznenom predmetu protiv optužene JT, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 129/19, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu KZ/11 ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KOz-DO-19/2023 od 24. ožujka 2023., u nazočnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, ST, optužene, zamjenice braniteljice, Maje Lakić, odvjetnice iz Rijeke i optužene JT, dana **.**.2024. donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/21 i 36/24 dalje u tekstu ZKP/08

optužena

JT, kći J i AT rođene S, rođena **.**.1983. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], državljanka Republike Hrvatske, magistra kineziologije, sa završenim Kineziološkim fakultetom, nezaposlena, bez imovine, razvedena, majka jednog malodobnog djeteta, s prebivalištem u [adresa], neosuđivana,

oslobađa se optužbe

da je

u razdoblju od početka studenog 2022. pa nadalje u [adresa], kao majka malodobnog ČT, rođenog **.**.2010., u odnosu na kojeg su temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 O-93/2014. od 30. listopada 2014. određeni načini ostvarivanja osobnih odnosa s ocem CT, na način da će se osobni odnosi s malodobnim ČT, odvijati utorkom i četvrtkom od 17,00 do 20,00 sati u tjednu u kojem malodobni ČT ne boravi vikendom kod oca, srijedom od 17,00 sati do 20,00 sati u tjednu u kojemu malodobni ČT boravi vikendom kod oca, svaki drugi vikend od petka u 17,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan u godini naizmjenice od 10,00 do 19,00 sati te 7 radnih dana u kontinuitetu tijekom zimskih praznika te 15 dana u kontinuitetu tijekom ljetnih praznika na način da će otac dijete preuzimati na adresi gdje živi s majkom te temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci broj Ovr Ob-48/2021 od 21. listopada 2023. kojim je naloženo JT, da omogući susrete i druženja između ovrhovoditelja CT i mlt. ČT, na način da se prvih mjesec dana susreti odvijaju na način da prvi tjedan maloljetni ČT s ocem provede u srijedu 2 sata , od 17,00 do 19,00 sati, a u petak 2 sata od 18,00 do 20,00 sati, da treći tjedan mlt. ČT s ocem provede u srijedu 3 sata, od 17,00 do 20,00 sati, a u petak 3 sata od 17,00 do 20,00 sati te 4 sata u subotu, da četvrti tjedan malodobni ČT s ocem provede u srijedu 3 sata od 17,00 do 20,00 sati, a u petak 3 sata od 17,00 do 20,00 sati kada bi ujedno prespavao kod oca, a nakon proteka prvog mjeseca da omogući susrete i druženja između ovrhovoditelja CT s mlt. ČT, utorkom i četvrtkom od 17,00 do 20,00 sati u tjednu u kojem malodobni ČT ne boravi vikendom kod oca, srijedom od 17,00 do 20,00 sati u tjednu u kojem mlt. ČT boravi vikendom kod oca, svaki drugi vikend od petka u 17,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan u godini naizmjenice od 10,00 sati do 19,00 sati te 7 radnih dana u kontinuitetu tijekom zimskih praznika te 15 dana u kontinuitetu tijekom ljetnih praznika na način da će otac preuzimati na adresi gdje živi s majkom, želeći onemogućiti provođenje navedenih rješenja i spriječiti ostvarenje osobnih odnosa djeteta i njegovog oca, samoinicijativno donesenom odlukom, svjesna da time negativno utječe na psihofizički razvoj malodobnog djeteta, nije omogućila ocu djeteta da ostvaruje kontakte s mlt. ČT, na način da je CT tvrdila da je došao u dane kada se prema rješenju ne odvijaju susreti, iako je imenovani dolazio srijedom i petkom sukladno rješenju broj Ovr Ob-48/2021, potom držala zaključana dvorišna vrata dok je mlt. ČT stajao uz ulazna vrata kuće ili sjedio na zidu ne dozvoljavajući CT ući u dvorište i preuzeti sina, kojom prilikom nije niti poticala mlt. ČT u ostvarivanju kontakata već mu je govrila da sjedne na zidić, a kada je CT o navedenom izvijestio policiju, držala otključana dvorišna vrata, nakon čega je po dolasku CT na njega vikala da se nalazi na njezinom dvorištu te ga u prisutnosti djeteta tjerala da izađe van dvorišta ili držala mlt. ČT zaključanog unutar kuća, a u jednom navratu na CT koji je ušao u dvorište kuće kako bi preuzeo mlt. ČT, sasula bijeli prah, nakon čega CT, bojeći se za svoju sigurnost više nije ulazio u dvorište kuće na adresi u [adresa], već je u dane određene za odvijanje susreta dolazio na obližnje parkiralište, čime ga je onemogućila da sukladno rješenjima preuzme dijete na adresi na kojoj mlt. ČT živi s majkom te da s istim ostvaruje susrete, uslijed kojeg nepoštovanja sudskih odluka joj je Općinski sud u Rijeci rješenjem broj rješenjem broj Ovr Ob-48/2021 od dana 12. prosinca 2022. i rješenjem broj Ovr Ob-48/2021 od 17. veljače 2023. izrekao novčanu kaznu u iznosu od 398,16 eura i 530,89 eura,

dakle, nije provodila, spriječila i onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanja protivno pravilima struke iz članka 173. stavka 1. KZ/11.

Temeljem odredbe članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/21 i 36/24 dalje u tekstu ZKP/08 ) troškovi postupka te nužni izdaci optužene kao i nagrada i nužni izdaci izabrane braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačenom u uvodu presude, optuženoj JT stavljeno je na teret počinjenje jednog kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11.

2. Pozvana na kaznenu odgovornost optužena JT negirala je počinjenje kaznenoga djela te je iznosila obranu.

3. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitani su CT, AT, ET, RT, PT, JTĆ te je pročitana materijalna dokumentacija i to rješenje Općinskog suda u Rijeci sa lista 9 - 16 spisa, elektronička pošta sa lista 24 – 26 spisa, lista 30 - 32 spisa, lista 36 spisa, lista 72 – 77 spisa, rješenje Općinskog suda u Rijeci sa lista 103 - 106 spisa, rješenje Općinskog suda u Rijeci broj R10-93/2014 sa lista 110 - 113 spisa, obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka od 12. svibnja 2023. sa lista 137 spisa, obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad , Područni ured Rijeka sa lista 137 spisa, kalendar - evidencija susreta sa lista 310 spisa, SMS poruke i e-mail korespodencija sa 359 - 638 spisa

4. Optužena u obrani na raspravi (list 301 - 305) navodi da nije nikada onemogućavala djetetova viđanja sa ocem te iskazuje da nije točno kako je to navedeno u optužnici da su se susreti trebali održavati kontinuirano srijedom i petkom. Navodi da je prvih mjesec dana samo prvi tjedan bilo predviđeno da susretu budu srijedom i petkom s time da su samo prvi petak susreti trebali biti od 18,00 do 20,00 sati. Iskazuje da je nakon prvih mjesec dana bilo predviđeno da susreti budu naizmjence utorkom i četvrtkom odnosno srijedom i petkom uvijek od 17,00 do 20,00 sati međutim da se u optužnici ne navodi niti jedan utorak te niti jedan četvrtak. Iskazuje da je otac djeteta dolazio u krivo vrijeme i u krive dane, da je vodila evidenciju dana kada su trebali biti održani susreti kao i evidenciju dana kada su njoj bile određene kazne jer je navodno onemogućila susrete. Navodi da je evidenciju vodila od 28. listopada 2022. pa sve do kraja 2023. godine te da su u istoj ljubičastom bojom naznačeni dani kada je otac došao, crvenom bojom su naznačeni dani za koje su njoj izrečene kazne jer navodno nije omogućila susrete dok su zelenom bojom označeni dani kada su prema sudskoj odluci susreti trebali biti održani. Iskazuje da se u mjesecu studenom 2022. crvenom bojom označeni dani kada je dobila kazne, s time da je u studenom otac došao na susrete u sve predviđene dane izuzev 26. studenog 2022. što je bila subota. Nastavno iskazuje da su u studenom 2022. svi susreti bili održani. Iskazuje da je netočno da bi zaključavala vrata jer ključ na dvorišnim vratima niti ne postoji, te je otac djeteta ulazio slobodno kada god je to htio sve do 16. prosinca 2022. nakon kojeg datuma je CT prestao dolaziti na susrete. Iskazuje da je netočno da bi vikala na oca djeteta obzirom da nikada nije izlazila iz kuće kada je CT dolazio po dijete. Iskazuje da nije točno da je oca djeteta tjerala iz dvorišta i da bi kada je on došao držala ČT zaključanog unutar kuće. Iskazuje da je otac djeteta dolazio u studenom 2022. te je ČT čekao ispred kuće nešto malo prije 17,00 ili u 17,00 sati, pa kada bi došao njegov otac bila je situacija da su se oni natezali jer ČT nije htio ići na susrete. Iskazuje da je takva situacija bila tijekom studenog 2022. pa se tako nije održao niti jedan susret u smislu da bi ČT otišao sa ocem. Navodi da niti tijekom mjeseca prosinca 2022. ČT nije otišao sa ocem. Iskazuje da je prema evidenciji koju je vodila u prosincu otac djeteta došao samo u tri navrata što je označeno ljubičastom bojom te je 2. prosinca i 16. prosinca došao je u 18,00 sati umjesto u 17,00 sati. Navodi da je nakon 16. prosinca naredni dolazak CT bio 22. ožujka 2023. kojega dana ČT zbog gripe nije pohađao nastavu što je njegovom ocu bilo poznato obzirom ima uvid u e-dnevnik i mogao je vidjeti da je dijete zbog bolesti taj tjedan izostalo sa nastave. Obzorom je taj dan naznačen crvenom bojom navodi da je i za taj dan bila dobila kaznu zbog navodnog onemogućavanja susreta. Iskazuje da su dani koji su u evidenciji naznačeni crvenom bojom a odnose se na 18. i 20. siječnja, 15. veljače, 1. i 3. te 31. ožujka, 5. i 7. travnja te 5. i 7. srpnja dani kada je dobila novčanu kaznu zbog navodnog onemogućavanja susreta između djeteta i oca, međutim u naznačene dane CT nije došao na susrete, niti je prethodno najavio dolazak na susrete ili tražio dogovor vezano uz realizaciju istih. Iskazuje da je CT pokrenuo ovršni postupak te da je sud bez provjere njegovih navoda te bez uzimanja njezinog očitovanja odredio novčane kazne. Nastavno iskazuje da u mjesecu studenom 2022. kada su trebali biti održani susreti odnosno 16. i 18. studenog nije bila kod kuće već je bila na izletu sa djecom u inozemstvu. Navodi da je CT u naprijed naznačene dane došao radi susreta, da je ČT sam izišao iz kuće u predviđeno vrijeme s time da je kod kuće u te dane bila njezina majka.

4.1 Optužena nastavno navodi kako su netočni navodi iz činjeničnog opisa kaznenoga djela da bi u jednoj prigodi prilikom dolaska radi održavanja susreta na CT sasula bijeli prah. Iskazuje da se opisana situacija navodno dogodila 16. prosinca 2022., predmetnoga dana da je dolazila policija u 19,00 sati, na prethodni poziv CT. Iskazuje da je CT dopredsjednik kluba borilačkih vještina slijedom čega smatra da se on nje nije bojao. Optužena navodi da je Hrvatskom zavodu za socijalni rad kontinuirano dostavljala očitovanja i tražila njihovu pomoć smatrajući da je njezino kažnjavanje zbog izostanka susreta djeteta i oca neosnovano. Iskazuje da je u kontinuitetu od mjeseca kolovoza obavještavala socijalnu radnicu ET da otac djeteta ne dolazi radi realizacije susreta. Navodi da je CT još 20. prosinca 2012. bio obaviješten o broju telefona na koji može sa njom kontaktirati te da je bio obaviješten i o e-mail adresi putem koje može sa njom kontaktirati na koje okolnosti je ponovno upozoren 17. studenog 2020. Navodi da je do pokretanja ovršnog postupka CT koristio i mobilni broj i e-mail adresu koju je dala radi njihove međusobne komunikacije vezano uz održavanje susreta sa djetetom i davanja informacija o djetetovom odrastanju i razvoju međutim nakon pokretanja ovršnog postupka da uporno koristi njezin mobilni broj na kojemu je blokiran. Iskazuje da su CT 2015. i 2016. godine bile izrečene dvije mjere upozorenja vezano uz kršenje sudskih odluka susreta i druženja sa djetetom. Nastavno navodi da se od 2010. pa nadalje kontinuirano obraćala udrugama i stručnim osobama sve po preporuci Hrvatskog zavoda za socijalni rad. kako bi svojim postupcima doprinijela što kvalitetnijem odnosu između djeteta i oca.

4.2 Nastavno na pitanja braniteljice optužena navodi da je ČT uključila u tretmane pri udruzi „Terra“ gdje dječak odlazi od 2021. godine kod JTĆ. Međutim kako su se susreti sa ocem proširivali da je otpor djeteta naspram tih susreta bio sve veći da bi u četvrtoj ili petoj godini života navedeni otpor ČT počeo i verbalizirati. Iskazuje da joj je ČT ispričao da je otac prema njemu grub, da često kažnjava drugog sina, da psuje na novu suprugu i da on to više ne želi gledati niti slušati. Iskazuje da je prvi ovršni postupak bio 2014. u kojemu je novčano kažnjena ali je na Županijskom sudu dokazala da nije kriva. Navodi da nije izlazila iz kuće kada bi se susreti trebali realizirati obzirom nije htjela svojim prisustvom izazvati situaciju u kojoj bi bila prozvana ukoliko do realizacije susreta ne bi došlo. Optužena vezano uz događaj od 16. prosinca 2022. pojašnjava da se CT nije pojavio u vrijeme realizacije susreta pa je u jednom trenutku odučila iznijeti iz kuće ladicu sa pepelom međutim kada je izišla vani iznenadna iza ugla pojavio se CT te je ladica sa pepelom ispala nakon čega je on tvrdio da ga je posula bijelim prahom. Iskazuje da je kontinuirano sa ČT u razdoblju od studenog 2022. razgovarala i poticala ga na susrete sa ocem pa je dječak neovisno od činjenice što je nakon **.**.2022. CT prestao dolaziti, ostajao kod kuće kako bi bio dostupan radi realizacije susreta sa ocem. Navodi da je od studenog 2022. odlazila u Hrvatski zavod za socijalni rad vezano uz izostanak kontakata između ČT i oca, nadalje da je razgovarala sa socijalnom radnicom ET i psihologinjom KT. Iskazuje da je tijekom razdoblja inkriminacije predlagala mjeru nadzora pa iako je i Hrvatski zavod za socijalni rad odredio mjeru da je u konačnici voditelj mjere FT obio sudjelovati u provođenju iste iz razloga jer se kuća nalazi pod videonadzorom.

4.3 Optužena na pitanja zastupnice optužbe navodi da nije nikada predlagala da se susreti održavaju na način da budu nazočni dijete, njegov otac i ona jer je otac djeteta nju cijelo vrijeme ocrtavao kao agresivnu osobu. Iskazuje da je dječaka poticala na susrete s ocem na način da je istoga savjetovala da nastoji pričati s ocem i ukazati mu na ono što bi za njega bilo lijepo i prihvatljivo prilikom njegovih susreta.

4.4 Ispitana u prostorijama Policijske uprave Primorsko goranske, I Policijske postaje Rijeka dana 22. prosinca 2022. ( list 37 ) navodi da obzirom na kronološku dob djeteta ona istoga više ne može uzeti i predati ocu kao što je to činila ranije odnosno da ne može natjerati malodobnog ČT da ide k ocu obzirom on to ne želi. Nastavno navodi da je uvijek postupala po preporukama Hrvatskog zavoda za socijalni rad kako bi dijete motivirala na viđanje s ocem međutim da ga sada ne želi fizički izvlačiti iz stana. Navodi da dječak ne želi odlaziti k ocu obzirom isti prema njemu loše postupa.

5. Svjedok CT ( list 306 - 308) navodi da u razdoblju od studenog 2022. nije uspio uspostaviti kontakte sa ČT iako je to pokušavao na različite načine te iako je pokrenut ovršni postupak. Navodi da je intervenirao pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad, da je predlagao da se nađu na neutralnom terenu potom da je predlagao uvođenje mjere nadzora ali da je optužena to odbila. Iskazuje da su socijalni radnici rekli da su u tom pravcu nemoćni te da svoja prava mora potražiti na sudu. Navodi da je u razdoblju od studenog 2022. pa do lipnja ili srpnja 2023. dolazio na adresu na kojoj stanuje ČT kako bih realizirao susrete, dogodila se u dva do tri navrata da je kroz otvorna vrata kapije ušao u dvorište i da je u pokušaju realizacije susreta kucao na kuhinjska staklena vrata, ali da nitko nije otvarao iako je kroz staklo vidio da ga optužena s druge strane snima mobitelom. Iskazuje da su u nekoliko navrta vrata kapije bila zatvorena te da ih nije mogao otvoriti pa je pretpostavio da su zaključana. Navodi da je u inkriminiranom razdoblju bio na adresi [adresa] radi realizacije susreta u 20-30 navrata. Iskazuje da se uglavnom događalo da nikoga nije bilo, a nekada se događalo da bi ČT sjedio na zidiću i onda bi vikao ili psovao pa bi onda jednostavno otišao u kuću tako da se susret nije niti realizirao. Iskazuje da bi ponekad bila prisutna na dvorištu Erikova baka koja bi mu rekla da sjedi na zidiću a ponekad bi bila prisutna i JT. Navodi da je posljednji put na naznačenoj adresi radi pokušaja realizacije susreta bio krajem lipnja ili početkom srpnja. Iskazuje da se u ožujku 2023. dogodila jedna incidenta situacija kada ga je optužena dočekala iza ugla i posula ga nekakvim bijelim prahom. Iskazuje da nakon toga nije više ulazio u dvorište nego bi čekao na parkiralištu gdje je inače trebala biti primopredaja djeteta. Iskazuje da bi u situacijama kada je dolazio radi realizacije susreta sa djetetom nazvao i broj optužene i dječakov broj ali nije bilo odgovora.

5.1 Svjedok navodi da je bilo nekoliko situacija u kojima su na dvorištu bile prisutne ili baka ili optužena međutim da nije čuo da bi poticale ČT na susret. Navodi da je obavještavao Hrvatski zavod za socijalni rad kada bi naišao na zatvorena i zaključana vrata kapije. Navodi da je bilo i verbalnih napada od strane optužene u smislu da ga je tjerala govoreći da nije njegov dan, iako da nikada nije dolazio u vrijeme kada ne bi bili termini predviđeni za susrete. Navodi da nije kasnio na susrete te da je nastojao doći na vrijeme. Iskazuje da je jednom prilikom do kapije dotrčao njegov mlađi sin kojega je poveo na susret međutim da je ČT naspram njega bio dosta distanciran. Navodi da je prestao sa pokušajima realizacije susreta jer je zaključio da sa druge strane nije bilo dobre volje da se susreti održavaju. Nastavno iskazuje da je pokušavao ČT motivirati na susret tako da je istome govorio da mu nedostaje, da ga voli, pokušavao je skrenuti razgovor na školu ali nije mogao ništa postići jer je dijete dolazilo uznemireno te se njihova komunikacija odvijala preko ograde,

6. Svjedokinja AT ( list 308 - 309), majka optužene navodi da je CT vidjela 2. studenog 2022., da je ušao na dvorište i otišao na terasu međutim da ČT nije bilo kod kuće jer je bio kod prijatelja radi izrade zadaće. Svjedokinja navodi da je CT tada došao u vrijeme kada nisu bili predviđeni susreti. Iskazuje da je nakon toga CT vidjela 18. travnja nakon vještačenja u krugu bolnice Kantrida te da je nogom u prolazu udario vozilo u kojemu je ona sjedila. Nastavno navodi da je ČT uvijek bio pripremljen za susrete kada su bili predviđeni termini, međutim da CT nije dolazio u vrijeme kada su se susreti trebali održavati. Iskazuje da u periodu od početka 2022. pa nadalje nije realiziran niti jedan susret između ČT i njegovoga oca iz razloga što ČT od bijega sa Zameta dakle od 20. siječnja 2021. kada je pobjegao od oca, odbija susrete sa njime. Nastavno svjedokinja iskazuje da CT u razdoblju od studenog 2022. pa nadalje nije dolazio na susrete u predviđenim terminima odnosno da je trebao dolaziti srijedom i petkom, da je petkom redovito dolazio iza 17,00 sati odnosno da u tom periodu niti jednom nije došao utorkom i četvrtkom. Navodi da je posljednji put CT dolazio 7. srpnja 2023. međutim da je to bio pogrešan dan. Iskazuje da osim navedenog datuma CT tijekom 2023. nije dolazio. Iskazuje da nikada nije čula da bi optužena djetetu govorila protiv oca ili da bi onemogućavala njihove susrete. Navodi da optužena od 2011. godine traži pomoć vezano uz predmetnu problematiku pa da je bila sa ČT u Savjetovalištu „Tić“, u Udruzi „Terra“, kod profesorice A na Kantridi. Nastavno navodi da je prostor oko kuće ograđen, da postoje dvorišna vrata međutim da ih nije moguće zaključavati obzirom ključ ne postoji. Iskazuje da nikada nije čula da bi optužena vikala na CT i tjerala ga iz dvorišta.

7. Svjedokinja ET ( list 643 - 648), djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka navodi da je zadužila predmet vezano uz obiteljsku problematiku oštećenika u studenom 2022. godine te da je u timu sa psihologinjom KT. Navodi da je I Policijska postaja Rijeka dostavila u rad prijavu CT vezano uz izostanak osobnih odnosa sa djetetom nakon čega je isti saslušan na zapisnik te iz njegovog iskaza proizlazi da od siječnja 2021. ne ostvaruje kontakte sa djetetom, da mu se dječak ne javlja, a kada ga vidi na dvorištu da mu upućuje pogrdne riječi. Navodi da je majka djeteta u razgovoru ustvrdila da ne priječi susrete, da je kod kuće sa djetetom u vrijeme kada otac treba doći radi susreta, međutim da otac kasni, odnosno, da ne dolazi u vrijeme koje je određeno sudskom odlukom. Svjedokinja iskazuje da je **.**.2022. CT obavijestio Zavod da ga je prilikom dolaska radi kontakata sa djetetom optužena posula nekakvim prahom što je majka djeteta negirala te je tvrdila da ju je otac djeteta iznenadio svojim dolaskom te da je slučajno istresla sadržaj koji je namjeravala baciti. Iskazuje nastavno da su zaključili kako neće biti pomaka vezano uz realizaciju kontakata između oca i djeteta te je određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora vezano uz skrb roditelja nad djetetom dok je za voditelja mjere određen FT. Iskazuje da su u siječnju 2023. roditelju pristupili u prostorije Zavoda radi upoznavanja sa voditeljem mjere, oboje su bili suglasni sa prevođenjem mjere međutim majka dječaka inzistirala je da se mjera provodi pod audio video nazorom što je voditelju bilo neprihvatljivo te je odustao od vođenja mjere. Svjedokinja navodi da je potom kontaktirala veći broj suradnika međutim, nitko se nije htio prihvatiti uloge voditelja mjere pod uvjetima koje je postavila majka djeteta pa se Zavod u veljači 2023. obratio nadležnom Ministarstvu sa traženjem upute o daljnjem postupanjem. Iskazuje da im se službenica Ministarstva obratila se tek u srpnju 2023. sa prijedlogom da se pokrene ovršni postupak nakon čega joj je odgovoreno da rješenje o ovrsi već postoji. Navodi da je u veljači 2024. Općinski sud Rijeka zatražio mišljenje u postupku u kojemu se odlučuje o roditeljskoj skrbi. Iskazuje da su imali uvid u kombinirani nalaz i mišljenje dr. Kosec i prof. Frančula iz 2023. te u kombinirani nalaz i mišljenje vještakinja Vižentin i Rubeša koji su nalazi bili sačinjeni na okolnosti utvrđivanja kompetencija obaju roditelja pa kako su nalazi bili oprečni predloženo je nad vještačenje te je nastavno predloženo da je u interesu djeteta da se susreti ostvaruju u prostorijama Zavoda za socijalni rad uz nazočnost stručne osobe. Svjedokinja iskazuje kako su vještakinje Frančula i Kosec u svome nalazu izložile da je ocu djeteta potreban tretman podrške mentalnog zdravlja, nakon čega je isti uključen u psihosocijalni tretman. Nastavno pojašnjava da je vještačenjem CT podstavljena dijagnoza poremećaja ličnosti-mješoviti tip sve uslijed narušenog odnosa sa djetetom jer je otac izjavljivao da dijete kategorički odbija susrete sa njime.

7.1 Svjedokinja nastavno iskazuje da je otac predlagao da na susretu između njega i djeteta sudjeluje i stručni djelatnik Zavoda kako bi se uvjerili u nastalu situaciju ali je istome objašnjeno da Zavod ne može takvo nešto odrediti već da se radi o mjerama koje može odrediti sud. Iskazuje da se ne sjeća da bi optužena predložila nekakvo rješenje vezano uz uspostavu osobnih odnosa djeteta i oca. Navodi nastavno da je optužena isticala da je u prethodna dva navrata imala loša iskustva sa provođenjem mjere nazora pa je stoga inzistirala pri audio video nazoru,. Nastavno svjedokinja navodi da je otac djeteta pokazivao povijest poziva na mobilnom aparatu, upućenih dječaku na koje nije odgovoreno, da joj je poznato da je na jednome broju otac djeteta bio blokiran ali da je putem dugoga broja mogao dobiti optuženu. Nastavno svjedokinja iskazuje da je optužena dostavljala obavijesti putem e-maila o tome da otac ne dolazi na susrete te da je dostavljala slike audio video nadzora iz kojih bi se vidjelo da u vrijeme predviđeno za susrete ispred kuće nema nikoga. Navodi da je CT nakon situacije posipanja prahom izjavio da neće odlaziti pred kuću jer da se osjeća nesigurno. Iskazuje da prema njezinim saznanjima CT i dalje ne viđa dijete. Navodi da joj je poznato da je optužena sa dječakom odlazila na tretmane u udrugu „Terra“ u svrhu senzibiliziranja djeteta za susrete s ocem

8. Svjedokinja RT ( list 659 - 660), specijalist dječje i adolescentne psihijatrije, zaposlena u KBC Rijeka navodi da je malodobni ČT prvu puta je došao u pratnji majke sukladno uputama iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja. Navodi da se ČT sjeća kao djeteta traumatiziranog dugotrajnim sudskim procesima, da je kod istoga bio prisutan strah i neizvjesnost kako će se ti postupci okončati. Iskazuje da nije inzistirala da ČT priča o odnosu s ocem, međutim da je sa njime radila na izgradnji odnosa povjerenja. Iskazuje da se ČT pozitivno izjašnjavao u odnosu na majku i baku dok je u odnosu na oca ukazivao na određenu traumatiziranost. Navodi da je iz provedenog vještačenja proizlazilo da je ocu preporučeno uključenje u psihoterapeutski rad. Iskazuje da je njezin dojam bio da je odnos između dječaka i oca problematičan te da je na dječakovu traumatizaciju utjecao i narušen odnos između majke i oca te kritičan odnos oca naspram majke. Iskazuje da se u vrijeme dok je malodobni ČT dolazio na razgovore kontakti između njega i oca nisu održavali. Nastavno svjedokinja iskazuje da je s ČT nastojala razgovarati i u pravcu održavanja kontakata i susreta sa ocem, međutim da je dječak rekao kako kontakte ne želi. Iskazuje da je iz razgovora sa ČT zaključila da je njegov negativan stav naspram kontakata i susreta sa ocem proizlazio iz razloga što je odnos sa ocem za dijete predstavljao određenu traumu te je dječak oca doživljava kao osobu koja vrši pritiske na njega i na majku. Nastavno da je njezin dojam da je dječak bio opterećen time što je kontinuirao uključen u sustav u smislu provođenja vještačenja i postupanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad te je njen dojam da bi djetetu trebalo omogućiti normalne okolnosti življenja izvan konstantnog uplitanja u institucionalno rješavanje problema.

8.1 Svjedokinja nastavno iskazuje da u konkretnom slučaju nije stekla dojam da bi se radilo o otuđenju djeteta od drugog roditelja niti da bi dijete bilo izmanipulirano od strane majke ili nagovarano na određene oblike ponašanja. Iskazuje da nije inzistirala da ČT priča o susretima s ocem obzirom je iz njegove reakcije zaključila da mu navedeni susreti predstavljaju određenu traumu. Stoga da je zaključila da su takvi susret za dječaka bili izuzetno teški i opterećujući. Iskazuje da se tijekom njezinoga rada sa ČT otac nije javljao niti se raspitivao o rezultatima psihoterapeutskog rada. Navodi kako je zaključila da nepovjerenje ČT naspram institucija proizlazi iz činjenice koju je dječak sam prezentirao kada je rekao da mu je u jednom razgovoru sa socijalnom radnicom rečeno da mora ići na susrete sa ocem jer da će u protivnom završiti u Domu. Iskazuje da ne zna da li je ČT to doista na takav način rečeno, ali ukoliko jest to kod djeteta izaziva strah jer ga se prisiljava ucjenama da čini nešto što ne želi.

9. Svjedokinja PT ( list 661 - 662), vanjski suradnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka iskazuje da je bila voditelj mjere nazora unatrag tri godine počev od rujan ili studenog 2021. mjeseci,. Navodi da je bilo dogovoreno da su se susreti oca i djeteta odvijaju početno uz njezin nadzor, međutim da nije bilo očekivanog učinka i mjera se prestala provoditi. Iskazuje da je prilikom jednog susreta koji je dogovoren uz njezinu nazočnost, otac sačekao dječaka ispred kuće međutim da se ČT po izlasku iz kuće nije htio približiti ocu, nije se htio s njima družiti te je istoga vrijeđao govoreći da je psihopat i idiot te da se u konačnici rasplakao. Navodi da je prethodno utvrdila da obitelj CT dobro funkcionira, da ima dobar odnos sa mlađim djetetom te da CT ne pije niti puši. Iskazuje da je potom dogovoren drugi susret koji je uz njezinu nazočnost trebao biti realiziran stanu CT. Iskazuje da su se po dolasku u stan ČT i otac zagrlili, da se po dječakovoj reakciji vidjelo da voli oca te se sa istim družio u dnevnom boravku za vrijeme dok je ona bila u drugoj prostoriji. Iskazuje da je na odlasku dječak rekao da je susret sa ocem protekao super. Navodi da su potom uslijedile situacije u kojima je dječak sve češće odbijao susrete s ocem, jednom je rekao da na susret ide samo zbog mame, u smislu da ona ne bi imala problema. Nadalje dječak da je govorio da ne želi takvoga tatu te je često putem SMS poruka znao napisati da ne želi ići na susret. Svjedokinja iskazuje da je ČT mi je jednom rekao da ga je smetalo to što su se on i mlađi polubrat igrali dok je otac bio za računalom. Iskazuje da je razgovarala sa CT i sugerirala istome da se tijekom susreta više posveti ČT, na što mi je on rekao da uz posao ima obvezu u odnosu na još dvije djece. Navodi da je u konačnici ČT prilikom jednog susreta otišao od oca odnosno da su zajedno bili u kupovini i kada su se vratili ČT nije htio uči u stan, želio je otići sa ocem u obližnji park, nakon što je uporno odbijao odlazak u stan, otac ga je zamoli da ga pričeka kod auta dok kupljene stvari ne odnese u stan, pa dok je otac otišao u stan ČT se je jednostavno udaljio. Navodi da je majka potom vrlo brzo došla do ČT i odvezla ga kući međutim da nakon opisane situacije ona nije više htjela forsirati susrete između ČT i oca.

9.1 Nastavno svjedokinja iskazuje da je Hrvatski zavod za socijalni rad odredio mjeru nadzora kako bi se poradilo na uspostavi susreta između ČT i oca. Iskazuje da je međusobni dogovori nje, majke i oca bio da prvih nekoliko susreta bude uz njezino prisustvo. Navodi da su se u razdoblju tijekom kojega je bila voditeljica mjere nazora susreti između ČT i oca realizirali u četiri navrata. Navodi da je majka dječaka bila suradljiva da je prihvaćala i podržavala sve što je dogovoreno, međutim, kada je trebalo realizirati susrete da bi dječak dolazio sa nekakvim strahom..“

10. Svjedokinja JTĆ ( list 668 - 669) iskazuje da radi u Savjetovališnoj udruzi Terra, da su stranke došle po prethodnoj preporuci Hrvatskog zavoda za socijalni rad te da je svrha savjetovanja bila omogućiti i potaknuti dijete na kontakte sa oba roditelja. Iskazuje da je u mjesecu rujnu 2021. razgovarala sa roditeljima djeteta dok je sa dječakom prvi puta razgovarala u studenom 2021. Iskazuje da je sa dječakom razgovarala u pet navrata, sa njegovom majkom u osam navrata, dok je dječakov otac dolazio u četiri navrata, s time da je posljednji razgovor sa CT bio u ožujku 2022. dok je JT nastavila dolaziti. Navodi da je sa malodobnim ČT radila do travnja 2022., te je dječaku kroz razgovor pokušala predočiti da je njegov otac zainteresiran za kontakte i susrete sa njime, međutim nakon tih razgovora ČT se izjasnio da on ne želi kontakte sa ocem te je iskazivao da se kod oca ne osjeća dobro jer da je otac u vrijeme kad on boravi kod njega posvećen nekakvim drugim aktivnostima. Svjedokinja navodi da je kroz razgovore sa dječakom o obitelji i ocu stečen dojam da ČT kontakte sa ocem ne želi. Navodi da je stekla dojam da je CT bio frustriran zbog činjenice da kroz savjetovanje u Udruzi neće postići ono što je očekivao pa je jednostavno prekinuo dolaske. Iskazuje nastavno da je njezin dojam bio da dječak u svojem verbalnom izražavanju kada je bila riječ o susretima i kontaktima s ocem bio iskren, a osim toga i neverbalna komunikacija koja je pratila njegovo verbalno izražavanje u tom pravcu djelovala mi je iskreno.

10.1 Nastavno iskazuje da je dječak u razgovoru isticao da ne vjeruje da je otac doista zainteresiran za njega jer kada boravi kod oca isti gleda u mobitel, često se ljuti ne samo na njega već i na druge članove obitelji, strog je i grub, osjeća se loše kod oca, povrijeđen je i razočaran jer da kada ocu govori što bi doista htio da ga otac ne doživljava. Svjedokinja navodi da je dječaku predočen sadržaj sudske odluke u smislu da bi se kontakti s ocem trebali uspostaviti i održavati na što je dječak izrazio izričito odbijanje kontakata. Iskazuje da su oba roditelja uspostavila adekvatnu suradnju u savjetovališnom tretmanu, međutim nakon što je otac dječaka prekinuo dolaske majka je nastavila dolaziti, u razgovorima je izražavala spremnost da unaprijedi svoje roditeljske vještine i prilagodi se zahtjevima djeteta kao izmijenjenim okolnostima. Svjedokinja navodi da je razgovarala sa optuženom vezano uz održavanja kontakata između ČT i oca te je ista iskazala da takve kontakte ne priječi, međutim da joj teško pada kada mora inzistirati da ČT ide na susrete obzirom dječak tada vrlo burno reagira.

11. Na listu 9 - 10 spisa prileži rješenje Općinskog sud u Rijeci od 21. listopada 2022. kojim je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1O-93/2014 od 30. listopada 2014. određena ovrha na način da je JT naloženo omogućiti susrete i druženja između ovrhovoditelja CT sa zajedničkim djetetom mlt. ČT na način da prvi tjedan maloljetni ČT s ocem provede u srijedu 2 sata , od 17,00 do 19,00 sati, a u petak 2 sata od 18,00 do 20,00 sati, da treći tjedan mlt. ČT s ocem provede u srijedu 3 sata, od 17,00 do 20,00 sati, a u petak 3 sata od 17,00 do 20,00 sati te 4 sata u subotu, da četvrti tjedan malodobni ČT s ocem provede u srijedu 3 sata od 17,00 do 20,00 sati, a u petak 3 sata od 17,00 do 20,00 sati kada bi ujedno prespavao kod oca, a nakon proteka prvog mjeseca da omogući susrete i druženja između ovrhovoditelja CT s mlt. ČT, utorkom i četvrtkom od 17,00 do 20,00 sati u tjednu u kojem malodobni ČT ne boravi vikendom kod oca, srijedom od 17,00 do 20,00 sati u tjednu u kojem mlt. ČT boravi vikendom kod oca, svaki drugi vikend od petka u 17,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan u godini naizmjenice od 10,00 sati do 19,00 sati te 7 radnih dana u kontinuitetu tijekom zimskih praznika te 15 dana u kontinuitetu tijekom ljetnih praznika na način da će otac preuzimati na adresi gdje živi s majkom. Ovršenici JT zapriječeno je izricanjem novčane kazne u iznosu od 3.000,00 kuna / 398,16 eura koja će istoj biti izrečena u slučaju neispunjenja obveza te će se istoj narediti novi rok za ispunjenje novčane obveze.

12. Iz sadržaja elektroničke pošte na listu 24 - 26, list 30 – 32, listu 36 te listu 72 - 77 proizlazi da CT tijekom studenog 2022. i prosinca 2022. dostavlja obavijest na različite e-mail adrese iz sadržaja kojih proizlazi da nije ostvario susrete sa malodobnim ČT na način kako je to određeno rješenjem o ovrsi.

13. Na listu 27 - 29 spisa priležu SMS poruke razmijenjene između CT i optužene iz sadržaja kojih proizlazi da su tijekom studenog 2021. , tijekom proljeća 2022. te tijekom studenog 2024. JT i CT razmjenjivali poruke vezano uz uspostavu kontakta između malodobnog ČT i njegovog oca.

14. Na listu 103 - 106 spisa prileži rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr Ob-48/2021 kojim je u odnosu na JT izrečena novčana kazna od 4.000,00 kuna /530,89 eura obzirom nije omogućila susrete i druženja između CT i malodobnog ČT.

15. Na listu 110 - 113 spisa prileži rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R10-93/2014 od 30. listopada 2014. kojim je izmijenjen način održavanja susreta i druženja malodobnog ČT s ocem na način da se odvijaju utorkom i četvrtkom od 17,00 do 20,00 sati u tjednu u kojem malodobni ČT ne boravi vikendom kod oca, srijedom od 17,00 sati do 20,00 sati u tjednu u kojemu malodobni ČT boravi vikendom kod oca, svaki drugi vikend od petka u 17,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan u godini naizmjenice od 10,00 do 19,00 sati te 7 radnih dana u kontinuitetu tijekom zimskih praznika te 15 dana u kontinuitetu tijekom ljetnih praznika na način da će otac dijete preuzimati na adresi gdje živi s majkom.

16. Na listu 137 - 138 spisa prileži obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka od 12. svibnja 2023. iz sadržaja kojega proizlazi da je CT obavijestio Zavod da je tijekom ožujka i travnja 2023. dolazio na adresu malodobnog ČT u terminima za održavanje susreta i druženja ali da se nitko nije pojavio dok da je JT **.**.2023. putem e-maila izvijestila da CT i dalje ne dolazi na osobne odnose sa sinom odnosno da ne postupa po pravomoćnom sudskom rješenju..

17. Na listu 310 spisa prileži kalendar - evidencija koju je vodila optužena vezano uz realizirane odnosno nerealizirane susrete između malodobnog ČT i Njegovoga oca CT iz koje proizlazi da nakon prosinca 2022. godine otac djeteta nije pokušavao realizirati susrete. Nadalje na listu 359 - 638 prileži dokumentacija koju je u spis uložila obrana u kojoj su između ostaloga sadržane SMS poruke i e-mail koje je optužena razmjenjivala sa djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad vezano uz uspostavu kontakata malodobnog oštećenika i njegovoga oca kao i e-mail korespodencija sa CT iz sadržaja koje proizlazi da se ne protivi održavanju susreta između njega i malodobnog ČT.

18. Zastupnica optužbe predložila je provođenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja malodobnog STĆ kako bi se utvrdile osobine ličnosti malodobnog oštećenika te na okolnosti postojanja eventualnog traumatskog iskustva koje se može vezati uz njegov odnos i kontakte s ocem kao i na okolnosti utjecaja od strane drugih osoba ili određenih čimbenika sve vezano uz njegov doživljaj oca i njegovo htijenje naspram realizacije kontakata i osobnih odnosa s ocem. Sud je odbio dokazni prijedlog optužbe obzirom se provođenjem takvog vještačenja neće razjasniti sporne činjenice u predmetu pri čemu je sud uzeo u obzir mišljenje više stručne savjetnice suda Nataše Makarun iz sadržaja kojega proizlazi da bi izlaganje malodobnog oštećenika kombiniranom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju vodilo ka njegovoj retraumatizaciji.

18.1 Nastavno sud je odbio dokazni prijedlog optužbe da se u svojstvu svjedoka sasluša djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, KT smatrajući da se njezino ispitivanje ukazuje suvišnim obzirom je prethodno u dokaznom postupku na iste okolnosti ispitana djelatnica navedenog Zavoda, ET.

18.2 Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka pozovu stalne sudske vještakinje dr. Tanja Kosec i mr. Ivana Frančula Modrčin na okolnosti utvrđenja do kojih su došle provođenjem vještačenja u drugom predmetu odnosno vezano uz saznanja iz razgovora provedenog sa malodobnim oštećenikom glede njegovog odnosa sa roditeljima uključujući i ostvarivanje kontakata s ocem. Naime sud je stava da obzirom na procesnu ulogu koju su vještakinje imale u drugom sudskom postupku, iste ne mogu u konkretnom predmetu biti saslušane u svojstvu svjedoka te nastavno ne mogu u svojstvu svjedoka iskazivati o činjenicama i okolnostima koje su utvrdile vještačenjem za potrebe drugog sudskog postupka.

19. Nastavno iako su optužba i obrana suglasno predlagale provođenje dokaza ispitivanjem u svojstvu svjedoka malodobnog STĆ, uz primjenu uređaja za prijenos slike i zvuka, navedeni dokaz nije proveden obzirom je viša stručna savjetnica Nataša Makarun po provedenom pripremnom razgovoru sa malodobnim oštećenikom, uvažavajući njegovu kronološku dob, njegov psihofizički status i izričito odbijanje iskazivanja, mišljenja da nije preporučljivo da isti sudjeluje u raspravi u svojstvu svjedoka obzirom bi bio izložen snažnom emocionalnom pritisku koji bi negativno utjecao na njegov nesmetani socio emocionalni razvoj.

20. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka zaključuje se da optužena nije ostvarila bitna obilježja predmetnog kaznenog djela.

21. Optužena u obrani negira da bi onemogućavala ostvarivanje osobnih odnosa malodobnog STĆ i oca CT te da bi pritom negativno utjecala na psihofizički razvoj djeteta. Optužena ne osporava da se u inkriminiranom razdoblju osobni susreti nisu održavali na način kako je to bilo predviđeno sudskim odlukama međutim navodi da je otac djeteta dolazio u vrijeme koje nije bilo predviđeno za održavanje osobnih kontakata te da je STĆ odbijao ostvarivati sa istim susrete i druženja odnosno da nakon **.**.2022. CT nije više pokušavao uspostaviti kontakte sa djetetom.

22. Suprotno navodima obrane svjedok CT izrijekom tvrdi da je odgovornost za izostanak osobnih odnosa između njega i malodobnog STĆ na strani optužene JT. Naime, iz iskaza svjedoka proizlazi da je optužena onemogućavala osobne odnose obzirom je nailazio na zatvorena vrata kapije ili mu nitko nije otvarao ulazna vrata kuće u vrijeme kada bi bili predviđeni susreti sa djetetom. Istovremeno iz iskaza svjedoka proizlazi da je pri pokušaju realizacije susreta sa STĆ nailazio na otpor i odbijanje s njegove strane u smislu da je dječak bio ljut i u otporu odnosno da nije sa njime htio komunicirati te da je na njega vikao ili ga psovao.

23. Ispitana u svojstvu svjedoka djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad ET iskazivala je da su oboje roditelja imali primjedbe vezano uz uspostavu i održavanje kontakata između STĆ i oca pa tako proizlazi da je optužena isticala kako otac ne dolazi u vrijeme koje je određeno presudom radi realizacije osobnih kontakata dok je CT isticao da kontakte koji su izostali od siječnja 2021. svoji postupcima onemogućava majka djeteta. Dakle, u postupku pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad razvidno je da su se optužena i otac djeteta međusobno optuživali odnosno međusobno prebacivali odgovornost vezano uz izostanak kontakta između dječaka i oca dok Hrvatski zavod za socijalni rad nije bio u mogućnosti angažirati voditelja mjere nadzora obzirom je optužena inzistirala da susreti budu uz audio video nadzor što je voditeljima mjere bilo neprihvatljivo nakon čega je pribavljeno mišljenje nadležnog Ministarstva koje je sugeriralo pokretanje ovršnog postupka.

24. Analizom iskaza svjedokinje BT, specijaliste dječje i adolescentne psihijatrije, zaključuje se da je malodobni ATĆ dolazio u pratnji majke, da je bilo razvidno da je traumatiziran sudskim procesima te da je dječak bio izričit u stavu da ne želi kontakte sa ocem međutim da se ne nalaze elementi otuđenja djeteta od roditelja sa kojim dijete ne stanuje. Navedeno, proizlazi i iz iskaza PT koja je kao vanjski suradnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad bila voditelj mjere nadzora obzirom ističe da se dječak nije htio družiti sa ocem, da je sve češće počeo odbijati susrete iako je prema ocu iskazivao bliskost. Nadalje da je dječak govorio da ne želi takvog tatu jer da provodi vrijeme na računalu kada trebaju biti susreti druženja. Ispitana u svojstvu svjedoka JTĆ iz Savjetovališne udruge Terra, ističe da je svrha savjetovanja bila omogućiti i potaknuti dijete na kontakte sa oba roditelja međutim iz njezinog iskaza proizlazi da je višekratno razgovarala sa dječakom te da se isti izjasnio da ne želi kontakte s ocem, da se ne osjeća dobro kod oca koji se bavi drugim aktivnostima kada se trebaju realizirati susreti te svjedokinja u konačnici zaključuje da joj je dječak u takvim izjavama djelovao iskreno.

25. Sud je stava da su iskazi naprijed naznačenih svjedokinja BT, PT i JTĆ istiniti, životni i logični. Naime, navedene su u svojstvu stručnih osoba bile uključene u problematiku izostanka osobnih kontakata malodobnog ATĆ i njegovoga oca te su kroz razgovore i rad sa dječakom nastojale potaknuti kontakte i susrete međutim svjedokinje su suglasne u zaključcima da dječak izričito odbija susrete sa ocem, da takav stav argumentira činjenicom da se otac bavi drugim aktivnostima kada boravi kod njega dok svjedokinja MT ističe da nije inzistirala da malodobni oštećenik priča o susretima s ocem obzirom je iz njegove reakcije zaključila da mu navedeni susreti predstavljaju određenu traumu. Nastavno iz iskaza ispitanih svjedokinja proizlazi da su oboje roditelja adekvatno surađivali u svim radnjama koje su poduzimane u pravcu pokušaja uspostave osobnih odnosa između dječaka i oca.

26. Iz iskaza svjedoka CT proizlazi da bi optužena svjesno i namjerno onemogućavala održavanje susreta između njega i ATĆ, da je višekratno dolazio i nije nikoga zaticao ili da bi u pojedinim situacijama dječak vikao i odbijao realizaciju susreta. Međutim optužena tvrdi da nije nikada onemogućavala susrete, da je dječaka poticala na druženje s ocem, da je CT dolazio u vrijeme koje nije bio predviđeno za održavanje osobnih kontakata te da je dječaka uključila u savjetodavni rad sve kako bi istoga potaknula na druženja s ocem. Svjedokinja AT potvrđuje navode optužene, tvrdi da je dječak bio pripravan u vrijeme kada bi trebali biti susreti ali da je CT dolazio u terminima koji nisu bili predviđeni za održavanje osobnih kontakata. Sud osnovom obrane koju je iznosila optužena, osnovom iskaza CT i svjedokinje AT zaključuje da su odnosi između roditelja malodobnog oštećenika u bitnoj mjeri narušeni, da međusobno ne komuniciraju te da ne mogu postići dogovor vezano uz vrijeme i mjesto realizacije susreta pa stoga o razlozima izostanka kontakata zaključuju na način da odgovornost prebacuju jedno na drugoga. Međutim neovisno od činjenice što između stranaka nije sporno da su u inkriminiranom razdoblju izostala osobna druženja i kontakti između malodobnog ATĆ i njegovoga oca sud smatra da se navedeno ne može pripisati namjeri optužene osobito ukoliko se ima u vidu da iz iskaza saslušanih svjedokinja BT, JTĆ i PT proizlazi da je dječak višekratno izjavljivao da ne želi susrete i kontakte s ocem.

27. U konkretnom slučaju državno odvjetništvo tereti optuženu da je u inkriminiranom razdoblju onemogućila uspostavu kontakata između malodobnog ATĆ i njegovoga oca pri čemu su opisani različiti modaliteti njezinoga ponašanja koji su prema navodima optužbe imali za posljedicu da se susreti između dječaka i oca nisu održavali. Sud smatra nelogičnim i neživotnim da bi optužena s jedne strane poduzimala različite radnje kako bi onemogućila uspostavu kontakata i druženje između malodobnog djeteta i CT dok s druge strane uključuje dijete u savjetodavni rad te prihvaća savjete i sugestije stručnih osoba usmjerene na uspostavu osobnih odnosa malodobnog ATĆ i njegovoga oca.

28. Naime, radnja počinjenja kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. KZ/11 sastoji se u neprovođenju odluka za zaštitu dobrobiti djeteta pri čemu počinitelj svjesno ugrožava razvoj malodobnog oštećenika. Međutim u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi u inkriminiranom razdoblju optužena poduzimala radnje u pravcu onemogućavanja realizacije susreta i druženja između malodobnog ATĆ i njegovoga oca. Nesporno je da su u inkriminiranom razdoblju izostali kontakti i druženja CT i malodobnog ATĆ, slijedom čega je CT pokrenuo ovršni postupa. Međutim valja imati u vidu da prema navodima stručnih osoba koje su savjetodavno razgovarale sa malodobnim ATĆ proizlazi da je dječak bio uporan u tvrdnji da ne želi susrete sa ocem, da je takav stav argumentirao činjenicom da je nezadovoljan načinom na koji su u prethodnom razdoblju on i otac provodili vrijeme. Nastavno kada se ima u vidu da i sam CT navodi da je u pojedinim situacijama kada bi dolazio po dječaka radi realizacije susreta, isti vikao i ljutio se na njega, sud smatra da uslijed tako utvrđenih okolnosti nije moguće zaključivati da je optužena poduzimala radnje kojima je bio cilj da se onemoguće susreti i kontakti između djeteta i oca te nije moguće zaključivati da je na njezinoj strani bila izražena namjera da se sudska odluka kojom je određen način ostvarivanja osobnih odnosa između djeteta i oca, ne provodi. Stoga kada se optuženoj stavlja na teret da nije poštovala sudske odluke kojima se u okviru ovršnog postupka nastojalo regulirati održavanje susreta i druženja između djeteta i oca, obzirom na izraženi negativan stav malodobnog STĆ u odnosu na uspostavu osobnih odnosa sa ocem, ostaje upitno na koji način je optužena mogla protiv volje djeteta utjecati da se susreti i kontakti održavaju. Stav je suda da je optužena uključujući dijete u određene oblike savjetodavnog rada koji su imali za cilj uspostavu kontakata i susreta sa ocem, iskazala pozitivan stav naspram održavanja osobnih kontakata malodobnog oštećenika i CT dok su pojedini događaji opisani u optužnici rezultirali izostankom susreta između djeteta i oca, isključivo uslijed narušenih međusobnih odnosa optužene i CT kao i uslijed kontinuiranog otpora dječaka naspram održavanja kontakata s ocem koji otpor se slijedom prethodno izloženoga ne može podvesti pod nastojanje i namjeru optužene da onemogući bilo kakav oblik uspostave osobnih odnosa između malodobnog STĆ i njegovoga oca.

29. Slijedom svega prethodno izloženoga zaključuje se da u ponašanju optužene nisu ostvarena bitna obilježja kaznenoga djela iz članka 173. stavka 1. KZ/11 jer se izostanak kontakata i susreta između malodobnog STĆ i njegovoga oca u inkriminiranom razdoblju, ne može pripisati namjeri optužene da negativno utječe na psihosocijalni razvoj malodobnog oštećenika slijedom čega je u nedostatku dokaza pozivom na odredbu članka 453. točka 3. ZKP/08 u odnosu na optuženu i predmetno kazneno djelo sud donio oslobađajuću odluku.

U Rijeci, 3. listopada 2024.

Sudac za mladež

Tatjana Čargonja,

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 ( petnaest ) od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

•ODO u Rijeci

•okr. JT

•braniteljica Željka Čović Latin, odvjetnica iz Pule

•otac i z.z. malodobnog oštećenika CT, nakon pravomoćnosti

•Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka, nakon pravomoćnosti

U Rijeci, 19. prosinca 2024.