REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-733/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske agencije za osiguranje depozita, Jurišićeva 1, Zagreb, OIB 94819327944 (ranije: Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka), protiv 1. tuženice PŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika LŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik TŽ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić u Kutini i 3. tuženika UŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi kao zakonski nasljednici iza pok. tuženika JŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5801/13-3 od 20. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9812/01-47 od 16. listopada 2012., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik JŽ, [adresa], dužan je isplatiti tužitelju Držanoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Jurišićeva 1, Zagreb, iznos od 2.457.629,75 EUR-a u protuvrijednosti u kunama sa pripadajućom kamatom na devizna sredstva po stopi koju obračunava Erste & Steirmärkische Bank d.d. Zagreb na oročena devizna sredstva tekućom od 02.12.1998. godine, te naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II./ Nalaže se tužitelju Držanoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Zagreb, Jurišićeva 1, naknaditi tuženiku ĐŽ iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 813.875,00 kuna, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivajući se na odredbu čl. 385. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode tužiteljice, predlažući odbijanje revizije kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

5. Nakon što je prvotni tuženik sada pok. JŽ preminuo, postupak povodom podnesene revizije nastavljen je pred ovim sudom s njegovim nasljednicima, sadašnjim tuženicima, po pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9812/01-72 od 27. travnja 2022.

6. Revizija tužiteljice je neosnovana.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) i čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

8. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

9. Suprotno navodima revidentice, obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP). Prvostupanjski sud je jasno i neproturječno obrazložio razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, koje je prihvatio i drugostupanjski sud, te pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga je ocjena ovog suda da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja u ovom predmetu.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete protiv tuženika kao predsjednika uprave Dubrovačke banke d.d. Dubrovnik temeljem odredbe čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99 i 52/00

- dalje: ZTD), za koju tužiteljica tvrdi da je prouzročena odobrenjem tuženika da banka jamči zalogom svojega novčanog depozita za izvršenje ugovornih obveza dioničkog društva Tanora, iz ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom, sklopljenog sa Kärtner Landes-und Hypothekenbank Aktiengesellschalft, Klagenfurt, Austrija.

12. Iz spisa proizlazi nespornim da je nad Dubrovačkom bankom d.d. Dubrovnik (dalje: Dubrovačka banka d.d.), temeljem čl. 11. st. 2. tada važećeg Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka („Narodne novine“, broj 44/94 - dalje: ZSRB), a po osnovi Odluke o sanaciji i restrukturiranju Dubrovačke banke d.d. Dubrovnik („Narodne novine“, broj 56/98) i Odluke o sanaciju i restrukturiranju Dubrovačke banke d.d. Dubrovnik (II) („Narodne novine“, broj 11/99), proveden postupak sanacije po tužiteljici.

13. Sudovi su ocijenili da tužiteljica nema aktivnu građanskopravnu legitimaciju za naknadu štete temeljem odredbe čl. 252. st. 2. ZTD, budući da tužiteljica i tuženik nisu bili u poslovnom odnosu, a Zakonom o sanaciji i restrukturiranju banaka pravna osobnost banaka nad kojom se provodi postupak sanacije nije dovedena u pitanje, niti je zakonom predviđeno da Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, sada Hrvatska agencija za osiguranje depozita (dalje: Agencija) kao zastupnik banke nakon sanacije može potraživati naknadu štete po osnovu odredbe čl. 252. st.

2. ZTD.

14. Obzirom na navedeno, u postupku je ostalo sporno je li tužiteljica provođenjem sanacije stekla status vjerovnika u odnosu na Dubrovačku banku d.d., što je za uspostavu građanskopravnog odnosa tužiteljice i tuženika po osnovi izvanugovorne odgovornosti tuženika kao predsjednika uprave pretpostavka u smislu odredbe čl. 252. st. 5. ZTD.

15. Dakle, u konkretnom slučaju je odlučno je li tužiteljica provođenjem sanacije Dubrovačke banke d.d. oštećena, u čemu bi se sastojala njezina šteta glede nepodmirenog duga po citiranom ugovoru o kreditu, kao i ima li tužiteljica status izvornog oštećenika i ako nema, je li i po kom osnovu potraživanje Dubrovačke banke d.d. prema tuženiku moglo prijeći na tužiteljicu (čl. 252. ZTD).

16. Sudovi smatraju da tužiteljica nije dokazala da je provođenjem sanacije Dubrovačke banke d.d. pretrpjela štetu, budući su na tužiteljicu, sukladno odredbi čl. 16. st. 2. ZSRB prenesene nove zamjenske dionice banke u visini izvršene dokapitalizacije. Nadalje, tužiteljica nije dokazala da je izvorni oštećenik zbog neispunjene obveze po ugovoru o kreditu, u koji položaj je tužiteljica mogla doći da je Dubrovačka banka d.d. kao izvorni oštećenik prenijela cesijom na nju svoju tražbinu prema tuženiku. Ocijenjeno je i pozivanje tužiteljice na zakonsku personalnu subrogaciju u smislu čl. 300. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), prema kojoj su sanacijom Dubrovačke banke d.d. na nju po zakonu prešla sva potraživanja te banke, a koji institut bi pozivom na odredbu čl. 304. ZOO isključivao nakon provedene sanacije, odgovornost Dubrovačke banke d.d. Agenciji.

17. Odredbom čl. 10. st. 1. toč. 4. ZSRB propisan je postupak sanacije i rekonstruiranja banke, time da iz tih odredbi ne proizlazi postojanje potraživanja Agencije prema društvu nad kojim je proveden postupak sanacije i restrukturiranja, što znači ne postoji status vjerovnika u odnosu na to društvo - Dubrovačku banku d.d.

18. Slijedom navedenog, i prema pravnom shvaćanju ovoga suda, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužiteljica nema egzistentno građanskopravno ovlaštenje za naknadu štete prema tuženiku pozivom na odredbu čl. 252. ZTD, a niti aktivnu legitimaciju za ovaj postupak.

19. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić