REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1158/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Emica Milošević, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, OIB 09933651854, kojeg zastupa punomoćnica PĆ, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-676/2021-4 od 6. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-736/2018-20 od 26. travnja 2021., u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-676/2021-4 od 6. srpnja 2023. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-736/2018-20 od 26. travnja 2021. pod stavkom I. točka 2. i 3. i pod stavkom II., te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništava uknjižba tuženika Grada Zadra, OIB: 09933651854, Narodni trg 1, na nekretnini katastarske oznake čestice [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 441 m2, koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-3047/2011, što je tužena dužna priznati te izdati tužiteljici OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj čestici, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
2. Utvrđuje se da je tužiteljica CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekla pravo vlasništva na česat. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 441 m2, nasljeđivanjem, darovanjem i dosjelošću što je tuženik dužan priznati i trpjeti te da tužiteljica protekom roka od 15 dana temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti ishodi u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] uknjižbu prava vlasništva zacijelo na svoje ime na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 441 m2, uz brisanje tog prava sa imena tuženika u roku od 15 dana.
3. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka.“
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 kuna, u roku od 15 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu kako je to navedeno u izreci ovog rješenja, reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1341/2024 od 26. ožujka 2024. podnosi tužiteljica zbog pravnog pitanja:
„Tko treba dokazati nepoštenje posjeda, da li tuženik ili tužitelj u smislu odredbe čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno da li se svaki posjed smatra pošten osim ako se ne dokaže suprotno?“.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) pobijana presuda ispituje se samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.
6. Iz sadržaja tužbenog zahtjeva slijedi da je predmet spora stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude suda prvog stupnja.
7. Sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) (1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
7.1. Nadalje tom odredbom se određuje:
- da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja,
- da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja,
- da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st.
2. i 3. ovog članka.
8. Odredbom čl. 18. ZV- propisano je:
„(1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).
(2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.
(3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
(4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.
(5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. (6) Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.“.
9. Sud drugog stupnja u obrazloženju svoje odluke potvrđuje stav suda prvog stupnja da zahtjev tužiteljice nije dokazala poštenje posjeda (točka 11. obrazloženja), te da prednici tužiteljice nisu bili evidentirani ako posjednici nekretnine sve do 1976. kada je po prvi put evidentiran posjed C. P. (tužba u ovoj stvari je podnesena 18. travnja 2018.).
10. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja da je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužiteljica nije dokazala poštenje posjeda nije pravilno.
10.1. Vodeći računa o zakonskom uređenju da je stjecanje prava vlasništva dosjelošću moguće i kada je posjed samo pošten pod uvjetom da se radi o posjedu odrađenog neprekidnog trajanja, te da se poštenje posjeda pretpostavlja, dakle da se radi o pravnoj pretpostavci koja se temelji na stavu da je neka činjenica istinita, sve dok se ne dokaže suprotno time, kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženiku je teret dokazati da postoje činjenica i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji poštenog posjeda (čl. 18. st. 3. ZV-a).
11. Time je izneseno pravno shvaćanje ovog suda i odgovoreno je na pitanje zbog kojeg je dopušteno izjaviti reviziju u ovoj pravnoj stvari.
12. Kako je presuda suda drugog stupnja utemeljena na pravnom shvaćanju različitom od ovog iznesenog u ovoj odluci (točka 9.1. obrazloženja) to odlučne činjenice u ovom postupku nisu utvrđena, zbog čega je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. st. 6. ZPP-a.
13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 2. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
