Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: K-24/2022-149

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Maje Sikora, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Nevenke Ledinski i Antonia Lacka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Cebović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AH, zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. dalje: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-14/10 od 9. veljače 2012., sada optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj K-DO- 18/2016, sada broj KO-DO-24/2022., nakon održane usmene i javne rasprave 2. listopada 2024., u nazočnosti optuženog AH, branitelja optuženika odvjetnika Zlatka Gregurića te zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru AHU, istog dana

p r e s u d i o  j e

optuženi AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i ĐH rođ. Đ, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju automehaničar, zaposlen u Jakšinić d.o.o. Križevci, s mjesečnom plaćom od 1.300,00 eura, suvlasnik oko 25 hektara poljoprivrednog zemljišta u 1/3 dijela, suvlasnik kuće u [adresa] i vikendice na Kalniku, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio, bez odlikovanja, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan, vodi se drugi kazneni postupak kod Općinskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem K- 199/2024, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ/97 i pod poslovnim brojem K- 185/2021, zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. i 1. KZ/97 , brani se sa slobode,

k r i v  j e

I. što je:

- 3. srpnja 2008. u Križevcima, kao direktor Trgovačkog društva Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, ovlašten sklapati pravne poslove i upravljati imovinom TD Jakšinić d.o.o. te iako dužan poslove društva voditi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, to nije činio, već je u cilju da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, sklopio kupoprodaji ugovor kojim TD Jakšinić d.o.o. kupuje od njega, kao fizičke osobe, nekretnine upisane u k.o. Novi Glog i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] te nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 9.605.824,00 kuna / 1.327.572,03 eura, iako je znao da je vrijednost nekretnina znatno manja jer ih je, kao fizička osoba, u vremenu od 9. travnja 2001. do 12. rujna 2007. kupio za ukupni iznos od 324.578,00 kuna / 44.858,27 eura, kao i da na njima, kao fizička osoba, nije vršio ulaganja koja bi toliko uvećala vrijednosti, pa kako je tržišna vrijednost nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora bila 3.070.000,00 kune / 424.289,07 eura, a tržišna vrijednost nekretnina upisanih u k.o. Novi Glog 4.818.931,58 kuna / 666.000,00 eura, pribavio je za sebe, na štetu TD Jakšinić d.o.o., nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 1.716.892,42 kune / 237.282,96 eura,

II. dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona.

III. Na temelju čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona optuženi AH se za prethodno opisano kazneno djelo

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

a na temelju čl. 56. Kaznenog zakona optuženom AH se

izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženi AH ne počini novo kazneno djelo u vremenu provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine.

IV. Na temelju čl. 560. st. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. dalje: Zakon o kaznenom postupku) u svezi čl. 77. st. 1. Kaznenog zakona od optuženog AH oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona opisanim u izreci presude i utvrđena u ukupnom iznosu od 237.282,96 eura (dvjestotridesetsedamtisućadvjestoosamdesetdvaeuradevedestšestcenta) i koji iznos je imovina Republike Hrvatske te se nalaže optuženom AH da novčani iznos od 237.282,96 eura uplati u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku nalaže se optuženom AH da ovome sudu podmiri materijalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. točke 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 132,72 eura (strotridesetdvaeurasedamdesetdvacenta), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je kod Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici optužnicu broj K-DO-14/10 od 9. veljače 2012., protiv optuženog AH, zbog više kaznenih djela, a između ostalog i zbog inkriminiranog kaznenog djela protiv službene dužnosti - zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97.). Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Kv I-305/12-3 od 23. listopada 2012. u odnosu na ovo kazneno djelo koje je predmet optužbe, razdvojen je kazneni postupak i odlučeno je da će se provesti zasebni postupak. Optužba je izmijenjena u pravnoj kvalifikaciji i zakonskom opisu kaznenog djela na raspravi od 4. veljače 2014. (st. 364), a potom je izmijenjena i u činjeničnom opisu kaznenog djela, tako da se optuženiku stavlja na teret kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona.

1.1. Nakon što je ukinuta oslobađajuća presuda Županijskog suda u Varaždinu broj K- 49/12-30 od 4. veljače 2014. (str.385-394), rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 410/14-7 od 14. siječnja 2016., Županijski sud u Varaždinu proglasio se mjesno nenadležnim za suđenje u ovom kaznenom predmetu i rješenjem broj Kv I- 58/16-2 od 20. lipnja 2016. predmet ustupio na daljnje postupanje stvarno i mjesno nadležnom Županijskom sudu u Bjelovaru. Presuda Županijskog suda u Bjelovaru K- 13/2016-58 od 10. rujna 2021., kojom je optuženik oslobođen optužbe, ukinuta je rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i predmet upućen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

1.2. Optužba je izmijenjena u činjeničnom opisu kaznenog djela pisanim putem, podneskom od 8. srpnja 2024. (str.1193-1194) te u zakonskom opisu kaznenog djela na raspravi 2. listopada 2024. (str.1197). Kod tako izmijenjene optužnice Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru ostalo je do zaključenja rasprave održane kod ovog suda 2. listopada 2024., na način kako je to sada činjenično i pravno opisano i u izreci ove presude.

2. Optuženi AH pozvan da se očituje o optužbi, naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo zbog kojeg se tereti (str.1197).

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su provedeni dokazi i to iskazi svjedoka KH, svjedoka EH, svjedoka IH te nalaz i mišljenje po provedenom građevinskom vještačenju po vještaku PH sa svim dopunama, nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Đurđe Dušić s privicima, nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ČH sa dopunama, iskaz svjedoka OH, svjedoka FH, svjedoka MH, svjedoka HH. Pročitani su izvaci iz zemljišnih knjiga za k.o. [adresa], rješenje Općinskog suda u Križevcima broj Z-3016/08 od 16. listopada 2008., rješenje Općinskog suda u Križevcima broj Z-2111/08 od 7. srpnja 2008., izvadak iz zemljišne knjige za k.o. [adresa], dodatak kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008., porezno rješenje Porezne uprave Područni ured Koprivnica Ispostava Križevci s preslikama dostavnica od 11. rujna 2008., zapisnik o procjeni nekretnina od 20. kolovoza 2008., prijava poreza na promet nekretnina, kupoprodajni ugovor broj OU-196/08 od 3. srpnja 2008., izvaci iz zemljišnih knjiga za nekretnine u k.o. [adresa], izvadak iz sudskog registra za Jakšinić d.o.o., uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Ispostava Križevci od 3. listopada 2013., prijava poreza na promet nekretnina, zapisnik o procjeni nekretnina od 19. rujna 2008., porezno rješenje Porezne uprave Područni ured Bjelovar Ispostava Bjelovar od 5. studenog 2008. s dostavnicama, opomena s dostavnicom, ugovori o kupoprodaji nekretnina od 18. veljače 2004., ugovor o kupoprodaji nekretnina od 20. listopada 2005., ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. studenog 2007., procjena nekretnina u ovršnom postupku Općinskog suda u Vrbovcu broj Ovr-312/10, elaborat procijenjene vrijednosti nekretnine iz travnja 2008., elaborat o procjeni nekretnine iz svibnja 2013., rješenje Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji od 15. studenog 2017., dokumentacija priložena uz podnesak branitelja od 6. travnja 2018., ponuda građevinskog obrta [obrt] vl. KH, podaci Elektre Bjelovar od 18. ožujka 2021. s prilozima, zapisnik Porezne uprave Područni ured Koprivnica od 19. prosinca 2008., porezno rješenje Porezne uprave Područni ured Koprivnica od 26. ožujka 2009. s prilozima, zapisnik Porezne uprave Područni ured Koprivnica od 9. veljače 2011. s prilozima, porezno rješenje Porezne uprave Područni ured Koprivnica od 9. svibnja 2011., rješenje Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 18. srpnja 2011., izvješće o novoutvrđenim obvezama u poslovima poreznog nadzora poreznog tijela Porezne uprave Područni ured Koprivnica od 10. listopada 2011., dopis od 29. lipnja 2021., te se iz spisa Kir I-377/10 čita zapisnik o poreznom nadzoru od 30. prosinca 2009., kupoprodajni ugovor od 3. srpnja 2008., kupoprodajni ugovor od 12. rujna 2007., kupoprodajni ugovor od 30. prosinca 2003. uz priloge, rješenje Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 14. srpnja 2010. i ugovori o kupoprodaji nekretnina s prijavom poreza na dodanu vrijednost te priložena dokumentacija u spisu Kir I koji se odnosi na kupoprodajni ugovor od 3. srpnja 2008., porezna rješenja po ugovorima, konto kartice po uplaćenom porezu, revizija elaborata o procijenjenoj vrijednosti nekretnine iz travnja 2008. s prilozima, elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnine iz srpnja 2006., lokacijska dozvola od 19. studenog 2008., uvjerenje od 3. lipnja 2009., rješenje od 11. srpnja 2008., građevinska dozvola od 24. svibnja 1995., izvaci iz zemljišnih knjiga za k.o. [adresa], ugovor o građenju od 16. listopada 2008., rješenja Zemljišnoknjižnih odjela i prijavni list, dokumentacija priložena na raspravi 10. rujna 2021., zatim su pročitani iskazi svjedoka EH, svjedoka HH, svjedoka MH, svjedoka OH i svjedoka FH na raspravi kod ovog suda 3. veljače 2023., iskaz svjedoka IH i svjedoka KH na raspravi kod ovog suda 31. ožujka 2023., dokumentacija i izvaci Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru te Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Križevci, podaci Porezne uprave Ispostava Križevci, Povijesni izvadak iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru, podaci Porezne uprave Ispostava Bjelovar, dokumentacija građevinskih vještaka uz nalaz i mišljenje, priloženo u spis, iskaz svjedoka DH i svjedoka ŠH na raspravi 18. rujna 2023., podaci Raiffeissen banke, podaci i dokumentacija HEP operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektra Bjelovar, Povijesni izvadak iz Sudskog registra, lokacijska dozvola, sve priloženo uz podnesak optuženog od 7. prosinca 2023., podaci PBZ Card, podaci i dokumentacija PBZ platni promet s prilozima. Pročitani su podaci kaznene evidencije i prekršajne evidencije, kao i podaci o vođenju drugih postupaka te je na kraju dokaznog postupka ispitan optuženi AH (str.1199-1200).

4. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi AH bio direktor trgovačkog društva Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, ovlašten za zastupanje tog trgovačkog društva, sklapanje pravnih poslova i upravljanje imovinom društva. Nije bilo sporno da je optuženi AH sklopio kupoprodaji ugovor 3. srpnja 2008., kojim TD Jakšinić d.o.o. kupuje od njega, kao fizičke osobe, nekretnine upisane u k.o. [adresa] i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] te nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina]- Sredice i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 9.605.824,00 kuna, što uz srednji tečaj Hrvatske narodne banke na dan 3. srpnja 2008., 1 (jedan) euro=7,235633 kuna, iznosi 1.327.572,03 eura, pri čemu vrijednost nekretnina u k.o. [adresa] iznosi 5.752.692,00 kuna, dok vrijednost nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Sredice i to kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] iznosi 2.853.132,00 kuna, dok vrijednost kčbr. [katastarska čestica] iznosi 1.000.000,00 kuna. Nije bilo sporno da je prethodno optuženik kao fizička osoba u vremenu od 9. travnja 2001. do 12. rujna 2007. kupio predmetne nekretnine za ukupni iznos od 324.578,00 kuna. Nije bilo sporno prema podacima prijave poreza na promet nekretnina, zapisnika o procjeni nekretnina i poreznih rješenja nadležnih Poreznih uprava (str. 303-306, 320-321), kao i prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka Đurđe Dušić te navodima obrane, da je optuženi AH ugovor od 3. srpnja 2008. uredno prijavio nadležnoj Poreznoj upravi u Područnom uredu Bjelovar, za nekretnine iz k. o. [katastarska općina]-Sredice odnosno, nadležnoj Poreznoj upravi Područni ured Koprivnici Ispostava Križevci, za nekretnine iz k.o. [adresa] te da su porezna tijela sačinila zapisnike o procjeni nekretnina na temelju kojih su donijeli porezna rješenja kojima se prihvaća osnovica poreza na promet nekretnina navedena u ugovoru za iste nekretnine, pa je tako za nekretnine u k. o. [katastarska općina]-Sredice obračunat porez u iznosu od 192.656,60 kuna, a za nekretnine u k.o. [adresa] u iznosu od 287.634,60 kuna, koji je po poreznim rješenjima uredno plaćen. U istim rješenjima se navodi da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku stjecanja, prema tada važećem čl. 9. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" 69/97, 26/00, 127/00, 86/01, 150/02, 153/02). Nije bilo sporno Prema povijesnim zemljišnoknjižnim izvacima za predmetne nekretnine (str.839-874) da ni optuženi AH ni trgovačko društvo Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno sada više nisu vlasnici predmetnih nekretnina. Prema podacima sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru (str.883- 891) rješenjem FINE Regionalnog centra Zagreb, Nagodbenog vijeća od 22. ožujka 2013. otvoren je postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, zatim je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru od 30. travnja 2013. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe nad trgovačkim društvom Jakšinić d.o.o., dok je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru St-303/2015 od 1. veljače 2017. otvoren stečajni postupak nad dužnikom Jakšinić d.o.o., a rješenjem istog suda od 27. listopada 2021. stečajni postupak je zaključen.

5. Bilo je sporno je li kupoprodajna cijena navedena u kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008. predstavljala realnu vrijednost predmetnih prethodno navedenih nekretnina ili je vrijednost nekretnina znatno manja nego što je navedena kupoprodajna cijena u predmetnom kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008. te je li vrijednost procijenjena po poreznoj upravi u iznosu od 1.324.578,00 kuna bila realna tržišna cijena tih nekretnina u to vrijeme. Bilo je sporno je li optuženik na predmetnim nekretninama vršio ulaganja nakon što ih je kupio, a prije prodaje kupcu TD Jakšinić d.o.o., koja ulaganja bi uvećala vrijednosti nekretnina te je li optuženik pribavio za sebe nepripadnu imovinsku korist, a prouzročio štetu za TD Jakšinić d.o.o. Sporno je bilo je li optuženik kao odgovorna osoba TD Jakšinić d.o.o., koji je dužan voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, propustio to učiniti i upravo s namjerom da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. srpnja 2008., kojim prodaje nekretnine u svom vlasništvu trgovačkom društvu Jakšinić d.o.o., znajući da je vrijednost tih nekretnina koje je kupio kao fizička osoba znatno manja od vrijednosti navedene u kupoprodajnom ugovoru.

6. Optuženik u svojoj obrani pred Županijskim sudom u Varaždinu (str. 361-363), ostajući kod svojih ranijih iskaza od 29. rujna 2010. i 18. studenog 2010. te u obrani i na raspravi 10. rujna 2021. pred Županijskim sudom u Bjelovaru (str. 763-765), navodi da je kao fizička osoba uistinu kupio u razdoblju od 2001. do 2007. sporne nekretnine u [adresa] i [adresa] – [adresa], za iznose koji su navedeni u ugovorima te ne osporava da je isto tako kao fizička osoba te nekretnine prodao društvu Jakšinić d.o.o. temeljem kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008. za iznose koji su navedeni u tom ugovoru. Po njegovom mišljenju radi se o realnim vrijednostima nekretnina jer je na nekretninama [adresa] – [adresa] izgrađen poslovni prostor i obiteljska kuća, a što se tiče nekretnina u [adresa], nakon što je kupovao manje parcele, koje je objedinio i stvorio veću parcelu te uveo potrebnu infrastrukturu, ishodio je građevinsku dozvolu, najprije za objekt velike obiteljske kuće s poslovnim prostorom, a kasnije je traženo proširenje građevinske dozvole za restoran kapaciteta 150 osoba, 6 apartmana, 12 soba te halu za dnevna okupljanja za 500 osoba. Kao fizička osoba u [adresa] izvršio je ulaganja u smislu uvođenja vode, zatražio je građevinsku dozvolu za obiteljsku kuću i poslovni prostor, sagradio je prilazni most zemljištu i izgradio temelje, dok su ostala ulaganja izvršena nakon što je nekretnina prodana društvu Jakšinić d.o.o. U ovaj je posao kupnje nekretnina kao odgovorne osobe TD Jakšinić d.o.o. ušao iz razloga što su postojali izgledi da će se raditi "krakovi" auto- ceste A12 i A-13 te je na lokaciji gdje su se nalazile ove parcele u [adresa] postojala potreba za takvim objektom i smatrao je da TD Jakšinić d.o.o. tu ima poslovni interes. Vezano uz procjenu porezne uprave prilikom obavljanja poreznog nadzora u društvu Jakšinić d.o.o., vezano za ugovor o kupoprodaji ovih nekretnina i po čijoj su procjeni nekretnine u [adresa] i [adresa] procijenjene na 1.324.578,00 kuna, optuženik smatra da je ovakva procjena nerealna, jer samo nekretnine u [adresa] vrijede preko 4.000.000,00 kuna, kako je to procijenio ovlašteni procjenitelj OH, kada je bila zadnja procjena negdje 2007. ili 2008., jer je podizan kredit kod Zagrebačke i Privredne banke. Ističe da kada je prodao ove sporne nekretnine, ugovor o prodaji je bio prihvaćen kao vjerodostojan i prema tom ugovoru uredno je plaćen i porez na promet nekretnina. U vrijeme prodaje cijena je bila realna i u skladu s cijenama drugih zemljišta na tom području pa ima saznanja da je Billa u [adresa] kupila nekretnine po cijeni od 180 eura za 1/m2, a nekretnine koje je on prodao u [adresa] nalaze se na glavnoj cesti između [adresa] i [adresa]. Dopunjujući svoju obranu na raspravi 4. veljače 2014. (str. 361-363) optuženik dodaje da su nadležni službenici Porezne uprave Ispostave Križevci i [adresa] izašli na teren, obavili pregled nekretnina koje su bile predmet ugovora od 3. srpnja 2008. i na temelju toga su utvrdili da je cijena nekretnina navedena u ugovoru realna, prihvatili su je i iznos iz kupoprodajnog ugovora predstavljao je osnovicu za razrez poreza te je taj porez u potpunosti plaćen. Tijekom 2008. Porezna uprava Koprivnica obavljala je porezni nadzor u TD Jakšinić d.o.o. i to nakon što su nekretnine prodane tom društvu i nakon što je plaćen porez te tada nije bilo nikakvih primjedbi na taj ugovor, da bi tijekom 2009. bio proveden novi nadzor porezne uprave, pri čemu su donijeli drugačiji zaključak vezano uz vrijednost nekretnina, a tada nitko nije izašao na lice mjesta da bi utvrdio o kakvim se nekretninama radi već je jednostavno u zapisniku naveden drugi iznos bez ikakve realne procjene. Optuženik je pojasnio da kada su ušli u kupnju ovih nekretnina u [adresa], njegova obitelj je željela proširiti poslovanje, u smislu bavljenja turizmom i ugostiteljstvom, pa su imali plan okrupniti te nekretnine i na istima sagraditi objekt koji bi imao prostor za održavanje većih svečanosti tipa svadbi, ali koji bi imao i smještajne kapacitete. To je bio razlog zbog čega je on kao fizička osoba kupovao te nekretnine i manje parcele kroz razdoblje više godina i uspio okrupniti zemljište u površini od 9500 m2, no, u obitelji su zaključili da neće putem obrta ili neke druge tvrtke biti u mogućnosti realizirati ovako veliki projekt, pa su odlučili da optuženi kao fizička osoba proda nekretnine društvu TD Jakšinić d.o.o. te da se u sklopu te tvrtke proširi djelatnost za turističku odnosno ugostiteljsku granu. U to vrijeme Jakšinić d.o.o. je dobro poslovalo, imao je dobar bonitet i dobivao je kredite od banaka, jer su banke procijenile da društvo dobro posluje. O vrijednosti nekretnina svjedoči i činjenica da mu je tada poznati ugostitelj K nudio otkup ove nekretnine za iznos od 120 eura po m2, ali na to nije pristao jer se htio baviti turizmom odnosno ugostiteljstvom. K je za ove nekretnine bio zainteresiran iz razloga što je izgrađena brza cesta, čime je Vrbovec, u kojem je on imao ugostiteljski objekt, ostao po strani te više nije bio atraktivan po svojoj lokaciji, dok su ove nekretnine u [adresa] bile uz brzu cestu i atraktivnija lokacija. Također mu je jedna obitelj iz Austrije koja se bavi ugostiteljstvom nudila otkup ove nekretnine. Stoga drži da je cijena nekretnina iz ugovora o kupoprodaji od 3. srpnja 2008. potpuno realna, a što je prihvatila i porezna uprava prilikom utvrđivanja poreza na promet nekretnina. Porezna uprava nikada nije opozvala rješenja kojima je utvrđena porezna osnovica i razrezan porez na promet nekretnina u k. o. [katastarska općina] – Sredice i [adresa]. Na raspravi od 10. rujna 2021. (str. 763-765) optuženik naglašava da je TD Jakšinić d.o.o. osnovano još 1994. i bavilo se poljoprivrednom proizvodnjom, prijevozom i uslugama te je bilo u prvih pet vodećih trgovačkih društava na području Županije Koprivničko-križevačke, ali i Bjelovarsko- bilogorske, koji su se bavili takvom proizvodnjom. Ostvarivali su u spornom razdoblju 300.000.000,00 kuna prihoda na godišnjoj razini, bilo je zaposleno 175 osoba, imali su veliki broj kooperanata i poljoprivrednih centara u četiri županije i tako se poslovalo do 7. prosinca 2009., kada je došlo do blokade računa društva od strane Agrokora, s kojima su bili u poslovnoj suradnji. Dodaje da je negdje početkom 2008. razgovarao sa susjedom ZH u [adresa], čija nekretnina međaši s ovom njegovom nekretninom i rekao mu da planiraju izgradnju motela na tom zemljištu te da li će mu potpisati suglasnost kao susjed za takvu izgradnju. On mu je odgovorio da nema problema, ali da mora nekako zaštiti njegovu nekretninu kako mu ne bi smetali i zato je odlučeno da se odmah napravi zid na toj međi, s ciljem zaštite susjeda od svakog uznemiravanja te su odmah napravili na svom zemljištu niveliranje i ispitivanje tla. Radilo se o više parcela koje su bile različite strukture i visine i sve je to trebalo posložiti i riješiti. Zbog toga je prvo angažirao tvrtku iz Čakovca koja je početkom 2008. obavljala ispitivanja tla, kako bi se utvrdilo koju količinu i vrstu materijala treba navesti na to zemljište, zatim su krenuli sa izgradnjom zida do susjeda, a nakon toga i sa nasipavanjem cijelog tog terena i to po propisima kako bi to bila čvrsta podloga za daljnju izgradnju objekta i parkirališta. Svi ti zemljani radovi koštali su ga oko 1.5 milijuna kuna, izgradio je prilazni most sa glavne ceste i ti radovi su se obavljali negdje do lipnja 2008. na površini od 9000 m2, a obavljao ih je obrt [obrt]. Tada je napravljena i betonska ploča za taj objekt. Sve je to bilo vrlo skupo i shvatili su da oni kao obitelj to neće moći financirati pa su kontaktirali sa poslovnim bankama na koji način to riješiti i tada im je predloženo da te nekretnine u [adresa], ali i ovu drugu nekretninu u [adresa] proda društvu Jakšinić d.o.o., koje društvo ima financijski porfelj i može nositi taj projekt. Ovaj objekt u [adresa] sagrađen je 2001. ili 2002. i on je služio društvu Jakšinić za razne kredite i garancije. Po procjeni Privredne banke Zagreb sa kraja 2007. ili početka 2008., utvrdili su vrijednost te nekretnine u [adresa] i na temelju toga je napravljen ovaj ugovor o kupoprodaji nekretnina. Nakon što je nekretnina u [adresa] prodana, nastavilo se s izgradnjom objekta do faze visokog roh bau, što je završeno negdje sredinom 2009., nakon čega je Jakšinić d.o.o. tražio određene kredite radi završetka tog objekta, pa je čak i dobiveno pismo namjere Podravske banke o kreditiranju od 2.000.000,00 kuna, no u međuvremenu je došlo do blokade računa društva i nikada to nije realizirano. Ističe da u razdoblju od zaključenja ugovora 3. srpnja 2008. pa do blokade računa, društvo Jakšinić d.o.o. je uredno poslovalo i od ovog iznosa kupoprodajne cijene ostalo je još nenaplaćeno 4.600.000,00 kuna, time da niti jedna kuna s naslova isplate po ugovoru nije isplaćena na njegov račun ili račun članova njegove obitelji, već se radilo o kompenzacijama. Ni u jednom trenutku nije imao namjeru nezakonito uzimati sredstva iz svog društva u kojem je bio odgovorna osoba i jedini član društva jer mu je bilo u interesu da trgovačko društvo dobro posluje i da radi, što se može zaključiti i po tome jer kroz ovo razdoblje dulje od godinu dana od zaključenja ugovora nije naplatio cjelokupni iznos potraživanja, iako je za to postojala mogućnost. Sva ta imovina koja je bila prethodno njegovo vlasništvo ušla je u vlasništvo trgovačkog društva Jakšinić d.o.o. i ostala u stečajnoj masi tog trgovačkog društva, time da on od svog trgovačkog društva nije potraživao preostali iznos koji mu je društvo ostalo dužno, a poznato mu je da je ta imovina u stečajnom postupku prodana i unovčena i da sada ima nove vlasnike. U cijelom ovom poslovnom događaju, u stvari je oštećen on i njegova obitelj jer nikada nije naplatio svoja potraživanja koja je imao prema društvu Jakšinić d.o.o., ali njemu nije ni bio cilj uzimati ta sredstva iz društva koje nosi njegovo prezime i prezime njegove obitelji, iako je to mogao naplatiti.

6.1. Optuženik je na kraju, u svojoj obrani na raspravi 2. listopada 2024., naveo da društvo Jakšinić d.o.o. nije platilo ništa od onog što su vještaci utvrdili u svojim nalazima, do trenutka kada je ušlo u posjed nekretnina, a tada se započelo sa radovima na gornjem dijelu, na gornjoj etaži. Do 3. srpnja 2008. bili su gotovi radovi do temeljne ploče, postavljena je temeljna ploča, a nakon toga su se počeli izvoditi radovi iznad temeljne ploče. Što se tiče kupoprodajne cijene za nekretnine njemu nije isplaćena niti jedna kuna, odnosno, sada niti jedan euro i nije uspio naplatiti kupoprodajnu cijenu, a u međuvremenu je društvo Jakšinić d.o.o. otišlo u stečaj i stečajni postupak je okončan, isto društvo je 18 mjeseci nakon zaključenja kupoprodajnih ugovora otišlo u blokadu s datumom 7. prosinca 2009. i poslovalo je ukupno 18 mjeseci nakon tog ugovora te su predmetne nekretnine završile i u stečajnoj masi, a što se tiče prometa društva u 2008. promet je bio nekih 300.000.000 kuna, u 2009. u iznosu 292. 000. 000. kuna do dana blokade. Optuženi je zajedno sa svojom obitelji tražio način da završe predmetni objekt i stave ga u funkciju, a svakako bi isplatio iznos da je mogao, odnosno, da je htio. Porezni nadzor je obavljen i nitko nije imao nikakvih primjedbi, ni [adresa] ni [adresa], sve je bilo u redu tijekom 2008., a onda 2009. nije bilo u redu i to od trenutka kada je tvrtka ušla u blokadu. Navedeno trgovačko društvo je brisano 2017.

7. Na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje Đurđe Dušić, kojeg sud prihvaća u cijelosti, kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, jer je izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu i na koji ni stranke nisu imale primjedbe pa je isti uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, kao i na temelju zapisnika o provedenom poreznom nadzoru Porezne uprave Područni ured Koprivnica iz veljače 2011., nesporno proizlazi da je po ovom kupoprodajnom ugovoru TD Jakšinić d.o.o. temeljem kompenzacija podmirilo potraživanje optuženika u iznosu od 4.834.997,76 kuna, što znači da nije u cijelosti podmireno potraživanje optuženika po ovom ugovoru.

8. Prema podacima Porezne uprave Ispostava Križevci (str.882) osnovica poreza na promet nekretnina utvrđena je prema visini naznačenoj u ispravi o stjecanju te službenici ispostave nisu izlazili na teren radi utvrđivanja obveze poreza na promet nekretnina za koju je izdano rješenje 11. rujna 2008.

9. Prema podacima Porezne uprave Ispostava Bjelovar (str.901) procjenu vrijednosti nekretnina radi utvrđivanja obveze plaćanja poreza na promet nekretnina prema Zapisniku o procjeni nekretnina od 19. rujna 2008. izvršila je Komisija u sastavu: RH te ŠH i UH.

10. Prema obavljenom poreznom nadzoru Porezne uprave Područni ured Koprivnica od 30. prosinca 2009. (str.11), kod poreznog obveznika Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, u svezi kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008., utvrđeno je da u razdoblju do 3. srpnja 2008. optuženi AH, kao vlasnik nekretnina kčbr. [katastarska čestica] u k.o. [adresa], nije vršio nikakve zahvate na zemljištu, već su radovi na česticama započeli nakon prodaje zemljišta kupcu Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, zastupanom po direktoru AH. Nadalje je utvrđeno da u razdoblju do 3. srpnja 2008. optuženi AH kao vlasnik nekretnina kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]-Sredice, nije vršio nikakve zahvate na zemljištu, već su radovi na česticama započeli nakon prodaje zemljišta kupcu Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, zastupanom po direktoru AH. Prema poreznom nadzoru je nadalje utvrđeno da je optuženi AH stekao nekretnine u k.o. [adresa] i k. o. [katastarska općina]-Sredice za ukupno 252.332,00 kuna, pri čemu je osnovica za porez na promet nekretnina bio iznos od 324.578,00 kuna i nije vršio ulaganja, već ih je prema kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008. prodao društvu Jakšinić d.o.o. za ukupan iznos od 9.605.824,00 kuna. U istom ugovoru stoji da su ugovaratelji Jakšinić d.o.o. i optuženi AH suglasni da postoji novčana tražbina kupca prema prodavatelju, a prema knjigovodstvenim podacima kupca, plaćanje kupoprodajne cijene ima se izvršiti prijebojem međusobnih potraživanja u roku trideset dana, računajući od dana sastava ugovora, čime optuženi više ne duguje društvu Jakšinić d.o.o. povrat novca na ime pozajmica, plaćanja privatnih računa, isplata direktoru i slično i time je novac isplaćen direktoru ostao kod istog i prema tom ugovoru zatvorena su dospjela potraživanja od direktora i smanjene obveze prema direktoru od 4.834.997,76 kuna. Navedena kupoprodaja prema stavu Porezne uprave predstavlja prividni pravni posao kojim je Jakšinić d.o.o. zatvorio dio potraživanja koja je imao prema direktoru AH i stvorio obvezu društva prema direktoru u smislu čl. 11. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine"127/00, 86/01, 150/02, 147/08).

11. Prema prijedlogu optužbe podaci Raiffeissenbank Austria d.d. o stanju i kretanju po žiro-računu otvorenom na ime „ [obrt], za razdoblje od 1. veljače 2008. do 1. kolovoza 2008. nisu mogli biti pribavljeni, jer je banka dužna čuvati poslovne knjige najmanje jedanaest godina (str.993). Dokumentaciju o izvođenju i plaćanju radova obrtu [obrt], vlasnika KH, nije dostavio optuženik, a ni sam obrtnik KH, kao što optuženik nije dostavio ni dokumentaciju o traženju građevinske dozvole i izvođenju radova ispitivanja tla.

12. Grad Bjelovar Upravni odjel za komunalne djelatnosti i uređenje prostora od 31. ožujka 2008. (str.118) izdao je potvrdu glavnog projekta, povodom zahtjeva investitora Jakšinić d.o.o., za rekonstrukciju-dogradnju i promjenu namjene jednokatne obiteljske kuće u stambeno-poslovnu i građenje nadstrešnice – skladište umjetnog gnojiva u [adresa]. Iz navedenog proizlazi da je u odnosu na poduzimanje određenih građevinskih radova na nekretninama u k. o. [katastarska općina]-Sredice investitor bio Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, a ne optuženi AH, kao fizička osoba.

13. Koprivničko-križevačka županija Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša od 3. lipnja 2009. (str. 133), izdao je po zahtjevu investitora Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno uvjerenje da je podnesen zahtjev za izdavanje potvrde glavnog projekta za rekonstrukciju-prenamjenu postojeće zgrade stambene namjene u izgradnji u zgradu poslovne namjene (motel) i dogradnju zgrade poslovne namjene (motel) na kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa]. Prije toga, Koprivničko-križevačka županija Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša od 11. srpnja 2008. (str. 134), izdao je po zahtjevu investitora Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno rješenje kojim se dozvoljava promjena investitora u pravomoćnoj Građevinskoj dozvoli od 24. svibnja 1995. (str.135) iz LH i NH u Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, što se sve odnosi na gradnju na postojećoj građevinskoj čestici kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa]. Prema Ugovoru o građenju od 16. listopada 2008. (str.139), između optuženog AH, kao vlasnika i Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, zastupanog po direktoru AH, kao investitora, u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa], vlasnik dozvoljava investitoru da na temelju tog ugovora ishodi upis prava građenja u zemljišnoj knjizi na kčbr [katastarska čestica] k.o. [adresa] te troškovi projektno-tehničke dokumentacije, dozvola, kao i ostale dokumentacije, padaju na teret investitora, kao i svi troškovi izgradnje, opremanja i privođenja u funkciju objekta. Prije toga je 7. srpnja 2008. (str.148) izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa] u korist Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno te 16. listopada 2008. (str.147) uknjižba nositelja prava građenja Jakšinić d.o.o. Iz navedenog proizlazi da je u odnosu na poduzimanje određenih građevinskih radova na nekretninama u k.o. [adresa] i to nakon sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, investitor bio Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, a ne optuženi AH, kao fizička osoba.

14. Prema prijedlogu optužbe pribavljena je dokumentacija o potrošnji električne energije za domaćinstvo HH i MH od 1. siječnja 2008. do 1. svibnja 2009. i to Energetske kartice, za obračunska razdoblja, u kojem razdoblju je bio evidentiran korisnik mreže VH (str.994-995) i iz kojih je utvrđeno da je potrošnja električne energije bila manja u obračunskom razdoblju od 25. travnja 2008. do 3. studenog 2008. (u tabeli označeno R1 2783), u odnosu na prethodno razdoblje 26. listopada 2007. do 25. travnja 2008. (u tabeli označeno R1 3608), a potom još manja u narednom razdoblju od 3. studenog 2008. do 21. siječnja 2009. (u tabeli označeno R1 2070). Prema tvrdnji obrane, za vrijeme izvođenja radova na nekretninama u [adresa], optuženi kao fizička osoba koristio je električnu energiju iz domaćinstva svoje sestre i šogora, HH i MH, no iz dostavljenih podataka o potrošnji električne energije, sud ne zaključuje da bi bila znatno povećana potrošnja električne energije u domaćinstvu HH i MH u vremenu mjeseca svibnja i lipnja 2008., tako da se ne može zaključiti ni da su se izvodili određeni građevinski radovi na zemljištu u [adresa], kako to tvrdi obrana.

15. Građevinsko vještačenje povjereno je TD Međimurje-investa d.o.o. Čakovec, a koje je za osobu vještaka odredilo PH, dipl. ing., stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenitelja nekretnina, koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje sa fotodokumentacijom o vještačenju nekretnina u k.o. [adresa] i k. o. [katastarska općina]- Sredice (str.420-468, 469-536). U odnosu na nekretnine u k.o. [adresa] vještak je zaključio da bi vrijednost tih nekretnina na dan 3. srpnja 2008. iznosila zaokruženo 2.360.000,00 kuna ili 325.983,60 eura, a uvidom u prostorno-plansku dokumentaciju i identifikaciju Prostornog plana općine Sveti Ivan Žabno i Uvjerenja Koprivničko- križevačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, vještak utvrđuje da su na dan 3. srpnja 2008. ove nekretnine bile unutar granica građevinskog područja naselja Novi Glog pa je ta činjenica uzeta u obzir pri procjeni tržišne vrijednosti opisanih nekretnina. Iz dostupne dokumentacije nije vidljivo da bi optuženik kao fizička osoba, nakon što je postao vlasnik ovih nekretnina, a prije prodaje TD Jakšinić d.o.o., izvršio ikakva ulaganja. Vještak je prilikom procjene nekretnina u [adresa] koristio poredbenu metodu kao primjerenu za utvrđivanje tržišne vrijednost neizgrađenih i izgrađenih zemljišta, a tržišna vrijednost se određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina. Za izvođenje poredbenih cijena koriste se kupoprodajne cijene onih nekretnina koje sa procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja, pa je vještak i odabrao određene nekretnine sa područja [adresa] i [adresa] i temeljem podataka o cijeni uzetih iz sustava eNekretnina na tom području, izračunao prosječnu jediničnu cijenu usporedive, odnosno prikladne orijentacijske nekretnine na promatranoj makrolokaciji za to područje, što je iznosilo 41 eura/m2. Što se tiče nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Sredice vještak je također obavio očevid na licu mjesta te je utvrđivao sve bitne elemente u vezi izgrađenosti i opremljenosti nekretnine s tehničkim opisom nekretnine, utvrdio je vrijednost zemljišta temeljem poredbene metode, kao i kod zemljišta u k.o. [adresa], a za zgrade na temelju troškovne metode. Uvidom u prostorno-plansku dokumentaciju i identifikaciju prostornog plana uređenja Grada Bjelovara vještak je utvrdio da su na dan 3. srpnja 2008. ove nekretnine bile unutar granica građevinskog područja Grada Bjelovara, što je uzeto u obzir prilikom procjene tržišne vrijednosti nekretnina. U kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008. navodi se da se prodaje poslovna zgrada – poljoprivredna ljekarna, skladište, stambena zgrada i dvorište, bez otvorenog skladišta za umjetna gnojiva te dogradnje stambene zgrade koja se odnosi na dvije garaže, stubište i iznad njih stambeni prostor, pa zaključuje da je izgradnju otvorenog skladišta za umjetna gnojiva, stražnji ulaz, dvije garaže iznad kojih je dograđen stambeni prostor izvršilo društvo Jakšinić d.o.o., posebno zato što je Jakšinić d.o.o. i prije nego što je postao vlasnik tih nekretnine ishodio potvrdu glavnog projekta, izdanu od Bjelovarsko-bilogorske županije, Grad Bjelovar, Upravni odjel za komunalne djelatnosti od 31. ožujka 2008., tako da je vrijednost dograđenog prostora od 421.981,25 kuna ili 58.319,88 eura, oduzeo od vrijednosti ostalih nekretnina zatečenih očevidom. Vrijednost nekretnina koje su 3. srpnja 2008. bile predmet kupoprodaje na području k. o. [katastarska općina]-Sredice iznosi po vještaku 3.070.000,00 kuna ili 423.711,42 eura te vještak nalazi da iz dostupne dokumentacije u spisu, optuženik kao fizička osoba, nakon što je postao vlasnik procijenjenih nekretnina, nije izvršio nikakva ulaganja o vlastitom trošku.

15.1. Na raspravi (str. 569) vještak naglašava da je jedan i drugi elaborat izrađen na temelju Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina i pripadajućeg Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina i da je zemljište u k.o. [adresa], zemljište prve kategorije za koje su ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole. Za procjenu tržišne vrijednosti zemljišta koristio je poredbenu metodu koju je koristio i za procjenu nekretnina u [adresa] za zemljište, dok je za zgrade u [adresa] koristio troškovnu metodu. Prednja parcelu zemljišta u [adresa] procijenio je kao zemljište prve kategorije, dok za stražnje čestice je odredio da se radio o trećoj kategoriji zemljišta, iz razloga što te čestice nemaju neposredan pristup na javnu površinu i nisu obuhvaćene provedbenim prostornim planom. Za utvrđivanje jediničnih cijena zemljišta koristio je podatke iz baze sustava eNekretnine i nije mu poznato da li ovi podaci predstavljaju podatke iz kupoprodajnih ugovora ili podatke iz rješenja o razrezu poreza na promet nekretnina. Nekretnine koje je koristio u izračunu vrijednosti zemljišta odnosno njihova obilježja odredio je djelomičnim obilaskom, a dijelom na temelju dostupnih podataka na raznim portalima ili internetskim stranicama. Kada govori o interkvalitativnom izjednačenju, odgovara da se konkretne nekretnine koje su predmet procjene uspoređuju sa obilježjima nekretnina koje su navedene u izračunu i kada su ta obilježja po njegovoj procjeni jednaka, tada je koeficijent nula. Na upit, u slučaju kada se stambena zgrada koristi u poslovne svrhe, utječe li to na utvrđivanje vrijednosti nekretnine, vještak navodi da je ta vrijednost ista, bilo da se koristi u poslovne ili u stambene svrhe. Na upit obrane zašto nije korištena prilikom procjene zgrade poslovne namjene prihodovna metoda umjesto troškovne, vještak odgovara da se radi o metodi po izboru vještaka odnosno procjenitelja, imajući u vidu sva obilježja cijele nekretnine. Nadalje, o nadležnom tijelu za prostorno uređenje ovisi da li će se više čestica istog vlasnika kao što je to u slučaju ovih nekretnina u Sredicama u vlasništvu optuženika, spojiti u jednu česticu i na taj način omogućiti neposredan pristup i sa drugih čestica na javnu prometnu površinu. Budući da se sukladno važećem Zakonu o procjeni nekretnina i pripadajućem Pravilniku koristio podacima iz baze podataka eNekretnina, vještak navodi da se ne može pozvati na podatke iz drugih ugovora o kupoprodaji nekretnina koji su priloženi u spisu, bez obzira što se radi o kupoprodaji nekretnina sličnih obilježja na istom području. Nakon prigovora branitelja optuženika koji je detaljno obrazložen u pisanom obliku, posebno vezano za korištenje usporednih nekretnina za procjenu (str. 575- 590), pri čemu se za neke nekretnine na određenim česticama nije moglo utvrditi da bi bile u k. o. [katastarska općina] ili [adresa], zatraženo je očitovanje vještaka na te okolnosti, pa je vještak u pisanom očitovanju (str. 608-611) naveo da su te čestice postojale, što proizlazi iz sustava eNekretnine, koji je koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja, time da ti podaci podliježu evaluaciji, pa nakon nekog vremena katastarske čestice i/ili podaci nisu dostupni ili su promijenjeni, bilo radi zastarjelosti, cijepanja ili spajanja katastarskih čestica ili iz nekih drugih razloga. Tako za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas ne postoje podaci u sustavu eNekretnine, a koji su postojali u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, kao ni za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana te je danas bez podataka o vrijednosti koja je navedena na dan izrade nalaza i mišljenja.

15.2. Na raspravi 31. ožujka 2023. (str.823-824) vještak PH naveo je da je za procjenu vrijednosti nekretnina koristio podatke iz sustava e-nekretnine, koje vještacima i procjeniteljima na korištenje stavlja Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva i taj sustav se koristi i nakon donošenja Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“ 78/15) i pripadajućeg Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine“ 105/15).

16. Određeno je i provedeno novo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Juraju Šimeku (str.908-954). Isti vještak utvrđuje tržišnu vrijednost nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Sredice u iznosu 560.000,00 eura (4.051.600,00 kuna). U odnosu na nekretnine u k.o. [adresa] tržišna vrijednost nekretnina na dan 3. srpnja 2008., uključujući i pripremne radnje za mogućnost izvedbe građevinskih radova (most, bunar, nasip terena kamenim materijalom i zid do lijevog susjeda) iznosi 780.000,00 eura (5.643.300,00 kuna, uz tečaj 1 euro=7,235 kn).

