Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-704/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv optuženih S. Z. i B. L., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženika B. L. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja: K-563/2018-68 od 5. lipnja 2023., na javnoj sjednici 2. listopada 2024. održanoj u nazočnosti zamjenika branitelja D. K., odvjetnika u I.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika B. L. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Vukovaru presudom poslovnog broja: K-563/2018-68 od 5. lipnja 2023., optuženom S. Z. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i za kazneno djelo protiv javnog reda, napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženi S. Z. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine, no uz primjenu čl. 56. KZ/11 optuženiku S. Z. izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, dok je optuženi B. L. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora od sedam mjeseci.
1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 optuženicima S. Z. i B. L. se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme uhićenja i to od 21. kolovoza 2018. do 23. kolovoza 2018.
1.2. Pobijanom presudom optuženicima je temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP/08-22, valja primijetiti da prvostupanjski sud uopće ne navodi brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen taj zakon zajedno sa svojim izmjenama i dopunama, kao niti njegov puni naziv), naloženo da prvostupanjskom sudu naknade paušal u iznosu od 100,00 eura / 753,45 kuna svaki i to u roku od petnaest dana od pravomoćnosti pobijane presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi B. L. osobno te putem branitelja B. H., odvjetnika u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se pobijana presuda preinači na način da ga se slobodi optužbe.
2.1. Ovdje valja napomenuti da je ovaj žalbeni sud obje žalbe optuženika tretirao kao jednu žalbu.
3. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru (dalje: ODO) u odgovoru na žalbu smatra da su obje žalbe optuženika neosnovane te iste predlažu odbiti.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-837/2023-3 od 30. studenog 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. U skladu s čl. 475. st. 1. (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/24, dalje: ZKP/08-24
) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika branitelja D. K., odvjetnika u I., dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 održana u odsutnosti uredno obaviještenih zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu te optuženika B. L.
6. Žalba nije osnovana.
6.1. Ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi, koju podnosi putem branitelja, prvenstveno nalazi u tome što su izreka i obrazloženje pobijane presude nerazumljivi te u tome što presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenima u odnosu na koje postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, s posljedicom da se ista ne može ispitati, čime sadržajno očito upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24.
6.2. Međutim, iz daljnjeg teksta žalbe u kojem obrazlaže u čemu konkretno nalazi ostvarenje citirane povrede, proizlazi da optuženik ustvari sadržajno napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak da je počinio kazneno djelo za koje ga je pobijanom presudom proglasio krivim, a u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o žalbenim navodima koji ulaze u okvire te žalbene osnove, već o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.3. Nadalje, optuženik u žalbi tvrdi da mu je povrijeđeno i pravo obrane, čime sugerira ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, međutim, iz daljnjeg teksta žalbe proizlazi da ostvarenje te povrede nalazi u tome što prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije na jasna način obrazložio zašto je izvršio intervenciju u činjenični opis djela s posljedicom da se presuda ne može ispitati, čime sadržajno ustvari upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
6.4. Vezano za potonje žalbene tvrdnje, prije svega valja primijetiti da je prvostupanjski sud u točkom 2. obrazloženja pobijane presude izložio jasne i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda dostatne razloge zašto je djelomično izmijenio činjenični opis djela pod točkom I. izreke iste, s time da je iz takvog obrazloženja razvidno da se činjenična izmjena uopće ne odnosi na kazneno djelo za koje tom presudom žalitelj proglašen krivim, već se odnosi na činjenični supstrat sadržan u točki I. izreke pobijane presude, kojim se opisuje kazneno djelo protiv života i tijela, teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, a za koje je tom presudom proglašen krivim samo optuženi S. Z., tako da se žalba optuženog B. L. u navedenom pravcu ukazuje kao promašena.
7. Optuženi B. L. u žalbi koju podnosi putem branitelja uvodno naznačuje i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, koju, međutim, u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da se polazeći od cjelokupnog konteksta žalbe može zaključiti da njezino ostvarenje nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Međutim, u takvoj situaciji se ne radi o ostvarenju žalbene osnove povrede kaznenog zakona, budući da ista postoji samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.
7.1. U žalbi koju podnosi osobno, optuženi B. L. ne naznačuje žalbene osnove, međutim, polazeći od njezinog sadržaja razvidno je da žalitelj u toj žalbi isključivo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojim prvostupanjski sud temelji svoj zaključak da je počinio kazneno djelo za koje ga je pobijanom presudom proglasio krivim, a kakve žalbene tvrdnje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Povodom žalbe optuženog B. L., a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-24, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-24, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-24).
9. U odnosu na prethodno navedene žalbene tvrdnje koje sadržajno ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj žalbeni sud primjećuje da iz stanja spisa proizlazi da se optuženi B. L. prilikom očitovanja o optužbi izjasnio da se smatra krivim za počinjenje djela za koje je optužen (konkretno, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11), a u kakvom slučaju se sukladno odredbi iz čl. 464. st. 7. ZKP/08-24 optuženik ne može žaliti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka, a kakve dokaze i činjenice optuženik u žalbi ne iznosi.
9.1. Pritom, a vezano za žalbene navode optuženika u kojem upire na obrazloženje pobijane presude u dijelu gdje prvostupanjski sud iznosi stav da se njegova obrana, premda se prilikom očitovanja na optužbu izjasnio da se smatra krivim za djelo za koje je optužen, ne može smatrati priznanjem, budući da u istoj opovrgava da bi kritične zgode prijetio žrtvi, već tvrdi da mu je samo uputio psovke, valja primijetiti da to što optuženik u svojoj materijalnoj obrani nije priznao počinjenje predmetnog djela ne otklanja primjenu citirane odredbe iz čl. 464. st. 7. ZKP/08-24.
9.2. S time u svezi, prije svega valja razlikovati očitovanje optuženika o optužbi od njegove materijalne obrane, na način da očitovanje o krivnji predstavlja postupovnu izjavu optuženika koja proizvodi određene procesno pravne učinke, a koja izjava se po svojim pravnim učincima ne može izjednačiti sa priznanjem/nepriznanjem djela koje bi proizašlo iz njegovog iskaza danog prilikom iznošenja materijalne obrane, dok se s druge strane priznanje/nepriznanje djela koje bi proizašlo iz njegove materijalne obrane ne može poistovjećivati niti tretirati kao njegovo očitovanje o krivnji.
9.3. Imajući u vidu navedeno te ranije izloženi sadržaj odredbe iz čl. 476. st. 7. ZKP/08, jasno je da upravo i isključivo optuženikovo pozitivno očitovanje o krivnji (odnosno izjava da se smatra krivim za kazneno djelo za koje je optužen), a ne njegova materijalna obrana, proizvodi procesni učinak, koji u suštini isključuje mogućnost optuženika, koji se na taj načinio očitovao o optužbi, da preispituje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u žalbenom postupku, i to neovisno o tome predstavlja li njegov iskaz dan u materijalnoj obrani priznanje djela ili ne.
9.4. Stoga se ovaj žalbeni sud nije upuštao u ocjenu osnovanosti žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Naposljetku, optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kazni.
10.1. Konkretno, žalitelj smatra da prvostupanjski sud kod izbora vrste i mjere kazneno pravne sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao olakotno činjenicu da je otac troje djece o kojoj skrbi, s posljedicom da se bezuvjetna kazna zatvora na koju je
suđen pobijanom presudom ukazuje kao prestroga kaznena sankcija.
10.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je polazeći od stupnja krivnje s kojim je isti počinio predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupanja) te na temelju pravilnog utvrđenja i vrednovanja svih relevantnih okolnosti o kojim ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije, kao i proces njezine individualizacije, s pravom zaključio da se u ovom slučaju kao primjerena te podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja i to kako u pogledu vrste tako i mjere, ukazuje upravo kazna zatvora na koju je žalitelja osudio pobijanom presudom (kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci).
10.3. Naime, kada se olakotna okolnost koju u žalbi ističe optuženik (činjenica da je otac troje djece o kojoj brine) sagleda u svijetlu otegotnih okolnosti na njegovoj strani, u vidu višestruke pravomoćne osuđivanosti zbog počinjena kaznenih djela, između ostalog i zbog počinjenja istog kaznenog djela, tako da je riječ o općem i specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela te stupanj krivnje kojim je počinio predmetno kazneno djelo, tada i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, nema govora o tome da mu je pobijanom presudom, kako u pogledu vrste tako i mjere, izrečena prestroga kaznena sankcija.
11. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-24 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-24 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 2. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko, v.r.
