Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-230/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Leona Kovačića i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HP zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog HP podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 28. ožujka 2024., broj K- 2/2024., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog HP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku, optuženi HP proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela i to ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom HP uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. lipnja 2023. pa nadalje. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom HP izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika oduzet je nož, ukupne duljine 19 cm, dužine oštrice 8 cm, a koji je izuzet od strane policijskog istražitelja PU Šibensko-kninske, PP Vodice 11. lipnja 2023. prilikom očevida poduzetog u [adresa], u apartmanskom [adresa], a koji nož će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) optuženi HP dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 350,00 eura, dok je temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08. oslobođen obveze naknade troškova za svjedoke i vještake te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Tomislavu Matiću, odvjetniku u Vodicama, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način da optuženiku, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, izrekne blažu kaznu.

2.1. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se odbije žalba optuženika kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iako se žalitelj poziva na apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer da je u obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud propustio iznijeti jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi u znatnoj mjeri proturječni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, razumljive i prihvatljive razloge, a sadržajno se radi o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Tako se u žalbi prvenstveno osporava postojanje subjektivnih obilježja kaznenog djela te se tvrdi da se prvostupanjski sud samo poziva na „suglasne“ iskaze ispitanih svjedoka te da zapravo optuženi HP nije postupao s namjerom da usmrti oštećenog EP iz [adresa]. Taj zaključak opravdava se tvrdnjom da optuženik nije prijetio oštećeniku koji je naveo da mu je optuženik samo opsovao majku.

5.1. Iako se oštećeni EP doista sjeća samo da mu je optuženi HP psovao majku, što je i razumljivo jer je sam naveo da je od događaja bio u šoku, valja istaknuti da je prijetnja od strane optuženika oštećenom da će ga zaklati pravilno utvrđena po prvostupanjskom sudu, a budući to proizlazi iz iskaza nepristranih svjedoka CP i ĐP koji su čuli te riječi, ali i svjedoka ŠP koji je naveo da zna da je optuženi prijetio oštećenom, ali da se točnih riječi ne sjeća.

6. Neosnovana je i žalbena tvrdnja da nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio da bi se optuženik udaljio te otišao po nož jer taj nož uvijek nosi sa sobom budući ga koristi za pomoć pri ishrani. Naime, na tom okupljanju bilo je prisutno više osoba, čije iskaze prvostupanjski sud pravilno cijeni istinitim pa su tako oštećeni EP i CP naveli da je optuženik nekud otišao, a svjedok ŠP naveo je da je optuženik otišao upravo u pravcu apartmana, time da su svi ispitani svjedoci potvrdili da je potom optuženik napao nožem oštećenika. Konačno, u izreci pobijane presude se niti ne navodi da se optuženik udaljio i otišao u apartman po nož, već se samo navodi da se udaljio i otišao u apartman, a da je po povratku iz apartmana prijetio optuženiku, i zatim mu prišao s leđa dok je ovaj sjedio i nožem ga porezao po vratu.

7. Nadalje, iako se u žalbi tvrdi da optuženi HP, nakon što je nožem porezao po vratu oštećenog EP nije nastavio s napadom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje suprotno. Takav zaključak pravilno proizlazi iz iskaza oštećenika, ali i svih ispitanih svjedoka, a prvenstveno iz iskaza svjedoka CP koji je naveo da je optuženik, nakon što je porezao oštećenika, ruku u kojoj je imao nož gurao prema oštećeniku, ali i iz iskaza svjedoka ŠP koji je naveo da optuženi HP nož nije puštao kada su ga prisutne osobe pokušale savladati te da se cijelo to vrijeme „u grču držao“ i oštećeniku uputio riječi „Neću, neću drugoga“. Svjedok EP je također naveo da je primio svojom rukom optuženikovu ruku u kojoj je držao nož, a koji je ostao kraj glave oštećenika, a u konačnici to proizlazi i iz iskaza oštećenog EP koji je naveo da mu je, nakon što je bio porezan, trebalo malo više snage da odmakne ruku optuženika pri čemu je njegova tvrdnja da je zadobio porezotinu na palcu lijeve ruke potkrijepljena zaključkom vještaka medicinske struke koji je naveo da je ta ozljeda nastala povlačenjem po koži oštricom noža ili nožu sličnog sredstva. Stoga je netočan žalbeni navod obrane da nema dokaza iz kojih bi proizlazilo da je optuženik odlučio s namjerom oštećenika lišiti života.

8. Neosnovan je i žalbeni navod da su zaključci prvostupanjskog suda o ostvarenju bića kaznenog djela nejasni i proturječni jer je vještak medicinske struke naveo da je optuženik pri zarezivanju oštećenika po vratu upotrijebio silu slabog intenziteta dok je tek primjenom sile većeg intenziteta mogla nastati teška i osobito teška tjelesna ozljeda, čime se također osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno zaključio da je optuženik, s obzirom na način na koji je postupao, imao namjeru oštećenika lišiti života i da je htio nastupanje zabranjene posljedice, a na što posebno upućuje način počinjenja djela jer je optuženik prišao oštećeniku iza leđa i potom ga oštricom noža duljine 8 cm zarezao po vratu. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je sasvim nevažno kojom jačinom je optuženik zarezao nožem oštećenika po vratu, jer kako prvostupanjski sud pravilno zaključuje, ovakav način počinjenja kaznenog djela sam po sebi nedvojbeno upućuje na namjeru optuženika da oštećenika liši života.

9. Žalitelj bezuspješno pokušava osporiti zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik bio u stanju donijeti svjesnu odluku o ubojstvu oštećenika jer optuženik ima teške i dugogodišnje probleme s alkoholom te se tvrdi da je postupao bez svijesti o svojim postupcima jer je predmetne zgode bio alkoholiziran kao i zbog činjenice da mu je oštećenik kolega na radnom mjestu s kojim nema razmirica niti problema. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je, ispravno prihvaćajući nalaz i mišljenje sudske vještakinje psihijatrijske struke koja je navela da je optuženik tempore criminis bio pod odlučujućim utjecajem alkohola, zaključio da je optuženikova sposobnost da shvati značenje svog djela i vlada svojom voljom bila bitno smanjena. To što je optuženik bio u dobrim i kolegijalnim odnosima s oštećenikom, prema stavu ovog drugostupanjskog suda nije bilo od utjecaja na njegovu namjeru o počinjenju ovog kaznenog djela, jer je očito, bez obzira na njegov odnos s oštećenikom, odlučio ovoga lišiti života.

10. S obzirom na sve navedeno, netočna je i paušalna žalbena tvrdnja da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjen kazneni zakon te da je trebalo biti primijenjeno pravilo in dubio pro reo.

11. U žalbi se u odnosu na odluku o kazni ističe da prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti ranijeg života optuženika, njegovu tešku i dugogodišnju ovisnost o alkoholu, neosuđivanost, godine života, izraženo žaljenje zbog događaja, ispriku oštećeniku, spremnost da nadoknadi eventualnu štetu kao i značaj njegove bitno smanjene ubrojivosti prilikom počinjenja djela. Međutim, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, sud prvog stupnja je optuženom HP pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci, cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju koje opravdavaju ublažavanje kazne. Prvostupanjski sud je pri odmjeravanju vrste i visine kazne pravilno kao olakotno cijenio optuženikovu dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je oštećenik zadobio tjelesnu ozljedu, činjenicu da je optuženik bio sudionik Domovinskog rata, a naročito njegovu bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela te činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju. Otegotnim je ispravno cijenjena činjenica da je optuženik neočekivano s leđa i bezobzirno napao oštećenika pred više osoba što doista nadilazi uobičajene okolnosti počinjenja ovog kaznenog djela. Stoga drugostupanjski sud smatra da će ova kazna ostvariti svoju svrhu propisanu člankom 41. KZ/11. koja u sebi sadrži društvenu osudu zbog počinjenja kaznenog djela (retributivna svrha), jačanje povjerenja građana u pravni poredak, utjecaj na počinitelja da ne čini kaznena djela (specijalna prevencija), utjecaj na sve druge da ne čine kaznena djela (generalna prevencija), jačanje svijesti počinitelja i svih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja i omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo.

12. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 478. ZKP/08., drugostupanjski sud nalazi da je optuženom HP pravilno izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11., budući je utvrđeno da je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti uslijed odlučujućeg djelovanja alkohola, te s obzirom da bi, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke, upravo zbog duševnih smetnji zbog kojih je bitno smanjena ubrojivost i nastala, mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo. Temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11. pravilno je od optuženika oduzet nož kojim je počinjeno ovo kazneno djelo.

13. S obzirom na prethodno navedeno, žalba optuženika nije osnovana.

14. Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08. nisu utvrđene bitne postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482.

ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša