Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-123/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Čutura, odvjetnik u odvjetničkom društvu LUBINA I ČUTURA j.t.d. iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4281/2021-9 od 3. studenoga 2022., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4281/2021-9 od 3. studenoga 2022.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4281/2021-9 od 3. studenoga 2022., suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku HV, OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici PV, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 17.192,91 kn / 2.281,89 EUR1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. studenoga 2021. god. pa do isplate, a koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku HV, OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici PV, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.157,91 kn/ 684,57 EUR na ime troškova parničnog postupka."
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članaka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/2023 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u korist tužitelja, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao vlasnice stana, prema tuženiku, kao plodouživatelju, za regresnu isplatu iznosa od 17.192,91 kn, od čega je tužiteljica iznos od 1.139,91 kn platila Vodovodu i kanalizacija d.o.o., Split, a iznos od 16.053,04 kn Tehnoplastu d.o.o. kao upravitelju zgrade.
6. Iz spisa proizlazi:
- da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi od 2018.,
- da je tužiteljica vlasnica stana u [adresa] na adresi [adresa], sagrađenog u zgradi koja se nalazi na čest. zem [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji predstavlja etažno vlasništvo E-40,
- da je od 2013. u korist tuženika na predmetnom stanu uknjižen teret doživotnog ploduživanja i korištenja,
- da je tuženik korisnik i posjednik predmetnog stana,
- da je tužiteljičin račun bio blokiran zbog potraživanja kojeg je Vodovod i kanalizaciji d.o.o Split imao prema tužiteljici na ime neplaćenih računa za potrošnju vode u predmetnom stanu zbog čega je tužiteljica tom društvu na ime potrošnje vode uplatila iznos od 985,66 kn, a na ime troškova ovrhe 181,25 kn odnosno ukupno iznos 1.139,91 kn, s danom 29.studenog 2021.,
-da je upravitelj zgrade Tehnoplast d.o.o. Split, Ulica Slobode 5, od tužiteljice na ime pričuve za predmetni stan potraživao ukupno iznos od 16.053,04 kn kojeg je tužiteljica podmirila 29. studenoga 2021.,
- da tuženik ostvaruje prihode od predmetnog stana jer isti daje u najam turistima i podstanarima.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog novčanog iznosa jer je tuženik, kao ploduživatelj temeljem članka 205. stavka 6. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV) dužan kao dobar domaćin održavati poslužnu stvar u stanju u kojem ju je primio, te snositi troškove redovitoga održavanja i obnavljanja stvari, javne obveze s njom u svezi (porezne i sl.), realne terete koji je opterećuju, a i kamate na tražbine osigurane hipotekom na njoj. Kako je tužiteljica kao vlasnica podmirila potraživanja s osnova korištenja vode i pričuve to je tuženik kao korisnik i nositelj prava plodouživanja koji ostvaruje prihode od poslužne stvari dužan taj iznos podmiriti tužiteljici.
8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju izrijekom ukazuje žalitelj. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda nema proturječnosti pa tako ni onih koji se u razlozima presude odnose na sadržaj iskaza stranaka i svjedoka i samih zapisnika o saslušanju, a niti su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni.
9. Žalitelj u žalbi ne dovodi u pitanje utvrđenje da je u njegovu korist upisano pravo služnosti doživotnog stanovanja i ploduživanja, međutim smatra kako nije dužan snositi trošak iznosa koji je plaćen na ime zajedničke pričuve jer se ne radi o režijskom trošku, a trošak pričuve, prema članku 89. i 90. ZV, snosi isključivo vlasnik jer se radi o imovini vlasnika nekretnine. Nadalje navodi da je kao plodouživatelj dužan snositi troškove i terete određene ZV, ali ne one i koje taj Zakon isključuje kao i pričuva (članak 89. i 90. ZV) te da nije niti jednim pravnim poslom sklopljenim s tužiteljicom na sebe preuzeo tu obvezu.
10. Žalitelj u osnovi negira činjenicu da zajednička pričuva predstavlja trošak poslužne stvari koji služi redovitom održavanju poslužne stvari kako je i propisano člankom 90. stavkom 1. ZV. Tuženik je na predmetnom stanu ploduživatelj, neposredni posjednik, dok je tužiteljica vlasnica koja ima vlasnički posjed poslužne stvari. Tuženik je kao ovlaštenik plodouživanja dužan snositi troškove održavanja i popravka poslužne stvari kako bi je održavao u stanju kakvu je od vlasnika primio, a sve kako je to propisano odredbama članka 181 stavka 2. ZV i članka 205. stavka 6. ZV.
11. Obveza tuženika spram tužiteljice, kao vlasnice, proizlazi iz činjenice što kao ploduživatelj ima ograničeno stvarno pravo koje ga ovlašćuje da koristi poslužnu stvar zbog čega ima i obvezu snošenja troškova redovitog održavanja poslužne stvari, a pričuva upravo predstavlja takav trošak, koji je u konkretnom slučaju za tuženika podmirila tužiteljica.
12. Činjenica što je prvostupanjski sud spominjao institut pravičnosti, koji u hrvatskom pravnom poretku nije nepoznat, ne znači da je sud odlučio arbitrarno budući su sve odlučne činjenice temeljem savjesne i brižljive ocjene dokaza, pravilno i potpuno utvrđene pa je zaključak ovog suda kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ujedno pravilno primijenio materijalno pravo. 13. Pravilno je naloženo tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP jer je tužiteljica u cijelosti uspjela, a tuženik u ovoj parnici nije uspio pa nema pravo na naknadu troška od tužitelja.
14. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 2. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Josita Begović