16.1. Vještak ČH nalaz i mišljenje obrazložio usmeno na raspravi 18. rujna 2023. te pisanim putem (str.966-967, 981-983, 997-1001), navodeći u odnosu na nekretnine u [adresa], da od infrastrukture na gradilištu nije bilo priključaka vode, kanalizacije, struje i plina i morale su se izvršiti određene predradnje u smislu mogućnosti početka građevinskih radova, tako da je vještak izračunao troškovnički prema tržišnim uvjetima vrijednost građevinskih radova, tj. navedenih pripremnih građevinskih radova bez kojih se na gradilištu ništa nije moglo početi raditi. Prema vještaku, temelji motela i temeljna ploča povećali bi vrijednost, odnosno, visinu cijene izvedbe radova, što se može izračunati uz predočenje dokumentacije na dan 3. srpnja 2008. i izračun vrijednosti temelja moguć je, ali uz prethodne radove snimanja postojećeg stanja, posebno konstruktivnih i vanjskih zidova građevina, a sve uz primjenu tržišnih uvjeta na dan vrednovanja, pri čemu je gradnja bez tehničke dokumentacije nemoguća.

17. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka Juraja Šimeka, vještak PH naveo je (str.989-990) da pripremni radovi koje je obračunao vještak ČH, nisu bili predmet kupoprodaje pa zbog toga vještak PH nije zasebno računao njihovu vrijednost niti je to optuženik na očevidu tražio. Za troškove projektne dokumentacije, komunalnog i vodnog doprinosa i moguće drugih davanja za gradnju za lokaciju [adresa], vještak PH nije obračunao njihovu vrijednost jer građevinska dozvola po izjavi optuženika nije tražena pa je vještak mišljenja da troškovi ni ne postoje.

18. Na raspravi 6. prosinca 2023. vještaci su usmeno obrazlagali svaki svoj nalaz i mišljenje (str.1003-1004).

18.1. Stalni sudski vještak PH, navodi, da što se tiče nalaza i mišljenja vještaka ČH, vještaci imaju različiti pristup u procijeni nekretnina i to je razlog odstupanja u mišljenjima. Vještak ČH je u svom nalazu i mišljenju o tržišnoj vrijednosti zemljišta u [adresa] pored zemljišta procijenio i neke druge elemente, koje ovaj vještak nije uzeo u obzir, kao npr. pristupni put, most, zidani zid prema susjedu. Razlika je i u jediničnim cijenama koje su primijenili u izračunu vrijednosti zemljišta. U svom očitovanju i tijekom rasprave ranije, vještak PH se izjasnio da podaci koji su vještacima dostupni putem portala e-nekretnine su podložni promjenama, a u svojoj praksi je naišao da podaci uopće nemaju logičku vrijednost. U vrijednosti zemljišta značajnu ulogu ima obilježje nekretnine, a smatra da je vještak ČH nekretnini dao preveliki značaj, što se tiče obilježja same lokacije. Kako se radi o značajnom vremenskom intervalu od njegove procjene i procjene vještaka ČH, smatra da su i iz tog razloga procjene neusporedive. Vezano za način obračuna građevina nalaz vještaka PH se razlikuje od nalaza vještaka ČH u primjeni ploštine površine, gdje je vještak ČH uzeo u izračun bruto građevinsku površinu, a on neto građevinsku površinu. To ne znači da je vještak PH, kao što je vještak ČH naveo, oštetio stranku za 25-30%, nego je prema svojoj procjeni 600 eura/m2, uzeo kao jediničnu cijenu za neto građevinsku površinu, uvažavajući obilježja zgrada, kao što su primijenjeni materijali i elementi, druga gradiva, raspored prostorija, eventualna prenamjena i drugo. U procjeni građevina vještak ČH je primijenio višu jediničnu cijenu od one koju je on uzeo. Podaci Hrvatske komore arhitekata koje su vještaci koristili su orijentacijski podaci koji se redovito objavljuju i ažuriraju i u praksi su usvojeni kao realni ili najrealniji, a razlika u pristupu procjeni građevina odnosi se samo na lokaciju Sredice, a ne i [adresa].

18.2. Stalni sudski vještak ČH (str.1003-1004), na raspravi 6. prosinca 2023., ostajući kod svog nalaza i mišljenja, ističe da je pri izračunu tržišne vrijednosti i primjeni neto i bruto površine u izračunu koristio i Priručnik o načinu izračuna bruto površine, kao i pokazatelje troškova građenja, izražene isključivo po bruto površini. Pritom vještak prihvaća navode iskaza svjedoka OH da je lokacija najbitnija kod utvrđivanja vrijednosti nekretnina.

19. Obrana je u spis priložila lokacijsku dozvolu od 19. studenog 2008. (str.1022), izdanu povodom zahtjeva Jakšinić d.o.o. Sv. Ivan Žabno, za zahvat u prostoru rekonstrukcija – prenamjena postojeće zgrade stambene namjene u izgradnji u zgradu poslovne namjene (motel) i dogradnja zgrade poslovne namjene (motel) na novoformiranoj građevnoj čestici formiranoj iz cijelih čestica kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa], koja se nalazi unutar granica građevinskog područja naselja Novi Glog u mješovito-stambenoj zoni. Dakle, predmetna lokacijska dozvola izdana je tek nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora 3. srpnja 2008. i to na traženje TD Jakšinić d.o.o., a ne na traženje optuženika kao fizičke osobe.

20. Po prijedlogu obrane pribavljeni su podaci Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb uz Elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina OH (str.1043-1063), prema kojima je elaborat OH iz svibnja 2007., na iznos 1,6 mil. EUR korišten prilikom odobrenja rizičnih proizvoda u listopadu 2008. tvrtci Jakšinić d.o.o. Prema stavu suda ova procjena vrijednosti nekretnina odnosi se na nekretninu u k. o. [katastarska općina] i procjena je prikaz trenutnog stanja cijena nekretnina na tržištu na području Grada Križevaca u razdoblju proljeće 2007., dakle, za neku drugu nekretninu i ne u istom mjestu te više od godinu dana prije sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008.

21. Prema reviziji elaborata o procijenjenoj vrijednosti nekretnina iz travnja 2008., za naručitelja revizije Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, u vezi procjene PBZ- NEKRETNINE Zagreb iz srpnja 2006., po ovlaštenom inženjeru građevinarstva OH (str.98-121), proizlazi da tržišna vrijednost nekretnine u [adresa] iznosi 3.772.400,00 kuna, odnosno, što uz tečaj HNB na dan 4. travnja 2008., za 1 euro=7,273767 kuna, iznosi 518.643,10 kuna ili zaokruženo 3.772.400,00 kuna, odnosno, 518.600,00 eura. Prema procjeni OH, ova procjena je prikaz trenutnog stanja cijena nekretnina na tržištu na području Grada Bjelovara u proljeće 2008. Prije toga, banka PBZ NEKRETNINE Zagreb u srpnju 2006. sačinila je Elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina poslovnog objekta-poljoprivredna ljekarna, skladište i jednokatna obiteljska kuća, u [adresa], pri čemu je utvrđena tržišna vrijednost u iznosu 284.749,00 eura ili 2.078.664,00 kuna (str.122- 123).

22. Nalogom suda K-24/2022-106 od 6. prosinca 2023. određena je dopuna građevinskog vještačenja po vještacima PH i Juraju Šimeku, kojom dopunom je bilo potrebno utvrditi ulaganje u uvođenje infrastrukture ili neka druga ulaganja, pripremu i istraživanje terena za nekretnine u [adresa], uz procjenu tržišne vrijednosti nekretnina u [adresa] u odnosu na građevinsko zemljište, procjenu vrijednosti pripremnih radova i vrijednost u odnosu na temelje i temeljnu ploču.

22.1. Vještak ČH dopunio je nalaz i mišljenje pisanim putem (str.1068-1077), prema kojoj dopuni je tržišna vrijednost izgrađenih nekretnina u obimu do temeljne ploče u k.o. Novi Glog 96.420,00 eura, što uz fiksni tečaj HNB 1 euro=7,235633 kn, na dan 3. srpnja 2008., iznosi 697.659,00 kuna.

22.2. Prema vještaku PH (str.1112-1135) za nekretnine u k.o. [adresa] tržišna vrijednost građevinskih zemljišta iznosi 593.568,37 eura ili 4.294.842,89 kn, odnosno zaokruženo 4.290.000,00 kuna ili 594.000,00 eura, zatim, vrijednost pripremnih radova iznosi 42.570,33 eura ili 308.023,25 kuna, odnosno, zaokruženo 42.600,00 eura ili 308.000,00 kuna te vrijednost temelja i temeljne ploče 96.420,73 eura ili 667.665,00 kuna, odnosno, zaokruženo 96.400 eura ili 668.000,00 kuna, a sveukupno vrijednost građevinskih zemljišta, pripremnih radova, temelja i temeljne ploče je 733.000,00 eura ili 5.303.718,99 kn, uz srednji tečaj HNB na dan 3. srpnja 2008. 1 eur=7,235633 kn, odnosno, zaokruženo 733.000,00 eura ili 5.300.00,00 kuna.

23. Nakon pisane dopune nalaza i mišljenja, na raspravi održanoj 25. ožujka 2024. ispitani su vještaci PH i ČH (str.1145-1146).

23.1. Vještak PH naveo je da ima u vidu procijenjeni elaborat koji je za predmetno zemljište vještačio vještak ČH, no mišljenja je da je prevelik značaj dat lokaciji procjenjivanih zemljišta, pri čemu je spajanje triju predmetnih čestica samo tehnički dio i nema nikakvih problema da se čestice spoje u jednu građevinsku česticu, što je i nužno, obzirom na već izgrađeni objekt. Također je mišljenja da izračun svake pojedinačne čestice zasebno nema utjecaj. Po nalogu suda obavio je zajedno sa vještakom ČH očevid u svrhu uzimanja podataka tj. izmjere, fotografiranja i slično i tom prilikom sačinio je troškovnik radova na zidu, temeljima i temeljnoj ploči te izračunao količine izvedenih radova, a za jedinične cijene primijenio Bilten standardne kalkulacije u visokogradnji, primjenjiv za vrijeme izvođenja radova, odnosno na dan utvrđivanja njihove vrijednosti. Na pitanje je li za izvođenje radova bila potrebna struja, vještak odgovara da je prilikom izvođenja ovih radova bila nužna električna energija, koja se najčešće dobiva iz javne mreže, a ukoliko postoji bilo kakav problem, onda se koriste agregati za proizvodnju električne energije. Struja za ovu vrstu radova najvažnija je za vibriranje, odnosno, sabijanje betona, za izradu morta za zidanje zida, izrada betona pretpostavlja da nije ručno rađena ili da beton nije rađen na licu mjesta već da je dovožen mikserima. Za zemljane radove ne treba električna energija, iskope, nasipavanja i sabijanje nasipa. Cijene su iskazane u neto iznosima bez PDV-a u to vrijeme. Ukoliko se račun za izvedene radove ispostavlja fizičkoj osobi, ovim cijenama potrebno je dodati iznos PDV-a. Ponuda izvođača Građevinski obrt [obrt] vlasnika KH je "prejednostavna" u opisu radova, jer se ne navodi kvaliteta betona, armature i slično, zatim, količine izvedenih radova, što je jako bitno i na koncu nije uopće jasno jer nije vidljivo, kako je utvrđena konačna cijena pojedinačnih i ukupnih radova. Iščitavanjem, stavke 5-izrade novog cjevastog propusta, vještak pojašnjava da je u nasutom kamenom materijalu i njegova dobava na licu mjesta, s prijevozom od izvorišta do gradilišta u [adresa]. Cijena sadržava prosječnu jediničnu cijenu za tu lokaciju. Cijene prikazane u Biltenu i u drugim publikacijama su uvijek nekakve prosječne cijene koje su različite od stvarnih cijena najčešće, što je i u praksi realno 15% do 20%, maksimum 25%, razlika proizlazi na primjer iz otežanih uvjeta ugradnje, na primjer močvarno gradilište, neuređena pristupna prometnica i slično, zatim, ponuda i potražnja, odnosno, tržišne prilike u vrijeme izvođenja radova.

23.2. Stalni sudski vještak ČH (str. 1145-1146), dodao je da nakon izračuna tržišne vrijednosti tri parcele u k.o. [adresa], koje čine jedinstvenu građevinsku parcelu, svoje je mišljenje temeljio na lokaciji i veličini građevinskog zemljišta. Lokacija na prometnicama kojima se kreće daleko veći broj vozila, roba i ljudi je veće vrijednosti od lokacija jednakih veličina na općinskim ili županijskim cestama. Za zaključak da su radovi na podizanju zida kod lijevog susjeda izvedeni prije 3. srpnja 2008., vještak je uzeo u obzir izjave svjedoka koji je lijevi susjed, EH. Na pitanje branitelja je li pristup na građevinsku parcelu sa dvije strane više vrijedan nego sa jedne strane, vještak odgovara da je pristup na parking prostoru u svakom slučaju podobniji kada se ulazi u parcelu sa dvije strane, a ne samo sa jedne strane, a gdje je jak promet sa državne ceste. Kada se pita o cijenama materijala korištenim u pripremnim radovima, vještak navodi da je za upotrijebljene materijale koristio cijene bez PDV-a i slaže se sa mišljenjem vještaka PH da su ponekad cijene u postotcima i znatno različite od nuđenih jer cijene iz Biltena su u jednom obimu, a uvijek u graditeljstvu ima tolerancije. Dakle, uočena razlika između nasipa kamenog materijala na dijelu gradilišta neposredno pored objekta izražena je u malom iznosu. Navedeno je iz razloga što je uzeo u izračun 1800 m3 nasipa, a bilo je predviđeno, vidljivo iz spisa 4000 m3 i ta razlika u količini nasipanog materijala je vidljiva u izračunu. Za struju i vodu je vrlo neophodno imati na samom početku jer se tada obavljaju pripremni radovi, a potrebna je struja za miješalicu, a isto tako je potrebna struja i za izradu morta i žbuke kod zidanja i izrade fasade, što se odnosi na zid dug 74 m, visok 170 cm do susjeda EH, temelj visok 50 cm iznad tada nasutog terena. Na navode i ponovni upit odvjetnika branitelja vještak se slaže da sa vještakom PH usuglasi postotak +,- cijena za određene materijale koji su korišteni u pripremnim radovima. Za vještake nije sporno da su u procjeni vrijednosti izvedenih radova i zemljišta moguća odstupanja do 25%.

24. Nakon održane rasprave pisanim putem su vještaci dopunili nalaz i mišljenje u odnosu na spornu tržišnu vrijednost nekretnina u k.o. [adresa] i to vještak ČH **.**.2024. (str. 1155-1158), prema kojem je tržišna vrijednost građevinskog zemljišta 666.000,00 eura ili 4.818.931,58 kuna, a tržišna vrijednost pripremnih radova 51.720,56 eura, odnosno, sveukupno s PDV-om 717.720,56 eura (5.193.162,57 kuna). Konačno, vještak ČH (str.1186) sačinio je rekapitulaciju tržišne vrijednosti nekretnina sa PDV-om, navodeći vrijednost građevinskog zemljišta u k.o. Novi Glog 666.000,00 eura (4.818.510,00 kuna), tržišnu vrijednost pripremnih radova-zid, most, bunar, nasip kamena 51.720,57 eura (374.198,82 kune), tržišnu vrijednost temelja i temeljne ploče 117.632,40 eura (851.070,41 kunu), a sveukupno 835.352,97 eura (6.043.778,74 kune).

24.1. Vještak PH (str.1163-1166) utvrđuje da je vrijednost zemljišta u k.o. [adresa] ukupno 666.000,00 eura, pri čemu oba vještaka suglasno utvrđuju da prihvatljiva jedinična tržišna cijena predmetnih zemljišta na dan 3. srpnja 2008., uz srednji tečaj HNB za 1 euro=7,235633 kn, na dan 3. srpnja 2008., iznosi 84,53 eura/m2. Vještak PH (str.1189) konačno je naveo vrijednost pripremnih radova, temelja i temeljne ploče uz PDV od 22% u iznosu 169.580,00 eura, tržišnu vrijednost zemljišta u k.o. Novi Glog 666.000,00 eura, a što sveukupno iznosi 835.589,46 eura ili 6.046.018,65 kuna. Vještaci suglasno utvrđuju primjenu stope PDV- a od 22%, za izvedene radove, s obzirom da na dan 3. srpnja 2008. prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09, 94/09), stopa navedenog poreza na dodanu vrijednost do 1. kolovoza 2009. iznosi 22%, a tek od 1. kolovoza 2009. iznosila je 23%.

25. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka PH kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, u kojem je isti vještak utvrdio tržišnu vrijednost nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Sredice i u kojem je naknadno svoj pisani nalaz i mišljenje u odnosu na nekretnine k.o. [adresa] izmijenio i dopunio te obrazložio pisanim putem i usmeno i neposredno na raspravi, nakon što je određeno drugo građevinsko vještačenje po vještaku Juraju Šimeku i nakon što su se oba vještaka suglasila o bitnim okolnostima i odlučnim činjenicama, pri čemu je vještak PH, nakon izlaska na teren na nekretnine u [adresa], zajedno s vještakom Jurajom Šimekom te na temelju podataka u spisu, izvršio naloženo mu vještačenje, odnosno, novu procjenu tržišne vrijednosti nekretnina u k.o. [adresa] te utvrdio tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina u k.o. [adresa]. Sud dakle, prihvaća nalaz i mišljenje vještaka PH u odnosu na tržišnu vrijednost nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Sredice, utvrđenu u prvobitnom nalazu i mišljenju ovog vještaka u iznosu 3.070.000,00 kuna, odnosno, što iznosi 424.289,07 eura, uz srednji tečaj HNB za jedan euro 7,235633 kn. Osim navedenog, za prihvaćanje ovakve tržišne vrijednosti nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Sredice, sud smatra da je odlučno vrijeme vršenja procjene tržišne vrijednosti tih nekretnina u [adresa], tako da je vremenski procjena po vještaku PH bila znatnije prije nego po vještaku Juraju Šimeku, a time i vremenski bliže datumu 3. srpnja 2008., kada je sklopljen predmetni kupoprodajni ugovor, zbog čega su nalazi ova dva vještaka i njihove utvrđene tržišne vrijednosti nekretnina u [adresa], teško usporedive. Isto tako je u odnosu na nekretnine u k. o. [katastarska općina]-Sredice, ranije prije kupoprodaje, elaborat o procjeni nekretnina sačinila banka PBZ NEKRETNINE Zagreb, kojim utvrđuje tržišnu vrijednost u srpnju 2006., u iznosu 284.749,00 eura ili 2.078.664,00 kuna, a potom je i ovlašteni građevinski inženjer OH, također prije predmetne kupoprodaje, utvrdio tržišnu vrijednost nekretnine u Bjelovaru Sredice u travnju 2008., u iznosu 3.772.400,00 kuna, odnosno, 518.600,00 eura, a sve te ranije utvrđene tržišne vrijednosti, kao i tržišna vrijednost po vještaku PH, znatno su niže nego tržišna vrijednost koju je utvrdio vještak ČH za predmetne nekretnine u [adresa]. U odnosu na postojeću dokumentaciju u spisu za nekretnine u k. o. [katastarska općina]-Sredice, sud dakle prihvaća nalaz i mišljenje vještaka PH.

25.1. Isto tako, ovaj nalaz i mišljenje vještaka PH sud prihvaća i u odnosu na utvrđenu tržišnu vrijednost nekretnina u k.o. [adresa], u dijelu u kojem je suglasan sa nalazom i mišljenjem vještaka Juraja Šimeka. Na nalaz i mišljenje vještaka PH stranke su ranije imale primjedbe, koje su otklonjene provođenjem građevinskog vještačenja s drugim vještakom Jurajom Šimekom, kojim vještačenjem su provjereni određeni navodi i tvrdnje vještaka PH. Tako je sada vještak PH izmijenio i dopunio svoj nalaz i mišljenje, navodeći sada suglasno, kao i vještak ČH, da tržišna vrijednost građevinskog zemljišta u k.o. [adresa] iznosi 666.000,00 eura, a za oba vještaka je prihvatljiva jedinična tržišna cijena predmetnih zemljišta na dan 3. srpnja 2008., uz srednji tečaj HNB za 1 euro=7,235633 kn, na dan 3. srpnja 2008., u iznosu 84,53 eura/m2, pri čemu se prema vještaku PH razlika u pristupu procjeni građevina između njega i vještaka Juraja Šimeka odnosi samo na lokaciju Sredice, a ne i [adresa]. Sud je uz suglasnost stranaka pročitao nalaz i mišljenje vještaka PH.

25.2. Nadalje, sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Juraja Šimeka, u odnosu na procjenu tržišne vrijednosti u k.o. [adresa], iz kojeg nalaza i mišljenja vještaka Juraja Šimeka proizlazi da tržišna vrijednost građevinskog zemljišta u k.o. [adresa] iznosi 666.000,00 eura ili 4.818.931,58 kuna uz srednji tečaj HNB za 1 euro=7,235633 kn, na dan 3. srpnja 2008. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Juraja Šimeka u tom dijelu, u kojem identično utvrđuje, kao i vještak PH, tržišnu vrijednost nekretnina u [adresa], a osobito tržišnu vrijednost samog zemljišta u [adresa], kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu je vještak nakon izlaska na teren na nekretnine u [adresa] te na temelju podataka u spisu, izvršio naloženo mu vještačenje, svoj nalaz i mišljenje sačinio u pisanom obliku, obrazložio usmeno i neposredno na raspravi i isti usuglasio sa nalazom i mišljenjem vještaka PH te utvrdio tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina k.o. [adresa]. Na nalaz i mišljenje ovog vještaka, nakon što je dopunjen i obrazložen, stranke nisu imale prigovora te je nalaz i mišljenje vještaka Juraja Šimeka pročitan na raspravi uz suglasnost stranaka. Iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka Juraja Šimeka proizlazi da tržišna vrijednost građevinskog zemljišta u k.o. [adresa] iznosi 666.000,00 eura ili 4.818.931,58 kuna, uz srednji tečaj HNB za 1 euro=7,235633 kn, na dan 3. srpnja 2008.

25.3. Prema provedenim građevinskim vještačenjima sud zaključuje da je tržišna vrijednost nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Sredice u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 3. srpnja 2008. iznosila 3.070.000,00 kuna, što uz srednji tečaj HNB za 1 euro=7,235633 kn, na dan 3. srpnja 2008. iznosi 424.289,07 eura, kao i da je tržišna vrijednost nekretnina u k.o. [adresa] u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 3. srpnja 2008. iznosila 4.818.931,58 kuna, što uz srednji tečaj HNB za 1 euro=7,235633 kn, na dan 3. srpnja 2008. iznosi 666.000,00 eura.

26. Ispitan je svjedok OH (str. 750-751, 820), koji je kao građevinski vještak izrađivao reviziju elaborata o procijenjenoj vrijednosti nekretnina po naručitelju Jakšinić d.o.o. za nekretnine u [adresa] (u spisu na stranicama 98- 115 spisa Kir I- 377/10). Revizija je izrađena u travnju 2008. i procjenu tih nekretnina napravio je na temelju izlaska na teren i tadašnjih tržišnih cijena, time da su u to vrijeme 2008. bile najviše cijene nekretnina prije dolaska gospodarske krize. Radila se revizija elaborata čiju su procjenu prije toga napravile PBZ nekretnine u srpnju 2006. i na licu mjesta je utvrdio zatečeno stanje i sve to evidentirao u elaboratu. Poznate su mu i nekretnine optuženika u [adresa] pored glavne prometnice te se sjeća da je 2008. tamo izgrađena neka zgrada u visokoj roh bau fazi.

26.1. Sud prihvaća iskaz ovog svjedoka o njegovim posrednim saznanjima o kretanju cijena na tržištu nekretnina te neposredna saznanja o procjeni nekretnina u [adresa], pri čemu iz revizije elaborata iz travnja 2008. proizlazi da je procijenjena vrijednost nekretnina u [adresa], koja je predmet i spornog ugovora, 3.772.400,00 kuna ili 518.600 eura. Isti svjedok od 1995. ima tvrtku koja se bavi poslovima vezanim za nekretnine, od projektiranja, procjene nekretnina, posredovanja u prometu nekretnina te je sudski vještak za građevinarstvo i po struci je dipl. ing. građevinarstva, a nema razloga svojim iskazom pogodovati optuženiku.

27. Kao svjedok je ispitan FH (str.751, 821), na okolnosti njegovih saznanja o kretanju cijena vrijednosti nekretnina. Svjedok navodi da je osnovao društvo MT Nekretnine d.o.o. koje se bavi posredovanjem u prometu nekretnina od 2007., a od 2010. je sudski procjenitelj za nekretnine. Nikada on osobno niti njegova agencija nije radila neke usluge za optuženika niti za društvo Jakšinić d.o.o., no na upit o kretanju cijena nekretnina na ovom području navodi da je tijekom 2007. i 2008. bilo "najburnije" tržište u prometu nekretninama, zbog čega se i odlučio za pokretanje ovakve agencije. Isti svjedok iskazuje o utjecaju lokacije, vrste djelatnosti, veličine nekretnine i drugih okolnosti od utjecaja na povećanje vrijednosti nekretnine.

28. Iako je tijekom postupka utvrđeno da ne postoji materijalna dokumentacija iz koje proizlazi da je optuženik kao fizička osoba izvršio neka ulaganja u sporne nekretnine prije prodaje TD Jakšinić d.o.o., kako je to utvrdio i u svom nalazu i mišljenju građevinski vještak PH, potom i građevinski vještak ČH te je isto utvrđeno i u zapisniku Porezne uprave, općepoznato je da se određeni radovi i ulaganja mogu obaviti i bez potrebne dokumentacije koju je potrebno ishoditi za građenje ili rekonstrukciju objekta, o čemu su i provedena građevinska vještačenja u ovom postupku te su ispitani određeni svjedoci, no po stavu suda, u konkretnom slučaju ne može se zaključiti da bi se optuženik kao fizička osoba upuštao u ulaganje znatnih financijskih sredstava u predmetne nekretnine bez prateće valjane dokumentacije.

29. Na okolnosti ulaganja u predmetne nekretnine ispitan je svjedok KH, vlasnik građevinskog obrta [obrt] (str. 595-596, 826-827), čiji je obrt obavljao građevinske radove na nekretninama u [adresa], što je financirao AH i TD Jakšinić, možda u razdoblju od 2005. do 2009. Navodi da je AH financirao izgradnju prilaznog mosta s glavne ceste, ulaza, nasipavanje terena, jer je tamo nasipano oko 3000 m3 kamena, budući se radi o velikoj površini gradilišta te je financirao izgradnju temelja i prve deke. Također su napravili i zid do susjeda duljine stotinjak metara, koji je fasadiran, kako bi se susjedi zaštitili od buke i ostalih negativnih utjecaja, prašine i slično. To je bio prvi dio radova koje je financirao optuženik, nakon čega je bila stanka od kojih mjesec dana i tada su krenuli sa zidanjem objekta, što je financiralo društvo Jakšinić d.o.o. iz nekog kredita. Koliko se sjeća, na toj nekretnini nije postojao vodovod već je iskopan bunar odakle se crpila voda i bio je neki priključak struje. Na tim nekretninama postojao je jedan projekt koji je glasio na druge osobe od kojih je optuženik kupio nekretnine, ali je on uvidio da to neće odgovarati njegovim potrebama jer je htio izgraditi motel i salu za svatove pa se tada išlo u promjenu projekta i koliko je njemu poznato došlo je i do promjene investitora sa AH Jakšinića na društvu Jakšinić d.o.o. Ovo gradilište u [adresa] bilo je dosta nisko i zbog toga je bilo potrebno nasipati ovu količinu kamena jer je ta nekretnina bila niža od razine ceste za 1,5 m, bilo je dosta podvodno i zato je trebalo nasipati ovako veliku količinu kamena. Ovaj dugi i veliki ogradni zid u [adresa] napravljen je zbog zahtjeva susjeda kako mu ne bi smetalo izvođenje daljnjih građevinskih radova pa ga je bilo potrebno dovršiti do kraja što znači do faze fasadiranja, kako ne bi više dolazili na susjedno zemljište i ometali susjeda ili im napravili neku štetu prilikom izvođenja radova. Taj susjed se inače bavio cvjećarstvom i imao je plastenike i cvijeće. U odnosu na nekretnine u Bjelovaru-Sredice navodi da je njegov obrt radio kompletnu novu trgovinu koja se nalazi do ceste i nakon toga se radila adaptacija već izgrađenih prostora iza te trgovine, kako bi se pretvorili u skladišni i poslovni prostor. Sve je to financirao AH i to se radilo u razdoblju od 2005. i 2006., možda su čak radovi počeli krajem 2004. Nakon što je njegov obrt napravio građevinske radove, drugi izvođači su još izvodili radove uređenja prostora u vidu asfaltiranja i ograda. Kada su mu predočene fotografije iz nalaza građevinskog vještaka, navodi da se na prve dvije fotografije vidi novi objekt koji su izgradili, a na stranici 20 nalaza skladišni prostor koji su adaptirali te je i ova stambena zgrada također kompletno adaptirana. Na stranici 23 nalaza vidi se prostor kao neke otvorene garaže, što su također oni gradili jer je bilo potrebno izgraditi posebno skladište za čuvanje zaštitnih sredstava.

29.1. Svjedok KH izvijestio je sud da nije uspio naći drugu dokumentaciju, osim ponude optuženiku od 15. veljače 2008., koju je priložio u spis (str. 600), iz koje proizlazi da su ovi prvi radovi na gradilištu u [adresa] vezani za pripremu zemljišta, zidanje ograde i betoniranje temelja procijenjeni na 1.205.000,00 kuna. Svjedok je iskazao da je u ponudi određen opseg radova koji su se stvarno izvodili tijekom svibnja i lipnja 2008., najviše 60 dana, što se moglo izvršiti u tom vremenu uz 15 radnika u obrtu, bager i kamion. Radovi iznad temeljne deke izvodili su se krajem 2008., jer je došlo do promjene u vlasništvu i projektu. Građevinski vještaci su pri vještačenju uzeli u obzir podatke navedene ponude, iako u istoj nije navedeno točno vrijeme početka i trajanja izvođenja radova te plaćanje radova. S obzirom na poslovni odnos KH sa optuženikom te navode iskaza u kojem nije siguran ima li više tu dokumentaciju, ali da je radove financirao optuženik i da su sigurno bili u vrijednosti oko 1.000.000,00 kuna, možda i više, te da je izdao račune za izvedene radove optuženiku i ti računi nisu plaćeni odjednom, no te račune sudu nije dostavio ni svjedok ni optuženik, sud smatra da je svjedok svojim iskazom želi pomoći optuženiku u ovom kaznenom postupku pa sud prihvaća iskaz ovog svjedoka samo u dijelu u kojem nije u suprotnosti sa činjenicama utvrđenima postojećom dokumentacijom u spisu i građevinskim vještačenjima, nakon što su oba građevinska vještaka usuglasila svoja mišljenja. Isto tako, vezano za navod svjedoka KH o promjeni investitora, prema dokumentaciji u spisu, izvršena je promjena investitora sa LH i NH kao ranijih vlasnika nekretnine na trgovačko društvo Jakšinić d.o.o. i to nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008. i tada je ishođena lokacijska dozvola za prenamjenu stambene u poslovnu građevinu.

30. Na okolnosti ulaganja na nekretninama u [adresa] ispitan je i svjedok ZH (str. 619-620, 818) čija je nekretnina susjedna do nekretnine optuženika te isti navodi da u [adresa] živi od 1993., a optuženika poznaje kao "gazdu" ove susjedne nekretnine do koje se nalazi njegova kuća, dvorište i 4.000 m2 okućnice gdje se zajedno sa svojom suprugom bavi proizvodnjom cvijeća. U vezi susjedne nekretnina optuženika, sjeća se da se 4. svibnja 2008. vratio iz Gradačca (BiH), gdje je nekada živio. Nakon toga je 5. svibnja 2008. počeo betonirati vlastito dvorište, svoje staze u dvorištu, a istovremeno počinju i radovi na susjednom zemljištu optuženika. Tamo započinju s nasipavanjem terena sa kamenom i batudom kako bi mogli prolaziti kamioni, dolazi do iskopa temelja te su istovremeno bagerom iskopali temelj za ogradni zid do njegove nekretnine, a isto tako i za tu zgradu. Prije toga je iskopan bunar jer je trebala voda za gradnju. Temelji za zgradu i za zid ograde napravljeni su tijekom svibnja, možda lipnja 2008., a nakon toga je sagrađen ogradni zid, istovremeno kada i prva deka na objektu. Tijekom te godine nastavilo se sa izgradnjom zgrade, ali objekt je pokriven tijekom 2009. Nakon što je zgrada pokrivena, postavljeni su prozori i vrata. Kada su mu predočene fotografije iz spisa na stranici 433 navodi da se radi upravo o toj nekretnini koja je na tim fotografijama. Ističe da je sve to pratio jer se dešavalo odmah do njegove nekretnine. Nakon te 2009. po njegovim saznanjima nije se više ništa radilo na tom objektu, osim što se održavalo zemljište oko objekta koje se kosi. Na posebno pitanje svjedok navodi da su na početku ovih radova došli iz neke firme, misli iz Varaždina i oni su na tri mjesta bušili na optuženikovom gradilištu i uzimali neke uzorke tla, dok je posebna firma kopala ovaj bunar i to je isto bilo negdje ne početku radova. Prije početka radova na ovom zemljištu je postojao jedan putni most za odlazak na njivu, ali je taj putni most trebalo urediti kako bi mogli prolaziti kamioni pa je tamo nasipan kamen i batuda kao i na ostatak gradilišta. Iskop temelja i nasipavanje tla obavljao je obrt KH i oni su zidali građevinu, dok je IH radio na poslovima krovišta. Da su ti radovi počeli kako je opisao, 2008., dobro mu je poznato, jer je i on počeo sa radovima betoniranja u svom dvorištu. Na poseban upit svjedok navodi da je u dobrim odnosima s optuženikom, pozdravljaju se, ali nisu u nekim bliskim prijateljskim odnosima i međusobno si ne zalaze u kuću. Nije ispitivao optuženika zbog čega se stalo s daljnjim uređenjem nekretnine, niti mu je on o tome pričao.

31. Na iste okolnosti ispitan je i svjedok IH (str. 620-621, 827-829), koji je upoznat sa izvođenjem radova na predmetnim nekretninama te je pomagao zaposlenicima obrta [obrt] kada se radilo krovište na zgradi u [adresa], jer se inače bavio tim poslovima. Svjedok navodi da mu je poznato da su se ti radovi u [adresa] izvodili u razdoblju 2008., 2009., no ne može točno precizirati kada su započeli, a kada završili niti tko je točno financirao sve te radove i na koji način se to plaćalo, jer se sve to plaćalo obrtu KH. Uglavnom, redoslijed radova je bio nasipavanje terena, iskopi temelja, betoniranje temelja, zidovi i deke i na kraju krovište i stolarija na zgradi. Poznato mu je da se radio i zid sa susjednim zemljištem i da postoji bunar na toj nekretnini, ali ne zna tko je kopao taj bunar. Poznato mu je da su se izvodili određeni radovi na nekretnini u [adresa] u [adresa], nešto se preuređivalo, a nešto rušilo i radilo novo. Kada je kupljena zgrada u [adresa], to je bila stara zgrada i sve se moralo kompletno rušiti i graditi iznova. Budući je šogor optuženika, kao član obitelji, osim u ovim tesarskim poslovima na krovištu zgrade u [adresa], znao je pomoći i nekim savjetom.

31.1. Svjedok IH je iskazivao općenito o svojim saznanjima u vezi izvođenja građevinskih radova na nekretninama koje su predmet ovog postupka, ali ne može se sjetiti točno vremena kada su počeli, a kada završili pojedini radovi, što je i prihvatljivo, s obzirom na protek vremena od tih događanja, a pritom svjedok nije neposredno sudjelovao u svim tim radovima. Svjedok nije upoznat tko je i na koji način plaćao izvođenje radova, što je logično kada se ima u vidu da on nije bio član niti TD Jakšinić d.o.o. niti obrta [obrt], koje je izvodilo pojedine radove, te nije imao nikakvu funkciju u vezi odlučivanja o plaćanju tih radova.

32. Kao svjedok ispitana je i sestra optuženika HH (str. 753-754, 818- 819), koja navodi da su negdje u svibnju 2008. započeli radovi na toj nekretnini njenog brata AH. Prvo je proširen jedan pristupni most sa glavne ceste, iskopan je bunar kako bi imali vodu, nasipavan je teren jer je bio močvaran i nakon toga je uslijedilo betoniranje temelja i daljnja izgradnja. Dogovorili su se da će optuženiku dati struju sa svoje nekretnine i dogovor je bio da joj brat plati razliku u cijeni i to joj je plaćao mjesečno u gotovini, jer se znalo koliki su njihovi računi za struju bili tada i koliko im je povećana potrošnja, no koliko je optuženik plaćao, više se ne sjeća. To je trajalo možda godinu dana i nakon toga je optuženik osigurao svoj priključak na tom gradilištu. Poznato joj je da je izgrađen i zid do susjeda i koliko se sjeća temelji i zid su napravljeni prije glavnog objekta. Nije razgovarala s optuženikom tko je trebao biti investitor cijelog objekta niti je upućena o vlasničkim odnosima na ovim nekretninama. Svjedokinja ne zna tko je financirao radove.

33. Suprug svjedokinje HH, svjedok MH, u svom iskazu (str. 752- 753) potvrđuje iskaz svoje supruge kada navodi da je optuženik negdje početkom svibnja 2008. počeo izgradnju na susjednoj nekretnini i prva faza tih radova je bila da su radili pristupni most sa ceste, navažali na to zemljište kamen i šljunak, iskopani su temelji za zid i napravljen zid do susjeda, bušio se i bunar te su iskopani temelji. Te poslove je radio obrt KH i oni su izgradili objekt, a krovište je radio IH. Sve je to trajalo neko vrijeme i u početku su oni posuđivali struju sa kablom s njegove nekretnine i misli da su to radili i dok se zidao objekt. Poznato mu je da je optuženik kupovao parcele u [adresa], jer je planirao raditi motel i da je u početku te gradnje on bio i vlasnik zemljišta, no nije dobro upućen u to kada je optuženik prodao te nekretnine TD Jakšinić d.o.o. Smatra da ta parcela koja se nalazi uz glavnu i sporednu cestu ima jako dobar položaj, radi se o velikoj parceli i one su tražene na glavnim cestama te smatra da je tijekom 2007. i 2008. imala veliku vrijednost jer se nalazi u građevinskoj zoni. U tom razdoblju Plinacro je radio neke iskope na njihovom području na poljoprivrednom zemljištu, pa je tako bilo provedeno i djelomično izvlaštenje radi ukopa pojedinih cijevi i na njegovom poljoprivrednom zemljištu, što je Plinacro plaćao 50 eura/m2. Svjedok navodi da se njegova kuća i okućnica nalazi na sličnoj lokaciji, kao i nekretnine optuženika u [adresa] i zato mu je poznato da te nekretnine imaju dobru vrijednost. Poznato mu je da na ovoj parceli postoji razvodni ormar odnosno sanduk za struju, no ne zna kada je postavljen i je li objekt priključen na priključak za struju. U vezi omogućavanja optuženiku da koristi električnu energiju iz njihovog domaćinstva, navodi da je bio dogovor da on njima plati razliku u cijeni koju su inače plaćali za utrošak električne energije i to je optuženik rješavao sa svojom sestrom, a njegovom suprugom i njoj je plaćao tu razliku. Na posebno još pitanje svjedok pojašnjava da se morala na ovu nekretninu nasipati velika količina kamena i šljunka jer je ta parcela bila relativno niska i kako se ne bi tamo zadržavala voda. Po njegovoj procjeni moralo se navesti čak do 80-90 cm podloge kako bi se to djelomično niveliralo sa cestom. Svjedok na kraju iskazuje kako ne zna tko je financirao radove.

34. Analizirajući iskaze svjedoka KH i ZH koji opisuju da su određeni građevinski i pripremni radovi na nekretninama u [adresa] započeli još u svibnju 2008., kao i iskaze svjedoka HH i MH, sud nalazi da su iskazi svjedoka prihvatljivi samo u mjeri u kojoj nisu u suprotnosti s provedenim građevinskim vještačenjima, jer te okolnosti o izvođenju određenih radova, o kojima iskazuju svjedoci, bez obzira što ne postoji odgovarajuća materijalna dokumentacija, prihvaćaju i građevinski vještaci PH i ČH, sukladno pravilima struke pa ih prihvaća i sud u smislu da su doista izvršena određena vlastita ulaganja u sporne nekretnine, pri čemu su vještaci utvrdili vrijednost tih ulaganja. Sporno je ostalo točno vrijeme vršenja tih radova, kao i činjenica je li radove vršio i financirao optuženik kao fizička osoba prije sklapanja kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008., a kako sud smatra da takvi radovi nisu vršeni prije kupoprodaje, sud stoga ne prihvaća iskaze ispitanih svjedoka kada iskazuju da su radovi vršeni upravo tijekom svibnja i lipnja 2008. i to dok je optuženik kao fizička osoba bio vlasnik predmetnih nekretnina u k.o. [adresa], kao i da je upravo optuženik kao fizička osoba vršio navedena ulaganja prije sklapanja kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008., kojim su predmetne nekretnine prodane trgovačkom društvu Jakšinić d.o.o..

35. S obzirom na iskaze svjedoka RH i ŠH, o okolnostima izlaska Komisije Porezne uprave Ispostava Bjelovar, radi procjene vrijednosti nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Sredice, kupljenih prema Kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008., sud nije pozivao u svojstvu svjedoka i UH, također u vrijeme procjene, člana Komisije i djelatnika Porezne uprave Ispostava Bjelovar, jer se iskazom tog svjedoka ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice pa je taj dokazni prijedlog obrane bio nevažan i sud je odlučio da se neće provoditi. Sud prihvaća iskaze svjedoka RH i svjedoka ŠH jer isti svjedoci nisu ni na koji način zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka, a svoja saznanja crpe iz svog službenog postupanja u vrijeme dok su bili djelatnici poreznih uprava. Kako je utvrđeno, svjedok HH je sestra optuženika, svjedok MH je suprug HH i ujedno šogor optuženika, a sa optuženikom u tazbinskom srodstvu je i svjedok IH, šogor optuženika pa ove osobe sa optuženikom povezane srodstvom, po stavu suda svojim iskazima svakako žele pomoći optuženiku, na način da isti bude oslobođen optužbe i kaznene odgovornosti u ovom kaznenom postupku. Svjedok OH, inače građevinski vještak građevinske struke, koji je izradio elaborat za određenu nekretninu na području [adresa] i FH, koji se bavi posredovanjem pri prometu nekretnina, imaju saznanja samo o kretanju tržišnih vrijednosti nekretnina, odnosno, cijena nekretnina na tržištu u okviru obavljanja građevinske struke, no oni nemaju za sud pouzdana i sigurna saznanja o točnom vremenu izvođenja radova na nekretninama u k.o. [adresa], kao niti o osobi koja je izvodila i financirala te radove, a svakako nemaju saznanja da bi upravo optuženik kao fizička osoba prije sklapanja kupoprodajnog ugovora 3. srpnja 2008. izvršio radove i određena ulaganja. Osim toga, na okolnosti tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina te izvedenih radova provedena su dva građevinska vještačenja po stalnim sudskim vještacima građevinske struke i jedino su vještaci, a ne svjedoci, stručni i mjerodavni iskazivati o stanju i kretanju tržišnih cijena i tržišnih vrijednosti nekretnina i na temelju istih utvrđivati tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina. Isto tako, svjedok ZH, čija je nekretnina susjedna do nekretnine optuženika, iskazivao je o izvođenju radova i vremenu izvođenja istih, no isti zasigurno ne može znati tko je bio investitor radova, odnosno da bi upravo optuženik kao fizička osoba izvodio i financirao radove. Svjedok je detaljno opisivao sve radove koji su se izvodili, iako u tim radovima osobno uopće nije sudjelovao i teško je povjerovati da se svjedok, s obzirom na protek vremena od 2008. do danas, sjeća čak i datuma početka izvođenja radova, tako da je i prema iskazu svjedoka ZH za sud sporno je li upravo optuženik kao fizička osoba izvršio određena ulaganja u predmetne nekretnine baš u vremenu prije sklapanja kupoprodajnog ugovora 3. srpnja 2008. i to po stavu suda iskazom svjedoka ZH nije dokazano pa se o tim okolnostima iskaz svjedoka ZH i ne prihvaća kao vjerodostojan. Svjedok KH iskazivao je o radovima koje je izvodio njegov obrt na traženje optuženika, no o tome nije dostavio valjanu dokumentaciju ni KH, a ni sam optuženik i teško je povjerovati da optuženik ne raspolaže niti jednim računom o izvršenom plaćanju radova koje je na predmetnim nekretninama u [adresa] izvodio KH. Sam građevinski vještak PH zaključuje da je dokument naziva „Ponuda“ koju je dostavio KH „prejednostavan“ te ga niti sud ne može prihvatiti kao vjerodostojan dokument na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je upravo optuženik u razdoblju prije sklapanja kupoprodajnog ugovora 3. srpnja 2008. izvršio određena ulaganja u nekretnine k.o. [adresa] i da bi upravo optuženik plaćao račune, jer takvih računa nema ni danas, a nije ih bilo niti ranije. Osim navedenog, sud je pribavio i podatke Hrvatske elektroprivrede u vezi priključka za struju na nekretninama u [adresa] pa je iz priložene dokumentacije (str. 630-632) utvrđeno da je zahtjev za privremeni priključak postavilo društvo Jakšinić d.o.o., a ne optuženi AH i to tek u travnju 2009. te je taj priključak izveden i pušten pod napon 10. travnja 2009., dakle, više od devet mjeseci nakon kupoprodaje 3. srpnja 2008., kada je vlasnik predmetnih nekretnina bilo trgovačko društvo Jakšinić d.o.o., koje je izvodilo predmetne radove na nekretninama u [adresa]. Iz navedenih podataka da je priključak struje postavljen nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008. i da iz podataka o potrošnji električne energije za domaćinstvo HH i MH ne proizlazi da bi potrošnja električne energije bila povećana tijekom svibnja i lipnja 2008., ne može se zaključiti da su se radovi o kojima iskazuje optuženik izvodili prije sklapanja kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008. i da ih je financirao optuženik kao fizička osoba, već da je radove izvodilo i financiralo trgovačko društvo Jakšinić d.o.o. Zaključak suda da je radove na nekretninama u [adresa] izvodilo i financiralo trgovačko društvo Jakšinić d.o.o., a ne optuženik kao fizička osoba prije sklapanja kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008., proizlazi i iz činjenice što je lokacijska dozvola izdana nekoliko mjeseci nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora i to 19. studenog 2008. (str.1022), koja je izdana povodom zahtjeva Jakšinić d.o.o. Sv. Ivan Žabno, a ne povodom zahtjeva optuženika kao fizičke osobe i to za zahvat u prostoru rekonstrukcija – prenamjena postojeće zgrade stambene namjene u izgradnji u zgradu poslovne namjene (motel) i dogradnja zgrade poslovne namjene (motel) na novoformiranoj građevnoj čestici formiranoj iz cijelih čestica kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa]. S obzirom na navedeno, da sud ne prihvaća iskaze svjedoka koji iskazuju o ulaganjima optuženika kao fizičke osobe tijekom svibnja i lipnja 2008. u nekretnine [adresa], jer ih smatra neuvjerljivima, s obzirom na postojeću dokumentaciju iz koje proizlazi suprotno od navoda iskaza svjedoka te s obzirom da nema nikakve dokumentacije o izvršenim plaćanjima radova, kojima bi se potvrdilo da je optuženik kao fizička osoba doista izvršio i platio radove na nekretninama u k.o. [adresa] i to prije sklapanja kupoprodajnog ugovora 3. srpnja 2008., sud ne prihvaća kao uvjerljivu ni obranu samog optuženika, prema kojoj je optuženi kao investitor izveo pripremne radove, u vremenu prije sklapanja kupoprodajnog ugovora 3. srpnja 2008. i da je razlog prodaje nekretnine društvu Jakšinić d.o.o. bila činjenica da optuženik kao fizička osoba nije bio kreditno sposoban za osiguranje potrebnih financijskih sredstava za izgradnju objekta. Prema stavu i navodima obrane (str.1016-1017), kao i prema iznesenoj obrani samog optuženika, optuženi je kao investitor izveo pripremne radove, kao i radove izgradnje temelja i temeljne ploče na građevini, koja je bila osmišljena kao zgrada poslovne namjene-motel i razlog prodaje nekretnine društvu Jakšinić d.o.o. je bila činjenica da optuženik kao fizička osoba nije bio kreditno sposoban za osiguranje potrebnih financijskih sredstava za izgradnju objekta, pri čemu je trgovačko društvo Jakšinić d.o.o. imalo konkretne poslovne planove vezane uz restrukturiranje postojećeg trgovačkog društva osnivanjem povezanih društava, čiji osnivač je bilo društvo Jakšinić d.o.o. pa je tako prema podacima povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru (str.1018-1021) osnovano društvo Jakšinić ugostiteljstvo d.o.o., no rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu od 17. ožujka 2015. otvoren je i zaključen stečajni postupak nad navedenim društvom kao stečajnim dužnikom. Stoga je teško povjerovati da se optuženik kao fizička osoba u svibnju i lipnju 2008. upuštao u izvođenje i financiranje radova na nekretninama u [adresa], iako je znao da nije kreditno sposoban za osiguranje potrebnih financijskih sredstava za izgradnju objekta pa da je zbog poslovnog interesa samo dva mjeseca kasnije sklopio kupoprodajni ugovor kojim prodaje predmetne nekretnine trgovačkom društvu Jakšinić d.o.o. za iznos kupoprodajne cijene od 9.605.824,00 kuna, iako je pritom trgovačko društvo Jakšinić d.o.o. u 2008. imalo promet godišnje od nekih 300.000,00 kuna, a s tim u vezi neuvjerljiva je obrana optuženog i kada tvrdi da je postojala objektivna mogućnost isplate kupoprodajne cijene jer je društvo poslovalo još 18 mjeseci nakon kupoprodaje.

36. Kada se uzmu u obzir sve ove okolnosti, a to je činjenica da su nadležne Porezne uprave prihvatile tržišnu vrijednost nekretnina, kako je to iskazano u spornom kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008. i da je na temelju koje kupoprodajne cijene utvrđen porez na promet tih nekretnina koji je u cijelosti i plaćen, ali da komisija za procjenu nekretnina Porezne uprave Ispostava Križevci, uopće nije izlazila na teren u [adresa], radi procjene i utvrđivanja stvarne tržišne vrijednosti nekretnina u k.o. [adresa] i da je komisija za procjenu nekretnina Porezne uprave Ispostava Bjelovar, radi procjene vrijednosti nekretnina u k. o. [katastarska općina]-Sredice izašla na teren u sastavu dva člana, umjesto tri člana i na odluku Porezne uprave Ispostava Bjelovar nije izjavljena žalba, jer za to očito nitko nije imao pravni interes, zatim, kada sud uzme u obzir činjenica da su građevinski vještaci usuglasili svoja mišljenja i u ovom postupku procijenili vrijednost predmetnih nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnina u većem iznosu nego Porezna uprava te da sud ne prihvaća navode svjedoka koji iskazuju da je optuženik još prije nego što su prodane nekretnine TD Jakšinić d.o.o., obavljao određene građevinske radove na tim nekretninama i ulagao u njih, jer o tome ne postoji materijalna dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo i sa sigurnošću utvrđeno kada su točno radovi vršeni te tko ih je izvodio i financirao, sud zaključuje da tržišna vrijednost nekretnina nije ni realna ni približna onoj navedenoj u kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008., a isto tako sud zaključuje i da radove na nekretninama u [adresa] nije izvodio optuženik kao fizička osoba, već je izvodio investitor trgovačko društvo Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, ujedno kupac predmetnih nekretnina, prema sklopljenom kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008., ali nakon 3. srpnja 2008. U prilog tome govore i zatražene i izdane građevinska i lokacijska dozvola, uknjižba prava vlasništva na nekretninama i uknjižba prava građenja, sve nakon sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora i u korist investitora trgovačkog društva Jakšinić d.o.o., ujedno kupca nekretnina prema predmetnom kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008.

37. Nakon provedenog građevinskog vještačenja kojim je utvrđeno da je ukupna vrijednost svih spornih nekretnina iznosila 7.888.931,58 kuna u vrijeme sklapanja ugovora, optuženik se tereti da bi prodajom tih nekretnina za sebe ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 1.716.892,42 kune (kao razliku do 9.605.824,00 kuna), dok je nesporno da je optuženik u vidu kompenzacija od kupoprodajne cijene naplatio iznos od 4.834.997,76 kuna i da je prema dokumentaciji ostala razlika njegovog potraživanja u odnosu na prodane nekretnine. Sud ne prihvaća obranu optuženog kada osporava počinjenje kaznenog djela, osobito kada u obrani ističe da mu nije bila namjera da na bilo koji način ošteti svoje trgovačko društvo, jer je trgovačko društvo dugo vremena uredno i dobro poslovalo te mu je bio cilj da nastavi s takvim poslovanjem, a da osim ovog iznosa koji je kompenziran po kupoprodajnom ugovoru, optuženik nije poduzimao druge radnje u smislu naplate cjelokupnog potraživanja od 9.605.824.00 kuna niti u vrijeme dok je trgovačko društvo još pozitivno poslovalo, a niti u stečajnom postupku, kao i da je mogao isplatiti dužni iznos kupoprodajne cijene da je to htio, jer je novčanih sredstava na računu društva bilo. Takva obrana sudu nije prihvatljiva jer suprotno proizlazi iz ostalih provedenih dokaza i činjenica utvrđenih tim dokazima. Osim navedenog, Porezna uprava je naknadno, pri poreznom nadzoru, utvrdila da predmetni kupoprodajni ugovor predstavlja prividni pravni posao, kojim je stvorena obveza trgovačkog društva prema optuženiku. Kada se provedeni dokazi dovedu u međusobnu vezu, osobito provedena građevinska vještačenja i činjenice utvrđene provedenim građevinskim vještačenjima, kojim je utvrđena tržišna vrijednost predmetnih nekretnina na dan 3. srpnja 2008., koje su bile predmet kupoprodaje u kupoprodajnom ugovoru od 3. srpnja 2008., kao i činjenice koje proizlaze iz dokumentacije u spisu koje se odnose na kupoprodajnu cijenu nekretnina koje je prethodno optuženik kao fizička osoba kupio u razdoblju od 9. travnja 2001. do 12. rujna 2007. te činjenice nepostojanja vjerodostojne dokumentacije o vremenu izvođenja i plaćanju radova od strane optuženika, kao i činjenice nepostojanja vjerodostojne dokumentacije o građevinskim i lokacijskim dozvolama izdanim optuženiku kao fizičkoj osobi, može se zaključiti da je vrijednost nekretnina prethodno kupljenih od strane optuženog kao fizičke osobe u razdoblju od 9. travnja 2001. do 12. rujna 2007., bila znatno manja od vrijednosti navedene kao kupoprodajna cijena u ugovoru od 3. srpnja 2008., pri čemu je i tržišna vrijednost predmetnih nekretnina na dan 3. srpnja 2008. bila manja od vrijednosti navedene u kupoprodajnom ugovoru, a optuženik nije vršio takva ulaganja i u toj mjeri da bi vrijednost nekretnina bila uvećana u visini kupoprodajne cijene i u tom smislu proizlazi da je optuženik sklapanjem kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008. pribavio za sebe iznos od 1.716.892,42 kune/237.282,96 eura, što predstavlja nepripadnu imovinsku korist, pri čemu je optuženik i postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi. Ukupna kupoprodajna cijena iznosila je 9.605.824,00 kuna/1.327.572,03 eura te je neprihvatljiva obrana optuženog kada tvrdi da je mogao isplatiti kupoprodajnu cijenu da je htio, no prema samom ugovoru međusobna potraživanja trebala su se zatvarati vršenjem prijeboja, a ne isplatom gotovine ili putem uplate novčanog iznosa na račun. Nesporno je da je optuženik u vidu kompenzacija od kupoprodajne cijene naplatio iznos od 4.834.997,76 kuna i u tom iznosu je zatvoreno njegovo dospjelo potraživanje te je po stavu suda upitna uopće mogućnost naplate cjelokupnog potraživanja, budući sam optuženik navodi da je promet društva u 2008. iznosio nekih 300.000,00 kuna, a u 2009. 292.000,00 kuna te da je društvo poslovalo do dana blokade 7. prosinca 2009., dakle, 18 mjeseci, u kojima kupoprodajna cijena nije plaćena u cijelosti te je potom proveden i zaključen stečajni postupak. Upravo je optuženik kao direktor trgovačkog društva bio najbolje upućen u prihode, rashode, promet, dobit i stanje računa trgovačkog društva pa sve prethodno navedeno upućuje na zaključak da optuženi sklapajući kupoprodajni ugovor od 3. srpnja 2008. kao prodavatelj koji prodaje kupcu i to trgovačkom društvu čiji je osnivač, direktor i osoba ovlaštena za zastupanje tog društva, nije uopće postupao na dobrobit tog društva, tako da time nije ni u gospodarskom poslovanju poslove društva vodio s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

38. Imajući u vidu rezultate cjelokupnog provedenog dokaznog postupka koji su naprijed detaljno analizirani, sud nalazi da je dokazano da optuženi AH **.**.2008. u [adresa], kao direktor Trgovačkog društva Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, ovlašten sklapati pravne poslove i upravljati imovinom TD Jakšinić d.o.o. te iako dužan poslove društva voditi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, to nije činio, već je u cilju da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, sklopio kupoprodaji ugovor kojim TD Jakšinić d.o.o. kupuje od njega, kao fizičke osobe, nekretnine upisane u k.o. [adresa] i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] te nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 9.605.824,00 kuna / 1.327.572,03 eura, iako je znao da je vrijednost nekretnina znatno manja jer ih je, kao fizička osoba, u vremenu od 9. travnja 2001. do 12. rujna 2007. kupio za ukupni iznos od 324.578,00 kuna / 44.858,27 eura, kao i da na njima, kao fizička osoba, nije vršio ulaganja koja bi toliko uvećala vrijednosti, pa kako je tržišna vrijednost nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora bila 3.070.000,00 kune / 424.289,07 eura, a tržišna vrijednost nekretnina upisanih u k.o. Novi Glog 4.818.931,58 kuna / 666.000,00 eura, pribavio je za sebe, na štetu TD Jakšinić d.o.o., nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 1.716.892,42 kune / 237.282,96 eura.

39. Objektivne radnje koje je optuženik poduzeo time što je kao fizička osoba, prodavatelj, sklopio kupoprodajni ugovor 3. srpnja 2008. sa trgovačkim društvom Jakšinić d.o.o., kao kupcem, ujedno zastupajući trgovačko društvo kao direktor tog društva i prodajući prethodno navedene nekretnine trgovačkom društvu koje zastupa, koje nekretnine je prethodno kao fizička osoba u vremenu od 9. travnja 2001. do 12. rujna 2007., kupio za ukupni iznos od 324.578,00 kuna / 44.858,27 eura i da na njima nije kao fizička osoba vršio ulaganja koja bi toliko uvećala vrijednost, kao kupoprodajnu cijenu naveo iznos koji je viši od tržišne vrijednosti nekretnina u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora, sud smatra da optuženik, koji je bio ovlašten sklapati pravne poslove i upravljati imovinom trgovačkog društva te dužan poslove društva voditi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, sklapajući navedeni kupoprodajni ugovor u kojem je navedena kupoprodajna cijena viša od tržišne vrijednosti nekretnina koje su predmet kupoprodaje, nije poslove trgovačkog društva vodio s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, već je sklapanjem istog ugovora postupao s ciljem da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, koju korist je pribavio jer je tržišna vrijednost nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora bila 3.070.000,00 kune / 424.289,07 eura, a tržišna vrijednost nekretnina upisanih u k.o. Novi Glog 4.818.931,58 kuna / 666.000,00 eura, tako da je optuženi AH pribavio za sebe, na štetu TD Jakšinić d.o.o., nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 1.716.892,42 kune / 237.282,96 eura. Optuženik je bio osnivač, direktor, član uprave i odgovorna osoba u trgovačkom društvu i kao takav ovlašten sklapati pravne poslove i upravljati imovinom trgovačkog društva te dužan poslove društva voditi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, što su mu nalagale odredbe o dužnoj pozornosti i odgovornosti člana uprave, propisane u tada važećem Zakonu o trgovačkim društvima („Narodne novine“ 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07) i to u čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima, koji se na temelju čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima primjenjuje i na dužnu pozornost i odgovornost člana uprave društva s ograničenom odgovornošću.

40. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, sud zaključuje da je optuženik postupao s izravnom namjerom za počinjenje kaznenog djela jer je bio svjestan da svojim postupanjem ostvaruje obilježja predmetnog kaznenog djela te je i htio tako postupati. Optuženi AH bio je svjestan da je kao direktor trgovačkog društva Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, ovlašten sklapati pravne poslove i upravljati imovinom TD Jakšinić d.o.o. te svjestan da je dužan poslove društva voditi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno prethodno navedenim odredbama čl. 430. u svezi čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima i time u gospodarskom poslovanju dužan štititi imovinske interese trgovačkog društva, koja zaštita se temelji na zakonu, no to nije činio, već je u cilju da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, svjesno i voljno povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa trgovačkog društva, jer je sklopio kupoprodaji ugovor kojim TD Jakšinić d.o.o. kupuje od njega, kao fizičke osobe, predmetne nekretnine za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 9.605.824,00 kuna / 1.327.572,03 eura, iako je znao da je vrijednost nekretnina znatno manja jer ih je, kao fizička osoba, u vremenu od 9. travnja 2001. do 12. rujna 2007. kupio za ukupni iznos od 324.578,00 kuna / 44.858,27 eura, kao i što je znao da na predmetnim nekretninama, kao fizička osoba, nije vršio ulaganja koja bi toliko uvećala vrijednosti, pa kako je tržišna vrijednost nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora bila 3.070.000,00 kune / 424.289,07 eura, a tržišna vrijednost nekretnina upisanih u k.o. Novi Glog 4.818.931,58 kuna / 666.000,00 eura, pribavio je za sebe, na štetu TD Jakšinić d.o.o., nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 1.716.892,42 kune / 237.282,96 eura. Prethodno opisanim postupanjem, navedenim u činjeničnom opisu kaznenog djela iz optužnice, a sada i u izreci ove presude, optuženi AH, svjestan svog postupanja i s voljom za takvim postupanjem, s izravnom namjerom je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta.

41. Ubrojivost optuženika nije bila upitna, odnosno, sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom nisu bile smanjene ni u kojem stupnju.

42. S obzirom na sve prethodno navedeno, optuženi AH je ostvario sva objektivna i subjektivna zakonska obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona, a osim što je ostvario navedena zakonska obilježja ovog kaznenog djela, optuženi je ostvario i daljnja objektivna i subjektivna zakonska obilježja težeg kvalificiranog oblika istog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, kaznenog djela opisanog u čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, jer je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, za koje kazneno djelo je sada optuženi AH proglašen krivim.

43. Na temelju čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona optuženi AH se za prethodno opisano kazneno djelo osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. Kaznenog zakona optuženom AH se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženi AH ne počini novo kazneno djelo u vremenu provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine.

44. U vrijeme počinjenja kaznenog djela, na dan 3. srpnja 2008. pa sve do 1. siječnja 2013., na snazi je bio Kazneni zakon („Narodne novine“ 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11-dalje: Kazneni zakon/97). Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu Kazneni zakon („Narodne novine“ 125/11., 144/12.-Kazneni zakon/11), u kojem je u glavi XXIV. Kaznenog zakona propisano kazneno djelo protiv gospodarstva, u čl. 246., kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Cijeneći činjenicu da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12), sud je usporedio stari (Kazneni zakon/97) i novi Kazneni zakon i utvrdio kako u ovom slučaju treba primijeniti odredbe čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, kako se i stavlja optuženiku na teret izmijenjenom optužnicom i u konkretnom slučaju primjenjuje se Kazneni zakon sa izmjenama i dopunama, naveden u uvodu ove presude. Kako je optuženik ostvario sva objektivna i subjektivna zakonska obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, te iako su i za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona/97, koje je bilo propisano do 1. siječnja 2013. i za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona, propisane iste kazne od jedne do deset godina zatvora, prilikom ocjene koji je zakon blaži, valja voditi računa da je nakon donošenja Kaznenog zakona, Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donio pravna shvaćanja (broj Su-IVK-4/12- 57), o visinama neodređenih vrijednosti, prema kojima je Kazneni zakon blaži za počinitelja, jer znatna imovinska korist kod kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona postoji tek kad vrijednost imovinske koristi prelazi iznos od 60.000,00 kn, a ne vrijednost od 30.000,00 kn, koliko je bilo dovoljno za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona/97. Zakonsko obilježje znatna imovinska korist, odnosno, znatna imovinska šteta postoji ako prelazi 60.000,00 kuna, u smislu čl. 87. st. 29. Kaznenog zakona, kako je propisano u čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 56/2015). Nadalje, sada prema čl. 2. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 114/22.), vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 7.963,37 eura, a navedeni Zakon stupio je na snagu danom uvođenja eura, kao službene valute u Republici Hrvatskoj 1. siječnja 2023. i sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ 57/2022, 88/2022.), koji zakon je stupio na snagu 15. srpnja 2022., pri čemu je određen fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za jedan euro (1 eur). U vrijeme počinjenja kaznenog djela službena valuta u Republici Hrvatskoj bila je hrvatska kuna te je državni odvjetnik izmijenio optužbu navođenjem novčanih iznosa ranije izraženih u hrvatskim kunama sada i u eurima, tako da se i u ovoj presudi novčani iznosi navode u hrvatskim kunama i eurima. Postupajući u smislu odredaba čl. 3. st. 3. i st. 4. Kaznenog zakona, koji je sada na snazi sa svim izmjenama i dopunama, a koje odredbe se odnose na načelo primjene blažeg zakona i vremensko važenje kaznenog zakonodavstva, sud je utvrdio da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona/97 i kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona te da se izmijenio Kazneni zakon nakon počinjenja kaznenog djela pa će se primijeniti Kazneni zakon sa svim izmjenama i dopunama, koji je sada na snazi, nakon dovršenja kaznenog djela, odnosno, koji je blaži za počinitelja. Za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona zakonska obilježja znatne imovinske koristi i znatne štete, koja su bila propisana u iznosu 60.000,00 kuna, kasnijim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona propisana su u točno određenim iznosima u eurima, kako je već ranije navedeno u obrazloženju ove presude.

45. Olakotne okolnosti na strani optuženika su činjenice što je optuženik osoba srednje životne dobi, narušenog zdravstvenog stanja, no još uvijek i radno sposoban jer radi i ostvaruje redoviti prihod plaće i ima određenu imovinu te njegova daljnja egzistencija nije ugrožena, zatim, činjenica što je trgovačko društvo Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, čiji je optuženik bio osnivač te direktor i osoba ovlaštena za zastupanje i prije predmetnog sklapanja kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008. optuženik nije prema saznanjima suda, nikada poduzimao radnje na štetu tog trgovačkog društva kojima bi se ostvarila obilježja nekog kaznenog djela na štetu tog društva, a olakotna okolnost je i činjenica što je trgovačko društvo Jakšinić d.o.o. Sveti Ivan Žabno, čiji je optuženik bio vlasnik te direktor i osoba ovlaštena za zastupanje, pozitivno poslovalo s prihodom, sve do blokade društva 7. prosinca 2009., nakon čega je otvoren i proveden stečajni postupak i društvo je brisano iz sudskog registra u 2017., tako da optuženik više nije direktor i zakonski zastupnik navedenog društva, kao niti bilo kojeg drugog trgovačkog društva i time nije ni ovlašten sklapati pravne poslove i upravljati imovinom trgovačkog društva pa se može očekivati da više neće vršiti ni kaznena djela protiv gospodarstva, na štetu trgovačkog društva koje zastupa, kao niti neka druga kaznena djela, kao i činjenica što već nakon predmetnog kaznenog djela nije poduzimao druge radnje kojima se vrše kaznena djela, iako je od počinjenja kaznenog djela (3. 7. 2008.) proteklo šesnaest godina. Isto tako, optuženik je neosuđivan do sada.

46. Otegotne okolnosti sud na strani optuženika nije našao.

47. Sud smatra da će se svrha kažnjavanja ostvariti uz izrečenu kaznu zatvora u najkraćem mogućem trajanju za navedeno kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona i uz primjenu uvjetne osude u jednom duljem trajanju od tri godine, što predstavlja vrijeme provjeravanja u kojem će se pružiti prilika optuženiku da svoje ponašanje i postupanje uskladi s propisima društva u kojem živi na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će se izrečenom kaznenopravnom sankcijom postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. Kaznenog zakona, na način da će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Svrha kažnjavanja postići će se izrečenom kaznom za kazneno djelo počinjeno sa najvišim stupnjem krivnje, izravnom namjerom, kojom kaznom će se u dovoljnoj mjeri utjecati na buduće ponašanje optuženog u smislu da shvati da imovinsku korist ne može stjecati vršenjem kaznenog djela, osobito ne zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, na štetu gospodarskog subjekta, kojeg zastupa i o čijim imovinskim interesima je kao odgovorna osoba i osoba ovlaštena na zastupanje dužna brinuti, kao i da shvati ozbiljnost gospodarskog poslovanja i poslovnih odnosa te ozbiljno shvati dužnost primjene pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, tako će se i na druge eventualne počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela djelovati preventivno, radi čega je sud i odlučio izreći ovakvu kaznenopravnu sankciju.

48. Na temelju čl. 560. st. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom u svezi čl. 77. st. 1. Kaznenog zakona od optuženog AH oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona opisanim u izreci presude i utvrđena

u

ukupnom

iznosu

od

237.282,96

eura

(dvjestotridesetsedamtisućadvjestoosamdesetdvaeuradevedestšestcenta) i koji iznos je imovina Republike Hrvatske te se nalaže optuženom AH da novčani iznos od 237.282,96 eura uplati u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude. Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, a kako je utvrđeno, optuženi AH ostvario je kaznenim djelom iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona protupravnu imovinsku korist u prethodno navedenom iznosu i za navedeno kazneno djelo je proglašen krivim, tako da taj iznos imovinske koristi koja se oduzima, postaje imovina Republike Hrvatske te je optuženik dužan uplatiti navedeni iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

49. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku nalaže se optuženom AH da ovome sudu podmiri materijalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. točke 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 132,72 eura (strotridesetdvaeurasedamdesetdvacenta), u roku od 15 dana. Materijalni troškovi nastali tijekom postupka odnose se na trošak svjedoka i vještaka te će sud donijeti posebno rješenje o troškovima, kada se utvrdi visina svih nastalih troškova. Paušalna svota je odmjerena sukladno trajanju i složenosti postupka, u okviru svota određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" 145/11). Optuženik je ranije iskazivao da je vlasnik određene imovine i to suvlasnik poljoprivrednog zemljišta, kuće i vikendice (str.415, 615, 807, 824, 963), dok sada u svom vlasništvu ima zemljište u 1/3 dijela, u odnosu na koje ide ovrha. Optuženi ima određene prihode jer je zaposlen u firmi svog sina TD Jakšinić d.o.o. te prima plaću u iznosu 1.300,00 eura mjesečno. Optuženik je dakle, radno sposoban i ima redovite mjesečne prihode te kao otac dvoje punoljetne djece, nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba. S obzirom na osobne i imovinske prilike optuženika, sada u vrijeme donošenja ove presude, sud smatra da plaćanjem troškova kaznenog postupka neće biti znatno umanjena sredstva iz kojih se optuženik uzdržava, odnosno, optuženik će, bez ugrožavanja vlastite egzistencije, moći podmiriti i troškove ovog kaznenog postupka i svoje redovne troškove života.

Bjelovar, 2. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u 5 ( pet ) primjeraka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.