Poslovni broj: Usž-2808/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice O. R., S., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., radi određivanja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-1801/2022-12 od 5. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-1801/2022-12 od 5. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 552-06/21-01/53, URBROJ: 524-11-01/1-22-4 od 21. lipnja 2022.
2. Osporenim rješenjem tuženika u točki 1. izreke poništeno je rješenje Centra za socijalnu skrb S., KLASA: UP/I-552-06/21-04/62, URBROJ: 2181-160-03-25-21-7 od 19. srpnja 2021., dok je u točki 2. izreke odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb S., KLASA: UPI-552-06/21-04/62, URBROJ: 2181- 160-03-25-21-4 od 28. svibnja 2021.
3. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 28. svibnja 2021., tužiteljici i M. R. određena je mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o mldb. M. R. (točka 1. izreke), sa svrhom praćenja aktualne obiteljske situacije, jačanja roditeljskih kapaciteta, motiviranja roditelja i malodobnog djeteta na uključivanje u tretman stručnjaka mentalnog zdravlja (točka 2. izreke), u trajanju od šest mjeseci, počevši od 24. svibnja 2021. do 24. studenoga 2021. (točka 3. izreke). Za voditeljicu mjere imenovana je M. M., mag. soc. rada, te je određeno da će imenovana navedenu mjeru provoditi sukladno individualnom planu i programu provođenja mjere, koju će izraditi stručni tim navedenog tijela (točka 4. izreke rješenja). Točkom 5. izreke rješenja određeno je da su roditelji za vrijeme trajanja mjere dužni surađivati, omogućiti Centru uvid u stambene prilike, davati istinite osobne i obiteljske prilike, obavještavati nadležni Centar o svakoj promjeni adrese stanovanja, pridržavati se uputa i savjeta voditeljice mjere i Centra te prihvaćati pruženu pomoć i potporu, pridržavati se individualnog plana i programa provođenja mjere, a ako roditelji ne pokažu spremnost na suradnju u provođenju mjere, Centar će poduzeti druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta. Točkom 6. izreke rješenja roditelji i mldb. dijete upućeni su da se uključe u tretman stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja.
4. Tužiteljica žalbom pobija presudu detaljno ponavljajući navode koje je iznosila tijekom upravnog postupka i upravnog spora. Iscrpno iznoseći svoje viđenje zdravstvenog stanja svojeg malodobnog sina, smatra da se odluke donesene u ovome predmetu temelje na liječničkim izvješćima koja ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovni postupak.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti radi preispitivanja mjere stručne pomoći i potpore roditeljima, M. R. i ovdje tužiteljici, u ostvarivanju skrbi o mldb. M. R., a nakon provođenja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora koja je bila određena ranijim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 1. prosinca 2020. u trajanju od 23. studenoga 2020. do 23. svibnja 2021. Tijekom upravnog postupka izrađena je procjena stručnog tima, saslušan je otac djeteta (tužiteljica se nije odazvala pozivu), roditelji su upoznati s potrebom izricanja mjere (nedostatno razvijene roditeljske kompetencije, neadekvatni i neusuglašeni roditeljski postupci, izostanak roditeljskog autoriteta i narušen odnos između roditelja, što se sve negativno odražava na školsko i ukupno funkcioniranje malodobnog djeteta, kao i njegov daljnji rast i razvoj), uzeto je u obzir završno izvješće voditelja mjere intenzivne stručne pomoći i potpore u razdoblju od 23. studenoga 2020. do 23. svibnja 2021., a koja mjera nije mogla biti ponovno određena zbog zakonskog ograničenja njezina određivanja.
9. U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokumentacije pribavljene u upravnom postupku i spisa predmeta te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 140. stavak 1. i stavak 2. i članak 141. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, 103/15., 98/19. i 47/20.).
10. Mjera stručne pomoći i potpore je u konkretnom slučaju adekvatno određena s obzirom na to da je radi uspješnog ostvarivanja roditeljske skrbi o maloljetnom djetetu ocijenjena potreba unaprjeđenja roditeljske komunikacije i suradnje, obnašanja roditeljske uloge, jačanja roditeljskih kapaciteta, motiviranja roditelja i malodobnog djeteta na uključivanje u tretman stručnjaka mentalnog zdravlja, kao i praćenja aktualne obiteljske situacije. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su javnopravna tijela iznijela uvjerljive razloge za određivanje mjere, a koji proizlaze iz provedenog upravnog postupka.
11. Tužiteljici je, u skladu s člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.), u upravnom postupku omogućeno očitovati se na zaključak stručnog tima prvostupanjskog javnopravnog tijela i na predloženu mjeru, a kojem pozivu se nije odazvala i uopće nije surađivala s javnopravnim tijelima, pa stoga njezino nezadovoljstvo određenom mjerom, kao i iznošenje vlastitog viđenja zdravstvenog stanja djeteta, nisu relevantni jer tužiteljica za to nema potrebne kompetencije te takvi prigovori nisu odlučni za donošenje drugačije odluke niti je na roditeljima da procjenjuju postoje li uvjeti za određivanje neke od mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, načina na koji će se vršiti nadzor nad ostvarivanjem skrbi o djetetu ili određivanje obveze roditeljima po pojedinoj aktivnosti.
12. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala i u tužbi i koje ponovno iznosi u žalbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koje opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.
