REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1137/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNEX MEDIA d.o.o., OIB 31668116417, Zagreb, Ilica 26, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Zvonimir Jelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinščak, Sardelić d.o.o., Zagreb, protiv tuženika TISAK plus d.o.o., OIB 32497003047, Zagreb, Slavonska avenija 11a, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1953/2022-9 od 31. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-847/2021-14 od 6. travnja 2022., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-847/2021-14 od 6. travnja 2022. suđeno je:
„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, Fankopanska 2A, poslovni broj Ovrv-179/2020 od 8. travnja 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 192.860,99 kn sa zateznim kamata tekućim od 16. siječnja 2019. pa do isplate, po stopi koja je propisana čl. 12/a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.970,76 kn (nastali i predvidivi) uvećanim za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče na iznos nastalih troškova od dana donošenja rješenja o ovrsi , a na iznos predvidivih troškova od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 16.129,00 kn sa zateznom kamatama tekućim od 6. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao neosnovan.“.
2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 1953/2022-9 od 31. siječnja 2023. suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-847/2021-14 od 6. travnja 2022. u pobijanim točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 490,36 EUR / 3.694,65 kn.“.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 1875/2023 od 16. travnja 2024. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Je li Ugovor o poslovnoj suradnji tužitelja i prednika tuženika raskinut dopisom izvanrednog povjerenika?
2. Je li ugovor zaključen između prednika tuženika i tužitelja takve vrste da ne prestaje ex lege otvaranjem postupka izvanredne uprave?
3. Može li se izvanredni povjerenik (stečajni upravitelj) pozvati na prestanak ugovora ex lege (pozivom na otvaranje postupka izvanredne uprave (stečajnog postupka) retroaktivno, odnosno i nakon konzumacije ugovora, nakon tog datuma na zahtjev izvanrednog povjerenika (stečajnog upravitelja) i nakon proteka roka za prijavu tražbina ili to predstavlja radnju kojom se prekida takav ugovor?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.
5. U odgovoru na reviziju, tuženik osporava revizijske navode te predlaže da se revizija odbije. Tuženik potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadom štete koja se, prema tvrdnjama tužitelja, sastoji od agencijske provizije koju bi tužitelj očekivano ostvario u 2017. na temelju budžeta oglašavanja društva Tisak d.d. (52.477,77 kn) te pripadajućeg AVB-a (agencijskog bonusa na volumen) za taj budžet (u iznosu od 140.383,22 kn) u ukupnom iznosu od 192.860,99 kn, a koja šteta da je nastala raskidom Ugovora o poslovnoj suradnji broj 2015-0204, sklopljenog između Unex Media d.o.o. i Tiska d.d. Zagreb od 1. siječnja 2015., i koji je Ugovor sklopljen temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji između tužitelja i Agrokora d.d. od 6. ožujka 2012.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno: da je Ugovorom o poslovnoj suradnji sklopljenim između Unex MPG d.o.o. i Agrokora d.d. 6. ožujka 2012., i to čl. 3., određen predmet Ugovora, prema kojem će klijent prema vlastitim potrebama naručivati, a agencija isporučivati klijentu niz marketinških usluga, koje se u bitnome dijele na planiranje i zakup medijskog prostora. Navedeni Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme u trajanju od deset godina računajući od dana njegova sklapanja te su u odnosu na Ugovor sklapani i Dodaci (II-V). Na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog između tužitelja i Agrokora d.d. 6. ožujka 2012., sklopljen je i Ugovor o poslovnoj suradnji broj 2015-0204 između Unex Media d.o.o. i Tiska d.d. Zagreb 1. siječnja 2015., koji je u bitnome istovjetan Ugovoru od 6. ožujka 2012., u pogledu predmeta ugovora i obveze.
8.1. Nadalje je utvrđeno: da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 1138/2017 od 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave nad dužnikom Agrokor d.d. na temelju odredbi Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“, broj 32/17
- dalje: ZPIU). Dopisom od 5. srpnja 2017. izvanredni je povjerenik obavijestio tužitelja o tome da je otvoren postupak izvanredne uprave, te da je danom otvaranja tog postupka prestao Ugovor o poslovnoj suradnji.
9. Drugostupanjski je sud shvaćanja, da su navedeni ugovori o poslovnoj suradnji, ugovori o dijelu, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) jer se istima tužitelj obvezao obaviti određeni posao, a naručitelj Agrokor d.d. odnosno Tisak d.d., se obvezao platiti mu za to naknadu. Kako se na temelju odredbe čl. 195. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15 i 104/17 - dalje: SZ) na ugovore o dijelu na odgovarajući način primijenio odredbe čl. 193. SZ-a zaključio je drugostupanjski sud da su otvaranjem postupka izvanredne uprave 10. travnja 2017., navedeni ugovori o poslovnoj suradnji prestali, po samom zakonu (ex lege) te da je stoga tužitelj svoje eventualne tražbine po navedenim ugovorima bio dužan prijaviti u postupku izvanredne uprave te kao stečajni vjerovnik ostvarivati svoja prava.
10. Dajući odgovor na postavljena pitanja u reviziji, ovaj sud upućuje na to da su već u presudi ovoga suda, poslovni broj Rev 478/2024-3 od 12. lipnja 2024., dani odgovori na pravna pitanja podudarna sa predmetnima.
10.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navedeno je kako to pitanje nije pravno već činjenično pitanje, jer bi u suprotnom Vrhovni sud Republike Hrvatske bio dužan ocjenjivati sadržaj svake isprave i drugih izvedenih dokaza (dopisa, računa, iskaza svjedoka, vještaka i slično) a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP- a, iz kojih odredbi jasno proizlazi da se mora raditi o „pravnom pitanju kojeg su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali“.
10.2. Odgovarajući na drugo postavljeno pitanje u toj je presudi navedeno:
„Odlučnim za ishod ovog spora ukazuje se odgovor na pitanje je li Ugovor o poslovnoj suradnji prestao ili nije prestao otvaranjem postupka izvanredne uprave. Prema čl. 191. st. 1. SZ otvaranjem stečajnog postupka ugovori o radu ili službi sklopljeni s dužnikom kao poslodavcem ne prestaju. Očito je da Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između dva trgovačka društva nije ni ugovor o radu niti ugovor o službi u kojem bi tuženik bio poslodavac, a tužitelj službenik. Budući da mogućnost da jedno trgovačko društvo ili općenito pravna osoba obavlja službu za drugu pravnu osobu ne postaje prema hrvatskom pravu, odgovor na postavljeno pitanje jest da je zaključeni ugovor među strankama prestao otvaranjem postupka izvanredne uprave.“.
10.3. Odgovarajući na treće postavljeno pitanje u citiranoj odluci ovoga suda je navedeno:
„Treće revizijsko pitanje sadrži u sebi dva potpitanja: (1) može li se izvanredni povjerenik pozvati na prestanak ugovora po samom zakonu (pozivom na otvaranje postupka izvanredne uprave; stečajnog postupka) retroaktivno, te (2) od kakvog je značaja činjenica da je ugovor izvršavan (konzumiran) nakon otvaranja postupka izvanredne uprave na zahtjev izvanrednog povjerenika i nakon proteka roka za prijavu tražbine.
Za prvo od tih pitanja valja reći da „retroaktivan“ znači da nešto djeluje unatrag, odnosno da ima povratnu snagu. U pravu to znači da se pojedine odredbe zakona (ne cijeli zakon) primjenjuju i na slučajeve koji su se dogodili prije njegova stupanja na snagu. Ako je ugovor o poslovnoj suradnji prestao po samom zakonu otvaranjem postupka izvanredne uprave, a prestao jest...“ „...onda dopis izvanrednog povjerenika koji je o toj činjenici obavijestio tužitelja nije mogao imati za posljedicu nešto drugo, tj. da ugovor o poslovnoj suradnji nije prestao po samom zakonu.
Drugo od navedenih podpitanja ukazuje na to da je tužitelj obavljao određene poslove i u vremenskom razdoblju od otvaranja postupka izvanredne uprave (10. travnja 2017.) pa do 5. srpnja 2017. kad je uslijedio sporni dopis izvanrednog povjerenika. To međutim nema veze s predmetom ovoga spora jer je tužitelj svoje tražbine za radnje koje je eventualno obavio u tom razdoblju ostvario ili mogao ostvariti kao vjerovnik stečajne mase u smislu čl. 39. Zakona o postupku izvanredne uprave i za te se tražbine ne podnosi prijava (prijavljuju se samo tražbine koje su nastale do trenutka otvaranja postupka izvanredne uprave). Međutim, u ovoj parnici tužitelj ne zahtjeva naknadu za obavljene poslove nego naknadu štete zbog raskida ugovora. “.
11. U ovoj se odluci reafirmiraju izražena pravna shvaćanja ovoga suda, izražena u navedenoj presudi poslovni broj Rev 478/2024-3 od 12. lipnja 2024.
12. Slijedom svega navedenoga, ovaj revizijski sud ocjenjuje reviziju neosnovanom, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, reviziju valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.
13. Budući da odgovor na reviziju nije bila potrebna radnja za vođenje postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
