Broj: Ppž-778/2022
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljene KŽ zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljene KŽ zastupane po branitelju SŽ odvjetniku iz [adresa] podnijete protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 3. prosinca 2021., broj: Pp-511/2021 i rješenja o ispravku broj Pp-511/2021 od 18. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene KŽ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljena KŽ je obvezna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 3. prosinca 2021., broj: Pp-511/2021 i rješenjem o ispravku broj Pp-511/2021 od 18. siječnja 2022., okrivljena KŽ je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te joj je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna u koju kaznu joj se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme koje je provela u zadržavanju od 9.prosinca 2020. u 22,20 sati do 10. prosinca 2020. u 8,00 sati kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna, koju je kaznu dužna platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozorena je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljenici je izrečena zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 5 mjeseci i obvezana je na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena KŽ je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka.
2.1. Okrivljenica je podnijela i žalbu protiv rješenja o ispravku presude navodeći da se navodi žalbe protiv presude odnose i na ispravak presude.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Unatoč navedenim žalbenim razlozima iz sadržaja žalbe protiv presude proizlazi da se isti odnose samo na odluku o prekršajnopravnim sankcijama jer žaliteljica ukazuje da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri olakotnim cijenio navode obrane okrivljenice u kojima je opisala okolnosti počinjenja prekršaja koje ona smatra naročito olakotnima.
5.1. Iako je žaliteljica podnijela i žalbu protiv rješenje o ispravku presude sama je navela da su žalbeni navodi protiv presude aktualni i odnose se i na rješenje tako da je ovaj sud ocijenio da se žaliteljica ne žali na rješenje o ispravku u kojem je samo ispravio broj presude kojom je dokazivao da je okrivljenica kažnjavana zbog istovrsnog prekršaja, s tim da se nije žalila na tu činjenicu.
6. Neosnovani su žalbeni navodi žaliteljice da presuda nije razumljiva u odnosu na navode o dosadašnjoj kažnjavanosti jer je sud naveo i broj odluke iz koje je razvidno da je ista kažnjavana zbog istovrsnog prekršaja, onog iz članak 199. stavka 2. i 7. Zakoan o sigurnosti prometa na cestama.
7. Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljenici ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona i da okrivljenici koja je počinila jedan od najtežih prometnih prekršaja priznanje prekršaja, nezaposlenost i loše imovno stanje cijenio naročito olakotnima i ublažio joj je novčanu kaznu znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj, za koji je bila propisana novčana kazna od 10.000 do 20.000 kuna ili kazna zatvora do 60 dana smatrajući da će i tako izrečenom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja. Zbog težine počinjenog prekršaja kada je okrivljenica upravljala motornim vozilom uz prisutnost alkohola od 1,74 g/kg ovaj Sud smatra da nema nikakvih uvjeta za daljnjim ublažavanjem kazne jer je i ovako izrečena kazna blaga u odnosu na težinu počinjenog prekršaja.
7.1. U konkretnom slučaju okrivljenici nije primijenjen novi Zakon o sigurnosti o prometu na cestama (Narodne novine 114/22) jer isti nije i blaži za okrivljenicu s obzirom da joj je izrečena ublažena novčana kazna.
7.2. Okrivljenici je dan duži rok za plaćanje kazne i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.
7.3. Neosnovani su i nekritični žalbeni navodi kojima okrivljenica traži daljnje ublažavanje kazne i ukazuju da postoji opasnost da će ponoviti prekršaj jer nije u potpunosti svjesna težine i opasnosti počinjenog prekršaja.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud istu izrekao okrivljenici kako bi se otklonile okolnosti koje pogoduju ponavljanju prekršaja. Prvostupanjski sud je trajanje zaštitne mjere izrekao u dužem trajanju cijeneći otegotnim kažnjavanost zbog istovrsnog prekršaja. Iako je za navedenu kažnjavanost u međuvremenu nastupila rehabilitacija ovaj sud smatra da je trajanje zaštitne mjere pravilno određeno u rasponu propisanog trajanja od 1 mjeseca do 2 godine i da nema mjesta smanjenju jer se ublaženom novčanom kaznom i zaštitnom mjerom u kraćem trajanju ne bi utjecalo na okrivljenicu da prekršaj ne ponovi.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja , to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.
10. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 3. listopada 2024.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Hasić,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
