Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžmp-14/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EZ, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Kmp-3/2022. od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog EZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi EZ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11., te je za navedeno kazneno djelo na temelju tog članka i uz primjenu članka 105. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti, ako optuženi EZ u vremenu provjeravanja od dvije godine, a koje vrijeme počinje teći od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom EZ da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 265,44 eura/2.000,00 kuna, putni trošak svjedoka LZ u iznosu 205,00 eura/1.548,49 kuna, nagradu tumača za slovenski jezik Eve Ciglar u iznosu od 590,67 eura/4.450,40 kuna, nagradu vještaka prim. dr. sc. Klementine Ružić u iznosu od 613,55 eura/4.623,47 kuna, nagradu vještaka kliničkog psihologa VZ u iznosu 613,55 eura/4.623,47 kuna, dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju, odvjetniku Vladimiru Kvaterniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu optuženika, ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak odnosno preinači presudu i oslobodi optuženika.
3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženi EZ ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tvrdi da je prvostupanjska presuda nerazumljiva u dijelu obrazloženja koji se odnosi na utvrđivanje zajedničkog boravka optuženika i oštećenice u [adresa], a time i počinjenja djela u svibnju i listopadu 2019., čime, iako to izričito ne naznačuje, upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi iznio jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, utvrđenim na osnovu svih provedenih dokaza koji su temeljito analizirani i ocjenjeni, tako da pobijana presuda nije nerazumljiva te nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje pazi po službenoj dužnosti.
6.2. U odnosu na prigovor optuženika da u eSpis-u predmeta nema raspravnog zapisnika od 28. travnja 2023. pa da nije moguće utvrditi postoji li proturječnost između obrane optuženika i onog što se navodi u razlozima presude, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se zapisnik fizički nalazi na listu 396-400, a kako obrana ima pravo uvida u spis neosnovano prigovara o nemogućnosti uvida u navedeni zapisnik i upiranja na daljnji vid bitne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
7. Optuženikove zamjerke navedene u žalbi uglavnom se odnose na pobijanje činjeničnih utvrđenja i to izražavanjem nezadovoljstva o ocjeni dokazne građe, prvenstveno iskaza oštećene FZ, čiji iskaz žalitelj nastoji relativizirati, tvrdnjom da je njen iskaz nekonzistentan i da se razlikuje onaj dan na raspravi u odnosu na onaj iznesen na dokaznom ročištu.
7.1. Međutim, analizirajući iskaz oštećene FZ, kako u odnosu na kvalitetu njenog iskazivanja te potkrijepljenosti drugim provedenim personalnim i materijalnim dokazima, osnovano njezin iskaz prvostupanjski sud cijeni vjerodostojnim. Da je oštećenica u stanju iznositi objektivno činjenice i da se u njenom iskazu ne nalaze elementi izmišljanja, potvrdili su vještaci prof. prim. dr. sc. Klementina Ružić i specijalist klinički psiholog Ines Torić. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je ona uvjerljivo i detaljno opisala inkriminirane događaje na dokaznom ročištu 20. travnja 2021., na raspravi dodatno pojasnila događaje u svibnju i listopadu 2019. koji terete optuženika, dok manje izmjene u iskazivanju, na koje ukazuje žalba, ne utječu na istinitost njenog iskaza. Osim toga, suprotno navodima žalbe, da je oštećenica u svibnju i listopadu 2019. boravila kod svoje bake i djeda u [adresa] potvrđuje i njen otac, svjedok SZ, koji je oštećenicu za praznike dovozio u [adresa], dok bi se on u pravilu vraćao u Sloveniju, a potvrdio je i da su optuženik i oštećenica znali prespavati kod bake i djeda.
7.2. Stoga neosnovano optuženik nastoji u žalbi osporiti da bi oštećenica u svibnju i listopadu 2019. boravila u [adresa], pozivajući se na iskaze svjedoka IZ (bake) i HZ, (tetak optuženika i stric oštećenice), da u to vrijeme nije bilo obiteljskih okupljanja zbog bolesti djeda, jer navedeni svjedoci nisu naveli da druženja nije bilo već da su ona bila rijetka, a u žalbi se niti ne osporava da su se optuženik i oštećenica viđali u periodu između svibnja i listopada 2019.
7.3. Iskaz oštećenice o seksualnom zlostavljanju kojem je bila izložena od strane optuženika, suprotno navodima žalbe, potkrijepljen je iskazom psihologinje LZ koji sud s pravom prihvaća jer nema razloga lažno svjedočiti, i kojoj se oštećenica prvo povjerila, a svjedokinja je opisala da je oštećenica plakala, da je bila u teškoj situaciji, uplašena da joj nitko neće vjerovati, da će uništiti obitelj, te je zajedno s psihologom PZ, o svemu obavijestila roditelje oštećenice. Pritom treba naglasiti da oštećenica nije imala razloga lažno teretiti optuženika, da je od djetinjstva izložena njegovom maltretiranju, da ga se boji, a pomoć psihologice je zatražila kada joj je optuženik zaprijetio da će je silovati jer je sada dovoljno stara. Dakle, ne radi se o osobi koja bi zbog odnosa prema optuženiku koji joj je bratić imala motiv za lažno svjedočenje.
7.4. Slijedom navedenog, temeljem cjelovite analize svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i zaključio da je optuženik kaznenopravno odgovoran za djelo opisano u izreci presude i s pravom nije prihvatio njegovu obranu u kojoj otklanja odgovornost za počinjeno djelo. Kako optuženi EZ žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedene zaključke prvostupanjskog suda, njegova žalba podnesena iz razloga navedenih u članku 470. ZKP/08. nije osnovana, kao ni žalba zbog povrede kaznenog zakona koja se u žalbi naznačuje kao posredna povreda.
8. Optuženik je naznačio da se žali zbog odluke o kazni, ali ju posebno ne obrazlaže, dok prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od jedne godine uvjetovana vremenom provjeravanja od dvije godine, odgovara težini, pogibeljnosti i posljedicama djela te osobnosti optuženika. Naime, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik, neosuđivan, dok je djelo počinio prema osobi s kojom je u rodbinskim odnosima (sestrična) i da oštećenica ima psihičke smetnje kao reakcija na teški stres. Jednako tako, tom će se kaznom u konkretnom slučaju izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, koja će utjecati na počinitelja, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Tako odmjerenom kaznom u potpunosti će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.
9. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
