Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2039/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja LP sina L, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika: 1. UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. IP pok. ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ŠP pok. ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Klaudiji Šopić, odvjetnici u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1017/2021-25 od 5. svibnja 2023., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1017/2021-25 od 5. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojom je odbijen njegov tuženi zahtjev, kao što se potvrđuje i točka II. izreke, kojom je naloženo tužitelju da tuženicima naknadi troškove postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Dužni su tuženici UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju LP sinu L, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 38.121,08 kn, kao i zakonske zatezne kamate koje na taj novčani iznos teku počev od dana 26. studenog 2019. godine pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima kao i naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, uvećane za zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos troškova teku počev od dana objave presude pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima parničnog postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.097,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.689,59 eura koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbijen (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je pod točkom I. izreke, kojom je odbijen njegov tuženi zahtjev i pod točkom II. izreke, kojom je naloženo tužitelju da tuženicima naknadi troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, ukine i vrati na ponovno suđenje. Tužitelj potražuje i trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili žalbene navode tužitelja te su predložili da se žalba odbije u cijelosti kao neosnovana. Tuženici potražuju trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju razvidno upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 38.121,08 kuna s osnove zajma, a koji temelji na tvrdnji da je predniku tuženika sad pok. FP pozajmio ovaj iznos.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio je:

- da su tuženici nasljednici pok. FP (ostavinski postupak pravomoćno je završen tijekom prvostupanjskog postupka),

- da iz potvrde od 11. listopada 2019. proizlazi da je prednik tuženika potvrdio da je od tužitelja primio novčani iznos od 50.000,00 kuna za rješavanje svojih poslovnih problema 11. listopada 2019., te da se obvezuje da će taj iznos vratiti do 11. studenog 2019., a za garanciju da prilaže bjanko zadužnicu u visini od 50.000,00 kuna poslovni broj OV-196/2018.,

- da iz bjanko zadužnice poslovni broj OV-196/2018 od 10. siječnja 2018. proizlazi da je ista izdana od strane Angelo travel d.o.o. kao dužnika, a da je jamac platac FP,

- da Iz dopisa HT d.d. i Telemacha proizlazi da u njihovoj mobilnoj mreži nije registriran broj [broj telefona], dok iz emaila upućenog od strane A1 Hrvatska slijedi da u internom sustavu A1 Hrvatska nema podataka o vlasniku broja [broj telefona] odnosno radi se o neregistriranom prepaid broju,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka grafologa Ljerke Zdunić koja je vještačila potpis FP na fotokopiji potvrde predanoj uz tužbu, a na temelju nespornih potpisa iz dokumentacije pribavljene od MUP-a ( osobne iskaznice), slijedi da skriptor spornog potpisa koji se nalazi ispod navoda i imena i prezimena FP na fotokopiji potvrde od 11. listopada 2019. vrlo vjerojatno nije sada pok. FP,

- da je tijekom vještačenja, usporedbom spornog potpisa s dostavljenim nespornim potpisima pok. NP utvrđena sličnost i razlike i to da je sličnost utvrđena u općem grafijskom izgledu potpisa, a razlika u spontanosti pisanja,

- da iz provedenog vještačenja proizlazi da svi nesporni potpisi pok. NP sadrže prirodnost pisanja dok je razlika utvrđena i u sitnim detaljima kao što je u zakrivljenosti vrha druge grame grafema "r" te u činjenici što otvoreni krug grafema "g" u spornom potpisu ne sadrži petljicu, dok u nespornim sadrži, a koje razlike su u grafološkom smislu vrjednije, jer da proizlaze iz automatskog pokreta ruke dok je utvrđena sličnost vjerojatno posljedica krivotvorenja potpisa imitiranjem poznatog uzora.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je neosnovan zahtjev tužitelja koji potražuje od tuženika, kao nasljednika sad pok. ČP, jer tužitelj nije dokazao da mu je utuženi iznos pozajmio.

8. Naime, prema odredbi članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Odredbom članka 500. stavka 1. ZOO-a propisano je da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

9. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a kojom je propisano da sud prema svom uvjerenju, a na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno a i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, zaključio da tužitelj nije dokazao da je predniku tužitelja pozajmio iznos čiji povrat traži u ovom postupku.

10. Ovo iz razloga što je provedenim grafološkim vještačenjem s velikom vjerojatnošću utvrđeno da potpis na potvrdi od 11. listopada 2019. ne pripada pok. FP, predniku tuženika, a kojom bi potvrdio da je od tužitelja primio novčani iznos od 50.000,00 kuna.

10.1. Osim toga, i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda suda da bjanko zadužnica koja prileži spisu, nije i ne može biti dokaz predmetnog potraživanja jer je ista izdana skoro dvije godine prije nego bi predmetno potraživanje nastalo i to od strane pravne osobe za potraživanje prema drugoj pravnoj osobi, koje je nesporno i otplaćeno.

10.2. Isto ako, ističe se da tužitelj nije dokazao nastanak spornog odnosa ni izlistom iz komunikacije putem Whatsapp aplikacije jer nema nikakvih dokaza da bi se radilo o broju mobilnog telefona sad pok. FP, a ni izjavom svjedoka CP, koji je kazao da se sporni događaj odvio 14. listopada 2019., što je u suprotnosti s ostalim dokazima u spisu kao i navodima iz tužbe.

10.3. Ukazuje se da ovaj sud prihvaća i stav prvostupanjskog suda da nije ni životno ni logično, a imajući u vidu povijest zajmova između firme tužitelja i firme prednika tuženika, da bi tužitelj davao pozajmicu bez konkretnog pisanog dokaza ovjerenog, odnosno potvrđenog od strane javnog bilježnika.

10.4. Kako tuženici u biti nemaju nikakvih saznanja o navodnoj pozajmici datoj od strane tužitelja njihovom predniku pok. FP, osim što je tuženica pod 1. UP navela da je u potpunosti sigurna da takve pozajmice nije bilo jer da je bila upućena u poslovanje supruga, to je pravilno prvostupanjski sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja normiranih u odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa i pripadnih zakonskih zateznih kamata kao neosnovan, jer tužitelj nije dokazao da je kao zajmodavac predao predniku tuženika kao zajmoprimcu iznos novca koji potražuje, a da bi mu ga tuženici bili u obvezi vratiti prema odredbi članka 499. stavka 1. ZOO-a.

11. Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. ZPP-a i članka 164. ZPP-a, s tim što je tužitelj posebnim žalbenim navodima ni ne pobija.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

13. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastavljanja žalbe jer isti nije uspio u svojoj žalbi, dok zahtjev tuženika za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu nije prihvaćen iz razloga što po ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje parnice, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 2. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča