Poslovni broj: Usž-2879/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽD iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar, Zagreb, Masarykova 15, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba, Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska 41, Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1488/2023-14 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1488/2023-14 od 20. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/334, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 23. veljače 2023. (točka I izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv zaključka Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/11-013/27, URBROJ: 251-19-11-2/003-21- 76 od 11. kolovoza 2021. Tim prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za donošenjem dopunskog rješenja uz odluku da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužiteljica izjavljuje žalbu protiv osporene prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Iznosi da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidno je li pribavljen nalaz i mišljenje vještaka Zorića obzirom da je način tumačenja tog vještačkog nalaza sporan. Izražava sumnju prema ocjeni prvostupanjskog suda da je osporeno rješenje zakonito obzirom da nije izveden predloženi dokaz saslušavanja vještaka, koji raspolaže potrebnim stručnim znanjem o površinama nekretnine koje su ostale za povrat. Osporava tumačenje prvostupanjskog suda oko izračuna suvlasničkog dijela od 13512/100161. Nejasno joj je kako se poremete suvlasnički odnosi davanjem njoj u vlasništvo dva stana u podrumu, dok se suvlasnički odnosi ne remete ako se ti isti stanovi daju u vlasništvo Republici Hrvatskoj. Uzimajući u obzir članak 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. dalje Zakon o naknadi), također joj nije jasno kako je Republika Hrvatska u konkretnom slučaju stekla pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Smatra da prema nalazu i mišljenju vještaka Zorića ukupna površina stanova potrebnih za njezino namirenje iznosi u naravi 135,12 m[2] , dok je površina svih ostalih stanova u zgradi 1.001,61 m . Kada se navedene površine preračunaju u suvlasničke omjere, prema nalazu vještaka podnositelj zahtjeva nije namiren u omjeru 13512/100161 u odnosu na cijelu nekretninu, odnosno da preostala površina stanova za povrat iznosi preko 135,12 m[2] (13512/100161 označava zapravo 135,12 m[2] /1.00161 m ). Zaključuje da se 1.00161 tiče ukupnosti svih suvlasničkih omjera u cijeloj zgradi, a ne odnosi se samo na dva stana. Stoga joj je u predmetnoj zgradi trebalo vratiti 135,12 m[2] površine stanova, što konzumira oba podrumska stana u cijelosti. Upućuje da je vještak u svom nalazu u tablici naznačio upravo ta dva stana za povrat, nakon čega je za povrat ostala i određena razlika. Mišljenja je da bi saslušanjem imenovanog vještaka na navedene okolnosti prvostupanjski sud došao do drugačijeg zaključka, odnosno da joj se treba vratiti stan u podrumu površine 33,94 m[2] u cijelosti, stan u podrumu u površini 57,12 m[2] u cijelosti i novčana naknada za preostalu razliku do 135,15 m . Predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 € uz pristojbu.

3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, 20/10., 143/12. i 152/14. dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da je pravilno Upravni sud u Zagrebu ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je potvrđena zakonitost zaključka prvostupanjskog tijela o odbijanu zahtjeva za donošenje dopunskog rješenja u odnosu na naturalni povrat stanova površine 33,94 m[2] i 57,12 m u podrumu kuće popisni broj 757, na [adresa] sagrađene na z.č.br. 3400/1 k. o. [katastarska općina], koji nisu obuhvaćeni pravomoćnim djelomičnim rješenjem KLASA: UP/I-942-01/11-013/27 URBROJ: 251- 14-11-2/014-19-55 o 11. studenog 2019.

6. Člankom 216. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91. i 103/96.) propisano je da ako nadležni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on može, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti donijeti rješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje). Ako prijedlog stranke za donošenje dopunskog rješenja bude odbijen, protiv zaključka o tome dopuštena je posebna žalba.

7. Prema podacima spisa predmeta povodom zahtjeva prednika tužiteljice za naknadu oduzete z.k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja zgradu na adresi [adresa] u [adresa], doneseno je pravomoćno djelomično rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-942-01/11- 013/27 URBROJ: 251-14-11-2/014-19-55 o 11. studenog 2019. kojim je tužiteljici kao zakonskoj nasljednici podnositelja zahtjeva vraćeno 13512/100161 suvlasničkog dijela dva stana u podrumu navedene zgrade, površine 33,94 m[2] i 57,12 m . Povodom istog zahtjeva doneseno je i pravomoćno djelomično rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-942-01/11-013/27 URBROJ: 251-19-01-20-64 od 12. ožujka 2020., kojim je tužiteljici u istom suvlasničkom dijelu određena naknada za tri oduzeta i otkupljena stana u istoj zgradi.

7.1. Pored navedenog u odnosu na nekretninu koja je bila predmet zahtjeva za povrat prednika tužiteljica doneseno je u skladu s člankom 77. Zakona o naknadi pravomoćno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-942-02/20-013/3 URBROJ: 251-19-11-2/003-20-7 od 15. prosinca 2020., kojim je utvrđeno pravo suvlasništva Republike Hrvatske od 86649/100161 dijela na dva stana u podrumu te zgrade, površine 33,94 m[2] i 57,12 m .

8. Tužiteljica naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, već smatra da je prvostupanjsko tijelo u postupku koji je okončan djelomičnim rješenjem od 11. rujna 2019 propustilo na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Zdravka Zorića njoj kao zakonskoj nasljednici izvršiti povrat 86649/100161 suvlasničkog dijela dva stana u podrumu predmetne zgrade, površine 33,94 m[2] i 57,12 m .

9. Tužiteljica iznesenim prigovorima suštinski osporava djelomično rješenje od 11. rujna 2019., jer je doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno jer je pogrešno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Zorića utvrđen suvlasnički dio nekretnine za koju je podnesen zahtjev za naknadu prednika tužiteljice. Međutim, na temelju prijedloga stranke za donošenje dopunskog rješenja nije moguće preispitivati zakonitost (u konkretnom slučaju pravomoćnog) djelomičnog rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu oduzete imovine prednika tužiteljice.

10. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje pravilnim stajalište prvostupanjskog suda i javnopravnih tijela da je pravomoćnim djelomičnim rješenjima od 11. rujna 2019. i 20. ožujka 2020. u cijelosti odlučeno o pravu prednika tužiteljice za povrat, odnosno naknadu predmetne nekretnine na [adresa] u [adresa]. Budući da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 13. prosinca 2020. Republici Hrvatskoj utvrđeno pravo suvlasništva u preostalom 86649/100161 dijelu predmetne nekretnine, to više nema pitanja o kojem treba odlučiti povodom prava na povrat oduzete zgrade na adresi [adresa] u [adresa].

11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a kako tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, trebalo je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 3. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković