REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj K-1755/2021-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu Domagoju Kurobasi, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Filipijane Kovačević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika KR zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22,114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja IV nakladništva d.o.o. Zagreb od 8. svibnja 2020. godine, nakon održane javne rasprave dana 1. listopada 2024. godine, u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja CR, odvjetnika u [adresa], optuženika i zamjenice njegovog branitelja Viktorie Smirnov, odvjetnice u Zagrebu, dana 3. listopada 2024., izrekao je i objavio
p r e s u d u
Optuženika KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina K i C rođene I, rođenog **.**.1974.g. u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, završenom srednjom ekonomskom školom, novinar, s primanjem oko 2.500 EUR mjesečno, srednjeg imovnog stanja, živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, s prebivalištem na adresi u [adresa], bez vojnog čina ili odlikovanja, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak,
na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br:
152/08., 76/09., 80/11., 121/11, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25- dalje u tekstu: ZKP/08)
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi:
kao novinar portala Indeks.hr, u Zagrebu, dana 7. veljače 2020. godine, na web portalu Indeks.hr, objavio autorski članak pod neistinitim naslovom "Zovu firme, predstavljaju se kao policija i traže novac, a financira ih država"; i u članku, svjestan da se radi o neistinitom i u namjeri da našteti časti i ugledu IV nakladništvo d.o.o., o navodnom načinu poslovanja IV nakladništva iznio:
"Ovih dana Indexu se javio nemali broj čitatelja koji se žale da ih opet zovu ljudi koji se predstavljaju kao policija te se služe vrlo agresivnim marketingom kako bi došli do njihova novca. Kako smo već pisali u travnju prošle godine, riječ je o tvrtki IV nakladništvo koja stoji iza udruge IPA Hrvatska (International police association)."
"Još u travnju prošle godine pokušali smo dobiti reakciju iz IV nakladništva, no od tada do danas nismo dobili nikakav odgovor."
te prenio navodnu izjavu neimenovanog čitatelja Indexa:
Predstavljaju se kao policajci, ne daju vam da dođete do riječi, stalno ponavljaju da su međunarodno udruženje policajaca..."
2) kao novinar portala Index.hr, dana 22. veljače 2020. godine, u Zagrebu, na web portalu Index.hr, objavio autorski članak pod neistinitim naslovom ,,Kažu da zovu iz policije, traže novac za bojanke i brošure ,a onda vas ovrše"; i u članku, Svjestan da se radi O neistinama i u namjeri da našteti časti i ugledu IV nakladništvo d.o.o., o navodnom načinu poslovanja IV nakladništva iznio:
"Podsjetimo, radi se o ljudima koji zovu firme i predstavljaju kao policajci te se služe vrlo agresivnim marketingom kako bi došli do novca."
dakle za privatnog tužitelja iznio neistinite činjenične tvrdnje a mogu štetiti njegovoj časti i ugledu, putem tiska i mreže, zbog je djelo postalo pristupačno većem broju osoba;
pa da bi radnjama pod točkama 1. i 2. privatne tužbe počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po čl. 149. st. 2 KZ/11.
II. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. -7. ZKP/08 privatni tužitelj IV Nakladništvo d.o.o. Zagreb dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove sudskih pristojbi uključujući i pristojbu na presudu u iznosu 66,36 EUR te troškove paušalne svote u iznosu od 400,00 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe te nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegove braniteljice.
Obrazloženje
1. Privatni tužitelj IV nakladništvo d.o.o. Zagreb podnijelo je privatnu tužbu protiv optuženika KR zbog kaznenih djela činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci presude.
2. Optuženik je naveo da se ne smatra krivim u odnosu na optužbu.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao IR , svjedoka TR, svjedokinju ZR, svjedoka VR kao i svjedoka ČR. Nadalje izvršen je uvid u predloženu dokumentaciju i to preslike predmetnih članaka koji su objavljeni na portalu Index.hr (list 6-10 i 11-15, 16-23), u dokumentaciju s lista 24, koja se odnosi na tužiteljev dopis optuženiku, u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pp-1102/20-31 (list 94-106), u sadržaj e-mailova (list 108-112,118-119,123-152) kao i u dokumentaciju koja se odnosi na podatke o iznosima iz državnog proračuna (list 114-116), u dopise koji se svode na ponude od strane tužitelja odnosno na pozive na sudjelovanje u izdavanju brošure (list 117, 120-122). Proveden je i uvid u dokumentaciju koju je tužiteljska strana dostavila na zadnjoj raspravi (list 163-165 spisa) o tome da se Internacional Police Association (IPA) – Hrvatska sekcija navodi kao izdavač sadržaja poput bojanki te je ujedno u nekoj od tih dokumentacija navedena tvrtka Danex- Umag d.o.o. uz napomenu da je narudžba dogovorena s PR iz tog društva i isto tako je naveden novčani iznos u vezi s tim kao i potpis odgovorne osobe uz pečat spomenutog istarskog trgovačkog društva.
4. Svjedokinja IR iskazala je slijedeće: "Ja sam još od studentskih dana tužiteljeva zaposlenica, dakle dugi niz godina. Što se tiče samog slučaja kada sam također bila tužiteljeva zaposlenica mogu reći da je dan prije članka u uslijedio nelektorirani novinarski upit na kojeg smo ipak odgovorili, no unatoč tome u članku se to nije navodilo već se članak nadovezivao sukladno spomenutom upitu. Nakon tog prvog članka to se ponovilo u veljači 2020.g. pa je još više izgledalo da netko želi naštetiti tužitelju, što se i dogodilo budući da je bilo niz komentara odnosno reakcija od neupućenih osoba pa smo se mi kao zaposlenici počeli bojati dolaziti na posao budući da je adresa firme bila javno dostupna. Svi naši dokumenti su se stavljali da su dostupni javnosti premda nisu bili javni, a prozvani smo bez nekog posebnog razloga. Ne samo da je račun bio javno naveden od strane osobe koja je pisala članak već je uz tužiteljev račun bilo navedeno i ime zaposlenice DR koja je to teško proživljavala. Napominjem da su nas nazivale razne osobe pa i prijetile. Nadalje mogu iskazati da tužitelj djeluje kao nakladnik, a da je pri tome međunarodno udruženje policajaca tj. IPA ugovorni partner u smislu da pomoću nas oni ostvaruju ciljeve da se izdaju brošure pa tako primjerice one koje se bave problemom djece i pomaganjem da se djeca snalaze u prometu kao i u kriznim situacijama kao što je kada je bio potres što je tada bilo aktualno, te je tada dolazilo i do bojanki, s time da je tendencija da brošure koje su odlazile primjerice u škole i ordinacije budu besplatne za te korisnike. Inače vlasnik te firme je AR odnosno većinski je vlasnik firme. Ta firma je povezana s njegovim firmama takve prirode u inozemstvu. Dakle, mi smo bili zaduženi za promotivni dio te za tisak i distribuciju. Napomenula bih da je takva situacija u inozemstvu u smislu da su osobe iz udruženja policije to prakticirale u nekim drugim zemljama poput Češke, Slovenije i Njemačke. Napominjem da smo nakon drugog članka putem odvjetnika Vidana uputili demanti, mada ne na način objavljen članak, odnosno nije bio toliko uočljiv. Nitko od nas zaposlenika nije se predstavljao kao policija ili da bi bili iz udruženja policajaca već sa smo ugovorni zastupnici tog udruženja, osim toga ništa se od ugovora nije sklapalo usmenim putem, već se pristupalo pisanim ugovorima nakon usmene komunikacije. Te osobe su brošurama objavljivale nazive svojih firmi u sklopu oglasnog prostora. Nadalje ističem da je sve na dobrovoljnoj bazi bilo pa se nikoga od tih osoba nije prisiljavalo na nešto, osim toga to bi sve bilo jednokratno, odnosno ne bi se radilo o nikakvoj pretplati ili slično. Bilo je navedeno "IPA" no nije logo MUP-a već je naprotiv bio tužiteljev amblem, odnosno logo. Netočno je da bi tužitelja financirala država, tužitelj je samo dobivao sredstva od partnera poput pojedinih gradova, odnosno jedinica lokalne uprave i agencija. To nisu bile donacije već naknade za posao koji smo odradili. Što se tiče razmjera posla mogu reći da bi se primjerice događalo 40 kontingenata pri čemu je bilo po 3000 brošura. Unutar jednog kontingenta bude oko 100-tinjak oglašivača. Bilo je primjedbi oglašivača, poput one da boja nije dobro otiskana ili da brošura nije odaslana na određeno područje ili da nije navedeno da se brošure dijele besplatno ili ako je netko bio u zabludi glede iznosa u smislu uvećavanja uslijed PDV-a. Zaposlenici prolaze edukacije i osim toga su pod nadzorom kada objavljuju razgovore s korisnicima na način da je jedna osoba posebno zadužena za takav nadzor, postoje i pisane upute odnosno smjernice postupanja pri čemu nitko ne usmjerava zaposlenike da se predstavljaju kao policija. Jedan nadzornik je na pet zaposlenika. Što se tiče članova IPA udruženja mogu reći da to pretežno čine sadašnji i bivši policajci, ali i počasni članovi što ovisi o predsjedniku tog udruženja, odnosno to je sve propisano njihovim statutom i ne ovisi o tužitelju. Ja sam za tužiteljevu prokuristicu određena 2021.g. Tamo obnašam više aspekata rada pa tako i kao programer. Ja više ne nazivam partnere tj. potencijalne sudionike u sklopu eventualne prodaje već samo kako bi primjerice provjerila da li je sve proteklo u redu kada je razgovor obavljao neki naš novi zaposlenik. Tužitelj je u to vrijeme 2020.g. imao oko 20-ak prodajnih agenata. Jedan takav agent obavi oko 50 poziva dnevno. Ti razgovori se ne snimaju. Ja educiram nove zaposlenike, a sada obavljam i nadzor zaposlenika. Raspitivali smo se o mogućnosti prijava prijetnji koje smo dobivali, ali nam je pri tome rečeno da prijetnje i komentare nema smisla prijavljivati ako je teško ili nemoguće utvrditi tko je to prijetio. Bilo je tako primjerice i prijetnji smrću pri čemu se osobe nekada spominjale i da tužitelja okrivljuju zbog ovrhe i nemogućnosti plaćanja takvih situacija. Te primjedbe su bile da bilo što što je bilo vezano za policiju se vezalo i na nas. Događalo se da je tužitelj protiv ugovornih partnera pokretao ovrhe, i to kada neki ugovorni partner ne bi platio ni nakon dvije godine, račun koji mu je izdan za oglasni prostor, a tako smo postupali da ne dođe do zastare. Te osobe bile su upoznate o iznosima koje trebaju platiti, budući je to bilo jasno navedeno na narudžbenici. Ne bih rekla da je bilo nagovaranja pojedinih ugovornih partnera, ali je činjenica sa smo mi njih nazvali i da oni u tom trenutku nisu očekivali da ćemo ih zvati da ćemo im nuditi posao. U tim razgovorima apsolutno su obje strane mogle doći do riječi. Nije bilo predstavljanja niti kao policajaca niti da bi se radilo o međunarodnom udruženju policajaca. U tim razgovorima spomenulo se da iza projekta stoji međunarodno udruženje policajaca koje je bilo i izdavač. Većina potencijalnih ugovornih partnera bi odbili sudjelovati u ovom projektu pa nije niti došlo do poslovanja s njima. Nije bilo neke posebno ciljanje skupine već bi se zvale sve pravne osobe s područja koje bi bilo relevantno u tom trenutku, a pri tome bi se koristio popis pravnih osoba. Događalo se i naravno da se netko ne javi od pravnih osoba pa obično nisu ponovno niti zvali, budući da ih je i tako bilo puno. Događalo se i da bi netko od tih osoba koje su pristale sudjelovati u projektu primjerice nakon dan dva naveo govoreći da se predomislio i onda bismo stornirali narudžbenicu ako nije bilo kasno za to. Nekoliko slučajeva mjesečno, ne previše je tako netko nazvao govoreći da je nešto krivo shvatio primjerice spominjući PDV. Tužitelj je u to vrijeme imao 30-ak zaposlenika. Kada sam pročitala članak shvatila sam koja osoba se obratila novinskoj redakciji, a ta osoba je doista poslovala sa tužiteljem, no ne znam tu osobu napamet. Mislim da je pojedini ugovorni partner plaćao 2.150,00 kuna uvećano za PDV. Taj iznos u konačnici bi išao tužitelju, udruženje policajaca koje je naručilo projekt nije dobivalo ništa od tih novaca, a brošure i bojanke su se dijelile besplatno kako sam već rekla. Ugovorni partneri koji su se oglašavali su nalazili u tome svoj interes, u protivnom to ne bi činili. Svi ugovorni partneri koji su platili za oglašavanje bili su oglašavani u tim tiskovinama. Bilo je slučajeva da su pojedine osobe oglasno polje oblikovale po svojoj želji pa ne bi navodile naziv firme, a ne bih sada ulazila koji je interes bio tih osoba. Naručitelj bi i po sadržaju i po broju narudžbe znao da se to odnosi na njega. Na naknadno pitanje obrane mogu reći da ne znam da li je nekada netko prigovorio da odustaje od ugovora zbog eventualne zablude da bi se radilo o policiji."
5. Svjedok TR iskazao je slijedeće: "O predmetu mogu reći da sam postupao na način da sam se predstavljao kao član partnera udruženja policajaca i to kao IV. Nakladništva s time da se prije svega naglasi da se radi o partneru udruženja policajaca i posebice se pazi da se ispravno predstavlja kao i imenom i prezimenom na što se posebice obučava sukladno postupanja po protokolu pa sam bio zatečen kada sam saznao da se tvrdi da postoje nekakve nepravilnosti u vezi s tim. Na pitanje opunomoćenika odgovaram da što se tiče sam obuke ona uključuje i edukaciju kako ćemo se predstavljati pa osim navođenja spomenutih podataka zatim govorimo o projektu, a zatim se poziva osobu da eventualno sudjeluje u tome na dobrovoljnoj bazi i samo u tom slučaju ako osoba želi takvo sudjelovanje dolazi do narudžbenice, u tom slučaju ta osoba dobije i moj certifikat gdje piše moje ime i prezime kao i ostalim podacima poput OIB [osobni identifikacijski broj]a te ovlaštenje da imam pravo djelovati u sklopu spomenutog udruženja. Ta obuka je takva da postoji i lista gdje je to sve navedeno odnosno što sve je uključeno u tu obuku. Ako osoba navede da želi sudjelovati u ponuđenom projektu, šalje se toj osobi narudžbenica no još uvijek nije nastala obveza koja zapravo nastaje na dobrovoljnoj bazi već do te obveze dolazi tek kada i ako osoba potpiše narudžbenicu i vrati ju nazad. Ni slučajno ne dolazi do prisile prema tim osobama pa tako u razgovorima ne upotrebljavamo riječi poput "morate" ili slično, toga ne smije biti. Niti tako nešto ne piše u protokolu. Što se tiče podataka poput OIB [osobni identifikacijski broj]a i slično tj. primjerice e-mail adrese do tih podatka pojedinih firmi dolazimo nakon što osoba pristane sudjelovati i sukladno tome nam da takve podatke. Na pitanje zamjenice braniteljice odgovaram da što se tiče poziva kojih ostvarim odgovaram da ostvarim 20 do 25 kontakata koji nisu jednaki budući da nekad osoba jednostavno kaže da ga to ne zanima i tada razgovor završava, a nekada razgovori potraju u smislu da se osobi izlaže o projektu. Smatram bitnim naglasiti da je to sistem da se osobu zove jednom odnosno ne zove se bjesomučno. Radno vrijeme traje tijekom radnog tjedna oko 8 i pol sati dnevno, zapravo ja obavim i 50 razgovora dnevno, a kada sam rekao 20 do 25 mislio sam na razgovore koji potraju. Ovaj posao obavljam oko sedam godina, a u firmi je oko 15 agenata na razini Hrvatske. Tendencija je meni da razgovor traje oko tri minute, a dogodi se da se to oduži pa je tako primjerice ovih dana s nekom gospođom trajalo i petnaest minuta budući da je počela pričati o drugim temama poput politike. Razgovori koje obavljam na ove način s potencijalnim partnerima se ne snimaju. Razgovori se obavljao tako da se pri tome ima popis pravnih subjekata gdje su njihovi telefonski brojevi, a što je sve javno dostupno. Te firme to objavljuju na svojem internetskim stranicama pa se radi o javno dostupnim podacima. Bilo nas je više agenata tijekom 2020. godine. Kada osoba odbije sudjelovanje u projektu onda je ne zovemo do sljedećeg projekta, a ako napomene da ju više uopće ne zovemo onda je ne zovemo ni za buduće projekte već ju označimo na popisu da nije zainteresirana. Isto tako ako se netko ne javi ili ako sekretarica javi da će se javiti pa do toga ne dođe, to također tretiramo kao osobe koje nisu zainteresirane. Što se tiče udruženja policajaca poznato mi je da se radi o udruženju policajaca što bivših što sadašnjih i da to nije samo na razini Hrvatske već i u inozemstvu i to već 50-ak godina. Na pitanje suda podjela posla među nama kolegama je takva da se ne može dogoditi da više kolega zove isti broj odnosno međusobno razmjenjujemo takve informacije tj. liste. U firmi postoje evidencije odnosno statistike o tome koliko je odaziv osoba da sudjeluju u projektima, ne ostvaruju svi agenti jednako i to ovisi kakve smo osobe i metodama razgovora no ponavljam da nema prisiljavanja niti nagovaranja. Događa se da osoba se kasnije javi na način da navede da zapravo ne želi sudjelovati u projektima na kojeg je prvotno pristala pa primjerice navodi da nije to u mogućnosti financijski. Koliko mi je poznato trgovačko društvo IV Nakladništvo postoji oko 16 godina i koliko mi je poznato svi projektu su u sklopu udruženja policajaca tj. IPA Hrvatska. Udruženje se spominje u pozivima iz razloga što mi tu samo za njih obavljamo pozive tj. oni stoje iza ovih projekata, a ide se za tim da se ostvari plemenita svrha koja je u tim projektima. Nije mi poznato da bi iz policije bilo nekakvih primjedbi na moj rad ili mojih kolega. Ja ne znam jesu li pojedine osobe tražile novac natrag za sudjelovanje u projektima odnosno tek sad kroz ovaj postupak saznajem da je toga očito bilo no to nije dio mog posla pa nemam toliko tih saznanja. Nije mi se događalo da osobe koje sam kontaktirao zove me povratno da traže novac natrag ili slično. Ja uz telefonske pozive imam i druge poslove u sklopu radnog vremena poput pisanja ponuda, a ima telefonskih poziva koji nisu takve naravi da bih ih uopće računao kada sam danas govorio o ukupnom broju poziva."
6. Svjedokinja ZR iskazala slijedeće: "O predmetu mogu reći da je bilo više primjedbi čitatelja Indexa hr. portala o tome da su se žalili da ih zovu iz policije traživši novac, a takva tema odnosno priča činila se interesantnom pa se išlo to istraživati putem čega je kolega KR napravio dva-tri članka o tome. O takvom slučaju bilo mi je dodatno poznato budući da sam i prije ovog događaja koji je bio prije nekih četiri godine, unazad još par godina imala iskustvo kada sam imala firmu i kada je uslijedio poziv da iz policije organiziraju nekakvu akciju u smislu sigurnost u prometu pa sam sa svojim suprugom bila na čudu i komentirala kako postupiti u situaciji kada policija traži novac, u smislu bismo li pomogli imajući u vidu da baš i nismo bili u mogućnosti izdvajati takva sredstva iz firme. Još mogu istaknuti da se prilikom istraživanja došlo do toga da te osobe koje su tako tražile novac zapravo nemaju veze s policijom. Htjeli smo upozoriti javnost s navedenog portala Index hr. da čitatelji znaju da zapravo ne daju novac policiji, a ističem i da se radilo o nekakvom dijeljenju brošura i upitno je koliko bi te brošure uopće bile svrhovite odnosno učinkovite. Upoznata sam da su neki ljudi ovršeni kada nisu platili u tom smislu pa postavljam pitanje kakvo je to pomaganje ako se nekoga na kraju ovrši. Na pitanje zamjenice braniteljice odgovaram da sam od čitatelja dobila informacije o ovrsi koju sam maloprije spomenula. Iz tvrtke IV Nakladništvo odnosno njihovi agenti su se predstavljali da ispada kao da su iz policije i tražili su novac. To nije bio jedan slučaj nego je bilo na stotine tisuće slučaja na društvenim mrežama gdje su ljudi raspravljali o tome pa su slali i poveznice na naše članke da se upozore pojedine osobe. Autor je u člancima vjerno prenio ono o čemu se pisalo. Autor je informacije provjeravao i putem pojedinih ministarstava, svakako i putem MUP-a pri čemu se utvrdilo da iz te tvrtke ne surađuju s policijom te se isto tako nije radio niti o suradnji u odnosu na ostala ministarstva. Napominjem da je kolega KR kontaktirao i IV Nakladništvo budući da se kao i obično išlo da se pruži i drugoj strani priliku da se očituje. Opremu članka bi u pravilu potvrđivali urednici, ali bi se obično u vezi s tim novinari koji su o tome pisali potvrdili odgovara li naslov sadržaju. I nakon toga su nastavile stizati pritužbe čitatelja na rad tvrtke IV Nakladništvo. Na pitanje opunomoćenika odgovaram da u vrijeme kada su pisani članci o postupanju IV Nakladništvo bilo je možda 10-ak pritužbi čitatelja, ali pri tome treba imati u vidu da je bilo slučajeva gdje osobe nisu iznosile svoje iskustvo poput mene, osim toga treba imati u obzir visinu prihoda navedene tvrtke da bi se zaključilo o brojnosti takvih slučajeva, a i na društvenim mrežama se vidjelo da se ljudi žale. Poznato mi je da osoba odnosno tvrtka zauzvrat dobiva reklamu odnosno prostor u brošuri do koje je došlo, a do ovrhe ne dolazi odmah uslijed telefonskog poziva. Znam da su ljudi negodovali kada su shvatili da to nema veze s policijom i da zapravo oni ne žele sudjelovati u tome. Poznat mi je slučaj PR ali ne i detalji u smislu kako su im se predstavili iz tvrtke. Očito se kolega KR suglasio s naslovom koji je objavljen, u protivnom očito to ne bi ni objavio tj. članak pod nazivom "Zovu firme, predstavljaju se kao policija i traže novac, a financira ih država". Napominjem da urednik preuzima odgovornost za naslov. Nije mi poznato koliko prije objave članka se novinar obratio tvrtci IV Nakladništvo. Na pitanje suda odgovaram da ja sad ne znam što je mom kolegi odgovoreno kada je on navedenoj tvrtki pružio mogućnost da iznesu svoje stranu priče, vjerojatno su tvrdili da nije točno. Na pitanje je li možda u tom razgovoru kojeg sam ja imala iskustvo možda došlo do nekog nesporazuma odnosno zablude uslijed spominjanja policije ili se išlo za tim da se uvjeri da iza toga stoji policija napominjem da je baš u više navrata bilo rečeno da se radi o policiji ili da zovu iz udruženja policije. Meni koja sukladno svom zaposlenju i privatno provjeravam razne situacije nije palo ni na pamet da se možda ne bi radilo o policiji već sam zaključila da se radi o policiji. Ja samo mogu pretpostavljati jesu li sve pritužbe tj. ovih 10-ak došlo u isto vrijeme ili u različitim razdobljima. Mislim da u razgovoru kojeg sam ja imala kao iskustvo nije bilo nekakve prisile u smislu da se nešto mora napraviti, ali je bilo naglašavano da bi bilo dobro da se pomogne u tom smislu. Ja kada sam imala firmu nisam na to pristala budući da i nisam imala baš novaca. Vjerojatno su ovih 10-ak pritužbi prije članka bile od različitih osoba, znam da je kolega KR kontaktirao s više osoba."
7. Svjedok VR iskazao je slijedeći: "Mogu iskazati da sam 2019. godine vratio se sa skijanja i na stolu zatekao nekakvu dokumentaciju o tome da se treba platiti oko 3.000,00 kuna tvrtci IV Nakladništvo pa sam pitao članovi obitelji koji su ujedno zaposlenici firme o čemu se to radi nakon čega sam se obratio i spomenutoj tvrtci izrazivši namjeru da to storniram na što su mi rekli da je to nemoguće što mi je bilo čudno budući da je to bilo svega dan poslije pa sam im rekao da na to neću pristati i da mi to sve djeluje kao prevara i da se predstavljaju kao da su iz policije no kako i nakon toga nisu pristali odlučio sam se obratiti Indexu odnosno novinaru KR koji mi je rekao da nisam jedini i pitao me jesam li voljan javno istupiti na što sam pristao istaknuvši da smatram da se radi o kriminalu kojeg treba zaustaviti pa je uslijedio članak nakon kojeg su prestale prijetnje ovrhom i pritisci pa s njima više nisam imao posla sve do primjerice prije godinu dana kada sam došao na sudsko ročište koje se odnosi na postupak u kojem je tvrtka IV Nakladništvo izgubila spor. Na pitanje zamjenice braniteljice odgovaram da su moji roditelji sada u dobi od preko 70 godina, a upravo stariji ljudi su ciljana skupina spomenute tvrtke koja po mom mišljenju koja na jedan perfidan i podmukao način nastoje uspjeti predstavljajući se kao da su iz policije. Roditelji su mi rekli da su se te osobe predstavljale kao članovi policijske asocijacije pa se iz toga dolazilo do zaključka da se tvrdi da se radi o sadašnjim ili umirovljenim policajcima, a također postoji i memorandum njihov iz kojeg se može steći zaključak da se radi o policiji. Mislim da je moj otac bio taj koji je pristao na tzv. ponudu, za koje je imao ovlaštenje, a motiv je bio da se pomogne djeci o čemu se govorilo u sklopu predstavljanja tog projekta. Ja sam išao istraživati navedenu tvrtku i na taj način došao do negativnih komentara na Internetu pa sam vidio da tu nešto ne štima, a novinar kojem sam se obratio mi je dao brojeve od ostalih osoba koje su imali takvo iskustvo no pretežno te druge osobe nisu htjele javno istupati što je i razumljivo kada se ima u vidu da sam ja dobio razne prijetnje s raznih lokacija od kojih su neke nepoznate pri čemu se prijetilo ovrhom pa sam zaključio da se radi o opasnoj i uigranoj ekipi pri čemu napominjem i da su uz spominjanje policije govorili i da su prijatelji tadašnje predsjednice države MR. Ja sam s jedno 10-ak osoba tako razgovaralo koje su imale ovakvo iskustvo i pitale su me te osobe tko su zapravo ljudi iz te tvrtke na što sam im ja odgovorio da mislim da se radi o prevarantima. Na pitanje što sam rekao novinaru o predstavljanju odnosno jesam li mu tvrdio da se predstavljalo kao policajci odgovaram da mu nisam tako rekao nego da se predstavljaju kao članovi internacionalne policijske asocijacije. Broj na koji je firma kontaktirala prijavljen je na tvrtku, a osobe koje sam kontaktirao nakon što mi je novinar dao brojeve nisu sve bile starije nego su bile različitih dobnih skupina. Na pitanje suda odgovaram da prema načinu na koji se novac tražio tj. telefonskim putem zaključio sam da se radi o klasičnoj prevari, kada bih ja tražio donaciju tada bih primjerice osobno došao do ovih od kojih bi tražio ili poslao službeni dopis. KR nisam znao od ranije, a Indexu sam se obratio iz razloga što su mi djelovali kao najbolji istraživački portal u državi i zaključio sam da nisam pogriješio budući da je nakon toga odmah sve stalo. Ja sam kasnije čitao članke i vidio da je KR sve vjerno prenio odnosno napisao, a osim toga tijekom razgovora je u više navrata provjeravao jesam li pojedine stvari rekao na određeni način pa smatram da je to strogo profesionalno. Ja sam KR ispričao i da su se osobe predstavljali kao prijatelji MR. Na pitanje jesam li mu rekao da se predstavljaju kao policajci odgovaram da ja taj članaka zapravo i nisam vidio. Vidio sam tih par članaka koji su izašli na Indexu. Napominjem da mi je prva asocijacija da se radi o policajcima kada se spominje članove policijske asocijacije. Na pitanje je li se trebalo raditi o donaciji ili kupnji medijskog prostora odgovaram da se trebalo raditi o donaciji. Na naknadno pitanje zamjenice braniteljice odgovaram da su mi roditelji prenijeli da se tvrdi da se radi o donaciji za djecu, a to praktički nitko ne bi odbio."
8. Svjedok ČR iskazao je slijedeće: "O predmetu mogu reći da je do objavljivanja nekoliko članaka došlo uslijed javnog interesa nakon što se više osoba požalilo na poslovnu tužiteljevu praksu nakon čega je KR napisao članke sukladno pravilima struke i objavljene su u javnom interesu. Napominjem da je kontaktirao sve sudionike tih situacija uključujući i ministarstvo koje se spominjalo. Na pitanje zamjenice braniteljice odgovaram da se radilo o 10-ak mailova koje smo dobili pretežno od poduzetnika u kojem su se svi žalili na istu praksu. Da se predstavljaju da zovu iz policije ili da su usko vezani s policijom i tražili su novac odnosno da se plati oglasni prostor u brošurama koje su izdavane. Više ministarstva se kontaktiralo, a najviše ministarstvo unutrašnjih poslova jer se tražio podatak je li navedena tvrtka povezana sa policijom. Nakon što smo prethodno došli do podataka da je tužitelj financiran od raznih ministarstva. Ispostavilo se da se iz tog javnog novca financiralo tužitelja, u vezi s tiskanjem brošura. Na pitanje jesu li iskustva pojedinih osoba vjerno prenesena odgovaram da jesu i to često i direktnim citatima, sve kako bi se javnost upozorila na spomenutu tužiteljevu poslovnu praksu. Za neke osobe su pokrenuti ovršni postupci od strane tužitelja, a koje informacije su dolazile od samih čitatelja. I dalje dolaze mailovi ovakvog sadržaja za tužitelja no ne toliko puno kao prije. Na pitanje opunomoćenika odgovaram da je bilo više slučajeva da su ljudi tvrdili za tužitelja da se baš predstavljaju kao policajci."
9. Iz priložene dokumentacije utvrđeno je da proizlazi da su na portalu Indeks hr. doista objavljeni članci naslova i sadržaja navedenih u tužbi te je nadalje utvrđeno da je tužitelj dostavio dopis optuženiku u kojem je naveo da tužitelj ima ugovor o poslovnoj suradnji s Internacional Police Association (IPA) – Hrvatska sekcija i to još od 2009. godine i da je ta sekcija izdavač stručnih brošura sa sigurnosnim temama kojih je tužitelj nakladnik te je u dopisu nadalje navedeno da tužiteljevi zaposlenici nemaju potrebu predstavljati se kao da rade za sindikat policije i da se ne predstavljaju kao policajci. Nadalje je tu dokumentacija koja se odnosi na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-1102/2020-31 o tome da je tužitelj odbijen tužben zahtjev koji se odnosi na parnicu za naknadu štete i internetske članke koji su predmetom i ovog kaznenog postupka. Tu su i dopisi iz kojih proizlazi da su pojedine osobe kontaktirale optuženika o tome da se glede tužitelja radi o firmi koja pere novac i zastrašuje ljude da su policija pri čemu valja napomenutu da se radi o dopisima iz srpnja 2020., tu su i pregledi i izvršenja državnog proračuna po dobavljačima koji se očito odnose na tužiteljevo poslovanje kao i dopis kojim tužitelj još 2011. godine poziva drugo trgovačko društvo na sudjelovanje u izdavanju preventivne brošure koja se odnosi na problem zlouporabe opojnih droga pri čemu je naglašeno da je u toj tužiteljevoj akciji partner Internacional Police Association (IPA) – Hrvatska sekcija nakon čega slijede slični dopisi koji se odnose na daljnja pozivanja tijekom narednih godina gdje je također naglašeno da u tome sudjeluje spomenuti tužiteljev partner. Tu su i odgovori pojedinih ministarstva o tome da nije bilo uplata prema tužitelju kao dobavljaču što se tiče ministarstva znanosti i obrazovanja dok je za ministarstvo poljoprivrede navedeno da su proračunski korisnici unutar njihovo razdjela imali određene izdatke odnosno financijske potpore tužitelju što vrijedi i za ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije te je sličan odgovor uslijedio i od ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske uz napomenu da je riječ o oglasima objavljen u brošurama. Valja spomenuti i dopis koji se odnosi na odgovor Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o tome da nije poslovalo s tužiteljem niti imalo materijalne izdatke u tom smislu. Zapravo od te brojne dokumentacije možda je najbitnije istaknuti da doista postoje korespondencije između okrivljenika i pojedinih osoba gdje različite osobe putem e-maila okrivljeniku iznose određene navode odnosno primjedbe pa tako GR navodi da firma koja se odnosi na tužitelja pere novac zastrašujući ljude da su policija (list 108 spisa), HR navodi da su ih jednom "ulovili na tu foru da su iz policije" (list 110 spisa), ER navodi da se radilo o tome da su se iz firme Nakladništvo IV predstavljali kao da zovu iz policije (list 112 spisa), slično navodi i BR (list 123 spisa) odnosno da su ga u više navrata iz navedene tvrtke kontaktirali da uplati donaciju za brošuru koju izdaje MUP.
10. Optuženik je u svom iskazu naveo slijedeće: " Što se tiče članaka koji se odnose na IV Nakladništvo na početku bih istaknuo da se oko toga vodilo više postupaka te sam već iskazivao i to prvenstveno u parničnim postupcima. Do ove situacije je došlo tako da mi se veći broj čitatelja požalio na navedenu tvrtku i to glede agresivnog marketinga i brošura u sklopu kojih su se osobe iz te tvrtke predstavljali kao policajci. Ističem da sam u ovom slučaju postupao dužnom pažnjom kao i inače te mislim da se nisam ogriješio o etiku novinarstva i profesionalnost te mi je ujedno nevjerojatno da sam završio na kaznenom sudu, kada se ima u vidu da sam cijelu ovu priču sagledao iz više kutova pa sam tak pregledavao i e-mailove u kojima je pisalo da se tvrdi da se radi o udruženju policajaca. Nadalje sam kontaktirao nadležna ministarstva no pri tome nije utvrđeno da bi se radilo o eventualnoj suradnji ili nekakvoj zajedničkoj akciji. Prilikom kontakata te osobe su se predstavljali kao policajci i bili su agresivni unatoč
1 0
odbijanjima pojedinih osoba o čemu postoje autorizirane izjave koje su mi dostavile te osobe koje većinu nisu htjele izaći s imenom i prezimenom za razliku od primjerice jedne osobe koja je to učinila pri čemu se ispostavilo da se radi o osobi koja je u više navrata odbijala tzv. ponude IV Nakladništva i da je do tzv. pristanka došli tek kada su se roditelji te osobe javile. Ističem da sam utvrdio i da se u dosta slučajeva SR pojavljuje kao osoba koja pokreće ovršne postupke što je također djelovalo interesantno odnosno bitno za cijelu ovu priču. Na pitanje zamjenice braniteljice odgovaram da osoba koja je pristala istupiti s imenom i prezimenom, mislim da se zove VR i da je iz [adresa]. Te izjave autorizirane su vjerno i citirane u člancima. Kad kažem autorizirano mislim na to da se osobi pročita izjava koja je sastavljena na temelju njezinog kazivanja,a nakon toga se osoba složi ili eventualno nešto doda. Kad sam govorio o kontaktiranju ministarstva mislio sam i na Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kontaktirao sam i tužitelja koji je tvrdio da je poslao reagiranje na koje tom prilikom nisam naišao,a sve reakcije tužiteljeve koje su naknadno stizale su objavljenje. Nikad mi se nije dogodilo da ne bih objavio odgovor kojeg je netko poslao. Za naslove nisam odgovoran, nekad dam radni prijedlog naslova, a u konkretnom slučaju su naslove kreirali urednici. Javni interes je svakako postojao kada se imaju u vidu brojne pritužbe, a osim toga djelovanje te tvrtke protezalo se i primjerice na Sloveniju gdje je bio isti ili sličan način postupanja. Osim toga, na društvenim mrežama se prije objave ovih članka problematiziralo, s time da ističem da se meni i dan danas ljudi javljao na ovu temu. Tako primjerice se žale da ponovno zovu nekoga tko ih je odbio već pet puta. Na pitanje opunomoćenika odgovaram da ne znam je li VR iz [adresa] tvrdio da se osobe iz te tvrtke predstavljaju kao policajci. Ne postoje eventualne pisane izjave tih osoba za koju sam rekao da postoji autorizirani sadržaj, a kada bi i postojale ne bih dao budući da novinar štiti svoj izvor. Na pitanje je li se radilo o donaciji ili protučinidbi odgovaram da zavisi od slučaja do slučaja odnosno nije uvijek bilo isto i pretpostavljam da je bilo svega. Na pitanje suda odgovaram da ove pritužbe koje sam spomenuo stigle su otprilike u isto vrijeme i to primjerice predbožićno vrijeme kada je očito aktivnost bila jača, moguće da se polazilo da u to vrijeme firme više dijele novac koji im je na raspolaganju. Smatram da prilikom pisanja sve je dobro napisano te da nije pri tome bilo eventualnih propusta ili preuveličavanja ili da bi nešto bilo pogrešno napisano. Kada sam govorio o osobama koje su birale naslov u svojstvu urednika mislio sam prvenstveno na ZR pri čemu napominjem da su se ostali urednici mijenjali na dnevnoj bazi dok je spomenuta ZR bila glavna. Meni bliske osobe nisu bile među ovim osobama koje su isticale pritužbe, a isto tako niti neka osoba iz firme u kojoj radim nije imala neko takvo iskustvo. Ne mogu se izjasniti kada je točno prva pritužba stigla, puno je vremena prošlo da bih se takvih stvari sjećao. Naknadno pristiglo reagiranje navedene tvrtke objavljeno je u izvornom obliku tj. bez da se nešto mijenjalo. "
11. Analizirajući provedene dokaze i ono što je optuženik iskazao, sud smatra da ne proizlazi da je optuženik kazneno odgovoran za počinjenje kaznenog djela klevete za koje je optužen odnosno kvalificiranog oblika u smislu da je uz navodnu klevetu bilo riječ i o tome da je to počinjeno na način da je postalo pristupačno većem broju osoba.
12. Valja istaknuti da kazneno djelo čini onaj tko za nekoga iznese ili prenese neistinitu činjeničnu štetnu tvrdnju znajući da je neistinita.
1 1
13. Kada se sve sagleda i analizira od onoga što je provedeno u postupku zaključuje se da optuženik očito nije smatrao da se radi o neistinitoj tvrdnji pa je u tom smislu izostala takva namjera koja je zakonom definirana kao činjenje predmetnog kaznenog djela. Naime, očito se optuženik rukovodio time da je tužiteljev način postupanja takav da se kod pojedinih osoba nastojao stvoriti dojam da iza projekata stoji policija. Do tog zaključka optuženik je došao rukovodeći se navodima koje su mu iznosile osobe koje su se smatrale žrtvama koje su očito i same imale takve dojmove odnosno zaključke. Očito se takve situacije ponavljaju budući da više osoba optuženiku iznose slične odnosno identične situacije, ali unatoč tome tužitelj očito nije smatrao shodnim da se u obraćanju pojedinim osobama jasno da do znanja da se ne radi o policajcima i da neće biti baš nikakvih posljedica ako osoba ne sudjeluje u pojedinom projektu. Tužitelju ne ide u prilog niti iskaz svjedoka VR koji ne samo da potvrđuje da su mu roditelji rekli da su se osobe predstavljale kao članovi policijske asocijacije i da su zaključili da se radi o policajcima već potvrđuje i da nije bilo razumijevanja oko pokušaja da se odustane od prvotnog navodnog pristanka za sudjelovanje u projektu već da je naprotiv u sklopu toga tužitelj prijetio ovrhom. Svjedokinja ZR svjedoči da je i sama imala susretanje sa situacijom da ju je iz tužiteljeve firme bilo ponuđeno da sudjeluje u projektu kada je sama imala firmu i da joj je bilo rečeno da se tu akciju organizira iz policije, a osim toga poznato joj je da su razne osobe negodovale kada su shvatili da to nema veze s policijom, uz to svjedoči da je okrivljenik vršio razne provjere pa tako kao i o toj eventualnoj suradnji s policijom i je li tvrtka financirana od strane države odnosno i svjedok ČR potvrđuje da se više ministarstva kontaktiralo u svrhu provjera. Činjenica je da je moglo doći do zabluda kod pojedinih osoba u trenucima kada je tužitelj spominjao policijska udruženja pa se moglo razumjeti da se spominje da iza akcije stoji policija ili policajci, a nije sporno da se u kontaktiranju osoba od strane tužiteljevih djelatnika spominjalo policijska udruženja budući da to u iskazu navodi primjerice svjedok TR kao i svjedokinja NR koja se ograđuje naglašavajući da se spominjalo samo da su ugovorni zastupnici udruženja policajaca.
14. Sud ne smatra vjerodostojnim odnosno objektivnim iskaze svjedoka ZR i ČR u dijelu u kojem praktički tvrde da je optuženik perfektno napravio predmetne članke odnosno u potpunosti sukladno pravilima struke budući da sud smatra da se prilikom pisanja članka kao i uostalom samog naslova članka (za kojeg optuženik očito ima određeni utjecaj budući da može izraziti primjedbe, a uostalom i sam tekst usmjerava o kakvom će se naslovu raditi) trebalo paziti da se precizno navedu riječi koje su bile upućivane pojedinim osobama odnosno je li se govorilo o policiji ili udruženju policajaca kao i da se precizno navede što je bilo rečeno u smislu uloge tog udruženja odnosno samog tužitelja u konkretnom projektu. Razumljivo je da novinar prilikom obrade određene problematike može zauzeti i izraziti praktički stav u smislu da se zapravo opredjeljuje na nečiju stranu, ali i tada treba iznositi činjenice objektivno i bez da se nešto bitno izostavlja ili iskrivljuje. Međutim, unatoč svojevrsnoj tendencioznosti sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o iznošenju tvrdnji za koje bi optuženik smatrao da su neistinite već se radilo o iznošenju viđenja situacije osoba koje su se smatrale žrtvama pa i viđenju situacije samog optuženika kao novinara koji je vršeći razne provjere došao i do zaključka da država financira odnosno podržava tužitelja putem ministarstva budući da u spisu postoji dokaz o svojevrsnom sudjelovanju ministarstva u tužiteljevom sudjelovanju. Što se tiče preostalih navoda iz novinskih članaka odnosno činjeničnog opisa predmetne tužbe, valja navesti da se uz
1 2
tvrdnju o predstavljanju kao policija navodilo i o traženju novca i financiranju od strane države te u vezi s tim valja navesti da se obraćanje za eventualno davanje donacija može smatrati kao traženje novca dok se financiranje od strane države može podvesti pod situacije kada je pojedino ministarstvo financijski podržalo predmetno trgovačko društvo tj. tužitelja. Nadalje, navod o tome da se odmah nije dobio traženi odgovor od tužitelja ne može se smatrati nečim što bi škodilo časti odnosno ugledu te je uostalom i nesporno da tužitelj nije odmah reagirao kada mu se obratilo. Što se tiče navoda o ovrhama, ne radi se o netočnim navodima budući da se tijekom dokaznog postupka utvrdilo da postoji problem s eventualnim otkazivanjima navodnih narudžbi kao i da prijeti ovrha za slučaj da se ne uplati novčani iznos koji je navodno dogovoren.
15. Time što optuženik nije prilikom pisanja članka postupao dovoljno precizno i besprijekorno i što je uslijed toga kod čitatelja moglo doći do svojevrsne zablude ne znači da je počinio kazneno djelo klevete već to može biti relevantno za eventualni parnični postupak za naknadu štete.
16. Kazneni sud nije vezan odlukom parničnog suda koja je priložena spisu, ali vidljivo je da tužitelj nije uspimo niti u parničnom postupku dok u kaznenom postupku je potreban izraženiji stupanj postupanja budući da se u parnici za naknadu štete može odgovarati samim time što je šteta prouzročena.
17. Kada se ima u vidu sve do sada obrazloženo, sud smatra da nije potrebno detaljno obrazlagati pojedine dokaze kao niti da je trebalo provoditi neke druge dokaze već smatra da optuženik nije počinio kazneno djelo klevete za koju je optužen.
18. Stoga je valjalo izreći oslobađajuću presudu, a sukladno tome odlučiti da tužitelj snosi troškove ovog kaznenog postupka s time da o visini tih troškova ima biti odlučeno naknadno što se zapravo odnosi na čekanje pravomoćnosti spomenute oslobađajuće presude.
19. Zastara kaznenog progona u ovoj pravnoj stvari nije nastupila budući da nije istekao zastarni rok (računajući od vremena navedenog kao vrijeme počinjenja kaznenog djela) već je naprotiv uslijed izricanja presude došlo do produljenja zastarnog roka za još dvije godine.
U Zagrebu 3. listopada 2024.
Sudac:
Domagoj Kurobasa
1 3
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud II stupnja.
DNA:
1. Privatni tužitelj IV nakladništva d.o.o. Zagreb uz pristojbu na presudu
2. Optuženi KR
3. Braniteljica Vanja Jurić, odvj. u Zagrebu
4. Opunomoćenik privatnog tužitelja odvj. CR
