REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3153/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sanitat Dubrovnik d.o.o. Dubrovnik, Ulica Marka Marojice 5, OIB:99080716453, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Badurina, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Applicon Toursa d.o.o. Dubrovnik, Župska 2A, OIB:71222607758, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, Masarykov put 3c, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB:21712494719, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju GR, diplomirana pravnica, radi isplate, odlučujući povodom prijedloga tužitelja i umješača za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-70/2021-6 od 20. ožujka 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj Povrv-446/19 od 19. studenog 2020., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se prijedlog umješača za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-70/2021-6 od 20. ožujka 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. Umješač je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-70/2021-6 od 20. ožujka 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. U odgovorima na prijedloge za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužitelja i umješača iznesene u prijedlozima i predložio prijedloge odbiti kao neosnovane.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije i pravna pitanja koja je umješač postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Naime tužitelj prvim i drugim pravnim pitanjem postavljenim u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i umješač kroz svih pet postavljenih pitanja, problematizira ovlaštenje nižestupanjskih sudova da ocjenjuju zakonitost podzakonskih akata. U odnosu na navedeno drugostupanjski sud je, donoseći pobijanu odluku postupio u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u odluci broj Rev 2550/2019-3 od 29. kolovoza 2023. Prema navedenom pravnom shvaćanju parnični sud je ovlašten i dužan, u slučaju isticanja prigovora neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne ili područne samouprave, koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava, ispitati radi li se u konkretnom slučaju o općem aktu ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineje 2. Ustava Republike Hrvatske i imajući u vidu u prigovoru iznesene razloge ocijeniti je li isti dostatno osnovan, u kojem slučaju je dužan obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta po službenoj dužnosti, odnosno, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa, a za slučaj da prigovor ocijeni neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne razloge za svoju ocjenu (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-4024/19 od 14. srpnja 2021.). U ovom predmetu, ocjena drugostupanjskog suda je da Naputak gradonačelnika Grada Dubrovnika o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013. ne predstavlja opći akt, pa ne može biti predmetom ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, niti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske jer nije riječ ni o drugom propisu u smislu odredbe čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-II-5157/05 od 5. ožujka 2012. i U-II-4776/18 od 9. travnja 2019.), te nije valjana pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.
5. Treće pravno pitanje koje je postavio tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer podnositelj prijedloga polazi od pogrešnog zaključka da sud, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u slučaju isticanja prigovora zakonitosti općeg akta, stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na fizičke i pravne osobe u pogledu isticanja zahtjeva za ostvarivanje prava na naknadu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist prema trećim osobama, u slučajevima kad treća osoba koristi javnu površinu za obavljanje svoje registrirane djelatnosti. Naime, sud drugog stupnja je (pod točkom 23. obrazloženja pobijane odluke) zaključio da su jedinice lokalne samouprave ovlaštene urediti promet na svom području i odlučiti hoće li za parkiranje autobusa u zonama posebnog prometnog režima naplaćivati naknadu ili neće, time što je radi ostvarenja tog prava potrebno da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o tome donese odluku uz prethodnu suglasnost policijske uprave, u skladu s odredbom čl. 1. st. 2. točka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 84/92, 6/93, 5/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96 i 59/96) i čl. 35. točka 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 19/2013), što u ovom slučaju nije učinjeno.
6. Budući da u odnosu na prva dva pravna pitanja koje je postavio tužitelj i pravna pitanja koja je postavio umješač u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. i III. izreke ovog rješenja.
7. U odlukama na koje se tužitelj i umješač pozivaju u prijedlogu za dopuštenje revizije nije zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti s pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda zauzetim u odluci protiv koje je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije.
8. Nadalje, prema ocjeni vijeća tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, povrijeđeno neko od njegovih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ante Perkušić
