Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-296/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice

I. H., iz K., OIB: ..., 2. H.

i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1.

M. G., iz K., OIB: ..., 3. V. O., iz O., OIB: ..., 4. B. R., iz K., OIB: ..., 5. B. R., iz K., OIB ..., 6. V. T. P., iz K., OIB: ..., 7. I. Z., iz Č., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika P. b. R., K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & L., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-366/2018-15 od 19. srpnja 2018., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-366/2018 od 19. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-366/18-15 od 19. srpnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-366/2018 od 19. srpnja 2018. potvrđuje u točkama I, II i III izreke, djelomično u točkama IV, V, VI, i VII izreke osim u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbe čl. 7. ugovora o specijalizaciji sklopljenih između tužiteljica B. R. i tuženika B. R. i tuženika, te I. Z. i tuženika, svi ugovori od 31. listopada 2012. i čl.7. ugovora o specijalizaciji sklopljenog između tužiteljice V. T. i tuženika od 1. prosinca 2011., te potvrđuje u točki VIII izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točkama IV, V, VI i VII izreke u dijelu u kojem se utvrđuju ništetnima odredbe čl. 7. ugovora o specijalizaciji sklopljenih između tužiteljica B. R. i tuženika, B. R. i tuženika, te I. Z. i tuženika, svi ugovori od 31. listopada 2012. i čl.7. ugovora o specijalizaciji sklopljenog između tužiteljice V. T. i tuženika od 1. prosinca 2011., i sudi na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev imenovanih tužiteljica odbija kao neosnovan.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Utvrđuje se ništetnim dio odredaba članka 6. i članka 7. Ugovora o specijalizaciji sklopljenog između P. b. R., R., OIB: ... i I. H. iz K., OIB: ... od 31. ožujka 2015. u dijelu u kojem se I. H. obvezuje P. b. R. vratiti cjelokupni iznos isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostala davanja isplaćenih mu na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugih materijalnim pravima radnika.

II Utvrđuje se ništetnim dio odredaba članka 6. i članka 7. Ugovora o specijalizaciji sklopljenog između P. b. R., Rab, OIB: .... i H. M. G. iz R., OIB: ... od 30. travnja 2014. u dijelu u kojem se H. M. G. obvezuje P. b. R. vratiti cjelokupni iznos isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostala davanja isplaćenih mu na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugih materijalnim pravima radnika.

III Utvrđuje se ništetnim dio odredaba članka 6. i članka 7. Ugovora o specijalizaciji sklopljenog između P. b. R., R., OIB: ... i V. O. iz O., OIB: ... od 30. travnja 2014. u dijelu u kojem se V. O. obvezuje P. b. R. vratiti cjelokupni iznos isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostala davanja isplaćenih mu na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugih materijalnim pravima radnika.

IV Utvrđuje se ništetnim dio odredaba članka 6. i članka 7. Ugovora o specijalizaciji sklopljenog između P. b. R., Rab, OIB: ... i B. R. iz K., OIB: ... od 31. listopada 2012. u dijelu u kojem se B. R. obvezuje P. b. R. vratiti cjelokupni iznos isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostala davanja isplaćenih mu na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugih materijalnim pravima radnika.

V Utvrđuje se ništetnim dio odredaba članka 6. i članka 7. Ugovora o specijalizaciji sklopljenog između P. b. R., R., OIB: ... i B. R. iz K., OIB: ... od 31. listopada 2012. u dijelu u kojem se B. R. obvezuje P. b. R. vratiti cjelokupni iznos isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostala davanja isplaćenih mu na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugih materijalnim pravima radnika.

VI Utvrđuje se ništetnim dio odredaba članka 6. i članka 7. Ugovora o specijalizaciji sklopljenog između P. b. R., R., OIB: ... i V. T. iz R., OIB: ... od 1. prosinca 2011. u dijelu u kojem se V. T. obvezuje P. b. R. vratiti cjelokupni iznos isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostala davanja isplaćenih mu na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugih materijalnim pravima radnika.

VII Utvrđuje se ništetnim dio odredaba članka 6. i članka 7. Ugovora o specijalizaciji sklopljenog između P. b. R., R., OIB: .... i I. Z. iz C., OIB: ... od 31.10.2012. u dijelu u kojem se I. Z. obvezuje P. b. R. vratiti cjelokupni iznos isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostala davanja isplaćenih mu na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugih materijalnim pravima radnika.

VIII Tuženik P. b. R. (OIB ... ) je dužan tužiteljima 1. I. H., OIB ..., 2. H. M. G., OIB ..., 3. V. O., OIB ..., 4. B. R., OIB ... , 5. B. R., OIB ...., 6. V. T. P. O. i 7. I. Z., OIB .... naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 8 dana."

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjevi tužitelja odbiju u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu kojim negiraju sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim dio odredbi čl. 6. i 7. ugovora o specijalizaciji, koji je svaki od tužitelja ponaosob sklopio s tuženikom, u dijelu kojim se svaki od tužitelja obvezuje tuženiku vratiti cjelokupni iznos isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostalih davanja isplaćenih im na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika, pobliže navedeno točkama I.-VIII. izreke citirane presude.

6. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da su tužitelji sklopili ugovore o specijalizaciji sa tuženikom, i to:

-1. tužitelj I. H. 31. ožujka 2015.;

-2. tužiteljica H. M. 30. travnja 2014.;

-3. tužitelj V. O. 30. travnja 2014.;

-4. tužiteljica B. R. 31. listopada 2012.;

-5. tužiteljica B. R. 31. listopada 2012.;

-6. tužiteljica V. T. P. 1. prosinca 2011.;

-7. tužiteljica I. Z. 31. listopada 2012.;

-da je odredbom čl. 5. narečenih ugovora o specijalizaciji ugovoreno da se specijalizant obvezuje da će u roku od 15 dana nakon položenog specijalističkog ispita nastupiti na poslove, prema rasporedu poslova utvrđenih Pravilnikom o sistematizaciji poslova i radnih zadataka u P. b. R. (st. 1.). Specijalizant je, nakon završene specijalizacije, dužan obavljati poslove i radne zadatke u P. b. R. najmanje onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija i polaganje specijalističkog ispita (st. 2.);

-da je odredbom čl. 6. narečenih ugovora o specijalizaciji ugovoreno da se specijalizant obvezuje, ako dođe do raskida radnog odnosa između Bolnice i specijalizanta prije položenog specijalističkog ispita, na vraćanje cjelokupnog iznosa isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostalih davanja isplaćenih mu na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika, te ostalih troškova specijalizacije u koje spadaju troškovi mentorstva, troškovi zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i drugi troškovi vezani uz specijalističko usavršavanje, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana raskida radnog odnosa pa do dana konačne isplate;

-da je odredbom čl.7. citiranog ugovora ugovoreno da se specijalizant obvezuje, ako dođe do raskida radnog odnosa prije isteka dvostrukog vremena od vremena koliko je trajala specijalizacija, na vraćanje cjelokupnog iznosa isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostalih davanja isplaćenih mu na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika, te ostalih troškova specijalizacije u koje spadaju troškovi mentorstva, troškovi zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i drugi troškovi vezani uz specijalističko usavršavanje, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana raskida radnog odnosa pa do dana konačne isplate;

-da su odredbom čl. 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16, 69/16, dalje u tekstu: Pravilnik/16), koji je stupio na snagu 16. srpnja 2016. izmijenjene odredbe prethodno važećeg Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15; dalje Pravilnik/11), na način da bruto plaće i isplaćene naknade doktorima medicine tj. specijalizantima više ne predstavljaju trošak specijalizacije koji su specijalizanti/specijalisti dužni naknaditi zdravstvenoj ustanovi u slučaju otkaza ugovora o radu;

-da je odredbama čl. 17. i čl. 18. Pravilnika/16 propisano da zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, moraju u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika, odnosno 30 dana od primitka zahtjeva specijaliste za dostavu izmijenjenog ugovora, ponuditi specijalizantima/specijalistima sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, tj. ugovora koji je usklađen s trenutno važećim Pravilnikom;

-da je Ministarstvo 30. kolovoza 2016. uputilo svim zdravstvenim ustanovama dopis u kojem ih dodatno podsjeća na postupanje u skladu s odredbama Pravilnika/16;

-da tuženik nije postupio u skladu s navedenim odredbama Pravilnika/16 i tužiteljima ponudio sklapanje izmijenjenih ugovora u propisanom roku, nakon čega su tužitelji tuženiku uputili zahtjev za zaštitu prava;

-da tužitelji primaju ugovorenu plaću i naknade;

-da je tuženik sa tužiteljima sklopio ugovore o radu na neodređeno vrijeme.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica, a polazeći od sadržaja odredbi čl. 9., čl. 160. st. 1. i čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) te odredbi čl. 7-10. i čl. 84. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13; dalje ZR/09), kao i da su tužitelji tijekom specijalizacije obavljali rad, i to dijelom kod tuženika, a dijelom u ustanovama u koje ih je tuženik uputio, s obzirom da tuženik nema odobrenje za pružanje specijalističkog usavršavanja u cijelosti u smislu Pravilnika/11 i Programa i načina provođenja specijalizacija i užih specijalizacija te uvjeta koje zdravstvene ustanove moraju ispunjavati za provođenje specijalizacije, sud prvog stupnja utvrđuje da iznosi isplaćene plaće za obavljeni rad ne mogu ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tuženika. Utvrđuje i da okolnost što je tuženik prilikom sklapanja ugovora o specijalizaciji iz psihijatrije s 1. – 7. tužiteljima propustio s ustanovama u koje ih je uputio urediti međusobne odnose za vrijeme dok 1. – 7. tužitelji obavljaju rad u istima ne utječe na pravo 1. – 7. tužitelja da za ostvareni rad i primaju plaću te da primljena plaća i ostale naknade na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugih materijalnih prava radnika, predstavljaju primitak na koji 1.

– 7. tužitelji imaju pravo za obavljeni rad, a ne predstavljaju trošak specijalizacije na koji tuženik ima pravo ukoliko 1. – 7. tužitelji ne ispoštuju odredbe sklopljenog ugovora o specijalizaciji iz psihijatrije vezano za dužinu trajanja rada kod tuženika nakon završene specijalizacije.

8. Slijedom izloženog sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe čl. 6. i 7. ugovora o specijalizaciji sklopljenih između 1. – 7. tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem se tužitelji obvezuju tuženiku vratiti cjelokupni iznos isplaćene plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostala davanja isplaćena im na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku/11 u slučaju prekida radnog odnosa prije ugovorenog vremena, ništetne u smislu odredbi čl. 322. ZOO-a i čl. 7. ZR-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

10. Pri tome je, a u odnosu na žalbene navode da sud nije odredio kakve je vrste predmetni spor, za odgovoriti da se radi o radnom sporu, i to individualnom radnom sporu, a to je spor između poslodavca i jednog ili više zaposlenika, u kojem sporu se odlučuje o pravima i obvezama radnika i poslodavca.

11. S tim u vezi za navesti je da nije bilo osnove predmetnu tužbu odbaciti primjenom odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 i 127/17; dalje ZR/14) imajući u vidu da je predmet spora ništetnost pojedinih odredbi ugovora o specijalizaciji sklopljenih između stranaka, što predstavlja obvezni odnos, na koji se primjenjuju opći propisi obveznog prava (čl. 6. st. 4. ZR/09, odnosno čl. 8. st. 4. ZR/11), a prema kojim propisima-odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

13. Sukladno čl. 11. tada važećeg Pravilnika/11 zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama (st. 1.). Pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije (st. 2.). U ugovoru iz stavka 1. ovoga članka potrebno je ugovoriti i iznos naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz stavka 2. ovoga članka, obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, a koji ne može biti veći od 50% iznosa troškova specijalizacije iz članka 12. st. 1. ovoga Pravilnika (st. 3.). Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako doktor medicine otkaže Ugovor o radu i uz pribavljenu suglasnost ministra zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija, odnosno grad, obveza rada iz stavka 2. ovoga članka nastavlja se u toj zdravstvenoj ustanovi (st. 4.). Prema čl. 5. st. 1. Pravilnika o izmjenama Pravilnika/11 (Narodne novine 54/12) - čl. 12. st. 1. Pravilnika/11 troškovi specijalizacije obuhvaćaju bruto plaće doktora medicine, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezano uz specijalističko usavršavanje.

14. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika/11 (Narodne novine 62/16) izmijenjeni su članci 11. i 12. tog Pravilnika pa je tako čl. 11. st. 3. Pravilnika/16 propisano ako specijalizant namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. toga članka i želi zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva te naknaditi troškove specijalizacije iz čl. 12. st. 1. ovoga Pravilnika zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. toga članka. Nadalje, prema čl. 12. st. 1. Pravilnika/16 propisano je da troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju. Odredbom čl. 17. Pravilnika/16 propisano je i da su zdravstvene ustanove iz čl. 11. st. 1. Pravilnika obvezne ponuditi specijalizantu sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno čl. 5. i 6. toga Pravilnika, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu toga Pravilnika. 9.3. Bitna novina u odnosu na ranije je da specijalizant više nije u obvezi vratiti isplaćene mu bruto plaće koje su prema ranijem Pravilniku također činile troškove specijalizacije i koje je također morao vratiti razmjerno izvršenoj obvezi rada s naslova naknade štete. Dakle, Pravilnikom/16 drugačije su uređeni odnosi u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka u pogledu onoga što čini troškove specijalizacije i povrata istih u slučaju neopravdanog otkazivanja i koje odredbe idu u korist radnika.

15. Odredbom čl. 56. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56(90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) regulirano je da svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život te je navedenom odredbom utemeljen pojam zarade, odnosno plaće koja ima socijalnu funkciju i predstavlja osnovu za osiguranje slobodnog i dostojnog života pojedinca koji je ostvario zaradu, ali i njegove obitelji. Istim člankom jamči se ostvarivanje zarade na temelju rada, te štite i zakonom zajamčena prava građana koja iz njihovog rada proizlaze.

16. U sklopljeni ugovorima o specijalizaciji sadržana je odredba prema kojoj će specijalizant za vrijeme trajanja specijalizacije ostvarivati sva prava iz radnog odnosa i u vezi sa radnim odnosom u P. b. R., prema važećim općim aktima (čl. 3.) a u sklopljenim ugovorima o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto odjelni liječnik ugovoreno da za obavljanje poslova iz tog ugovora, radniku pripada osnovna plaća i dodaci u sukladnu s Pravilnikom o plaćama i kolektivnim ugovorom (čl.6. st. 1.).

17. Dakle, riječ je o naknadi plaće i ostalih primanja vezanih uz radni odnos koje je tuženik bio u obvezi isplatiti tužiteljima na temelju sklopljenog Ugovora o specijalizaciji i ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

18. Stoga prema shvaćanju ovog suda obveza tuženika na isplatu plaće i drugih davanja iz radnog odnosa nije i ne može u smislu odredbe čl. 12. Pravilnika/11 kako je glasio prije njegovih izmjena i dopuna predstavljati "troškove koje je bolnica imala za vrijeme trajanja specijalizacije".

19. Troškovi vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata zaposlenih na izabranim radnim mjestima specijalizacije strogo su odvojiva novčana kategorija koja predstavlja obvezu te je i kao takva dogovorena na strani bolnice u kojoj specijalizant provodi odobreni program izabrane specijalizacije.

20. Prema shvaćanju ovog suda ti troškovi nikako ne uključuju troškove koje je tuženik kao poslodavac imao vezano uz svoju obvezu isplate specijalizantu naknade bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji je pravni odnos između tuženika i tužitelja kao specijalizanata reguliran zasebnim pravnim poslom, ugovorom o radu na neodređeno vrijeme (tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023.).

21. Stoga je ocjena ovoga suda da je ništetan dio odredbi čl. 6. i 7. ugovora o specijalizaciji koje su tužitelji I. H., H. M. i V. O. sklopili sa tuženikom, odnosno odredbe čl. 6. ugovora o specijalizaciji koje su tužiteljice B. R., B. R. i I. Z. sklopile s tuženikom 31. listopada 2012., te tužiteljica V. T.. sklopila s tuženikom 1. prosinca 2011., a u dijelu u kojem se isti obvezuju P. b. R. vratiti cjelokupni iznos isplaćene im plaće tijekom specijalizacije u bruto iznosu kao i ostala davanja isplaćena im na temelju prava ostvarenih prema Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika, jer isplaćene plaće za obavljani rad tužiteljima i navedene naknade ne mogu ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tužitelje.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, a što je ovdje slučaj, ništetan je osim ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

23. Za dodati je i da su Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/12, 82/13 22/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 131/17 – dalje ZZZ/08) i na temelju njega doneseni Pravilnik/11 kao mjerodavni propisi na temelju kojih je odlučivano o tužbenom zahtjevu, u međuvremenu prestali važiti. Naime, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22 i 156/22, dalje ZZZ/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., prestao je važiti ZZZ/08.

24. Odredbama čl. 186. do 191. ZZZ/18 normirano je radnopravno područje međusobnih prava i obveza zdravstvenih radnika koji prolaze program specijalističkog usavršavanja i zdravstvene ustanove kao poslodavca, pitanja koja su vezana uz njihovo specijalističko usavršavanje, ali i moguće situacije ako zdravstveni radnik kao specijalist prije isteka vremena ugovorene obveze rada iz čl. 186. st. 2. ZZZ/18 otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi u kojoj obavlja specijalizaciju i novi radni odnos zasnuje u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne samouprave) odnosno Grad Zagreb ili jedinica lokalne samouprave, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost Ministarstva. U vezi s tim, odredbom čl. 191. ZZZ/18 regulirano je što se smatra troškovima specijalizacije, a to su troškovi glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju zdravstvenog radnika i trošak dnevnika rada zdravstvenog radnika na specijalističkom usavršavanju, pri čemu je zakonodavac u čl. 191. st. 2. ZZZ/18, a koji glasi da se trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje utvrđuje za cijelo razdoblje trajanja specijalizacije u visini četverostrukog iznosa proračunske osnovice koja je važeća na početku obavljanja programa, normirao što se smatra "troškovima specijalizacije", za razliku od ZZZ/08, koji takvu odredbu nije sadržavao.

25. Stoga je, polazeći od navedenih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti na način pobliže naveden točkom I izreke ove presude.

26. Međutim, pazeći na pravilnost primjene materijalnog prava po službenoj dužnosti utvrđeno je da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužiteljica B. R., B. R., V. T. i I. Z. za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 7. ugovora o specijalizaciji koje su imenovane sklopile sa tuženikom, budući da je čl. 7. ugovora o specijalizaciji koji su B. R., B. R. i I. Z. sklopile sa tuženikom 31. listopada 2012. ugovoreno da u slučaju eventualnih sporova u svezi s odredbama toga ugovora ugovorne strane ugovaraju nadležnost Općinskog suda u Rabu, a čl. 7. ugovora o specijalizaciji koji je V. T. sklopila sa tuženikom 1. prosinca 2011. ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da sklapanjem tog ugovora prestaju važiti sve odredbe koje se odnose na prava i obveze ugovornih strana glede obavljanja specijalističkog staža iz ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između ugovornih strana 5. listopada 2007., te odredbe iz aneksa ugovora o radu sklopljenog 26. studenog 2007. kao i odredbe iz aneksa II ugovora o radu sklopljenog 16. veljače 2009., pa dakle tim odredbama čl. 7. navedenih ugovora o specijalizaciji, nisu regulirana materijalna prava tužiteljica vezana za isplatu plaće tijekom specijalizacije, a koja prava su predmetom ovog postupka.

27. Zbog toga je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu navedeni dio tužbenog zahtjeva ovih tužiteljica trebalo odbiti i pobijanu presudu preinačiti, kako je to odlučeno točkom II izreke ove presude.

28. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini, a s obzirom na ishod ovog žalbenog postupka utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

29. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

30. Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl.155. st.1. ZPP-a, dok tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da zbog dijela zahtjeva kojim tužitelji nisu uspjeli nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci 3. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović, v.r.