Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-13/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz I., s prebivalištem u T., A. E. H., …. i boravištem u B., …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u O. društvu R. & partneri d.o.o. O., …, protiv tuženice R. H., OIB: …, M. p. i u., zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja te punomoćnika tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-99/2023-7 od 14. studenoga 2023. i rješenja istog suda poslovni broj Pn-99/2023-8 od 14. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A. J. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-99/2023-7 od 14. studenoga 2023. u dijelu pod toč. III izreke.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba punomoćnika tužitelja D. R., odvjetnika iz O. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-99/2023-8 od 14. studenoga 2023. pod toč. II. izreke.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku R. H., OIB: …, da tužitelju A. J., T., ..., u roku od 15 dana isplati iznos od 10.800,00 kuna/1.433,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, tj. od 18. kolovoza 2021. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 523,70 eura/3.945,82 kn, u roku od 15 dana, sa zateznim kamatama od dana presuđenja, tj. od 14. studenog 2023. godine, do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena
III S tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog tužitelj se odbija."
2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Nalaže se R. H. za M. p. i u. isplatiti punomoćniku tužitelja odvjetniku D. R., OIB: … iz O., …, iznos od 8,20 eura/61,78 kn zajedno sa zateznim kamatama od 11. listopada 2023. godine pa do isplate na račun otvoren kod K. d.d. broj IBAN: HR…, u roku od 15 dana.
II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadom troška u preostalom iznosu.“
3. Protiv navedene presude pod toč. III izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3.1. U žalbi ističe da je tužitelj nezakonito pritvoren ukupno 67 dana premda od početka nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje Islamskoj republici. Tuženica je, a kao što to proizlazi iz priloga koji su dostavljeni uz tužbu, imala jasna saznanja da je tužitelj osuđen ne samo na kaznu koja uključuje oduzimanje slobode već i na kaznu koja uključuje i fizičko kažnjavanje, odnosno 74 udarca bičem. Prvostupanjski sud niti jednom riječju ne analizira dostavljene dokaze u pogledu odluka donesenih od strane nadležnih sudova u R. H. te sadržaj žalbe tužitelja, a koji dokazi su ključni za donošenje pravilne i zakonite odluke pa je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što proizlazi iz dokaza dostavljenih uz tužbu i onoga što se navodi u razlozima presude. Kako je tužitelju izrečena kazna mučenja i fizičkog kažnjavanja to znači da od početka nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje tužitelja pravosudnim tijelima Islamske republike pa je stoga i ekstradicijski pritvor koji je određen protiv tužitelja od početka nezakonit što sud zanemaruje. Na taj način prvostupanjski sud je pogrešno primijenio Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima te je valjalo uzeti u obzir činjenicu da je tužitelj državljanin Islamske republike, da je u zatvoru u Osijeku neosnovano proveo 67 dana, daleko od obitelji i prijatelja, da ne poznaje hrvatski jezik niti pismo radi čega je bio onemogućen komunicirati. Kako se radi o osobi mlađe životne dobi smatra da je trebalo uzeti u obzir i njegovo izbivanje od svakodnevnih obveza što puno znači za njegov daljnji napredak i karijeru. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.
4. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod toč. II. izreke žalbu je izjavio punomoćnik tužitelja zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje preinači.
4.1. U žalbi ističe kako je pogrešan zaključak suda kako punomoćniku tužitelja pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a ne troškova putovanja te je isti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova izbivanja za vrijeme putovanja iz razloga što vrijeme trajanja putovanja od sjedišta ureda punomoćnika do Općinskog suda u Đ. ne traje dulje od tri sata. Takvo stajalište je neosnovano i u suprotnosti s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u situaciji kada su tužitelju i njegovom punomoćniku nastali dodatni troškovi zbog delegacije koje nisu ničim uzrokovali. Trošak izbivanja iz pisarnice po svojoj je naravi naknada za propušteno vrijeme u kojemu je odvjetnik mogao obavljati druge odvjetničke poslove što mu omogućava Tarifa te je nepriznavanjem tih troškova, kao i troškova puta stavljen u nepovoljan položaj jer su ti troškovi objektivno nastali. Na taj način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je u pobijanom dijelu izreka rješenja proturječna sama sebi i razlozima presude. Glede putovanja javnim prijevozom prosječno vrijeme trajanja putovanja autobusom od O. do Đ. u jednom smjeru iznosi 1 sat i 10 minuta pri čemu nije uračunato vrijeme dolaska do autobusnog kolodvora te vrijeme koje je odvjetniku potrebno od autobusnog kolodvora u Đ. do suda što znači da se radi o periodu duljem od tri sata pa je radi toga prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), stoga što prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da je izreka iste razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Nadalje, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
9. Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.
10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu preko dosuđenog iznosa od 10.800,00 kn/1.433,41 eura do zatraženog iznosa od 26.800,00 kn/3.556,97 eura tj. iznos od 16.000,00 kn/2.123,56 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 28. kolovoza 2023.-l.s. 50-53) na ime naknade štete zbog neosnovanog pritvaranja.
11. Prvostupanjski sud je, na temelju navoda stranaka i ocjenom dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, u navedenom dijelu odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju tužitelj sukladno odredbi čl. 33. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći i kaznenim stvarima (Narodne novine, broj 178/04 – dalje ZMPPKS) u svezi s odredbom čl. 8., čl. 43. i čl. 48. istog Zakona osnovano pritvoren radi izručenja u trajanju od 40 dana jer je utvrđeno kako je tužitelj pravomoćno osuđen za kaznena djela koja su propisana kao takva i u R. H., kao i da je raspisana međunarodna tjeralica slijedom čega tuženica nije odgovorna za naknadu štete tužitelju za provedenih 40 dana u pritvoru jer je R. H. bila u obvezi glede ispunjenja svojih međunarodnih obveza postupiti sukladno ZMPPKS.
12. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u navedenom dijelu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, a što tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.
13. Naime, u situaciji kada je sudac istrage u R. H. utvrdio da je tužitelj pravomoćno osuđen za kaznena djela koja su propisana i u R. H., a kraj činjenice da je za istim bila raspisana i međunarodna tjeralica, slijedi da je tužitelj kao stranac mogao biti izručen drugoj državi radi kaznenog progona odnosno izvršenja sankcije koja uključuje oduzimanje slobode jer je to I. R. I. zatražila pa su time ispunjenje pretpostavke za primjenu odredbe čl. 33. ZMPPKS.
14. Nadalje, kako su u konkretnom slučaju bile ispunjenje zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o pritvoru radi izručenja (čl. 47. st. 1. ZMPPKS) to znači da je u pogledu prvih 40 dana ekstradicijskog pritvora tužitelj u istome boravio na temelju valjane pravne osnove pa u takvoj situaciji u postupanju Republike Hrvatske nema elementa protupravnosti slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u takvim okolnostima konkretnog slučaja ne postoje zakonske pretpostavke da bi se tuženicu obvezalo da tužitelju naknadi štetu za prvih 40 dana provedenih u ekstradicijskom pritvoru stoga što se radilo o pritvoru koji je u pogledu svoje osnove i trajanja određen u skladu sa važećim propisima R. H..
15. Ovo stoga što su nadležna tijela tuženice bila obvezna odrediti ekstradicijski pritvor u smislu odredbe čl. 44. ZMPPKS u situaciji kada je od strane I. R. I. zatraženo izručenje tužitelja jer se radi o ispunjavanju preuzetih obveza tuženice u međunarodnim odnosima te sukladno odredbama ZMPPKS.
16. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod toč. III izreke.
17. U odnosu na žalbu punomoćnika tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda pod toč. II. izreke istaći je da nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud u pogledu odbijanja dijela zahtjeva za naknadom parničnog troška u visini preko 8,20 eura/61,78 kn sukladno odredbi čl. 11. st. 1. i 2. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 – dalje ZS) pogrešno primijenio odredbu čl. 11. st. 4. istog Zakona.
18. Naime, punomoćnik tužitelja u spis predmeta nije priložio putnu kartu za trošak javnog prijevoza koji je koristio te u tom slučaju prema recentnoj sudskoj praksi nema pravo na trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja.
19. Ovo stoga što trošak javnog prijevoza u smislu odredbe čl. 11. st. 4. ZS predstavlja trošak prijevoza vlakom, autobusom ili brodom time da je taj trošak odvjetnik dužan dokumentirati (kartom i voznim redom) ako traži i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja što u konkretnom slučaju nije napravljeno pa time nije ni dokazano da je putovanje trajalo dulje od tri sata što znači da posljedično tome punomoćnik tužitelja nema pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja.
20. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu punomoćnika tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. II. izreke.
21. U nepobijanom dijelu pod toč. I i II izreke prvostupanjska presuda, kao i rješenje u dijelu pod toč. I. izreke ostaju neizmijenjeni.
Zadar, 2. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Dujmović, v.r.