Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-463/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J.M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 16. travnja 2024. poslovni broj K-123/2023-43, u javnoj sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2024., u nazočnosti M.M.W. zamjenice županijskog državnog odvjetnika u O., opt. J.M. i branitelja optuženika odvjetnika V.M. iz Z.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. J.M., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, proglašen je krivim opt. J.M. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 400,00 eura, te troškove svjedoka u iznosu od 40,00 eura, u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. J.M. po branitelju V.M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i partneri iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem. Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. J.M. i branitelj V.M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. i partneri iz Z..

5.1. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe opt. J.M. podnesene po branitelju V.M., odvjetniku iz Z., koju je izložio branitelj, te je predložio da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem.

6. Žalba nije osnovana.

7. Opt. J.M. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. i st. 2. i 3. ZKP/08. S tim u vezi u žalbi navodi da je iskaz žrtve I.M. proturječan sadržaju zapisnika o ispitivanju imenovane žrtve od 25. svibnja 2022. koji je sačinjen po policijskom službeniku M.S., da je iskaz žrtve I.M. nevjerodostojan što proizlazi iz materijalne dokumentacije, te da iz "pročitane dokumentacije" proizlazi da je 30. kolovoza 2022. provedeno dokazno ročište na kojem je mlt. J.A.M., unuk opt. J.M. i sin žrtve I.M. "prihvatio blagodat nesvjedočenja" koja činjenica da je bitna "za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene (žrtve I.M.)". Na taj način da je "prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice (sud) propustio ocijeniti činjenicu da sin oštećenice umjesto iznošenja iskaza u prilog vlastite majke, odlučio koristiti blagodat nesvjedočenja za korist djeda, okrivljenika". Pored toga da su utvrđenja prvostupanjskog suda nerazumljiva i proturječna izreci jer prvostupanjski sud u razlozima presude navodi da su svjedoci S., P. i L. u svojim iskazima potvrdili da su vidjeli crvenilo na vratu žrtve I.M., što je potvrđeno i pregledom fotografija vrata žrtve, a čime se potvrđuje vjerodostojnost iskaza žrtve da ju je opt. J.M. uhvatio rukom za vratu i zaprijetio smrću. Te riječi prijetnje usmrćenjem da je čula samo žrtva, a da pri tome jesu li same riječi prijetnje glasile "majku ti jebem, ubit ću te" ili "kakva druga formulacija je nebitno ... jer je prvostupanjski sud utvrdio da su prijetnje bile ozbiljne obzirom da je optuženik tom prilikom uhvatio žrtvu rukom za vrat". Takvi žalbeni navodi opt. J.M. ne predstavljaju povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će i nastavno biti riječi. Opt. J.M. u vezi povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 308., čl. 324. u vezi čl. 419. st. 3. ZKP/08 navodi da je prvostupanjski sud propustio provesti medicinsko vještačenje, koje se odnosi na crvenilo na vratu žrtve I.M., obzirom da sud ne raspolaže stručnim znanjem za ocjenom predstavlja li neka "dijagnoza" ozljedu u sudskomedicinskom smislu. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. J.M. u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude se niti ne navodi da bi, u vrijeme i na mjestu kako je to pobliže opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, opt. J.M. tjelesno ozlijedio žrtvu I.M.. U opisu se navodi da je optuženik u cilju da ustraši žrtvu prišao žrtvi i "rukom je primio za vrat i pritom joj uz psovke rekao da će je ubiti". Kraj takvog stanja stvari očito je da za utvrđenje odlučne činjenice nije bilo potrebe za medicinskim vještačenjem. Stoga nije počinjena niti povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 308. ZKP/08. Opt. J.M. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud "negirao pretpostavku okrivljenikove nedužnosti" te da postoji "sumnja u objektivnost suda" jer je prvostupanjski sud "četiri mjeseca prije rasprave ... zatražio izvješće probacijskog ureda", a koje izvješće sud može zatražiti radi odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne, čime je počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. J.M. pribavljanjem izvješća Probacijskog ureda S. od 14. lipnja 2023. unaprijed i prije završetka dokaznog postupka niti dovodi u sumnju nepristranost prvostupanjskog suda a niti upućuje na zaključak da je time prvostupanjski sud "postupao s preduvjerenjem o krivnji okrivljenika ... i pretpostavki okrivljenikove nedužnosti" pa da bi time bilo povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje. Naime, činjenica pribavljanja izvoda iz kaznene, prekršajne evidencije i/ili izvješća probacijske službe i prije početka rasprave pred sudom, kako je to uobičajeno u praksi sudova, ni na koji način ne upućuje na povredu prava optuženika na pravično suđenje, a niti ukazuje na "preduvjerenje suda o krivnji okrivljenika". Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Opt. J.M. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. J.M. žalbom u stvari predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pri čemu je dao i ocjenu proturječnih dokaza. Naime, niti prema obrani opt. J.M. nije sporno da je kritične zgode između njega (opt. J.M.) i njegove kćerke žrtve I.M. došlo do verbalnog sukoba (svađe), te da je tada i gurajući rukama u prsa žrtvu izgurao iz prostorije u kojoj su se nalazili. Opt. J.M. osporava da bi tom prigodom svoju kćerku žrtvu I.M. uhvatio za vrat i da bi uz to rekao da će žrtvu ubiti. Prvostupanjski sud je dio obrane opt. J.M. u kojem osporava hvatanje žrtve I.M. za vrat i upućivanje prijetećih riječi da će žrtvu ubiti ocijenio nevjerodostojnim. Prvostupanjski sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz žrtve I.M. koja u iskazu navodi i da ju je njen otac opt. J.M. uhvatio rukom za vrat i da joj je uputio riječi prijetnje da će ju ubiti. Naime, dovodeći u vezu takav iskaz žrtve I.M. s iskazima svjedoka R.M., S.L., M.S. i Z.P., te fotografije koja prikazuje poprsje i vrat žrtve I.M. utvrdio da je opt. J.M. u vrijeme i na mjestu pobliže opisano u opisu djela iz izreke presude u namjeri da ustraši svoju kćerku I.M., uhvatio za vrat i uz to joj uputio prijeteće riječi da će žrtvu ubiti, a što je sve kod žrtve izazvalo osjećaj straha i bojazni za vlastiti život. O tome je prvostupanjski sud naveo izuzetno iscrpne, jasne i provjerljive razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi opt. J.M. ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. J.M. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. To zbog toga što je opt. J.M., u namjeri da ustraši svoju kćerku žrtvu I.M., dakle, blisku osobu, uhvatio rukom za vrat i rekao da će ju ubiti. Konkludentna radnja optuženika hvatanja rukom žrtve za vrat i upućivanje riječi da će žrtvu ubiti su objektivno podobne da kod žrtve izazovu osjećaj straha i bojazni za vlastiti život.

10. Nije osnovana žalba opt. J.M. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Od olakotnog dosadašnju neosuđivanost optuženika, a od otegotnog odnos prema žrtvi, kćerki optuženika, nakon počinjenja djela. Kada se te okolnosti dovedu u vezu s osobnim i imovinskim prilikama optuženika, navedenim u osobnim podacima u izreci prvostupanjske presude, pravilno je prvostupanjski sud opt. J.M. za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine.

10.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom, dakle, osudom na kaznu zatvora za koju je ocijenjeno da i bez njenog izvršenja optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, će se u odnosu na konkretnog optuženika ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 3. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.