REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1271/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te Ivana Vučemila, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FURGON d.o.o., OIB 48058880718, Stobreč, Kralja Stjepana Držislava 30 B, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6948/2019-3 od 1. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-339/2018-19 od 15. listopada 2019. u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove, u sjednici održanoj 2. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6948/2019-3 od 1. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-339/2018-19 od 15. listopada 2019. u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove, kao i presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-339/2018-19 od 15. listopada 2019. u tom dijelu, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojemu glasi:

''I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade 28.020,22 kn zajedno sa zakonskog zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. veljače 2018. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.315,00 kn.''

2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-134/2022-2 od 19. siječnja 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Dokazuje li činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste, posebice u vidu postavljanja i održavanja zaštitne ograde autoceste, te je li u toj situaciji teret dokaza da su poduzete sve radnje radi nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa autocestom na tuženiku - pravnoj osobi koja gospodari autocestom ili je na tužitelju teret dokaza da postoji određeni propust tuženika?"

3. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda o odbijanju zahtjeva tužitelja za isplatu tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija. Predlaže prihvatiti reviziju te ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije i pristojbe na reviziju.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja i predlaže odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s osnove izmakle koristi zbog nemogućnosti davanja vozila u najam za vrijeme popravka vozila u trajanju od 81 dan.

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena (zapravo se radi o dva pitanja koja su spojena u jedno) proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno da li činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste što je dovelo do prometne nezgode naletom vozila na divljač, ukazuje na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste posebno glede postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste, te na kome je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa autocestom.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- je 8. studenoga 2017. na autocesti A1 došlo do naleta tužiteljevog teretnog vozila na divlju svinju i da uslijed tog naleta na divlju svinju tužitelj potražuje predmetnu naknadu štete na ime izmakle koristi,

- je kolnik autoceste A1 bio ograđen žičanom zaštitnom ogradom i to temeljem pregleda od strane policije izvršenog tijekom očevida (u dužini od oko 500 metara) i da tom prilikom nisu zamijećena oštećenja ograde niti mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste.

10. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja i to iz razloga jer:

- tužitelj pogrešno drži kako je na tuženiku teret dokaza da je poduzeo sve radnje potrebne radi odvijanja nesmetanog prometa,

- iz dokaza koje je sam tužitelj predložio na nedvojben način proizlazi da na strani tuženika nisu postojali nikakvi propusti koji bi eventualno mogli dovesti do njegove odgovornosti za predmetni štetni događaj, budući da isti odgovara po načelu krivnje.

11. Člankom 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 - dalje: ZC) propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.

Člankom 50. st. 2. ZC propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12. U konkretnom slučaju je utvrđeno da se na kolniku autoceste našla divlja svinja, pa upravo ta činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to ili da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitna ograda nije pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autoceste, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a imajući u vidu i činjenicu da se na autocesti postižu velike brzine (čak do 130 km/h) pa da izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice. Stoga činjenica da pregledom od strane policije izvršenog tijekom očevida (u dužini od oko 500 metara) nisu zamijećena oštećenja ograde niti mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje. (istovjetna shvaćanja zauzeta su i u rješenju ovoga suda broj Rev-1271/2021-3 od 24. svibnja 2023.)

13. Zato odgovor na prvi dio postavljenog pitanja glasi:

Imajući u vidu odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama, kojim odredbama je propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste - po načelu krivnje, potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog područja, u svrhu odvijanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti, jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta, pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde. (tako i u rješenju ovoga suda broj Rev-1271/2021-3 od 24. svibnja 2023.).

14. Što se pak tiče cjelokupnog postavljenog pitanja u presudi ovoga suda broj Rev-x 230/2012-2 od 8. studenog 2012., a radi usklađivanja sudske prakse s kojom je i dopuštena ova revizija, navedeno je:

''Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa bile na strani tuženika, a ne tužitelja.''

15. S takvim shvaćanjem suglasno je i ovo vijeće revizijskog suda.

16. I zaključno se dodaje da iz razloga na kojima je utemeljena pobijana presuda proizlazi da je donesena i pozivom na pravilo o teretu dokazivanja i primjenom čl. 8. ZPP, što je proturječno i protivno odredbi čl. 221.a ZPP, a zbog čega je ova revizija i dopuštena radi dva pitanja koja problematiziraju oba shvaćanja.

17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu pravna shvaćanja iz obrazloženja ovoga rješenja, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

19. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek