REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-302/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB 54382731928, kojeg zastupaju punomoćnice Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice u Rijeci, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2270/2020-2 od 17. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-815/2019-10 od 9. travnja 2020., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Ispravlja se pogrešan upis proveden u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela, u listu B, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] - KUĆA [adresa] U [adresa], površine 69 čhv, proveden na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-6541/17, od 11. travnja 2017., na način da se izvrši brisanje upisa prava vlasništva tuženika, Republike Hrvatske na posebnom dijelu upisanom u zemljišnoj knjizi kao:
14. Suvlasnički dio: 491/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13)
Poslovni prostor i prizemlju koji se sastoji od dvije prostorije i WC-a, ukupne površine 35 m2u zgradi u [adresa] u [adresa]
te na način da se potom izvrši upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, GRADA RIJEKE, Korzo 16, OIB: 54382731928, na posebnom dijelu nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA [adresa] U [adresa], površine 69 čhv, upisanom kao 14. Suvlasnički dio: 491/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13) Poslovni prostor i prizemlju koji se sastoji od dvije prostorije i WC-a, ukupne površine 35 m2u zgradi u [adresa] u [adresa].".
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 2.000,00 kuna na ime prouzročenog parničnog troška u roku od 15 (petnaest) dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 1476/2022-2 od 12. srpnja 2023. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2270/2020-2 od 17. studenoga 2021., u odnosu na pitanje:
„Znači li okolnost što tužitelj ne raspolaže pisanim ugovorom ili drugom pisanom ispravom o prijenosu prava upravljanja, raspolaganja odnosno korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu da na toj nekretnini, odnosno posebnom dijelu iste, tužitelju odnosno njegovom pravnom predniku nije preneseno pravo korištenja, upravljanja odnosno raspolaganja na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih zakonom propisanih pretpostavki, iako se isključivo tužitelj nalazi odnosno isključivo se nalazio putem pravnih prednika nedvojbeno u neometanom poštenom posjedu prijepora kontinuirano preko pedeset godina te je tijekom cijelog razdoblja posjedovanja kontinuirano ostvarivao sadržaj prava upravljanja, korištenja, odnosno raspolaganja na prijeporu, te ima li tužitelj zbog navedene okolnosti pravo na zaštitu temeljem čl. 364. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je protiv pobijane presude suda drugog stupnja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.
4.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese presudu kojom prihvaća reviziju tužitelja i preinači pobijanu presudu drugostupanjskog suda na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te da obveže tuženika na naknadu troška prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka tužitelja, kao i troška postupka po reviziji tužitelja, odnosno da prihvati reviziju i ukine pobijanu presudu drugostupanjskog suda te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak pogrešnog upisa provedenog u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela, u listu B, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] - kuća [adresa] u [adresa], površine 69 čhv, provedenog na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-6541/17 od 11. travnja 2017., na način da se izvrši brisanje upisa prava vlasništva tuženika Republike Hrvatske na posebnom dijelu upisanom u zemljišnoj knjizi kao 14. suvlasnički dio: 491/10000 etažno vlasništvo (E-13) poslovni prostor i prizemlju koji se sastoji od dvije prostorije i WC-a, ukupne površine 35 m2 u zgradi u [adresa], u [adresa] te na način da se potom izvrši upis prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja Grada Rijeke.
9. Polazeći od nespornih činjenica i utvrđenja:
- da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine pobliže označene u izreci prvostupanjske presude na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z- 6541/17 od 11. travnja 2017.,
- da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina s organom upravljanja Jadranska Slobodna Plovidba Split, koji je pravo korištenja stekao sukladno rješenju Narodnog odbora Općine Sušak od 20. listopada 1961.,
- da iz vlasničkog lista ne proizlazi da je tužitelj imao pravo korištenja na predmetnoj nekretnini,
- da predmetna nekretnina nije procijenjena u vrijednost temeljenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Jadranplov, Split, prijašnjeg naziva Jadranska Plovidba-Split,
- da tužitelj ne raspolaže ispravom temeljem koje mu je predmetna nekretnina dodijeljena na korištenje,
- da je tužitelj raspolagao predmetnom nekretninom tako što su njegovi pravni prednici dodjeljivali stanarsko pravo i sklapali ugovore o zakupu prema odredbama Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama („Narodne novine“, broj 52/71. i 91/96. - dalje: ZPZP) i Zakona o stambenim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 17/62. - dalje: ZSO).
10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbe (čl. 362. st. 1. i 3. u vezi sa čl. 364. st. 6.) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. - dalje: ZVDSP), Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama i Zakona o stambenim odnosima, ocijenio da nije relevantna činjenica da je tužitelj raspolagao predmetnom nekretninom tako što su njegovi pravni prednici dodjeljivali stanarsko pravo i sklapali ugovore o zakupu prema odredbama ZPZP i ZSO s obzirom da na temelju odredaba tih zakona tužitelj nije stekao jedno od prava koje čine društveno vlasništvo, već da je samo imao pravo dodjeljivati stanove odnosno davati poslovne prostorije u zakup korisnicima, kao i da dokazi koje je tužitelj dostavio u spis (ugovori o zakupu) nisu dostatni za uvjerenje suda da je tužitelj izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetne nekretnine, kraj činjenice da tužitelj ne raspolaže ispravom temeljem koje mu je predmetna nekretnina dodijeljena na korištenje.
10.1. Stoga je prvostupanjski sud odbio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da tužitelj nije na odgovarajući način dokazao stjecanje prava korištenja, kao prava koje se pretvara u pravo vlasništva, iako da je to bio dužan u smislu odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP.
10.2. Prvostupanjski sud je također ocijenio da ni iz odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 90/92., 94/93. i 117/93. - dalje: ZLSU) ne proizlazi da bi njome bio promijenjen vlasničkopravni status predmetnih nekretnina.
11. Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, te je potvrdio prvostupanjsku presudu, ocjenjujući pri tom da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da bi bio izvanknjižni nositelj prava, ukazujući na odredbe Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama („Narodne novine“, broj 52/71. i 91/96.) i Zakona o stambenim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 17/62.), prema kojima su prednici tužitelja samo imali pravo davati u zakup navedene nekretnine. Drugostupanjski sud je također ocijenio da je navedeni stav prvostupanjskog suda u skladu i s odredbama čl. 17., 19., 29. i 47. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju („Službeni list SFRJ“, broj 35/65.), koje reguliraju pravo korištenja stambenih zgrada u društvenom vlasništvu. Pri tom je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi njegov prednik stekao pravo upravljanja odnosno korištenja temeljem valjanog pravnog posla (ugovora) između prednika tužitelja i prednika tuženika, kako je to propisano navedenim odredbama.
11.1. Osim toga, drugostupanjski sud je ocijenio da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da odredba čl. 87. ZLSU govori o preuzimanju stvari, financijskih sredstava, prava i obveza koje su pripadale prednicima, ali da to ne znači da je tužitelj time stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama, jer niti njegov prednik nije stekao jedno od prava koje čine društveno vlasništvo, pa da se primjenom te odredbe na utvrđeno činjenično stanje može samo zaključiti kako tužitelj nije mogao od svog prednika steći više prava nego što je taj prednik imao u odnosu na prednika tuženika.
12. Tužitelj u reviziji smatra da pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu pravilna i da su u suprotnosti s već zauzetim pravnim shvaćanjem ovoga suda da se i bez formalne odluke o dodjeli nekretnina na upravljanje, korištenje i raspolaganje može uzeti da postoji pravo upravljanja, korištenje i raspolaganja.
13. S obzirom na dopušteno pravno pitanje, u revizijskom stupnju postupka bit spornog odnosa ogleda se u pitanju jesu li prednici tužitelja stekli izvanknjižno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnim poslovnim prostorom na temelju toga što su za poslovni prostor sklapali ugovore o zakupu u vrijeme kada je upisani nositelj tog prava bilo društveno poduzeće Jadranka slobodna plovidba Split. 14. Ovaj sud je u brojnim odlukama (primjerice broj Rev 1218/2022-2 od 21. prosinca 2022., Rev-x 1131/2017-2 od 16. travnja 2019., Rev-x 196/2016 od 19. travnja 2017. i dr.) izrazio pravno shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u meterijalnopravnom smislu nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine i da iste na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva. No, u ovoj pravnoj stvari ne radi se o stjecanju tog prava od strane društvenog poduzeća, niti je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga jer tužitelj ne raspolaže pisanim ugovorom ili drugom pisanom ispravom o prijenosu prava upravljanja, raspolaganja i korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu, već iz razloga što tužitelj (neovisno o tomu što njegov prednik nije bio upisan kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja) u smislu odredbe čl. 364. st. 6. ZVDSP-a nije dokazao, da je time što je sklapao ugovore o zakupu poslovnog prostora izvanknjižno stekao navedeno pravo te da je sporni poslovni prostor ex lege prešao u vlasništvo tuženika.
15. Naime, iako je u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1961. Jadranska slobodna plovidba Split bila upisana kao organ prava upravljanja, ugovori o zakupu poslovnog prostora (počev od 1960.) zaključeni su sa stambenim poduzećem (i drugim pravnim prednicima tužitelja) jer su prednici tužitelja tada zaključivali ugovore o zakupu poslovnih prostorija u društvenom vlasništvu, a na temelju tada važećih propisa i to Zakona o stambenim odnosima („Službeni list FNRJ“, broj 16/59., 47/59., 27/60., 12/62., 17/62.-pročišćeni tekst, 10/65., 57/65. - dalje: ZSO/59) Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama („Službeni list FNRJ“, broj 16/59., 48/59., 12/62., „Službeni list SFRJ“, broj 11/65., 43/65. - službeni pročišćeni tekst, 57/65., „Narodne novine“, broj 52/71., 91/96.) i Osnovnog zakona o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu („Službeni list SFRJ“, broj 35/65. i 50/68., kasnije „Narodne novine“, broj 52/71 i 52/74 - dalje: Osnovni zakon o privrednom poslovanju).
16. Odredbom čl. 17. ZSO/59 propisano je da se poslovnom prostorijom, bez obzira nalazi li se u poslovnoj ili u stambenoj zgradi, smatra jedna ili više prostorija namijenjenih vršenju poslovne djelatnosti jednog korisnika, koje u pravilu čine građevinsku cjelinu i imaju poseban glavni ulaz (stavak 1.), a u pogledu zakupa poslovne prostorije u stambenoj zgradi shodno važe odredbe Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama (stavak 2.).
17. Prema odredbi čl. 6. st. 1. (čl. 4.) Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama, poslovnom prostorijom, bez obzira da li se nalazi u poslovnoj ili stambenoj zgradi, smatra se jedna ili više prostorija, namijenjenih vršenju poslovne djelatnosti jednog korisnika, što u pravilu čine građevinsku cjelinu i imaju posebni glavni ulaz, a prema odredbi čl. 26. (15) tog Zakona poslovna prostorija, na kojoj ima pravo korištenja radna organizacija, može se davati u zakup društvenim pravnim osobama (radnoj organizaciji, društveno-političkoj zajednici, društveno-političkoj organizaciji, udruženjima građana), građanskim pravnim osobama i građanima.
17.1. Odredbom čl. 15. (12.) Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama propisano je da se stambenim organom, u smislu toga zakona, smatra organ uprave općinske skupštine nadležan za stambene poslove.
17.2. Prema čl. 33. (20. st. 1.) navedenog Zakona, o zakupu poslovnih prostorija u poslovnoj zgradi, što je u društvenom vlasništvu, ugovor zaključuje kao zakupodavac organizacija koja upravlja, a prema odredbi čl. 33. (20.a st. 1.) tog Zakona ako se poslovne prostorije nalaze u stambenoj zgradi koja je prenesena u fond stambenih zgrada organizacije za gospodarenje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu, ugovor o zakupu tih poslovnih prostorija zaključuje se između te organizacije i zakupca.
18. Odredbom čl. 29. st. 2. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju propisano je da stambeno poduzeće zaključuje ugovor o zakupu poslovnih prostorija sa zakupcima kojima su na zakonom propisani način izdate u zakup poslovne prostrije, a odredbom čl. 9. propisano je da se stambenim zgradama, u smislu tog zakona smatraju zgrade koje su u cjelini ili pretežno namijenjene za stanovanje i ako se koriste u tu svrhu, kao i zgrade koje nisu namijenjene za stanovanje, ali se pretežnim dijelom koriste u tu svrhu.
19. S obzirom da su ugovore o zakupu od 1960. prednici tužitelja sklapali na temelju odredbi ZSO, Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama, a od 1966. na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju, to proizlazi da su isti bili organizacije za gospodarenje stambenim zgradama, te da su postupali u skladu sa zakonskim ovlaštenjima.
20. Naime, Osnovnim zakonom o privrednom poslovanju propisano je tko se smatra organizacijom za gospodarenje stambenim zgradama, način rada i djelatnost tih organizacija.
20.1. Tako je odredbom čl. 2. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju propisano da se u okviru svake organizacije za gospodarenje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu osniva fond stambenih zgrada u koji se unose stambene zgrade i druga sredstva određena tim zakonom, a prema čl. 17. istog zakona poduzeće za gospodarenje stambenim zgradama (dalje: stambeno poduzeće) može osnovati društveno-politička zajednica, radna ili druga organizacija.
20.2. Odredbom čl. 8. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju, organizacijama za gospodarenje stambenim zgradama smatraju se poduzeća za gospodarenje stambenim zgradama, jedinice radnih organizacija za gospodarenje stambenim zgradama i jedinice za gospodarenje stambenim zgradama osnovane po odredbama glave XVIII. Osnovnog zakona o poduzećima.
20.3. Prema odredbi čl. 22. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju društveno- politička zajednica, radna ili druga organizacija može na osnovi ugovora unijeti stambenu zgradu ili novčana sredstva u fond stambenih zgrada stambenog poduzeća koja je osnovala druga društveno-pravna osoba, u kojem slučaju ima ista prava i dužnost kao i osnivač stambenog poduzeća, a ugovorom se moglo predvidjeti da prenosilac sredstava ima pravo da u rokovima i na način utvrđen ugovorom traži da mu stambeno poduzeće vrati ta sredstva ili njihovu vrijednost.
20.4. Odredbom čl. 47. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju propisano je da ako društveno politička zajednica, radna ili druga organizacija koja je izgradila ili po drugoj osnovi stekla stambene zgrade, ne osnuje organizaciju za gospodarenje stambenim zgradama ili ne prenese te stambene zgrade u fond stambenih zgrada druge organizacije za gospodarenje stambenim zgradama do 1. siječnja 1966., te stambene zgrade unose se u fond stambenih zgrada organizacije za gospodarenje stambenim zgradama koju je osnovala općina na čijoj se teritoriji one nalaze.
21. S obzirom da je Jadranska slobodna plovidba Split u zemljišnim knjigama pod brojem Z-2539/61 upisana kao organ upravljanja na temelju pravomoćnog rješenja Narodnog odbora Općine Sušak od 20. listopada 1961., to tvrdnje tužitelja da od 1960. upravlja, posjeduje i raspolaže predmetnim poslovnim prostorom treba sagledati u okviru roka iz čl. 47. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju, slijedom čega proizlazi da su pravni prednici tužitelja od 1960. sklapali ugovore o zakupu prema odredbama ZSO, Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama, te potom prema odredbama Osnovnog zakona o privrednom poslovanju. Međutim, to ne znači da je tužitelj time stekao pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja, s obzirom da na temelju odredbi naprijed navedenih Zakona tužitelj nije stekao pravo koje čini društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), već se radi o pravu na gospodarenje tim poslovnim prostorijama (nosilac prava davanja u zakup) u smislu naprijed navedenih odredbi Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama i Osnovnog zakona o privrednom poslovanju. Navedeno stoga jer se unošenjem stambene zgrade u fond stambenih zgrada organizacije za gospodarenje stambenim zgradama prema odredbi čl. 47. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju ne prenosi i pravo davanja poslovnih prostora u toj stambenoj zgradi na korištenje, već je osnova prijenosa tog prava ugovor, budući da je odredbom čl. 19. tog Zakona propisano da se unošenjem stambene zgrade u fond stambenih zgrada ne prenosi pravo davanja na korištenje stanova u toj stambenoj zgradi, ako ugovorom nije drugačije određeno.
22. Iz spisa proizlazi, a u postupku je i utvrđeno da tužitelj nema pisani ugovor ili drugi akt kojim je na njega ili na njegovog pravnog prednika preneseno pravo korištenja, upravljanja odnosno raspolaganja predmetnom nekretninom, pa to što je faktično raspolagao istom i davao je u zakup, tužitelj time nije dokazao da je stekao pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja na predmetnom poslovnom prostoru, kako to pogrešno smatra tužitelj, već to pravo i dalje ima ona organizacija koja je unijela stambenu zgradu u fond stambenih zgrada stambenog poduzeća.
23. Nadalje, s obzirom da je sukladno odredbi čl. 364. st. 6. ZVDSP tužitelj trebao dokazati da je izvanknjižni nositelj prava raspolaganja, upravljanja ili korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da iz isprava priloženih spisu to ne proizlazi te da tužitelj drugim dokazima nije dokazao prijenos tog prava s upisanog nositelja tog prava u zemljišnim knjigama na svoje prednike, jer ugovori o zakupu nisu dokaz te odlučne činjenice.
24. Osim toga, u ovoj pravnoj stvari treba imati na umu i odredbu čl. 390. st. 1. ZVDSP kojom je izričito propisano da se odredbe čl. 360. do 365. tog Zakona (dakle i odredba čl. 364. st. 6. ZVDSP) ne odnose na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Naime, prema odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji stvari koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se u Hrvatski fond za privatizaciju, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. Predmetna nekretnina nije unesena u društveni kapital trgovačkog društva Jadroplov d.d. Split prilikom pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, pa u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 364. st. 6. ZVDSP da bi se tužitelju priznalo vlasništvo sporne nekretnine (tako i ovaj sud u odluci Rev-708/2023- 4 od 10. rujna 2024.).
25. Treba također reći da se ni na temelju odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 90/92., 94/93. i 117/93.) ne može promijeniti vlasničkopravni status predmetne nekretnine, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi. Navedeno stoga, što navedena zakonska odredba govori o preuzimanju stvari, financijskih sredstava, prava i obveza, ali to ne znači da je tužitelj time stekao pravo vlasništva na nekretninama na kojima njegov prednik nije stekao jedno od prava koje čine društveno vlasništvo.
26. Slijedom svega navedenog odgovoreno je i na postavljeno pitanje.
27. Slijedom svega izloženog, a s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
