REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4144/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sanitat Dubrovnik d.o.o., Dubrovnik, Ulica Marka Marojice 5, OIB 99080716453, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB 21712494719, kojeg zastupa punomoćnica KTG, zaposlenica umješača, diplomirana pravnica s položenim pravosudnim ispitom, protiv tuženika Gulliver travel d.o.o., Obala Stjepana Radića 32, OIB 25636115130, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja osnovanosti tražbine drugog višeg isplatnog reda, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i umješača na strani tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1919/2024-2 od 29. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-222/2021 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,80/22, 114/22 ,155/23, - dalje: ZPP).
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-222/2021 od 25. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje osnovanosti tražbine tužitelja (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Vukovarska 24, poslovni broj Ovrv-4965/2013 od 22. studenog 2013. (točka II. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.083,35 eura dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za isplatu troškova u iznosu od 2.511,08 eura (točka III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja (samo tužitelja!) potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I i točki III. izreke te presude.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1.Je li prvostupanjski sud u obrazloženju presude obvezan navesti – popisati isprave u koje je napravio uvid i koje je koristio za donošenje presude, a kako bi se u slučaju prijedloga za ponavljanje postupka moglo ocijeniti je li riječ o novoj činjenici i/ili dokazu koji nije bio iznesen tijekom pravomoćno okončanog postupka.
2. U slučaju pogrešne pravne ocjene postupka od strane prvostupanjskog suda – ako drugostupanjski sud ocjeni da je predmet postupka utvrđenje je li postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. Zagreb, OIB: 05937759187 i njegovim ovisnim i povezanim društvima, a ne zahtjev radi isplate kako je to utvrdio prvostupanjski sud – je li drugostupanjski sud mora utvrditi je li prvostupanjski sud proveo dokaze vezano uz utvrđenje tražbine te je li valjano, postupovno i materijalno obrazložio prvostupanjsku odluku ili mora provesti raspravu na drugostupanjskom sudu.
3. Ako se odlukom jedinice lokalne samouprave rješava o pitanju prava na naknadu za javnu površinu, a nije riječ o uređenju prometa – smije li Sud primjenjivati propis koji uređuje sigurnost prometa na cestama i tražiti suglasnost MUP-a.
4. Jesu li parnični sudovi dužni postupiti po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda najviše instance iznesenom u obrazloženju ukidne odluke povodom podnesene revizije, odnosno jesu li se dužni držati pravnih shvaćanja zauzetih od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi iste pravne osnove čija se zakonitost osporava?
5. Je li parnični sud ovlašten ocjenjivati zakonitost akta jedinice lokalne samouprave i pri tom odlučiti da se radi o nezakonitom aktu bez da postupi na način kako bi Visoki upravni sud Republike Hrvatske postupio u takvom slučaju – sukladno člancima 83.-88. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21)?
6. Koja postupovna pravila primjenjuje Trgovački sud kad ocjenjuje zakonitost upravnog akta – pravila parničnog postupka ili pravila Zakona o općem upravnim sporovima – je li primjerice može održati savjetodavnu raspravu ako ocijeni da je prije odlučivanja o biti stvari potrebna rasprava sa sudionicima postupka, znanstvenicima i drugim stručnjacima – sukladno članku 86. Zakona o upravnim sporovima.
7. Je li parnični sud u slučaju isticanja prigovora o nesuglasnosti s Ustavom RH ili zakonom akta koji je pravna osnova obveze dužan ispitati radi li se u pojedinom slučaju o općem aktu u smislu odredbi ZUS ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineja 2. Ustava RH te u slučaju kada utvrdi da se radi o općem aktu je li dužan podnijeti zahtjev isključivo nadležnom Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi pokretanja postupka po službenoj dužnosti ocjene zakonitosti tog akta, odnosno ako se radi o drugom propisu je li dužan podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa?
8. Je li prilikom ocjene o tome – je li riječ o općem ili o pojedinačnom aktu – sud ocjenjuje akt prema nazivu ili prema sadržaju akta kojeg ocjenjuje?
9. Je li parnični sud postupio protivno čl. 37. stavak 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu ukoliko je na konkretan slučaj neposredno primijenio zakon, a pri tom nije Ustavnom sudu niti Visokom upravnom sudu podnio zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom? Odnosno je li parnični sud izišao izvan ovlaštenja kada se upuštao u ocjenu zakonitosti akta jedinice lokalne samouprave, a da pri tom nije obavijestio isključivo nadležni Visoki upravni sud o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti spornog akta?
10. Ako ocijeni nezakonitim opći upravni akt, je li parnični sud dužan utvrditi postoji li druga pravna osnova temeljem koje pripada pravo na naknadu tužitelju. Odnosno jesu li jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u slučaju isticanja prigovora zakonitosti općeg akta, izjednačene s fizičkim i pravnim osobama u pogledu isticanja zahtjeva za ostvarivanje prava na naknadu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist prema trećim osobama, u slučajevima kad treća osoba koristi javnu površinu za obavljanje svoje registrirane djelatnosti.“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st.1. ZPP-a.
4. Istovremeno podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije jer smatra da mu je presudom suda drugog stupnja povrijeđeno prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) koje dovodi do pravne sigurnosti i povjerenja građana u pravni sustav i njegovu objektivnost i nepristranost kao sastavne dijelove načela vladavine prava.
5. Umješač na strani tužitelja protiv presude suda drugog stupnja podnosi prijedlog za dopuštenje revizije.
6. Sud drugog stupnja ocjenjuje i utvrđuje da je Naputkom obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje autobusa u zoni posebnog prometnog režima kao i visinu te naknade propisalo za to neovlašteno izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, oni nisu valjana pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, posebno u odnosu na visinu zahtjeva, pa je iz navedenog razloga trebalo žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke, te je to ključno zbog koje je donesena osporavana odluka, s time da su sudovi nižeg stupnja postupili sukladno pravnom shvaćanju ovog suda kao primjerice u odluci Rev-2550/2019 od 29. kolovoza 2023.
7. Dakle o pitanima koja dostavlja tužitelj ne ovisi odluka u ovom sporu, a pored toga pitanja se odnose na specifične okolnosti vezane za Grad Dubrovnik pa se stoga radi o pitanjima koja odgovor mogu naći samo u okolnostima konkretnog spora i time ne postoji uvjeti zbog kojih bi ovaj sud odgovarajući na postavljena pitanja mogao donijeti važnu odluku sa procesnopravnim učinkom, koja bi u budućim postupcima nižim sudovima služila kao uputa kako postupati u istim ili bitno istim procesnim situacijama pa se time niti ne radi o važnom pravnom pitanju.
8. Stoga je glede pitanja odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st.1. ZPP-a.
9. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
10. Nadalje, ocjena je ovoga suda da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. To iz razloga što tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno ustavno ili konvencijsko pravo na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.
11. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije, u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a i pozivanja na povredu prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP- a, odlučiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
12. Iz izreke presude suda drugog stupnja razvidno je da je njome odlučeno samo o žalbi tužitelja.
13. Stoga umješač na strani tužitelja podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke koja glede umješača ne postoji, a niti tvrdi da je postupio u smislu odredbe čl. 339. ZPP-a , pa je stoga odlučeno kao pod III. izreke jer je prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tužitelja nedopušten.
14. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
