REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3482/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Senka Pilepić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Senka Pilepić i Irena Lerner iz Rijeke, protiv tuženice JK (ranije L) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, uz sudjelovanje maloljetnog SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa posebna skrbnica LKF, diplomirana pravnica, djelatnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Rijeka, Franje Čandeka 23b, radi razvoda braka i donošenja odluke o povjeri djece, uzdržavanja i načinu realizacije susreta s drugim roditeljem, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-30/2024-3 od 16. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-84/21-74 od 30. studenoga 2023., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-30/2024-3 od 16. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-84/21-74 od 30. studenoga 2023. pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je navela da su u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, uslijed čega su joj povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to: pravo na pošteno suđenje i pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće je ocijenilo da tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (pravo na pravično suđenje) zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav Republike Hrvatske) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: EKLJP).
3.1. U odnosu na predlagateljičine navode da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (jer je prema navodima tuženice drugostupanjski sud propustio iznijeti ocjenu njezinog žalbenog navoda o koliziji prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni radi te mišljenja stalnih sudskih vještaka) treba istaknuti da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim u slučaju da je pobijana drugostupanjska presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
3.2. Prema odredbi čl. 356. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ) Hrvatski zavod za socijalni rad u sudskim postupcima koji se vode u obiteljskim stvarima (čl. 345. st. 2. ObZ), u koje se između ostalih, ubraja i predmetni postupak (radi radi razvoda braka u kojem bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete, radi odlučivanja o roditeljskoj skrbi te osobnim odnosima roditelja s djecom), ima ulogu pomoćnog tijela suda koji vodi takav postupak i dužan je po nalogu suda, sudu dostaviti nalaz i mišljenje. Dakle, radi se o specifičnom nalazu i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb normiranog odredbom ObZ. Naime, takav stručni nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad daje tim stručnjaka tog Zavoda u timu sastavljenom (najčešće) od socijalnog radnika, pravnika i psihologa, pa takav nalaz i mišljenje prema ocjeni vijeća predstavlja samo jedan od niza drugih dokaza izvedenih tijekom postupka na temelju kojih sud odlučuje o osnovanosti zahtjeva. Međutim, iako je odredbom čl. 356. st. 1. točka 1. ObZ predviđena izrada takvog, specifičnog nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, odredbama ObZ, kojima je uređen postupak pred sudom, nije propisana obveza usklađivanja takvog specifičnog, nalaza i mišljenja sa nalazom i mišljenjem zakletih stalnih sudskih vještaka određene specijalnosti (uglavnom medicinske struke), koji su tijekom tog istog parničnog postupka dužni izraditi nalaz i mišljenje po nalogu suda. Stoga, prema ocjeni vijeća nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb sačinjen na temelju odredbe čl. 356. st. 1. točka 1. ObZ, prilikom donošenja odluka u obiteljskim stvarima treba cijeniti kao jedan od dokaza izvedenih tijekom postupka i sud koji odlučuje o osnovanosti zahtjeva u obiteljskim stvarima mora u obrazloženju odluke navesti jasne i dostatne razloge zbog kojih prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva odluku nije utemeljio na specifičnom nalazu i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. U konkretnom parničnom postupku drugostupanjski sud je u obrazloženju presude (točka 18.) dao jasne, relevantne i dostavne razloge zbog kojih pobijanu odluku nije temeljio na specifičnom nalazu i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, već je prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka, dajući pritom i posebnu važnost utvrđenom mišljenju maloljetnog djeteta, koje je s obzirom na dob u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, (13 godina) dovoljno zrelo za izražavanje mišljenja, odnosno iznošenja razloga zbog kojih želi živjeti s ocem i starijim bratom.
3.3. Nadalje, ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima predlagateljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice. Presude nižestpanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
4. Budući da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu trebalo odbaciti kao nedopušten.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljica je, obrazlažući povredu temeljnog ljudskog prava na poštovanje osobnog i obiteljskog života samo navela da je počinjena povreda prava na pošteno suđenja prouzročila daljnju povredu temeljnog ljudskog prava – prava na poštovanje osobnog i obiteljskog života iz čl. 35. Ustava Republike Hrvatske budući da je pobijanom presudom određeno da maloljetno dijete stranaka više ne stanuje s majkom s kojom je do tada stanovalo.
6. Uživanje roditelja i djeteta u međusobnom društvu i zajedničkom životu predstavlja temeljni element obiteljskog života zaštićen čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, kojim je normirano pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života te odredbom čl. 8. EKLJP.
7. Međutim, za konkretan postupak također je mjerodavan čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori" broj 15/90), koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republike Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 13/93).
8. Ovdje treba istaknuti da sudske odluke donesene u obiteljskim postupcima u kojima se odlučuje o obiteljskim stvarima, posebice postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, o tome s kojim roditeljem će maloljetna djeca stanovati nakon razvoda braka, odnosno odvojenog života roditelja po svojoj prirodi predstavljaju određeno miješanje u osobni i obiteljski život roditelja i njihove zajedničke maloljetne djece te, ograničenje prava na roditeljsku skrb. Pritom treba također navesti da se u parničnim postupcima u kojima se odlučuje o obiteljskim stvarima sukobljavaju temeljna ljudska prava roditelja (pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života roditelja) s jedne strane, sa temeljnim ljudskim pravima maloljetnog djeteta, odnosno djece, s druge strane, pri čemu se maloljetnoj djeci, donesenim odlukama u sudskim postupcima o kojima se odlučuje o pravima maloljetnog djeteta, mora osigurati odgovarajuća zaštita i skrb koja je maloljetnom djetetu potrebna za njegovu dobrobit. Dakle, svrha i cilj donošenja sudskih odluka u obiteljskim stvarima u predmetima kojima se odlučuje o maloljetnoj djeci jest donošenje odluka kojima se postiže zaštita najboljeg interesa djeteta, pri čemu sukladno odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta najbolji interes djeteta mora imati prednost u odnosu na prava roditelja, kojem se donesenom odlukom djelomično ograničava roditeljska skrb.
9. Prema ocjeni vijeća sudovi su u ovom parničnom postupku nakon izvođenja dokaza, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica, posebno uvažavajući dano mišljenje maloljetnog djeteta, u obrazloženjima donesenih presuda naveli dostatne i relevantne razloge iz kojih proizlazi da su odluke nižestupanjskih sudova o tome da će maloljetno dijete stranaka nakon razvoda braka stanovati s ocem (s kojim stanuje i punoljetno dijete stranaka), donesena u najboljem interesu maloljetnog djeteta.
10. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen kao nedopušten.
11. Zbog navedenog prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
