REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3107/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dux gradnja d.o.o., Ivanovac, Duga ulica 105, OIB: 25577849673, zastupan po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić i Dino Vukušić iz Osijeka, protiv tuženice ĐRT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., Osijek, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-448/2023-2 od 20. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-11/2022 od 10. veljače 2023., na sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-448/2023-2 od 20. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-11/2022 od 10. veljače 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li II-stupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 219. Zakona o parničnom postupku kada je odlučio da je teret dokaza tijekom postupka bio na tužitelju u situaciji kada mu tuženik nije izvršio plaćanje nesporno izvedenih radova ili je na tuženiku bio teret dokaza da je izvršio plaćanje za nesporno izvedene radove?
2. Da li se moglo utvrditi da je tuženik predao 40.000,00 kn u gotovini tužitelju na ruke, a da se u trenutku predaje nisu prebrojali predani novci?
3. Da li tužitelj dokazuje negativnu činjenicu odnosno činjenicu da nije primio novce kada jedini adekvatni dokaz koji tužitelj u takvoj situaciji može predložiti je njegov iskaz i eventualno iskaz svjedoka?
4. Da li se činjenica predaje novca može utvrditi samo na iskazu stranke i svjedoka ili je takvu činjenicu potrebno dokazati materijalnim dokazima?
5. Ukoliko je čak i tvrdnja tuženika o predaji novca osnovana, je li tuženik trebao poduzeti mjere osiguranja traženja priznanice o ispunjenju obveze i slično kojim bi si osigurao dokaze o izvršenom povratu novca?
6. Je li tužitelj dokazao postojanje svog potraživanja temeljem izdanog računa za izvedene radove, iskazom zakonskog zastupnika i zaposlenika s obzirom da II- sud tvrdi da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasnovao i dokazivao isključivo svojim iskazom te iskazom člana svoje obitelji (zaposlenika ĐR)?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu a u pogledu kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja višeg suda.
2. Na prijedlog nije dogovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. U odnosu na prvo i treće postavljeno pravno pitanje a koje se odnosi na primjenu pravila o teretu dokazivanja valja odgovoriti da se pravno shvaćanje pobijane presude ne zasniva na ocjeni da je tužitelj trebao dokazivati negativnu činjenicu, već da je tuženik dokazao tvrdnju na kojoj temelji odgovor na tužbu (da je tražbinu tužitelja platio).
3.2. Nadalje, postavljena pravna pitanja su činjenične naravi vezana za okolnosti konkretnog slučaja pa ne sadrže element univerzalnosti koji se odgovorom na pravna pitanja u smislu ostvarivanja ujednačavanja sudske prakse i zauzimanja pravnih standarda u odnosu na pravna pitanja u smislu čl. 385.a treba ostvariti.
3.3. Stoga i navodi o različitoj praksi revizijskog suda ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odučeno kao u izreci.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
