REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-152/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. G., zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog, odvjetnika F. Š., iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R. iz V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 25. travnja 2023. br. K- 30/2023, u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika M. G. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem 30 K-30/2023-10 od 25. travnja 2023. optuženi M. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11, pa je na temelju tog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, time da je optuženom M. G. primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci neće izvršiti ako isti u roku od jedne godine od pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 -dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženiku da plati paušalni iznos troška kaznenog postupka u iznosu od 1.500,00 kuna/ 132,72 EUR[1] , u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M. G. po branitelju, odvjetniku F. Š., iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R. iz V. i to kako u žalbi stoji zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati ovu žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu optuženi kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako istu žalbenu osnovu ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Također nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, iako navedenu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže. To iz razloga što su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11, a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Stoga, u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

9. Pobijajući valjanost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, žalitelj u stvari sa svoga subjektivnog stajališta preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka K. R. i B. D.-B. te obranu optuženika, a potom navodi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti načelo "in dubio pro reo" te osloboditi optuženika.

9.1. Suprotno izloženim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka K. R. koji iskazuje da mu je optuženik u prosincu 2021. dao na čuvanje pušku domaće izrade bez serijskog broja, kalibra 22 LR sa prigušivačem pucnja i optičkim ciljnikom marke „…“ te 66 komada pripadajućeg streljiva kalibra 22 LR u prosincu 2021. jer je išao na rad u inozemstvo, te da je zbog naprijed navedenog posjedovanja oružja pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-251/2022 od 27. lipnja 2022. te ga cijenio uvjerljivim, okolnosnim i decidiranim, a potom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da isti nema nikakav osobni interes bezrazložno teretiti optuženika, a posebice imajući u vidu da je optuženik bratić svjedoku i kum. Osim toga, iskaz svjedoka K. R. potvrđuje i presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-251/2022 od 27. lipnja 2022. iz koje proizlazi da je svjedok K. R. pravomoćno osuđen zbog posjedovanja predmetne puške sa prigušivačem i streljiva. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika u kojoj navodi da je predmetnu pušku s prigušivačem i 66 komada streljiva dao svjedoku K. R. 2000. godine, a da je svjedok K. R. naprijed navedeno iskazao kako bi sa sebe otklonuo kaznenu odgovornost zbog posjedovanja predmetne puške sa prigušivačem i streljivom. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je svjedokinja B. D.-B. zainteresirana za uspjeh optuženika u ovom kaznenom postupku, a činjenica što je ista iskazala da ne zna i da nije vidjela da je optuženik posjedovao predmetnu pušku sa prigušivačem i streljivo, ne znači da optuženik naprijed navedeno nije posjedovao, jer ga isti sigurno nije držao na vidljivom mjestu.

9.2. Prema tome, s obzirom da su svjedok K. R. i optuženik bratići i kumovi, te da svjedok K. R. nema razloga lažno teretiti optuženika zbog posjedovanja predmetne puške sa streljivom i prigušivača jer je svjedok K. R. već kazneno odgovarao zbog posjedovanja istoga, a imajući u vidu da je iskaz svjedoka K. R. decidiran i bez odstupanja o bitnim okolnostima tijekom cijelog postupka, kako pred državnim odvjetnikom tako i na raspravi, bez obzira što optuženik sada u žalbi tvrdi da nisu u dobrim odnosima, mišljenje je i ovog drugostupanjskog suda, da je optuženi počinitelj terećenog kaznenog djela. Prema tome, kako nije bilo nikakve dvojbe u pogledu odlučnih činjenica nema mjesta primjeni načela „in dubio pro reo“.

9.3. Nadalje, nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da iz činjenice da njegova bivša supruga u pismenu u kojem se očitovala o bračnoj imovini nije spomenula nikakvo oružje, pa da proizlazi da je predmetno oružje predao svjedoku K. R. prije prestanka njegove bračne zajednice, odnosno prije 10. siječnja 2010. To iz razloga što, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, optuženikova bivša supruga nije niti trebala znati da optuženik posjeduje predmetno oružje.

9.4. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno utvrdio te na njemu donio zakonitu odluku kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11.

10. Iako optuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni taj žalbeni osnov posebno ne obrazlaže. Stoga, polazeći od toga da odluka o kazni uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno optuženiku olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost i korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, dok otegotnih okolnosti nije našao. Stoga, i po stajalištu ovoga suda, kraj pravilno utvrđenih svih okolnosti koje su relevantne za pravilno određivanje vrste i visine kaznenopravne sankcije na strani optuženika, upravo izrečena uvjetna osuda sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od pet mjeseci, a koja se neće izvršiti ako isti u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, je u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra te će se upravo tako izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11.

11. Naposljetku, pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima kaznenog postupka obvezujući optuženika na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 1.500,00 kuna / 132,72 EURA[1] imajući u vidu trajanje kaznenog postupka i imovno stanje optuženika, a što je rezultat osuđujuće presude i složenosti postupka. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, s obzirom da je prema Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne Novine“ br. 145/2011) paušalna naknada određena u rasponu od 300,00 kuna / 39,82 EURA[1] do 50.000,00 kuna/ 6.636,14 EURA[1] , dosuđeni paušalni iznos troška kaznenog postupka nije toliki da bi njegovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

12. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 3. listopada 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac,v.r.