Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Stalna služba u Đurđevcu
Đurđevac, Đure Basaričeka 12
Poslovni broj: Ovr-607/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: …, OIB: Z., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, protiv ovršenika M. M., OIB: …, Đ., kojeg zastupa punomoćnica Z. F., odvjetnica u Đ., odlučujući o pravnim sredstvima, 3. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika da sud donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu koje je ovrhovoditelj dostavio Financijskoj agenciji 11. srpnja 2024. uz priloženu ovršnu ispravu – presudu Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/14-26 od 11. siječnja 2016.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 9. kolovoza 2024. podnio pravna sredstva ovršenika kojim je predložio sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji (dalje: Agencija) da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu koji je ovrhovoditelj dostavio Agenciji 11. srpnja 2024. uz priloženu ovršnu ispravu – presudu Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/14-26 od 11. siječnja 2016.
1.1 Uz taj prijedlog, ovršenik je podnio i prijedlog da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), tvrdeći da su nastupile činjenice koje su nastale u vrijeme kada ih ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka i tvrdeći da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave jer je ona prestala postojati na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20 – dalje: ZPONS).
2. U prijedlogu je naveo da je ovrhovoditelj 11. srpnja 2024. podnio Agenciji Zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/14 od 11. siječnja 2016. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.887,92 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Dana 26. srpnja 2024. Agencija je obavijestila ovršenika da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak naplate na njegovim novčanim sredstvima. Ovrhovoditelj je također 14. listopada 2020. godine Agenciji već podnosio zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/14 od 11. siječanja 2016. radi istog duga, a koja naplata je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižena radi nemogućnosti provedbe. Prema zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. zaključeno je da “nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istom". Stoga ovrhovoditelj više nema pravne osnove pokretati zahtjev za izravnu naplatu na temelju navedene presude za navedenu tražbinu temeljem zahtjeva za izravnu naplatu putem Agencije. Ovršenik smatra da stoga postoje žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč 7. i 9. Ovršnog zakona, jer su nastupile činjenice koje su nastala u vrijeme kada ih ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka te da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave jer je ona prestala postojati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Zbog navedenog ovršenik je na temelju čl. 210. Ovršnog zakona u svezi čl. 55. st. 7 i 9. istoga Zakona predložio sudu donijeti rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi prijenos sredstava ovršenika u korist ovrhovoditelja.
3. Ovrhovoditelj je osporio navode iz prijedloga kojima je ovršenik osporio ovrhovoditeljevo pravo da na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/14 od 11. siječnja 2016. podnese Agenciji zahtjev za izravnu naplatu neovisno o tome što je raniji zahtjev za izravnu naplatu podnesen Agenciji 14. listopada 2020. Agencija prestala izvršavati na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Smatra da se zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer se on odnosi na nedopuštenost ovrhovoditeljevog prijedloga da Agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladnom istome. Ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije predložio da se ranije rješenje o ovrsi, koje je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima izbrisano iz Očevidnika ponovno upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, već je Agenciji podnio novi Zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine iz ovršne isprave.
4. Ovršenikov je prijedlog neosnovan.
5. Prema odredbi čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, na koji se prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.
6. Na temelju prijedloga ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih pretpostavki propisanih odredbom čl. 65. st. 1. točka 1. – 11. OZ-a.
6.1. Sud može odgoditi ovrhu samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene dvije pozitivne pretpostavke.
6.2. Glede prve od tih pretpostavki – vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nenadoknadivu štetu – ovršenik u konkretnom slučaju nije iznio činjenice na temelju kojih bi sud mogao zaključiti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
6.3. Opasnost nastupanja nenadoknadive štete mora biti konkretizirana na razini vjerojatnosti, odnosno ovršenik je dužan učiniti barem vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nenadoknadive štete uslijed nastavljanja ovrhe (uzročna veza između nastanka ovrhe i nastanka štete), ali i to da bi se odgodom ovrhe ta opasnost otklonila. Međutim, ovršenik u prijedlogu nije iznio ni jedan razlog, niti je dostavio dokaz na temelju kojega bi se mogao izvesti zaključak da bi ovršeniku nastupila nenadoknadiva šteta uslijed nastavljanja ovrhe, kao i to da bi se s odgodom ovrhe ta opasnost otklonila. Iz sadržaja Potvrde o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje koju je Agencija izdala 25. srpnja 2024. proizlazi da je ovrhovoditeljeva tražbina koja je predmet ovog postupka evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na drugom mjestu, a iznos obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje prije ove osnove iznosi 3.686,87 EUR-a. Ovršenik nije na razini vjerojatnosti konkretizirao činjenični navod da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
7. Budući da je ovršenik dokazao da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga opisanog u čl. 50. st. 1. točka 7. i 9. OZ-a (čl. 52. st. 1. OZ-a), čime je dokazao postojanje jedne pozitivne pretpostavke za odgodu ovrhe koja je propisana čl. 65. st. 1. točka 5. OZ-a, ali nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ovršenik nije dokazao kumulativno ispunjenje dviju pozitivnih pretpostavki za donošenje rješenja kojim bi sud naložio Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.
8. Iz navedenih je razloga prijedlog ovršenika odbijen kao neosnovan i riješeno je kao u izreci.
Đurđevac, 3. listopada 2024.
Sudac
Siniša Rajnović v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa provedbu ovog rješenja (čl. 11. st. 4. OZ).
Dostaviti:
1. Z. F., Đ.
2. Općinskog državno odvjetništvo u Koprivnici, na broj: O-DO-193/2020
