REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-465/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2190/2022-3 od 11. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2497/2014-85 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2190/2022-3 od 11. siječnja 2023. u toč. II. b) i III. izreke i sudi:

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2497/2014-85 od 27. svibnja 2022. u toč. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom rente s naslova izgubljene zarade za razdoblje od lipnja 2004. do 17. srpnja 2011. od 14.879,52 € (četrnaest tisuća osam stotina sedamdeset devet Eura i pedeset dva centa) sa dosuđenom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate.

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2497/2014-85 od 27. svibnja 2022.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka povodom revizije od 1.865,62 € (tisuću osam stotina šezdeset pet Eura i šezdeset dva centa u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade nematerijalne štete 18.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2014. pa do isplate (toč. I izreke). Toč. II izreke je tuženiku naloženo da tužitelju isplati na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade ukupno 339.269,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako su mjesečno dospijevali počevši od 15. srpnja 2004. pa zaključno sa 15. srpnja 2020. pa do isplate. Toč. III izreke je naloženo tuženiku da tužitelju plaća mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade počevši od 1. srpnja 2020. pa nadalje zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Toč. IV izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 7.000,00 kn na ime nematerijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2014. pa do isplate, te zahtjev za isplatom 8.619,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ime izgubljene zarade za razdoblje od 15. travnja 2003. pa zaključno 15. lipnja 2004., a toč. V izreke je naloženo tuženiku da tužitelj naknadi parnične troškove postupka od 98.550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2022. pa do isplate.

2. Sud drugog stupnja je (toč. I. izreke) potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu toč. IV izreke. Toč. II. izreke je pod a) potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I izreke, te u dijelu toč. II izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete zbog izgubljene zarade do iznosa od 227.159,45 kn / 30.149,24 € za razdoblje od 17. srpnja 2011. pa do 30. lipnja 2020., te u dijelu toč. III izreke. Toč. II b) izreke sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu toč. II izreke tako da je odbio zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete zbog izgubljene zarade za iznos od 112.109,73 kn /14.879,52 € za razdoblje od lipnja 2004. do 17. srpnja 2011.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1799/2023-2 od 9. svibnja 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog slijedećeg pravnog pitanja:

Da li subjektivni zastarni rok, u dijelu saznanja oštećenika za štetu čije se ispunjenje zahtijeva kumulativno sa saznanjem za osobu štetnika, za potraživanje naknade štete radi izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad (“bolovanja”) počinje teći u onom trenutku kada prestane privremena nesposobnost/spriječenost za rad?

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinače uz donošenje odluke o troškovima postupka prema čl. 166. st. 2. ZPP, podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom nematerijalne i materijalne štete koje su posljedica štetnog događaja od 31. siječnja 2003.

9. Povodom revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje suda drugog stupnja prema kojem tražbina naknade štete zbog gubitka zarade dospijeva danom isplate svakog pojedinog iznosa naknade za bolovanje, te je li u odnosu na potraživanje tužitelja naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od lipnja 2004. pa zaključno sa lipnjem 2011. nastupila zastara.

10. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tužitelj se poziva na pravna shvaćanja revizijskog suda iznijeta u odlukama Rev x-1117/2015 od 5. srpnja 2016. i Revr 719/2016 od 14. ožujka 2018.

11. Prema odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO) tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Nadalje, prema stavku drugom istoga članka ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

12. Nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je do štetnog događaja došlo 31. siječnja 2003.

- da je od štetnog događaja pa do donošenja rješenje HZMO od 19. ožujka 2012. tužitelj bio na bolovanju

- da je rješenjem HZMO tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 21. lipnja 2004.

- da je tužitelj u ovom predmetu podnio tužbu 17. srpnja 2014.

13. Polazeći od ovih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja u odnosu na potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2003. pa do lipnja 2004. prihvaća prigovor zastare tuženika i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja. U odnosu na razdoblje od lipnja 2004. pa nadalje prigovor zastare tuženika ocjenjuje neosnovanim uz argumentaciju da je tek donošenjem rješenja HZMO tužitelj stekao saznanja o opsegu i visini štete koju je pretrpio.

14. Sud drugog stupnja polazeći od istih činjeničnih utvrđenja prigovor zastare tuženika ocjenjuje osnovanim za sva potraživanja na ime izgubljene zarade u mjesečnim iznosima koja su dospjela u razdoblju koje je prethodilo podnošenju tužbe (17. srpnja 2014.) prije više od tri godina (dakle sve do 17. srpnja 2011.). Ovu odluku temelji na pravnom shvaćanju prema kojem je tužitelj saznanje o opsegu i visini nastale štete imao prilikom isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa naknade za bolovanje i da je od tada mogao podnijeti tužbu.

15. Prema čl. 376. ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

16. Prema sadržaju postavljenog pravnog pitanja potrebno je utvrditi u kojem je trenutku tužitelj imao potrebna saznanja o opsegu i visini štete koju je uslijed štetnog događaja trpio uslijed bolovanja u vidu izgubljene zarade.

17. Ovaj sud je u odlukama Rev x-1117/2015 od 5.srpnja 2016. i Revr 719/2016 od 14. ožujka 2018. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem oštećenik za štetu koju trpi s naslova izgubljene zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad saznaje tek prestankom privremene spriječenosti za rad a kada stječe saznanja o opsegu i visini štete. Slijedom navedenog tek tada počinje teći rok zastarijevanja potraživanja naknade štete za taj oblik štete.

18. Stoga, a reafirmiranjem pravnih shvaćanja iz prethodno citiranih odluka odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Početak tijeka zastare za potraživanje naknade štete za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počinje prestankom privremene spriječenosti za rad i tek tada počinje teći zastara potraživanja naknade štete za taj oblik štete.

Također tek utvrđenjem trajne nesposobnosti za rad (donošenjem rješenja o invalidskoj mirovini kojim je utvrđena visina te mirovine), oštećeni ima potrebna saznanja o opsegu i visini nastale štete - razlike između naknade za bolovanje i naknade plaće, odnosno invalidske mirovine.

19. Polazeći od činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja a imajući u vidu da je tužitelj od lipnja 2004. prema rješenju HZMO iz 2012. ostvario pravo na invalidsku mirovinu proizlazi pravilnom ocjena suda prvog stupnja prema kojoj za ovo razdoblje nije nastupila zastara jer je tek trenutkom donošenja rješenja kojim je tužitelju utvrđena visina invalidske mirovine tužitelj stekao saznanje o opsegu i visinu štete koju trpi na ime izgubljene zarade.

20. Slijedom navedenog proizlazi pravilnim pravno shvaćanje suda prvog stupnja, te je prihvaćanjem revizije tužitelja pobijana drugostupanjska presuda preinačena u dijelu toč. II. b) izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od lipnja 2004. pa zaključno sa srpnjem 2011. i odlučeno je kao u izreci ove presude a temeljem čl. 391. st. 7. ZPP.

21. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP preinačena je i drugostupanjska odluka o parničnim troškovima na način da je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka (toč. V izreke prvostupanjske presude).

22. Tužitelju je dosuđena naknada troškova povodom revizije i to za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije a temeljem Tbr 10. toč. 5. u svezi sa Tbr. 42. (uvećano za PDV) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) ukupno 1.865,62 €.

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa