Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-134/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv R. v. H. T. d.d., Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi nadomještanja suglasnosti za otkaz ugovora o radu, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-513/2023-8 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-513/2023-8 od 14. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženika pa se točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-513/2023-8 od 14. lipnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 683,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 14. lipnja 2024. i

- preinačuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 125,00 EUR na način da se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

II. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom nadomještena suglasnost za otkaz ugovora o radu radniku tužitelja S. B., uskraćena očitovanjem tuženika broj RV-27-2023 od 22. ožujka 2023. (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 808,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). U žalbi protiv prvostupanjske presude tuženik pobija i rješenje suda prvog stupnja od 6. svibnja 2024. kojim je taj sud kao vrijednost predmeta spora odredio iznos od 6.636,14 EUR protiv kojeg posebna žalba nije (bila) dopuštena. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno je ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu tvrdeći da raspravljanje u postupku za nadomještanje suglasnosti za otkaz ugovora o radu isključuje tvrdnje koje tuženik ponavlja u žalbi o tome da (namjeravani) otkaz ugovora o radu nije opravdan. To stoga što se sudska ocjena opravdanosti otkaza ne može provesti prije nego što je odluka o otkazu donesena. Zahtijeva i naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

5. Ovaj je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu žalitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a tvrdeći da je ta povreda počinjena stoga što je sud prvog stupnja „propustio vrednovati“ činjenicu da tužitelj nije ispunio obvezu na dostavu potpunih i pravodobnih podataka o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu u skladu s člankom 150. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. i 151/2022., dalje: ZOR).

7.1. Činjenica da žalitelj osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da razlozi zbog kojih je tuženik tužitelju uskratio suglasnost za otkaz ugovora o radu radniku S. B. nisu bili opravdani ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženik izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

7.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o postojanju uvjeta za nadomještanje suglasnosti za otkaz ugovora o radu. Navodi kojima žalitelji osporava utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su i prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

7.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP- a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da je opravdano uskratio suglasnost za otkaz ugovora o radu), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih prigovori tuženika ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za nadomještanje suglasnosti za namjeravani otkaz ugovora o radu radniku S. B., a koju je tuženik uskratio očitovanjem od 22. ožujka 2023.

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava koje su u spisu, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je S. B. radnik tužitelja zaposlen na radnom mjestu stručnjaka za upravljanje portfeljem 1 – Odsjek za upravljanje nekretninama, s mjestom rada na lokaciji O. i to na temelju ugovora o radu od 1. veljače 2022.

- da je tužitelj 17. veljače 2023. donio Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika u H. T. d.d. kojom su utvrđeni razlozi zbog kojih prestaje potreba za radom radnika, broj ukupno zaposlenih radnika, broj, zvanje i poslovi radnika za čijim radom prestaje potreba, kriteriji za izbor takvih radnika, iznos i način obračuna otpremnine te mjere zbrinjavanja

- da je tom Odlukom obuhvaćeno 32 radnika tuženika među kojima je i radnik S. B. - da je tužitelj dopisom od 13. ožujka 2023. pokrenuo postupak savjetovanja o kolektivnom višku radnika i zatražio suglasnost tuženika za otkaz ugovora o radu S.

B. zbog poslovno uvjetovanih razloga

- da je tuženik aktivno sudjelovao u postupku savjetovanja u povodu Odluke o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika u H. T. d.d. od 17. veljače 2023.

- da je na području Regije 4 (lokacija O.) došlo do prestanka potrebe za poslovima koji su vezani za optimizaciju portfelja H. (poslovni prostori koji se daju u zakup i prodaja nekretnina), a sve zbog malih potencijala samih nekretnina i stanja na tržištu nekretnina na tom području gdje tri godine prije toga nije bilo zakupa prostora te su se prodale tri nekretnine

- da je S. B. jedini izvršitelja na radnom mjestu stručnjaka za upravljanje portfeljem 1 s mjestom rada na lokaciji O. gdje prestaje potreba za obavljanjem tih poslova

- da je S. B. radnik s navršenih 60 godina života

- da je tuženik dopisom od 22. ožujka 2023. uskratio suglasnost za namjeravani otkaz ugovora o radu

- da u odnosu na navedenog radnika ne postoje razlozi za zabranu otkaza.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj namjerava radniku S. B., u odnosu na kojeg ne postoji zabrana otkaza, otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga te da činjenica da je prestala potreba za radom tog radnika na radnom mjestu stručnjaka za upravljanjem portfeljem upućuje na vjerojatnost da su razlozi za taj otkaz opravdani. Zbog toga prihvaća tužbeni zahtjev te na temelju članka 151. stavka 4. ZOR-a nadomješta suglasnost za otkaz ugovora o radu.

11. Navedena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Neosnovan je stoga žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Naime, nije sporno da se poslodavac obratio pisanim putem tuženiku tražeći suglasnost za namjeravani otkaz ugovora o radu za radnika S. B. i to zbog poslovno uvjetovanih razloga.

13. Također nije sporno da je tuženik uskratio suglasnost, a iz očitovanja kojim uskraćuje suglasnost proizlazi da je ta suglasnost uskraćena jer tuženik smatra da nema viška radnika u H. T. d.d., a osobito da takav višak ne postoji na radnom mjestu S. B. te da poslodavac nije tuženiku dostavio podatke niti razloge kojima je jasno i nedvojbeno utvrdio postojanje kolektivnog viška radnika.

14. U postupku prije otkazivanja ugovora o radu u kojem poslodavac zahtijeva od radničkog vijeća prethodnu suglasnost, kao i u ovom parničnom postupku u kojem se zahtijeva nadomještanje te suglasnosti odlukom suda, potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZOR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz zbog poslovno uvjetovanih razloga, je li riječ o radniku kojem se može otkazati te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje vjerojatnosti da su se ostvarili konkretni razlozi za otkaz ugovora o radu.

15. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj kao opravdani razlog za odluku otkaza ugovora o radu navodi otkazni razlog iz odredbe članka 115. stavka 1. ZOR-a prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, a u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

16. Pravilno je stoga sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj zbog gospodarskih razloga - smanjenog opsega posla u upravljanju portfeljem nekretnina H. u kojem je naglasak na optimizaciji portfelja (zakup poslovnih prostora i prodaja nekretnina) zbog kojeg je na lokaciji O. došlo do prestanka potrebe za radnim mjestom S. B. - donio Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika te da je s tim u vezi, imajući na umu da je riječ o radniku s navršenih 60 godina života, radničkom vijeću dostavljen nacrt namjeravane odluke o otkaza ugovora o radu tom radniku. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj namjerava donijeti odluku o otkazu ugovora o radu radniku S. B. iz zakonom dopuštenih razloga jer je odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. ZOR-a propisana mogućnost otkaza ugovora o radu ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), kao i zaključak o postojanju vjerojatnosti postojanja tog razloga s obzirom na smanjenje broja izvršitelja na radnom mjestu tog radnika za kojem prema ZOR-u ne postoji zabrana otkaza.

17. Žalitelju je za odgovoriti da je u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a koju je uskratilo radničko vijeće, dovoljno utvrditi da poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZOR propisuje kao dopuštene razloge (poslovno uvjetovani otkaz), da je riječ o radniku za kojeg ne postoji zabrana otkazivanja te da se predloženim dokazima upućuje na vjerojatnost postojanja opravdanosti razloga za otkaz. Pritom poslodavac u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u postupku povodom traženja prethodne suglasnosti) ne mora dokazati da je ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu, već će se o opravdanosti i dopuštenosti otkaza raspravljati u posebnom postupku, ako do istog dođe.

18. Zbog toga je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je na temelju članka 151. stavka 4. ZOR-a kada je suglasnost radničkog vijeća za otkaz ugovora o radu nadomještena pobijanom presudom.

19. Žalbeni navodi o tome da tuženiku nisu dostavljeni svi odlučni podaci da bi se moglo očitovati o namjeravanoj odluci tužitelja zbog viška radnika na radnom mjestu S. B. pa da stoga postupak koji prethodi otkazu nije pravilno obavljen, ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da su u razdoblju od tri godine prije namjere otkazivanja ugovora o tom radniku, na području regije 4. tužitelja (osječko područje) prodane tri nekretnine, a niti jedan poslovni prostor nije dan u zakup. Taj je podatak, koji upućuje na postojanje viška radnog mjesta tog radnika – stručnjak za upravljanje portfeljem 1 s mjestom rada na lokaciji O., koji je ujedno jedini izvršitelj na tom radnom mjestu, sadržan u nacrtu odluke o otkazu ugovora o radu tom radniku koja je dostavljana tuženiku u prilogu dopisa od 13. ožujka 2023. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi o tome da je tužitelj propustio pravodobno dostaviti tuženiku potpune podatke važne za donošenje odluke tuženika o traženoj suglasnosti. Osim toga, tuženik u očitovanju kojim uskraćuje suglasnost za otkaz nije iznio nikakve razloge koji upućuju na nepostojanje opravdanih razloga za uskratu suglasnosti za otkaz radniku S. B. koji se odnose na razloge zbog kojih je tom radniku u smislu članka 151. stavka 1. točke 4. ZOR- (radnik s navršenih 60 godina života) osigurana pojačana zaštita prilikom otkazivanja.

20. S obzirom na to da ne postoje razlozi navedeni u žalbi kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

21. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, a vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (7.000,00 EUR) tuženik je prigovarao kao suviše visokoj, sud prvog stupnja je u skladu s pravilnom primjenom članka 40. stavka 3. ZPP-a na pripremnom ročištu vrijednost predmeta spora odredio u visini 6.636,14 EUR. Iako to rješenje pobija zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalitelj u žalbi na navodi koja je činjenica na kojoj se temelji navedeno rješenje pogrešno utvrđena ili koja nije utvrđena. S obzirom na to da je riječ o postupovnoj odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a, bespredmetni su žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Imajući na umu da rješenje kojim je određena vrijednost predmeta spora nije opterećeno bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, neosnovano žalitelj žalbom protiv odluke o presudi pobija rješenje o određivanju vrijednosti predmeta spora.

22. Osnovano, međutim, tuženik prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavka 2. ZPP-a kada je tužitelju dosudio naknadu troškova postupka uz primjenu Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., dalje: OT). To stoga što je u ovom predmetu radi nadomještanja suglasnosti za otkaz ugovora o radu riječ o neprocjenjivom sporu iz radnog odnosa u smislu Tbr. 7/2 točke 4. pa tužitelju uz pravilnu primjenu tog propisa pripada naknada za zastupanje od 500 EUR što uvećano za PDV (Tbr. 46.OT-a) iznosi 625,00 EUR.

23. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka sadržanu u točci II. pobijane odluke, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 125,00 EUR dok je u odnosu na dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka od 683,23 EUR koja je dosuđena uz pravilnu primjenu članaka 155. ZPP-a žalba tuženika na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena i potvrđena je prvostupanjska odluka.

24. Tuženik koji sa žalbom nije uspio, osim u neznatnom dijelu zahtjeva koji se odnosi na odluku o troškovima postupka, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe. S obzirom na to da nisu bili potrebni za donošenje odluke o žalbi, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

U Varaždinu 2. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer v.r.