Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-409/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivani Šuti, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po OD Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: P-3393/2015. od 22. studenoga 2017. i dopunske presude istoga suda i broja od 16. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe stranaka osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: P-3393/2015. od 22. studenoga 2017. i dopunska presuda istog suda i broja od 16. ožujka 2020. ukidaju i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: P-3393/2015. od 22. studenoga 2017. utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. točke 1. Ugovora o kreditu od 28. prosinca 2006. zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a koji glasi: "U skladu s odlukom o kreditnim stopama kreditora".

Istom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.841,58 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.093,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci.

Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

2. Dopunskom presudom istoga suda i broja od 16. ožujka 2020. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.100,00 kuna, dok je njegov zahtjev preko toga iznosa odbijen.

3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je u žalbi predložio da sud dopuni navedenu presudu jer da u izreci nije odlučio o trošku, dok iz obrazloženja proizlazi da mu pripada trošak u iznosu od 8.100,00 kuna, pa da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati ili u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Protiv navedene presude žalio se i tuženik u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, kao i u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom troška zbog svih žalbenih razloga. Predložio je da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije.

5. Tuženik se žalio i protiv dopunske presude zbog svih žalbenih razloga jer da je i on djelomično uspio u sporu, te predložio da se ista preinači.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalbe su osnovane.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točka 12. Zakona o parničnom postupku, zbog kojih se sa sigurnošću ne može ispitati.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe članka 2. točke 1. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka dana 28. prosinca 2006. o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukom kreditora, a slijedom toga i isplata preplaćenog iznosa zbog promjenjivosti kamatne stope.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio ništetnost dijela odredbe članka 2. koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope, a tužbeni zahtjev za isplatu prihvatio djelomično za iznos od 5.841,58 kuna, dok je odbio za iznos od 2.093,11 kuna pozivom na odluke iz kolektivnog spora i to presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž- 7129/2013. od 13. lipnja 2016. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Revt-249/2014. od 9. travnja 2015. te naložio isplatu preplaćenog iznosa od 5.841,58 kuna, dok je odbio za iznos od 2.093,11 kuna zbog zastare time da je vještačenjem utvrdio da je iznos od 7.962,27 kuna tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

11. S pravom međutim tuženik u žalbi navodi da je sud postupio protivno odredbi članka 305. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP).

Navedenom odredbom propisano je naime da sudac odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja važnih pitanja.

12. Prema stanju spisa prvostupanjski sud je glavnu raspravu zaključio dana 21. rujna 2017., a ročište za objavu presude odredio za 31. listopada 2017. ali je isto odgodio za 3. studenoga 2017. kada je odlučio da se glavna rasprava ponovno otvara te istu zakazao za 20. studenoga 2017. ali je tužitelj na tom ročištu ispravio tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 7.948,48 kuna potražuje iznos od 7.962,27 kuna, a sud odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi i glavnu raspravu zaključio, te ročište za objavu presude odredio za 22. studenoga 2017., a koje postupanje je protivno odredbi članka 305. Zakona o parničnom postupku.

13. Tužitelj je već podneskom od 8. lipnja 2017. povećao tužbeni zahtjev, a zatim je to učinio ponovo na raspravi 20. studenoga 2017. kojim preinakama se tuženik protivio, a sud o tome nije odlučio.

Iz spisa proizlazi da je tužitelj nakon provedenog vještačenja zahtijevao isplatu iznosa od 7.948,48 kuna, a zatim na ročištu 20. studenoga 2017. ispravio zbroj i zahtijevao isplatu iznosa od 7.962,27 kuna.

14. Sud međutim tužitelju dosuđuje iznos od 5.841,58 kuna, a odbija sa iznosom od 2.093,11 kuna što je iznos od ukupno 7.934,69 kuna, a kada se zbroje pojedinačni usvojeni iznosi za isplatu to je 5.965,19 kuna, a odbijeni dio je zbroj 2.106,90 kuna, pa je onda zbroj 8.072,09 kuna, a taj iznos tužitelj nije zahtijevao čime je sud onda prekoračio tužbeni zahtjev.

S pravom stoga tužitelj u žalbi navodi da iz presude nije jasno zbog čega je dio tužbenog zahtjeva odbijen i da je prigovor zastare kad se sud poziva na odluke iz kolektivnog spora osnovan, jer je sud tada trebao cijeniti prigovor zastare također u odnosu na odluke iz kolektivnog spora.

15. S pravom tuženik u žalbi navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu stava suda da bi tužitelju ugovorna odredba o kamati bila nametnuta te da bi on postupao nesavjesno.

Sud se nije očitovao na prigovore tuženika istaknute u odnosu na provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje, pa slijedom toga nije utvrdio činjenice koje su odlučne za donošenje odluke je li sporna odredba u konkretnom Ugovoru o kreditu nepoštena, a time i ništetna, a nije ispitao niti savjesnost postupanja tužitelja koji je pristao na ugovornu obvezu.

16. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbe stranaka uvažiti i ukinuti prvostupanjsku presudu, kao i dopunsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke te odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

Vukovar, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Marin