Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-683/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. D. iz V., OIB:…, zastupanog po punomoćnici T. D., odvjetnici u S., protiv ovršenika T. T. iz Z., OIB:…, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odgode prijenosa i obustave postupka izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3710/2023-3 od 9. veljače 2024., dana 3. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3710/2023-3 od 9. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od 19. prosinca 2023. za proglašenjem pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5295/2009 od dana 11. svibnja 2020. (točka I. izreke), kao i prijedlog ovršenika od dana 19. prosinca 2023. za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5295/2009 od dana 11. svibnja 2020. (točka II. izreke). Također, odbačen je kao nedopušten prijedlog ovršenika od 19. prosinca 2023. za obustavom ovrhe u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5295/2009 od dana 11. svibnja 2020. (točka III. izreke).

2. Protiv rješenja žalbu je podnio ovršenik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet postupka je prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim, prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga banka prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5295/2009 od dana 11. svibnja 2020.

5. U prvostupanjskom postupku su utvrđene slijedeće činjenice :

- da je ovrhovoditelj dana 6. rujna 2023. pred Financijskom agencijom pokrenuo izravne naplate temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5295/2009 od dana 11. svibnja 2020.,

- da se postupak izravne naplate temeljem iste ovršne isprave i osnove vodio i u razdoblju od 30. rujna 2016 do 20. travnja 2020.,

- da je postupak izravne naplate koji se provodio od 30. rujna 2016. okončan 20. travnja 2020. na način da je Financijska agencija isknjižila osnovu za plaćanje temeljem čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20 – dalje: ZPONS),

- da je ovrhovoditelj dana 8. rujna 2023. temeljem iste osnove za plaćanje ponovno pokrenuo postupak izravne naplate.

6. Sud prvog stupnja odbio je prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na temelju pravnog shvaćanja da odredba čl. 12. st. 1. ZPONS na temelju koje je presuda kao osnova za plaćanje brisana iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje ne isključuje pravo ovrhovoditelja da temeljem te iste ovršne isprave kao osnove za plaćanje pokrene novi postupak izravne naplate.

7. Ovršenik žalbenim navodima osporava pravno shvaćanje suda prvog stupnja i time u svezi primjenu materijalnog prava koje je sud prvog stupnja primijenio ističući da je pravno shvaćanje i tumačenje suda prvog stupnja protivno odredbama Ovršnog prava i sudskoj praksi. Međutim, takvi žalbeni navodi ovršenika su neosnovani.

8. Naime, u slučaju kada Financijska agencija sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS prestane izvršavati osnovu za plaćanje i istu briše iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ne dolazi do prestanka ovršenikove obveze u smislu odredbe čl. 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO). U takvom slučaju ovršna isprava nije izgubila niti svoju djelotvornost niti pravni učinak jer takva pravna posljedica isknjiženja nije propisana niti odredbama OZ, niti odredbama ZPONS, niti odredbama bilo kojeg drugog zakona. Dakle, nema nikakve pravne zapreke da ovrhovoditelj kao vjerovnik, a nakon što mu je osnova za plaćanje brisana iz očevidnika temeljem odredbe čl. 12. st. 1. ZPONS, temeljem te iste osnove pokrene novi postupak izravne naplate (identično pravno shvaćanja zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-274/2023 od 10. siječnja 2024.). Sudska praksa na koju se ovršenik poziva u žalbi i ranije u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije primjenjiva jer se ista odnosi na slučajeve kada je ovrhovoditelj u istom ovršnom postupku u kojem se provodila ovrha zahtijevao da se ranije izbrisana osnova za plaćanje ponovno upiše u očevidnik. U ovom konkretnom slučaju to nije slučaj jer je ovrhovoditelj nakon što mu je osnova za plaćanje brisana iz očevidnika temeljem čl. 12. st. 1. ZPONS ponovno temeljem te iste osnove pokrenuo novi postupak izravne naplate što, kako je ranije navedeno, je dopušteno. Stoga je pravilno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da zbog navedene okolnosti pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate nisu nedopušteni.

9. Ovršenik u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije bio ovlašten odbiti ovršenikov prijedlog i o istome meritorno odlučivati, već da je predmet trebao uputiti sudu drugog stupnja na odluku. Međutim, i ti žalbeni navodi ovršenika su neosnovani.

10. Naime, u konkretnom slučaju, ovršenik je, sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. OZ predstavlja pravno sredstvo sui generis kojim se ovršeniku osigurava pravna zaštita u postupku izravne naplate. Na navedeni prijedlog, sukladno odredbi čl. 201. st. 2. OZ, primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. OZ) i žalbi nakon proteka roka (čl. 53. OZ). Međutim, navedene odredbe čl. 50. i čl. 53. OZ ne primjenjuju se na doslovce, već na odgovarajući način kako je to uostalom i propisano odredbom čl. 210. st. 2. OZ.

11. Osnovna razlika između žalbe nakon proteka roka iz čl. 53. OZ i prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. OZ je u razlozima zbog kojih se isti mogu podnijeti. Naime, za razliku od žalbe nakon proteka roka koja se može izjaviti zbog postojanja žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može se izjaviti iz svih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 1. do 11. OZ, dakle i iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. do 6. i toč. 8. OZ zbog kojih se žalba nakon proteka roka ne može izjaviti.

12. Odredba čl. 210. OZ izričito ne propisuje kakvu odluku sud prvog stupnja treba donijeti u slučaju ako je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izjavljen iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 1. do 6. i toč. 8. OZ. Međutim, logičkim i teleološkim tumačenjem odredbe čl. 210. OZ, kao i odredbi čl. 50. i čl. 53. OZ, te dovodeći iste u svezu s odredbama Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 - dalje: ZS) može se zaključiti da u tim razlozima u prvom stupnju odluku mora donijeti prvostupanjski (općinski) sud, a ne županijski. Naime, odredbama OZ nije predviđeno da o prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u prvom stupnju odlučuje županijski sud jer da bi županijski sud mogao rješavati u prvom stupnju to, sukladno čl. 19. toč. 2. ZS, mora izričito biti propisano zakonom, što ovdje nije slučaj. Uostalom, kada bi se prihvatilo pravno shvaćanje kakvo ima ovršenik bila bi u potpunosti onemogućena hitnost postupanja propisana odredbom čl. 210. st. 3. OZ, te bi faktički strankama bilo onemogućeno pravo na žalbu protiv odluke donesene u prvom stupnju (čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, "Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), jer da bi i Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao odlučivati u drugom stupnju povodom žalbi na odluke koje u prvom stupnju donose županijski sudovi, to također mora biti propisano zakonom (čl. 20. toč. 2. ZS). Osim toga, i odredbe čl. 37. OZ i čl. 18. toč. 1. ZS ukazuju da odluku u prvom stupnju u ovršnim predmetima donosi općinski, a ne županijski sud.

13. Dakle, o svim razlozima zbog kojih je izjavljen prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u prvom stupnju odlučuje općinski sud. U slučaju ako je prijedlog izjavljen iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ tada sud prvog stupnja donosi odluke i na odgovarajući način primjenjuje odredbe čl. 52. st. 2., 3. i 4. OZ. Međutim, ako je prijedlog podnesen i iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 1. do 6. i toč. 8. OZ o istima u prvom stupnju ne odlučuje županijski sud, već sud prvog stupnja i to na način da rješenjem prijedlog odbija (ako su razlozi istaknuti u istome neosnovani) ili isti prihvaća (ako su razlozi istaknuti u istome osnovani) u kojem slučaju sud prvog stupnja rješenjem pljenidbu i prijenos proglašava nedopuštenim (čl. 210. st. 1. OZ).

14. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno postupio kada je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbio, tako da nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da sud prvog stupnja nije bio ovlašten odbiti žalbu ovršenika, već da je bio dužan predmet uputiti sudu drugog stupnja.

15. Pravilna je i odluka sud prvog stupnja kojom je odbio prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga banka prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava. Naime, s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je i navedeni prijedlog ovršenika odbio. Također, pravilna je i oduka suda prvog stupnja kojim je odbacio ovršenikov prijedlog za obustavom ovrhe.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 3. listopada 2024.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.