REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2275/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ, iz [adresa] - [obrt], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui odvjetnik u Zagrebu uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ZČ iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-724/14-2 od 1. ožujka 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-831/07-94 od 30. siječnja 2014., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika se odbija osim u dijelu kojim je na iznos naknade štete za tuđu pomoć u iznosu od 13.021,60 kn dosuđena zatezna kamata do 29. siječnja 2014.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-724/14-2 od 1. ožujka 2016. u dijelu kojim je na iznos naknade za tuđu pomoć od 13.021,60 kn dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 5. veljače 2007. do 29. siječnja 2014., i u dijelu koji se odnosi na trošak žalbe tužitelja, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odlučivanje o trošku revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, da tužitelju CČ iz [adresa], [obrt] plati iznos od 364.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 05. veljače 2007. godine po stopi koja do 31. prosinca 2007. godine se određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te iznos od 13.021,60 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2014. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 94.255,40 kn, zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 13.021,60 na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 05. veljače 2007. godine pa do 29. siječnja 2014., kao i zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 818.386,74 CZK sa pripadajućim kamatama te zahtjev tužitelja da mu se isplaćuje mjesečna renta u iznosu od 15.102,67 CZK u protuvrijednosti kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 33.254,80 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2014. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 50.272,50 kn, u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-831/07-94 od 30. siječnja 2014. godine u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev preko iznosa od 227.500,00 kn do iznosa od 364.000,00 kn tj. za iznos od 136.500,00 kn s naslova neimovinske štete i preko iznosa od 8.138,50 kn do iznosa od 13.021,60 kn tj. za iznos od 4.883,10 kn s naslova imovinske štete (dio toč. I. izreke) i u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke.
Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijen sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 94.255,00 kn te sa zahtjevom za platež iznosa od 163.677,34 CZK te zahtjevom za platež dosuđene rente sve u protuvrijednosti u kunama i sa zahtjevom za platež rente od 1. travnja 2012. godine do 17. svibnja 2014. godine u mjesečnom iznosu od 3.020,53 CZK u protuvrijednosti u kunama i u dijelu odluke o troškovima postupka kojim mu je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.917,50 kn (dio toč. II. i IV. izreke).
Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 654.709,39 CZK te zahtjevom za isplatu mjesečne rente u iznosu od 12.082,13 CZK tekućom od 1. travnja 2012. godine s pripadajućim zateznim kamatama te sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 13.021,60 kn za period od 5. veljače 2007. do 29. siječnja 2014. godine i u odluci o troškovima postupka u dijelu kojim nije usvojen njegov zahtjev za naknadu troškove postupka preko iznosa od 33.254,80 kn i u dijelu kojim mu je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 29.355,00 kn i sudi:
Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da plati tužitelju UČ s naslova imovinske štete iznos od 654.709,39 CZK sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2007. po stopi koju ovlaštena banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u valuti CZK po viđenju, a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. godine u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena tukućim na iznos od:
- 23.841,33 CZK od 15.10.2006. do isplate
- 12.911,73 CZK od 15.11.2006. do isplate
- 15.597,33 CZK od 15.01.2007. do isplate
- 12.608,53 CZK od 15.02.2007. do isplate
- 14.901,33 CZK od 15.03.2007. do isplate
- 13.711,73 CZK od 15.04.2007. do isplate
- 4.983,25 CZK od 15.07.2008. do isplate
- 12.458,13 CZK od 15.08.2008. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.09.2008. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.10.2008. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.11.2008. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.12.2008. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.01.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 01.02.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 01.03.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 01.04.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 01.05.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 01.06.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.07.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.08.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.09.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.10.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.11.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.12.2009. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.01.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.02.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.03.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.04.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.05.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.06.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.07.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.08.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.09.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.11.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.12.2010. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.01.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.02.2011. do isplate
- 15.102,67 CZK od 15.03.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.04.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.05.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.06.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.07.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.08.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.09.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.10.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.11.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.12.2011. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.01.2012. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.02.2012. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.03.2012. do isplate
- 12.082,13 CZK od 15.04.2012. do isplate
a od 1. travnja 2012. godine do zaključno 17. svibnja 2014. godine plaćati mu mjesečnu rentu u iznosu od 12.082,13 CZK najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na dosuđeni iznos glavnice od 13.021,60 kn zatezne kamate tekuće od 5. veljače 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi koju propisuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. godine do 29. siječnja 2014. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 40.636,80 kn sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena tekuće od 30. siječnja 2014. godine do isplate 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 10.810,00 kn u roku od 15 dana.
Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 29.355,00 kn i sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 9.319,25 kn.“.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presude nižestupanjskih sudova ukinu ili preinače.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je djelomično osnovana.
6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj dana 4. rujna 2006. stradao kao plivač u moru na udaljenosti od obale otoka Murtera 50-100m i otoka Vinik Veli, na način da je na njega naletio ZČ upravljajući gumenim gliserom marke Maestral H-80-E reg. oznake [registarska oznaka], uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu razderno-gnječne rane lijevog prsišta, krvarenje u lijevom prsištu, rane razderotine lijevog plućnog krila, serijski prijelom V do VII lijevog rebra, razdor ošita, te da je došlo do nepotpune amputacije lijeve ruke i amputacije lijeve noge.
7. Utvrđeno je i to da je ZČ (štetnik) proglašen odgovornim u kaznenom postupku presudom Općinskog suda u Šibenik poslovni broj K-27/09 od 20. lipnja 2012. zbog kaznenog dijela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti javnog prometa izazivanjem prometne nesreće te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro.
8. Vještačenjem po sudskom vještaku za promet utvrđeno je da je ZČ upravljao gliserom brzinom od 8 čvorova da je prije naleta na tužitelja kao plivača pretjecao drugi gliser, da je mogao tužitelja uočiti na udaljenosti od 60m, te da se kočenjem mogao zaustaviti za 21m.
9. Utvrđeno je također da je tužitelj mogao uočiti gliser te da se zaustavio s plivanjem gliser bi prošao mimo njega.
10. S obzirom na to da je ZČ upravljao motornim gliserom koji predstavlja opasnu stvar ocjenjeno je u postupku pred nižestupanjskim sudovima da je njegov doprinos znatno veći od doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja jer se štetni događaj zbio u uskom plitkom prolazu pa je dužnost vozača glisera da prilagodi brzinu i način kretanja na način da se može zaustaviti prije mogućeg naleta na kupače.
11. Zbog izloženog nižestupanjski sudovi su ocijenili da je ZČ (umješač) odgovoran za nastanak štetnog događaja 80%, a doprinos tužitelja iznosi 20%. Zbog toga je tuženik na temelju odredbe čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i dr. - dalje: ZOO) u obvezi nadoknaditi tužitelju štetu u omjeru od 80%.
12. Tuženik u reviziji ističe da je tužitelj prilikom štetnog događaja postupao protupravno, da je propustio opreznije se kretati na plovnom putu te da je mogao izbjeći štetni događaj primjerenijom reakcijom na opasnost, međutim, ovaj revizijski sud ocjenjuje da propusti tužitelja nisu takvi da bi opravdavali ocjenu tuženika da je suodgovornost tužitelja veća od 20%.
13. Dakle, nisu prihvatljiva razlaganja tuženika koji revizijom neosnovano pokušava argumentirati tezu o većoj suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja.
14. Nisu prihvatljivi prigovori tuženika da je drugostupanjski sud neosnovano dosudio tužitelju zateznu kamatu na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja tužbe.
15. Naime, iako je tužitelj dio medicinske dokumentacije priložio u toku parničnog postupka, o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete bilo je moguće mjerodavno i odgovorno odlučiti već na temelju dokumentacije koja je priložena uz tužbu. Zbog toga je tužitelju osnovano dosuđena zatezna kamata na iznos naknade imovinske štete od dana podnošenja tužbe, prema odredbi čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09 i 75/09).
16. Nisu prihvatljivi niti prigovori tuženika da je drugostupanjski sud neosnovano dosudio tužitelju naknadu štete zbog izgubljene zarade.
17. Naime, utvrđeno je da je tužitelj stupio u prijevremenu starosnu mirovinu, da iz dokumentacije nije vidljivo da bi razlog stupanja u mirovinu bile ozljede iz štetnog događaja, pa je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za izgubljenu zaradu.
18. Drugostupanjski sud je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i dosudio tužitelju naknadu štete u visini razlike između prijevremene starosne mirovine i plaće koju bi tužitelj ostvarivao da nije stupio u prijevremenu starosnu mirovinu, do dana kada bi tužitelj stekao uvjete za punu starosnu mirovinu.
19. Iako iz dokumentacije koja se odnosi na mirovinu tužitelja nije vidljivo da bi razlog umirovljenja bile ozljede iz štetnog događaja pravilno je drugostupanjski sud zaključio, s obzirom da je prijevremena starosna mirovina za tužitelja bila povoljnija od invalidske mirovine, da je razlog stupanja u starosnu mirovinu upravo težina ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju (između ostaloga nepotpuna amputacija lijeve ruke i amputacija lijeve noge).
20. Težina ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju čini uvjerljivim njegovu tvrdnju da je stupio u prijevremenu starosnu mirovinu zbog ozljeda iz štetnog događaja, a ne u invalidsku mirovinu čija visina je bila niža od starosne mirovine.
21. Drugostupanjski sud je iznio sasvim prihvatljive razloge zbog kojeg je prihvaćen zahtjev tužitelja za izgubljenu zaradu pa nisu osnovana suprotna razlaganja tuženika u reviziji.
22. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za plaćanje zatezne kamate na iznos naknade za tuđu pomoć u iznosu od 13.021,60 kn za razdoblje od 5. veljače 2007. do 29. siječnja 2014. (dan donošenja presude).
23. Naime, prvostupanjski sud smatra da je visina ove naknade utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude pa je ocijenio da je primjereno dosuditi kamate od tog dana.
24. Drugostupanjski sud je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i dosudio zateznu kamatu za razdoblje od 5. veljače 2007. do 29. siječnja 2014. iznoseći da je odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO propisano da se visina naknade imovinske štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu, da oštećeni ima pravnu isplatu iznosa kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (u ovom slučaju od dana podnošenja tužbe).
25. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ako je osoba odgovorna za štetu pala u zakašnjenje od dana podnošenja tužbe tada je njena obveza imala svoju visinu, a proturječno je dosuditi zateznu kamatu na glavnicu od dana podnošenja tužbe (ili podnošenja zahtjeva u mirnom postupku), na veću glavnicu s kojom osoba odgovorna za štetu nije pala u zakašnjenje već je u vrijeme pada u zakašnjenje iznos glavnice bio manji.
26. Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda ako je naknada imovinske štete dosuđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke tada i zatezna kamata na taj iznos teče od dana donošenja presude.
27. Dakle, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u ovom dijelu (zatezna kamata na iznos od 13.021,60 kn za razdoblje do dana podnošenja tužbe), a ostalo je upitno da li se uopće radi o zahtjevu u kojem se naknada štete traži prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.
28. Dakle, na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizija je odbijena, osim u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na iznos naknade za tuđu pomoć pa u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP drugostupanjska presuda ukinuta.
29. U nastavku postupka treba ponovno odlučiti o žalbi tužitelja u dijelu koji se odnosi na iznos zatezne kamate na naknadu za tuđu pomoć i njegu, ocijeniti da li se radi o zahtjevu za naknadu štete zbog tuđe pomoći prema cijenama u vrijeme donošenja presude ili prema prijašnjim cijenama, te na kraju donijeti zakonitu odluku.
30. Iako je revizija tuženika djelomično prihvaćena nije ukinuta niti preinačena odluka o troškovima postupka jer u odnosu na ukinuti dio drugostupanjske presude nema uzročne veze s nastalim troškovima, osim troška žalbe tužitelja koji je tužitelju dosuđen drugostupanjskom presudom, a u kojem je dijelu drugostupanjska presuda ukinuta.
31. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
