REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1191/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice KŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja ŽŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice KŠV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužiteljice NŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], petotužitelja DŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], šestotužiteljice FŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sedmotužitelja ČŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i osmotužiteljice ŽŠV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, protiv tuženika Elektrotehničke škole, Zagreb, Konavoska 2, OIB 96726537623, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2171/2022-8 od 19. prosinca 2023. kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačena odluka o parničnim troškovima sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12913/2020-33 od 5. travnja 2022., ispravljena rješenjem o ispravku istoga suda poslovni broj Pr-12913/2020-38 od 11. rujna 2023., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku, da prvotužiteljici KŠ isplati iznos od 9.964,57 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku kako je to pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,84 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. travnja 2022. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku, da drugotužitelju LŠ isplati iznos od 7.219,94 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku kako je to pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,84 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. travnja 2022. do isplate (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku, da trećetužiteljici KŠV isplati iznos od 8.415,37 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku kako je to pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,84 kune sa zateznim kamatama, koje teku od 5. travnja 2022. do isplate (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku, da četvrtotužiteljici NŠ isplati iznos od 8.136,48 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku kako je to pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,84 kn sa zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2022. do isplate (točka IV. izreke). Naloženo je tuženiku, da petotužitelju EŠ isplati iznos od 8.110,33 kune sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku kako je to pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,84 kn sa zateznim kamatama, koje teku od 5. travnja 2022. do isplate (točka V. izreke). Naloženo je tuženiku, da šestotužiteljici FŠ isplati iznos od 8.738,02 kune sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku kako je pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,84 kn sa zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2022. do isplate (točka VI. izreke). Naloženo je tuženiku, da sedmotužitelju ČŠ isplati iznos od 7.471,04 kune sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako je pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,84 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. travnja 2022. do isplate (točka VII. izreke) te naloženo tuženiku da osmotužiteljici ŽŠV isplati iznos od 8.688,23 kune sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku kako je to pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,84 kn sa zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2022. do isplate (točka VIII. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 22.625,00 kuna uvećano za trošak PDV-a i zateznu kamatu tekuću od donošenja presude do isplate (točka IX. izreke).

2. Rješenjem o ispravku ispravljena je navedena presuda u stavku IX. drugom retku izreke, na način da umjesto „u preostalom iznosu od 22.625,00 kuna uvećano za trošak PDV-a“ ima stajati „u preostalom iznosu od 28.281,28 kuna“.

3. Drugostupanjskim rješenjem, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi, odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena odluka o parničnim troškovima sadržana u prvostupanjskoj presudi ispravljenoj rješenjem o ispravku od 11. rujna 2023. pod točkom IX. izreke za iznos od 25.117,17 kn/3.333,62 eura (točka I. izreke) dok je prihvaćena žalba kao djelomično osnovana i preinačena odluka o parničnom trošku pod točkom IX. prvostupanjske presude, u dijelu kojim je tužiteljima odmjeren parnični trošak u iznosu od 419,94 eura/3.164,05 kuna te naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 52,49 eura/395,50 kuna svakome (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 2,05 eura/15,46 kuna svakome.

4. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1793/2024-2 od 23. travnja 2023. dopustio tužiteljima podnošenje revizije protiv točke I. rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2171/2022-8 od 19. prosinca 2023. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Kada više različitih tužitelja ističe prema istom tuženiku više zahtjeva različite visine, a radi se o zahtjevima koji imaju istu činjeničnu i pravnu osnovu, je li se vrijednost predmeta spora određuje zbrajanjem visine svih tužbenih zahtjeva?“.

5. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelji su izjavili reviziju protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke, prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) radi navedenog pravnog pitanja zbog kojega je podnošenje revizije dopušteno. Predlažu tužitelji drugostupanjsko rješenje preinačiti, a podredno ukinuti.

6. Na reviziju nije odgovoreno.

7. Revizija nije osnovana.

8. Predmet spora, u revizijskoj fazi postupka je način određivanja vrijednosti predmeta spora.

9. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, revizijski sud u povodu revizije, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz odredbe čl. 385.a ZPP, zbog kojeg je dopuštena.

9.1. Stoga, da bi se odlučivalo o reviziji potrebno je: da je revizija podnesena zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena posebnim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnijeti reviziju i da se radi o pitanju koje je postavljeno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

9.2. U smislu navedene zakonske odredbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske, dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Dakle, samo pitanje koje udovoljava navedenim pretpostavkama može se smatrati pitanjem u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

10. Postavljenim pitanjem, tužitelji problematiziraju način određivanja vrijednosti predmeta spora kod subjektivne i objektivne kumulacije (primjena odredbe čl. 37. ZPP- a).

10.1. U ovom predmetu su tužitelji zasebno podnijeli tužbe sudu sa zahtjevom za isplatu (tužitelji nisu prema istom tuženiku istaknuli više zahtjeva različite visine), a parnice su spojene u tijeku postupka sukladno odredbi čl. 313. st. 1. ZPP-a, radi zajedničkog raspravljanja.

10.2. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda spajanje parnica radi zajedničkog raspravljanja ne dovodi ni do subjektivne kumulacije (tako npr. i Rev-360/2024 od 25. lipnja 2024.) niti do objektivne kumulacije.

10.3. Dakle, kada se postavljeno pitanje odnosi na način određivanja vrijednosti predmeta spora kod subjektivne i objektivne kumulacije, a u konkretnom postupku nije došlo ni do subjektivne niti do objektivne kumulacije, to i pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, nije pitanje o kojem ovaj sud može meritorno odlučivati, jer ono nije pitanje iz čl. 385.a ZPP-a, a kako to zahtijeva odredba čl. 391. st. 3. ZPP-a.

11. Odlučujući o troškovima parničnoga postupka, prvostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi da vrijednost predmeta spora prema pojedinoj tužbi svakog tužitelja iznosi 5.000,00 do 10.000,00 kuna, tako da svakom tužitelju priznaje trošak sastava tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika - „Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa), a nakon donošenja rješenja o spajanju parnica radi zajedničkoga raspravljanja, budući da su tužitelji zastupani po istom punomoćniku-odvjetniku, prvostupanjski sud utvrđuje da pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju iznosi 75 bodova i uz primjenu Tbr. 36. Tarife priznaje povišenje za 50%.

12. Drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja, u odnosu na utvrđenu vrijednost predmeta spora, navodi da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o subjektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, budući da pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, a da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP-a) te se isti smatraju vrijednošću predmeta spora. Stoga je shvaćanje drugostupanjskoga suda (prihvaćeno shvaćanje prvostupanjskoga suda) da tužiteljima ne treba priznati trošak parničnog postupka za vrijednost predmeta spora zbrajanjem svih pojedinačnih tužbenih zahtjeva kao ni rukovodeći se sa svakim zahtjevom pojedinačno. Shvaćanje je drugostupanjskoga suda da za određivanje troškova svake parnične radnje poduzete po punomoćniku tužitelja koji je odvjetnik, a nakon spajanja parnica, kao vrijednost predmeta spora se ima uzeti najviša vrijednost svih postavljenih tužbenih zahtjeva (iznos od 9.964,57 kuna) pri tome drugostupanjski sud uzima u obzir i činjenicu da vrijednost predmeta spora kod svih tužitelja iznosi između 5.000,00 do 10.000,00 kuna - tako da se radi o istom platnom razredu.

13. Iako je shvaćanje drugostupanjskog suda (da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o subjektivnoj kumulaciji) u suprotnosti sa pravnih shvaćanjem ovoga suda, to nije bilo od utjecaja na pravilnost odluke o troškovima parničnog postupka.

14. Odluku o parničnom trošku valja utemeljiti na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te svakom tužitelju priznati parnične troškove sastava pojedinačne tužbe, a nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, budući su tužitelji zastupani po istom odvjetniku, priznati im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 40. Tarife (u konkretnom slučaju povećanje od 50%). Pri tome je za radnje poduzete nakon spajanja parnica valjalo priznati parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora prema najvišem postavljenom zahtjevu određenog tužitelja (pri čemu se ponovno navode razlozi kao pod toč. 10. ove presude).

15. Utvrđivanjem vrijednosti predmeta spora zbrajanjem svih postavljenih tužbenih zahtjeva (kako tužitelji smatraju da bi trebalo utvrditi vrijednost predmeta spora) i odmjeravanjem parničnog troška prema tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, tuženik bi snosio nerazmjerno veliki financijski teret, jer bi morao platiti troškove postupka za svakoga tužitelja u visini odnosno prema vrijednosti predmeta spora kao da je svaki tužitelj vodio zasebnu parnicu, što bi bilo suprotno smislu i svrsi spajanja parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja (razlog ekonomičnosti parničnog postupka). To bi u konačnici rezultiralo i povredom tuženikova prava na pristup sudu, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o čemu se na isti način izjasnio i Europski sud za ljudska prava u presudi broj 49083/13 od 18. studenoga 2021. u predmetu Čolić protiv Hrvatske.

16. Stoga je reviziju, valjalo odbiti, temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina