REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1109/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JCK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vugrin i Vugrin Posavec, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2511/2022-4 od 22. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-396/2021-40 od 9. lipnja 2022., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2511/2022- 4 od 22. studenoga 2022. i presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 396/2021-40 od 9. lipnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o [broj kredita] od 17.11.2004. godine, sklopljen između tužiteljice JCK , OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, solemniziran od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec pod brojem OU-1716/04 dana 19.11.2004. godine, u dijelu čl. 3. Toč.II .koji glasi:

„….. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 367,88 CHF , a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo- Alpe- Adria -Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke…“ ,

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici JCK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati s osnove više plaćenih mjesečnih anuiteta zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, ukupni iznos od 14.232,09 kuna (četrnaesttisućadvjestotridesetidvije kune i devet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl.29. ZOO, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, i to tekućom na:

- Iznos 104,21 kuna od 11. svibnja 2012 .

- Iznos 481,20 kuna od 06. lipnja 2012 .

- Iznos 460,93 kuna od 10. srpnja 2012.

- Iznos 470,47 kuna od 07. kolovoza 2012.

- Iznos 454,42 kuna od 09. rujna 2012.

- Iznos 437,32 kuna od 11. listopada 2012.

- Iznos 464,73 kuna od 10. studenog 2012.

- Iznos 445,05 kuna od 06. prosinca 2012.

- Iznos 470,32 kuna od 10. siječnja 2013.

- Iznos 430,72 kuna od 09. veljače 2013.

- Iznos 428,99 kuna od 09. ožujka 2013.

- Iznos 464,64 kuna od 03. travnja 2013.

- Iznos 428,94 kuna od 09. svibnja 2013.

- Iznos 402,74 kuna od 07. lipnja 2013.

- Iznos 394,18 kuna od 09. srpnja 2013 .

- Iznos 410,10 kuna od 10. kolovoza 2013.

- Iznos 417,85 kuna od 07. rujna 2013.

- Iznos 454,47 kuna od 08. listopada 2013.

- Iznos 440,56 kuna od 08. studenog 2013.

- Iznos 450,94 kuna od 03. prosinca 2013.

- Iznos 463,61 kuna od 01. siječnja 2014.

- Iznos 465,85 kuna od 01. veljače 2014.

- Iznos 482,31 kuna od 01. ožujka 2014.

- Iznos 476,92 kuna od 01. travnja 2014.

- Iznos 458,72 kuna od 01. svibnja 2014.

- Iznos 452,88 kuna od 01. lipnja 2014.

- Iznos 456,13 kuna od 10. srpnja 2014 .

- Iznos 472,85 kuna od 08. kolovoza 2014.

- Iznos 479,80 kuna od 05. rujna 2014.

- Iznos 489,97 kuna od 01. listopada 2014.

- Iznos 505,02 kuna od 01. studenog 2014

- Iznos 515,25 kuna od 02. prosinca 2014.

pa do isplate, sve u roku od 15 dana , pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici JCK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak uiznosu od 14.148,62 kuna (četrnaesttisućastočetrdesetiosam kuna i šezdesetidvije lipe ) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena,u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 833/2023-2 od 4. travnja 2024. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, radi sljedećih pravnih pitanja:

„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže tuženik Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju te ukinutu presude nižestupanjskih sudova.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika 17. studenoga 2004. kojim je ugovorena valutna klauzula švicarski franak te posljedično tome isplata preplaćenog iznosa od 14.232,09 kn zbog promjene deviznog tečaja.

9. Na temelju utvrđenja, da su sporne odredbe (o valutnoj klauzuli) Ugovora o kreditu unaprijed formulirane od strane tuženika, da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, a zbog čega da su te odredbe ništetne, nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev za isplatu utuženog iznosa preplaćenog s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose.

10. Pri tome su se sudovi pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.) kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženika kao trgovca i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP).

11. Nadalje, nižestupanjski sudovi su pošli od toga, da prema shvaćanju ovoga suda izraženog u odluci Rev-3142/18, nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i da je sud u individualnoj parnici vezan tim utvrđenjem. Stoga, u tijeku postupka nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem predloženoga svjedoka (djelatnika tuženika).

12. Prvo postavljeno pravno pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije, u suštini predstavlja postupovnopravno pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a.

12.1. Naime, tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi zaključujući da već iz odluka donesenih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača proizlazi nepoštenost postupanja tuženika, time i ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, kada su odbili izvođenje dokaza predloženih po tuženiku na okolnost da su stranke u spornim odredbama ugovora o kreditu u konkretnom slučaju pojedinačno pregovarale.

13. Sporno je dakle, u revizijskom stupnju postupka, predstavljaju li utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) oborivu ili neoborivu presumpciju, te je li u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je pojedinačno pregovaranje prethodilo sklapanju ugovora pa i spornih odredbi ugovora.

14. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kako to propisuje odredba čl. 81. st. 2. ZPP-a, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. navedenoga članka).

15. Tuženik je u ovom postupku predlagao izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka (djelatnika tuženika) na okolnost da se sa tužiteljicom pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu.

16. Prema ocjeni ovoga suda, neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženiku (trgovcu) je dopušteno sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Kada tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredbi zbog povrede prava potrošača na obaviještenost kao odlučne okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. te ovaj sud primjerice u odluci broj Rev-392/2023-2 od 6. lipnja 2023. i dr.).

17. Konači je zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj Rev- 392/2023 od 6. lipnja 2023.:

„Utvrđenje iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) ne predstavljaju neoborivu presumpciju te u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je sklapanje spornih odredbi ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje.“.

18. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a i s obzirom da je i u ovom konkretnom slučaju tuženik na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušati svoga djelatnika, upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu, pa s obzirom na to da su nižestupanjski sudovi odbivši dokazni prijedlog tuženika na okolnost pojedinačnog pregovaranja, postupili protivno načelu o procesnoj ravnopravnosti stranaka, to su time ujedno pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

19. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, tuženik se poziva na shvaćanje ovoga suda izraženo u presudi Rev-x 1044/2017 od 19. rujna 2018. u kojem je ovaj sud naveo:

„Međutim, ovaj je sud već u više slučajeva (Rev-3073/90, Rev-54/07, Rev- 586/11, Revx-765/13) zauzeo shvaćanje da je stranka onemogućena u raspravljanju u situaciji kada je sud, a nakon što je vještak sačinio pisani nalaz i mišljenje i nakon što je stranka prigovorila tom nalazu i mišljenju, odbio prijedlog stranke za pozivanjem vještaka na raspravu i usmenim odgovaranjem na primjedbe stranke, čime da je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.“.

20. Međutim, u konkretnom slučaju primjedbe tuženika odnose se na metodu izračuna, po kojoj je vještak izračunao iznos više plaćenih anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Rješenjem prvostupanjskoga suda poslovni broj P- 396/2021 iz veljače 2022. sud je vještaku dao zadatak, da se vještačenje izvrši primjenom metodologije kao da je kredit odobren u kunama i da se otplata vrši u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama (bez valutne klauzule) vezane uz to kao da je kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kredita fiksna, u visini koja je vrijedila na dan sklapanja osnovnog ugovora o kreditu. Stoga se, primjedbe istaknute po tuženiku, na nalaz i mišljenje vještaka ne mogu smatrati primjedbama na sam nalaz, već se radi u stvari o primjedbama na metodologiju temeljem koje je vještak sačinio nalaz i mišljenje (a vještak je nalaz i mišljenje izradio sukladno rješenju suda prvoga stupnja i dobivenom zadatku prema tome rješenju). Stoga, odgovor na drugo postavljeno pitanje nije od utjecaja na odluku u konkretnom sporu.

21. Temeljem svega navedenoga (a s obzirom na sadržaj odgovora na prvo postavljeno pitanje) valjalo je, temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu i odlučiti kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.

22. O troškovima postupka u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovoga rješenja).

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina