REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž HOK-1/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća, dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., i Žarka Dundovića te odvjetnika s liste koju je utvrdila Hrvatska odvjetnička komora (dalje: HOK) Marija Rođaka i Tomislava Kešine kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u disciplinskom predmetu protiv disciplinski okrivljenog JM, odvjetnika iz [adresa], zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ broj 115/2013., 64/2018., 67/2019. i 137/2022. - presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 24. listopada 2022. broj Usoz-73/2019-15; dalje: Statut HOK-13.), odlučujući o prizivu disciplinski okrivljenog JM podnesenom protiv presude Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 15. svibnja 2024. broj VDS- 41/2023., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan priziv disciplinski okrivljenog JM, odvjetnika iz [adresa] i potvrđuje presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 15. svibnja 2024. broj VDS-41/2023.

Obrazloženje

1. Presudom Disciplinskog suda HOK-a od 27. lipnja 2023. broj DS-64/2022. disciplinski okrivljeni JM oslobođen je optužbe da bi počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-13. Na temelju članka 125. stavka 3. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ broj 151/2022.; dalje: Statut HOK-22.) troškovi disciplinskog postupka pali su na teret HOK-a.

1.1. Protiv te presude Disciplinsko tužiteljstvo HOK-a je 9. studenog 2023. podnijelo žalbu. Prihvaćanjem te žalbe prvostupanjska je odluka presudom Višeg disciplinskog suda HOK-a od 15. svibnja 2024. broj VDS-41/2023. preinačena na način da je disciplinski okrivljeni JM sada proglašen krivim zbog počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-13. u vezi s člankom 71. stavkom 3. točkom 5. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj

I Kž HOK-1/2024-7 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011. i 126/2021.; dalje: ZO), te mu je, na temelju članka 72. stavka 1. alineje 1. ZO-a, izrečena disciplinska mjera ukor.

1.2. Na temelju članka 125. stavka 3. Statuta HOK-22. disciplinski okrivljenik je obvezan snositi troškove disciplinskog postupka 200,00 eura, a to predstavlja protuvrijednost 100 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015.; dalje: Tarifa). Te je troškove dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti te presude u korist žiro računa HOK-a.

3. Protiv presude Višeg disciplinskog suda HOK-a od 15. svibnja 2024. broj VDS- 41/2023. disciplinski je okrivljenik osobno podnio priziv, s prijedlogom da "Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske temeljem odredbe članak 78. Zakona o odvjetništvu prihvati ovaj priziv te oslobodi podnositelja od optužbe". Disciplinski okrivljenik podnio je i dopunu priziva u privitku koje je dostavio odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje se u prizivu poziva.

4. Priziv nije osnovan.

5. Prigovarajući pravilnosti pobijane presude disciplinski okrivljenik u prizivu najprije tvrdi da se presuda isključivo temelji na jednom jedinom i to nezakonitom dokazu – zapisniku s rasprave od 11. siječnja 2022. Naime, disciplinski okrivljenik smatra da s obzirom na to da rasprava nije započela niti je objavljen predmet raspravljanja sudac nije mogao koristiti naredbe iz članka 317. i članka 318. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP). S tim u vezi ističe da predmetni zapisnik predstavlja samo osobno viđenje suca jer ga on nije mogao pročitati niti na njega staviti primjedbu.

6. No, u navedenom disciplinski okrivljenik nije u pravu.

7. Zapisnik o održavanju rasprave, pripremnog ročišta ili bilo kakvom drugom zasjedanju suda se, u skladu s zakonskim odredbama, vodi kao dokaz o obavljanju određene sudske radnje zbog čega se u zapisnik uvijek unosi mjesto i vrijeme, osobe koje su prisutne, predmet raspravljanja te u bitnome tijek postupanja.

7.1. Prema zapisniku o održavanju glavne rasprave kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2022. vidljivo je da je po otvaranju zasjedanja i objavljivanju predmeta raspravljanja raspravni sudac uputio sve pristupjele osobe, dakle, ne samo opunomoćenika tužitelja, ovdje disciplinskog okrivljenika, nego i opunomoćenika tuženika, da pošpricaju ruke dezinficijensom. Takva je uputa nesporno dana već pri samom ulasku u sudnicu. Prema tome, disciplinski okrivljenik se nije slučajno zatekao u sudnici nego je, kao opunomoćenik tužitelja u postupku koji se pred tim sudom vodi, pozvan da u sudnicu, kao službenu prostoriju suda, uđe isključivo u svrhu održavanja glavne rasprave. Stoga je očito da su u konkretnoj

I Kž HOK-1/2024-7

situaciji vrijedila pravila ponašanja propisana Kodeksom odvjetničke etike („Narodne novine“ broj 64/2007., 72/2008., 64/2018., 52/2021. i 81/2021.; dalje: Kodeks) u smislu očuvanja autoriteta suda, iskazivanja dužnog poštovanja te opravdanja i potvrde uvjerenja o suradnji u provedbi zakona i u zaštiti temeljnih prava građana i njihovih interesa pa se sudac mogao koristiti procesnim ovlaštenjima koja mu daje odredba članka 318. ZPP-a.

7.2. Slijedom navedenog, nema dvojbe da zapisnik od 11. siječnja 2022. predstavlja zakoniti dokaz - ispravu na čijem se sadržaju mogu temeljiti utvrđenja suda o postojanju odlučnih činjenica od kojih ovisi zaključak o disciplinskoj odgovornosti disciplinskog okrivljenika.

8. U nastavku priziva disciplinski okrivljenik tvrdi da (u situaciji da je glavna rasprava ipak započela) nije vrijeđao sud ni ometao rad suda niti se pokoravao naredbama koje se tiču rasprave ili rada suda, nego samo naredbi koja se tiče njegovog zdravlja i tijela. Tvrdi da odbijanje naredbe za nanošenje nekog sredstva na tijelo nije ometanje rada suda, nego prekoračenje ovlasti suca. Objašnjava da je konkretne zgode jasno rekao da mu uporaba dezinficijensa šteti, da je cijelo vrijeme od ulaska na sud imao na licu masku i bio u većoj udaljenosti od propisane od suca, odnosno da je svojim postupkom štitio zdravlje kako suca tako i drugih sudionika, a da je izdavanjem ovakve naredbe sudac prešao granice svojih ovlasti, čemu se morao suprotstaviti.

9. U prilog takvom razmišljanju upire na odredbu članka 49. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj 79/2007., 113/2008., 43/2009., 130/2017., 114/2018., 47/2020., 134/2020. i 143/2021.) kojom je propisano što sve obuhvaća pojam obvezne protuepidemijske dezinfekcije te tko je i kako obavlja, ali i na Pravilnik o načinu provedbe obvezatne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije („Narodne novine“ broj 35/2007., 79/2007. i 75/2012.) kojim je propisano da se mjera obvezne dezinfekcije odnosi na površine, prostore ili objekte te da to smiju provoditi samo oni koji imaju posebna ovlaštenja izdana za tu namjenu i uz vođenje posebno propisanih evidencija. U istom pravcu citira i članak 5. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 13/2003.; dalje: Konvencija) te upire na odredbu članka 69. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. – pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. – pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. – pročišćeni tekst, 55/2001. – ispravak, 76/2010., 85/2010. – pročišćeni tekst i 5/2014.) kojom je zajamčeno pravo na zdrav život. Potkrjepu svom stajalištu nalazi i u Odluci predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2022. broj Su-677/2020. kojom je obveza dezinfekcije ruku bila propisana samo prilikom ulaska u zgradu suda, kao i u uputi o načinu provedbe Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2022. broj Su-IV-422/2021. u kojoj ne postoji obveza prskanja ruku.

10. U nastavku priziva podnositelj također tvrdi da se takvom odlukom drugostupanjskog suda vjerovalo sucu dok je on stavljen u nižu klasu kojoj se ne vjeruje, iako se konkretne zgode samo pridržavao obvezujuće točke 87. Kodeksa koja propisuje da se odvjetnik dužan suprotstaviti ako se suci prema njemu … odnose kao prema podređenim osobama, te ih svojim držanjem i ponašanjem uvjeriti

I Kž HOK-1/2024-7

da su odvjetnici i suci suradnici u ostvarivanju bitno iste zadaće i da su jednakog položaja, ali i točke 95. Kodeksa kojom je propisano da odvjetnik mora pružiti odlučan otpor protiv svakog pokušaja kršenja zakonitosti i povrede dostojanstva ličnosti, ali samo dopuštenim sredstvima i u granicama korektnosti.

11. Pritom, pozivajući se na nedavne odluke Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske, ali i odluke pojedinih županijskih sudova, podnositelj u prizivu ističe da nije svako nesuglasje sudionika u postupku s postupanjem suda, samo po sebi, radnja ometanja suda u smislu odredbe članka 318. ZPP-a jer da uporaba neprimjerenih izraza u postupku pred sudom ne znači pukim automatizmom vrijeđanje suca. Stoga smatra da se u situaciji da je i uputio riječi "neću" to ne bi trebalo smatrati nepoštivanjem suda već njegovim pravom da u smislu članka 10. Konvencije izrazi protivljenje primjeni dezinfekcijskog sredstva na svoje tijelo, a sve u cilju zaštite svog zdravlja.

12. Međutim, navedenim prigovorima podnositelj priziva nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Disciplinski okrivljenik je u ovom disciplinskom postupku proglašen krivim zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-13. (nesavjesno obavljanje odvjetničkih poslova) počinjene jer je 11. siječnja 2022. u prostoru sudnice Općinskog građanskog suda u Zagreb, nakon što je kao opunomoćenik pristupio na ročište za glavnu raspravu, držanjem protivno točkama 85. i 86. Kodeksa, narušavao autoritet suda pred kojim je obavljao službu odbijajući postupati u skladu s mjerama poduzetima od strane suca za suzbijanje širenja pandemije bolesti COVID-19 te održavanja reda u sudnici i to odbijanjem primjene dezinfekcijskog sredstva na ruke. Time je negirao uvjerenje da je on suradnik u provedbi zakona i u zaštiti temeljnih prava građana i njihovih opravdanih interesa, istodobno se neprimjereno ophodeći prema sucu.

14. Točkom 85. Kodeksa odvjetničke etike propisano je da u obavljanju svoga poziva odvjetnik mora uvijek čuvati autoritet sudova pred kojima pruža pravnu pomoć te im uvijek iskazivati dužno poštovanje. Točkom 86. Kodeksa odvjetničke etike propisano je da odvjetnik mora svojim nastupom pred svim sudovima opravdati i potvrditi uvjerenje da je on suradnik u provedbi zakona i u zaštiti temeljnih prava građana i njihovih opravdanih interesa.

15. Iz gore iznesenih opsežnih tvrdnji disciplinskog okrivljenika jasno proizlazi ne samo njegov stav o pretjeranoj i neopravdanoj reakciji suca utemeljenoj na neistinito prikazanom slijedu događaja, nego i njegovo mišljenje da se odgovor na pitanje o (ne)postojanju potrebe za pokretanjem ovog disciplinskog postupka isključivo nalazi u prethodnom odgovoru na pitanje o (ne)postojanju njegove obveze da se "pokori nezakonitoj naredbi suca" da koristi dezinfekcijska sredstva prilikom ulaska u sudnicu.

16. No, premda u prizivu, između ostaloga, ukazuje i na smjernice za postupanje koje su upravo zbog što opsežnije i kvalitetnije zaštite osoba od zaraznih bolesti u svojim odlukama tempore criminis davali predsjednici sudova, disciplinski okrivljenik

I Kž HOK-1/2024-7

kod tako iznesenih stavova istovremeno zanemaruje sveopće prilike zbog kojih je do takvih smjernica, a time i do sporne upute suca, kritične zgode došlo.

17. U vrijeme počinjenja disciplinskog djela život građana, a time i njihov rad, odvijali su se u izvanrednim okolnostima u kojim je vladala pojačana briga zbog epidemije COVID-19. U takvim okolnostima nesporno otežanog rada suda, disciplinski okrivljenik je, i prema ocjeni ovog suda, svojim (neprimjerenim) ponašanjem nedvojbeno doveo do ometanja rada suda, a samim time i do narušavanja autoriteta suda. S druge strane, sud je, tražeći od sudionika u postupku da dezinficiraju ruke prilikom ulaska u sudnicu, postupio sasvim razumno. Pritom, takvom uputom disciplinski okrivljenik nije ni najmanje bio stavljen u podređeni položaj, kako se to nastoji prikazati prizivom, jer je sud to tražio i od svih drugih sudionika u postupku prilikom ulaska u sudnicu. Ponašanje disciplinskog okrivljenika je nerazumno jer ga uputa o korištenju sredstva za dezinfekciju, s obzirom na to da je bila riječ o dugogodišnjem razdoblju izvanrednih mjera zaštite zdravlja i sprječavanja širenja zaraze, nije trebala iznenaditi, a kamoli rezultirati ovakvim slijedom događaja.

18. Štoviše, zahtjev za dezinfekcijom ruku prilikom ulaska u sudnicu mogao je čak biti i očekivan jer je uputa za dezinfekciju ruku postojala i kod ulaska u sva druga javna tijela i ustanove, kao i u prodavaonice, ljekarne, knjižnice, banke. Stoga je disciplinski okrivljenik mogao, u slučaju da zbog problema s kožom nije htio koristiti dezinfekcijsko sredstvo koje mu je bilo osigurano u sudnici, nositi sa sobom vlastito sredstvo za dezinfekciju ili pak zaštitne rukavice. Ovo posebice s obzirom na to da je obveza dezinfekcije ruku nesporno postojala prilikom ulaska u zgradu suda u koju je, s obzirom na svoje zanimanje, vjerojatno svakodnevno ulazio.

19. U dosadašnjem tijeku ovog disciplinskog postupa pa i sada u prizivu disciplinski okrivljenik traži da se prilikom ocjene njegove disciplinske odgovornosti najprije odgovori na pitanje je li (ne)briga o vlastitom zdravlju utječe i na zdravlje drugih ljudi. Međutim, činjenice do čijih bi se utvrđenja na taj način došlo, u smislu postojanja različitosti u razmišljanjima o načinu i opsegu primjene mjera za suzbijanje epidemije, ovdje nisu odlučne. Uostalom, na ta i takva pitanja, u smislu (protu)ustavnosti odluka o nužnim epidemiološkim mjerama i preporukama radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19, u tom je razdoblju odluke donosio i Ustavni sud Republike Hrvatske. U svakom slučaju, nesuglasje odnosno različitost razmišljanja o takvim pitanjima nije smjelo, barem ne na ovakav način, biti izraženo u sudnici gdje se odvjetnik nalazio u službi zaštite interesa drugih osoba koje su mu poklonile povjerenje da ih zastupa.

20. Dakle, disciplinski je okrivljenik kritične zgode u sudnicu ušao radi održavanja glavne rasprave na koju je kao opunomoćenik jedne od stranaka bio pozvan. Njegovo ponašanje u tolikoj je mjeri bilo neprimjereno da je sprječavalo da se s glavnom raspravom uopće započne. To je izravno dovelo do nemogućnosti da postupa u ime i za račun osobe koja ga je na to ovlastila. Osim toga, iz sudnice disciplinski okrivljenik nije htio otići dobrovoljno, nego ga se tek uz pomoć pravosudne policije iz sudnice prisilno udaljilo. Stoga Sud nalazi da je njegovo postupanje konkretne zgode bilo protivno profesionalnim pravilima ponašanja propisanima Kodeksom.

I Kž HOK-1/2024-7

21. Kraj takvog stanja stvari, na pravilnost pobijane odluke nisu od utjecaja u prizivu istaknuta stajališta zauzeta u odlukama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske o povredama prava na slobodu izražavanja iz članka 10. Konvencije utvrđenima u predmetima u kojima su odvjetnicima zbog nepoštivanja suca izrečene novčane kazne odnosno o tome da je svaki obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect) važan činitelj koji treba uzeti u obzir u postizanju odgovarajuće ravnoteže između zaštite autoriteta sudova i slobode izražavanja odvjetnika u kontekstu učinkovite provedbe pravde. Naime, iz protupravnog postupanja disciplinskog okrivljenika zbog kojeg je u ovom disciplinskom postupku proglašen krivim ne proizlazi da je uopće razmišljao o potencijalnoj šteti za predmet svoga klijenta niti da je imao na umu interese svoga klijenta koje je trebao štititi pa izražena stajališta ovdje nisu primjenjiva. Ovo tim više kada se ima na umu da je, prema podacima iz spisa, na ročištu zbog čijeg se održavanja konkretne zgode nalazio u sudnici trebala biti zaključena glavna rasprava i donesena odluka.

22. Slijedom svega navedenog, drugostupanjski sud je s pravom disciplinskog okrivljenika proglasio krivim zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-a.

23. Premda disciplinski okrivljenik u prizivu ne prigovara odluci o disciplinskoj mjeri, takav je prigovor u smislu članka 478. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024.; dalje: ZKP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a, sadržan u njegovom prizivu podnesenom zbog povrede "Zakonu o odvjetništvu, Ustavu Republike Hrvatske, Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine kao i osnovnom načelu in dubio pro reo".

24. No, disciplinskom je okrivljeniku osnovano, imajući na umu okolnosti koje su, u smislu članka 47. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019.; dalje: KZ/11.) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a, odlučne za proces individualizacije disciplinske mjere, a kojima je prvostupanjski sud dao pravilan značaj, izrečena disciplinska mjera ukora.

25. Naime, prilikom određivanja visine i vrste disciplinske mjere disciplinskom okrivljeniku je s pravom olakotnom cijenjena dosadašnja neosuđivanost te okolnost da je do događaja došlo usred velike pandemije kada je nesporno kod svih sudionika u pravosuđu postajala povećana nervoza odnosno pritisak kod obavljanja kako sudačkih tako i odvjetničkih dužnosti. Otegotne okolnosti nisu nađene.

26. Stoga i ovaj sud nalazi da se disciplinska mjera ukora ukazuje primjerena težini, posljedicama djela i stupnju krivnje te je opravdano očekivati da će se upravo tom mjerom postići ciljevi specijalne i generalne prevencije propisani u članku 41. KZ/11.

27. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP-a, nije utvrđeno da bi

I Kž HOK-1/2024-7

bile ostvarene povrede zakona na čije se postojanje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP-a, to je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. listopada 2024.

:

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja