REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-691/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 8341656499 iz Zagreba, Folnegovićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Mihaela Vlašić Lajh, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županjskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2311/2020-2 od 12. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5803/19-36 od 30. srpnja 2020., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županjskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2311/2020-2 od 12. studenoga 2020. i sudi:

„Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5803/19-36 od 30. srpnja 2020. i sudi:

1. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-20392/17 od 28. veljače 2017. kojim se nalaže tuženiku JŽ isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 2.185,67 kn (slovima:dvijetisućestoosamdesetpetkunašezdesetsedamlipa) sa zateznim kamatama u iznosu od 134,91 kn obračunatim na pojedinačne iznose tekućima od sljedećeg dana od dana dospijeća do 13. veljače 2017., a nadalje tekuće na iznos od 2.185,67 kn do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 539,63 Euro u roku od osam dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka, poslovni broj Ovrv-20392/17 od 28. veljače 2017., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.185,67 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-475/2021-2 od 12. listopada 2022.dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

„Primjenjuje li se u obveznopravnim odnosima isporučitelja usluge i vlasnika nekretnine koji nije korisnik usluge članak 205. stavak 2. Zakona o vodama (NN 153/09) ili se na temelju čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 78/15 ) na taj obveznopravni odnos primjenjuju Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17/13) isporučitelja usluge?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a.). Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, odnosno istu preinačiti i ukinuti platni nalog. Traži trošak za sastav revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. U ovoj revizijskoj fazi postupka je u bitnome sporno može li se na konkretnu činjeničnu i pravnu situaciju primijeniti odredba čl. 205. st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“ br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14, dalje: ZV) ili je potrebno primijeniti Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba br. 17/13, dalje: Uvjeti).

9. Sud prvoga stupnja pri odlučivanju u ovoj pravnoj stvari polazi od utvrđenja da se predmetni dug za isporuku vode odnosi na razdoblje od siječnja mjeseca do lipnja mjeseca 2016. te da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik stambenog prostora na koji se odnosi potraživanje za isporuku vode slijedom čega da je kod tužitelja zaveden i kao korisnik usluge. Isto tako polazi od nesporne činjenice da nekretninu bespravno koriste treće osobe te utvrđuje i da je tuženik u više navrata obavijestio tužitelja da nekretninu koriste treće osobe ali da tužitelj nije izvršio promjenu korisnika u svojim evidencijama. Otklanjajući prigovor zastare potraživanja sud prvoga stupnja otklanja i prigovor promašene pasivne legitimacije zaključivši da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 205. st. 2. ZV-a prema kojoj je obveznik plaćanja cijene vodnih usluga uz vlasnika i zakoniti posjednik nekretnine kojeg da u ovom slučaju nema. Pri tome isključuje primjenu odredbe čl. 11. st. 7. Uvjeta te platni nalog održava na snazi.

10. Sud drugoga stupnja, prihvaćajući pravno shvaćanje suda prvoga stupnja, odbija žalbu tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu.

11. Prema odredbi čl. 205. st. 2. ZV-a obveznik plaćanja cijene vodnih usluga je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Dakle, ova odredba u svom sadržaju jasno označuje obveznike na plaćanje cijene vodnih usluga koji su vezani uz nekretninu u kojoj se usluga koristi. Međutim, ista ne regulira pitanje nezakonitog posjedovanja nekretnine i plaćanje cijene vodnih usluga u tom slučaju. Kada bi se prihvatilo pravno shvaćanje da je u tom slučaju samo vlasnik obveznik plaćanja cijene vodnih usluga, tada bi, u slučaju da vlasnik nije ujedno i korisnik tih usluga, vlasnik bio izložen plaćanju usluga koje ne koristi čime bi se narušila pravična ravnoteža između javnog interesa isporučitelja vode na naplatu cijene vode u smislu osiguranja likvidnosti pružatelja usluga i interesa vlasnika nekretnine da u ostvarenju svojih vlasničkopravnih ovlaštenja ne bude opterećen plaćanjem usluge koju ne koristi samo zato što je vlasnik.

12. Odredbom čl. 3. toč. 14. Uvjeta propisano je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik, odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (primjerice najmoprimac, zakupac, odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljem sklopila ugovor o priključenju na komunalne građevine ili je temeljem Uvjeta izjednačena s tim osobama. U konkretnoj pravnoj stvari tuženik nije s tužiteljem sklopio ugovor, ali je zaveden kao korisnik na temelju činjenice svojeg vlasništva nad nekretninom. Iz ove odredbe slijedi da je obveznik plaćanja vlasnik i drugi mirni posjednik, dakle mirni posjednik, a ne nužno i zakoniti posjednik kao što to propisuje ZV. Uvjetima je regulirana i obveza dojave promjene korisnika te pravne posljedice izostanka prijave promjene (čl. 11. st. 3. i 4. Uvjeta). Odredbom čl. 11. st. 7. Uvjeta propisano je i ovlaštenje pružatelja usluge da na temelju terenskog očevida utvrdi osobu koja koristi vodne usluge i izvrši promjenu u svojim evidencijama. Iz utvrđenja suda prvoga stupnja proizlazilo bi da je tijekom trajanja ovoga postupka došlo do promjene korisnika u evidencijama tužitelja.

13. Iz navedenog valja zaključiti slijedeće. Obveza vlasnika na plaćanje cijene vodne usluge na temelju čl. 205. st. 2. ZV-a postoji samo kada vlasnik koristi uslugu za koju mu se naplaćuje cijena. Kada tome nije tako, već uslugu koriste bespravni korisnici nekretnine, tada je isporučitelj vodne usluge dužan povodom obavijesti vlasnika postupiti u smislu odredbe čl. 11. st. 7. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba br. 17/13) te u slučaju utvrđenja korištenja nekretnine od strane trećih osoba izvršiti promjenu korisnika u svojim evidencijama.

Time je odgovoreno na postavljeno pitanje.

14. Kako je tuženik puno prije nastanka potraživanja obavijestio tužitelja o činjenicama vezanim za korištenje stana (16. ožujka 2011.), tako je i tužitelj trebao u smislu čl. 11. st. 7. Uvjeta provesti terenski očevid i utvrditi stvarnog korisnika, što je i učinio 25. rujna 2018. Slijedom navedenoga u točki 13. obrazloženja nižestupanjski sudovi su zauzeli pogrešno pravno shvaćanje o pasivnoj legitimaciji tuženika. Sukladno odgovoru koji je ovom revizijom dat, tuženik u vrijeme nastanka spornog potraživanja nije bio pasivno legitimiran jer nije koristio komunalnu uslugu tužitelja kao pružatelja te usluge.

15. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženika i presuditi kao u izreci.

16. O parničnom je trošku tuženika odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a. Tuženiku je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora 290,00 Eura (2.185,67 kn), a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: Tarifa) i prema troškovniku na listu 160 spisa te uvećano za 25% na ime pdv-a i to: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi 41.48 Eura (312,50 kuna) (Tbr. 7. točka 1. Tarife u vezi Tbr. 11. Tarife), za zastupanje na ročištima od 21. siječnja 2019., 1. travnja 2019. i 9. srpnja 2020. svako po 41,48 Euro (312,50 kuna) (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za ročište za objavu presude od 30. svibnja 2019. 20,74 Euro (156,25 kuna) (Tbr. 9. točka 3. Tarife), za sastav podneska od 21. siječnja 2019. i 12. prosinca 2019. svaki po 41,48 Euro (312,50 kuna) (Tbr. 8. st. 1. tarife), za sastav podneska od 26. listopada 2018. 10,37 Euro, za sastav žalbe od 30. srpnja 2020. 51, 84 Euro (390,62 kune) ((Tbr. 10. točka 1. Tarife), za sastav revizije 93,32 Euro (703,12 kuna) (Tbr. 10. točka 6. Tarife). Tuženiku je priznat i trošak pristojbi u ukupnom iznosu od 73,00 Euro (550,00 kuna). Navedeni iznosi zbrojeni daju iznos od 539,63 Euro koliko je tuženiku dosuđeno jer je cijelosti uspio u parnici. Tuženiku nije priznat trošak za sastav ostalih podnesaka jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

17. Kako tužitelj nije uspio u postupku, tako je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova postupka.

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa