REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-254/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tehnoplast d.o.o., OIB 70676517267 iz Splita, Ulica Sloboda 5, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Plavi Safir d.o.o., OIB 26556073445 iz Zagreba, Supilova 7A, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5312/2019-2 od 15. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3238/2018-17 od 11. lipnja 2019., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Vesne Pučar poslovni broj Ovrv-749/17 od 1. prosinca 2017.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i platni nalog je održan na snazi za iznos od 51.446,47 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4489/2021-2 od 21. rujna 2022. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:

1. „Je li upravitelj zgrade izgubio aktivnu legitimaciju za vođenje parničnog postupka ako je ugovor o upravljanju zgradom raskinut u tijeku parničnog postupka koji se vodi po tužbi upravitelja zgrade iz tog raskinutog ugovora protiv jednog od suvlasnika kao tuženika radi naplate pričuve u kojem postupku taj upravitelj zgrade nastupa kao samostalna stranka?“

2. „Je li za ocjenu postojanja aktivne legitimacije upravitelja zgrade za vođenje parničnog postupka protiv suvlasnika radi plaćanja pričuve mjerodavno vrijeme nastanka (dospijeća) tražbine za pričuvu ili je mjerodavno postojanje i valjanost ugovora o upravljanu zgradom za cijelo vrijeme vođenja postupka?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe članka 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti žalbu tužitelja. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. U ovoj revizijskoj fazi postupka je u bitnome sporno zadržava li upravitelj zgrade aktivnu legitimaciju za vođenje postupka u situaciji u kojoj nastupa kao stranka u postupku radi naplate pričuve i u kojoj je ugovor o upravljanju zgradom raskinut za vrijeme trajanja postupka.

9. Sud prvoga stupnja ukida platni nalog koji se odnosi na plaćanje pričuve za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2017. iz razloga što je tužitelj raskinuo ugovor o upravljanju zgradom 1. ožujka 2018. te zaključivši da zbog toga više nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovoga postupka.

10. Sud drugoga stupnja iznosi pravno shvaćanje prema kojem je tužitelj kao upravitelj zgrade ovlašten ex lege i na temelju ugovora o upravljanju zgradom pokrenuti sudski postupak u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve, pa bez obzira što je tijekom postupka došlo do promjene upravitelja ima legitimaciju zastupati suvlasnike u odnosu na neplaćenu pričuvu dok je bio upravitelj zgrade i nakon što je to prestao biti jer se pričuva odnosi na vrijeme u kojem je bio upravitelj.

11. Prije svega valja istaknuti da je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem je kao ovrhovoditelj naznačen tužitelj kao upravitelj zgrade SPO Brodarica te je isplata duga po osnovi pričuve zatražena na žiro račun sredstava zajedničke pričuve. Dakle, tužitelj je u konkretnom pravnoj situaciji nastupio u ime i za račun suvlasnika koristeći svoja ovlaštenja iz čl. 90. i 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV). To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu na poseban račun koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade (tako Rev-1083/2022-2 od 7. veljače 2024).

12. ZV ne regulira pravnu situaciju naplate zajedničke pričuve od strane upravitelja zgrade koji je to bio u vrijeme podnošenja tužbe ali je raskidom ugovora o upravljanju tijekom trajanja postupka to prestao biti. Stoga pri odgovoru na postavljena pitanja valja polaziti od smislenog tumačenja drugih pravnih instituta koji u ovoj situaciji dolaze do primjene, ali i od pravne naravi i značenja instituta zajedničke pričuve.

13. Prije svega valja naznačiti da su ovlaštenici naplate tražbine koja se u ovom postupku zahtijeva (naplata zajedničke pričuve) samo i jedino suvlasnici. Dakle, upravitelj zgrade nije ovlaštenik naplate pričuve već samo osoba koja ima pravo kao zastupnik suvlasnika ili kao samostalna stranka tražiti naplatu zajedničke pričuve za račun suvlasnika i na račun zajedničke pričuve, a kako je u ovom postupku i zatraženo.

14. Kako su ovlaštenici naplate zajedničke pričuve u materijalnopravnom smislu samo suvlasnici, tako glede njihovog ovlaštenja na takvu naplatu nije došlo do promjene time što je ugovor o upravljanju zgradom raskinut. Dakle, pravo na naplatu zajedničke pričuve i samo ostvarenje toga prava o kojem teče parnica nije tijekom parnice otuđeno jer su ovlaštenici toga prava i dalje suvlasnici stambene zgrade. Stoga u konkretnoj situaciji ne dolazi do primjene odredba čl. 195. ZPP-a. To što je došlo do promjene upravitelja zgrade samo po sebi ne znači i promjenu ovlaštenja suvlasnika na naplatu pričuve u smislu otuđenja toga prava.

15. Ugovor o upravljanju raskinut je 1. ožujka 2018. izjavom upravitelja zgrade. U načelu, raskid ugovora djeluje pro futuro, odnosno u pogledu budućih obveza. Međutim, u pogledu već dospjelih obveza koje se u ovom postupku ogledaju u naplati dospjelih iznosa zajedničke pričuve taj je ugovor proizveo pravni učinak u smislu obveze upravitelja na upravljanje nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti koje su tim ugovorom utvrđene (čl. 378. st. 3. ZV-a), pa time i ispunjenjem obveze na naplatu dugovanja (čl. 379. st. 1. al. 4 ZV-a) u smislu pokretanja ovoga postupka.

16. Zajednička pričuva svakako je najosnovniji i prijeko potreban izvor sredstava za održavanjem stambene zgrade koja je u suvlasništvu više osoba. Stoga je i iznimno važna obveza suvlasnika uplaćivati sredstva zajedničke pričuve na poseban račun jer bez tih sredstava zgrada ne bi mogla biti redovito održavana (čl. 380. ZV-a).

17. Kada bi se mogućnost naplate pričuve ograničilo samo na pitanje procesnopravne legitimacije, pa onda i tražilo stupanje u parnicu novog upravitelja u kojem slučaju bi se moglo raditi o subjektivnoj preinaci tužbe, tada bi moglo doći do nemogućnosti naplate pričuve što svakako nije cilj niti svrha instituta zajedničke pričuve. Takvo što protivilo bi se i ustavno pravnoj kategoriji zaštite vlasništva jer bi u slučaju nastupa nemogućnosti naplate pričuve iz mogućih pukih formalnopravnih razloga došlo do umanjenja sredstava zajedničke pričuve koje bi se ogledalo u otežanoj mogućnosti održavanja zgrade pa time i narušavanju ustavno pravne kategorije (su)vlasništva nad zgradom.

18. Stoga valja zaključiti da u situaciji u kojoj je upravitelj zgrade pokrenuo postupak naplate zajedničke pričuve koja je dospjela prije raskida ugovora o upravljanju zgradom i u kojem nastupa kao stranka u ime i za račun suvlasnika zgrade, upravitelj u odnosu na takvu pričuvu i dalje zadržava procesnopravnu legitimaciju u postupku.

19. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl.393. st. 1. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa