REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4073/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Koni Piacun, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-754/2024-2 od 13. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-204/2022-60 od 8. ožujka 2024., na sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-754/2024-2 od 13. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-204/2022-60 od 8. ožujka 2024.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. Sprječava li uvijek pravo na dom prisilno iseljenje neovlaštenog posjednika?
2. Je li sud u postupcima radi iseljenja, po primitku prigovora o pravu na dom od strane tuženika, dužan ispitati može li se nekretnina iz koje se traži iseljenje smatrati „domom“ u smislu čl. 8. st. 1. Konvencije, a nakon toga i činjenice od kojih ovisi razmjernost i nužnost predložene mjere polazeći od konkretnih okolnosti, te ocijeniti postoji li za to miješanje prijeka potreba?
3. Je li na tužitelju koji traži iseljenje teret dokaza radi utvrđenja nužnosti iseljenja i je li sud u slučaju kada je istaknut prigovor prava na dom, a tužitelj nije dokazao nužnost iseljenja, dužan odbiti tužbeni zahtjev?
4. Temeljem kojih posebnih okolnosti sudovi u postupku radi iseljenja, daju prevagu nekom od suprotstavljenih privatnopravnih interesa, točnije prava na dom i prava vlasništva?
Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi odluke Europskog suda za ljudska prava i drugih drugostupanjskih sudova.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Iz obrazloženja odluke suda drugoga stupnja jasno proizlazi da tuženica žalbom nije osporavala utvrđenja suda prvoga stupnja o neosnovanosti njezina prigovora o pravu na dom već isključivo pravilnost utvrđenja toga suda o tome da nema položaj zaštićenog najmoprimca. Pri tome još valja i naznačiti da je sud prvoga stupnja posve jasno i iscrpno obrazložio sve okolnosti potrebne za odlučivanje o takvom prigovoru. Prema tome, pitanjima koje postavlja tužiteljica problematizira nešto o čemu sud drugoga stupnja nije niti raspravljao, pa ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a jedino iz kojeg razloga, kako sama navodi, tuženica podnosi ovaj prijedlog (čl. 385. a st. 1. ZPP-a). Stoga je pozivanje tuženice na odluke Europskog suda i drugih drugostupanjskih sudova bez utjecaja, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
