Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-469/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. b. eG. iz R. A., K., , OIB: ....., kojeg zastupaju opunomoćenici iz OD K. & p. d.o.o. u Z., protiv ovršenika 1. T. Š. iz M., OIB: ....., kojeg zastupaju opunomoćenici iz OD G., H., Ž.d.o.o. u Z., 2. A. Š.iz M., OIB: ....., koju zastupaju opunomoćenici iz OD G., H., Ž. d.o.o. u Z., i 3. T. I. iz M., OIB: ...., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Ovr-319/2020-26 od 26. listopada 2023., 2. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Ovr-319/2020-26 od 26. listopada 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I U smislu čl. 70 i 71 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) ovrha se odgađa i ovršenike upućuje da u roku 15 dana od primitka ovog rješenja pokrenu parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi ovršne isprave koju čini ugovor stranaka o otplati kredita broj ........, solemniziran po javnom bilježnik B. Š. 13. srpnja 2011. pod brojem OV-7097/2011 ovršan dana 23. travnja 2020., te dokaz o istom dostave ovome sudu, te se postupanje prekida do okončanja takove parnice ili ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da su prestali razlozi za odgodu.

II Ukoliko ovršenici ne postupe u skladu točke I izreke, predmetno postupanje će se nastaviti.“

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U žalbi ističe da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama niti odredbi o primijenjenom materijalnom pravu. Osim toga, navodi da sud može uputiti ovršenike u parnicu jedino zaključkom, te da nije ispunjena niti jedna od zakonskih pretpostavki za prekid postupka. Ovrhovoditelj ističe da sud ne može po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu do okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne navodeći pod kojim poslovnim brojem se ta parnica vodi, kao ni do kada se ovrha odgađa. Konačno, ovrhovoditelj osporava da bi ugovorne odredbe predmetne ovršne isprave bile nepoštene, odnosno ništetne.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijanog rješenja počinjena je bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a kako se osnovano žalbom poziva ovrhovoditelj jer rješenje ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Međutim, s obzirom na to da se činjenice u ovom predmetu mogu utvrditi na temelju dokaza koji se nalaze u spisu, ovaj sud je primjenom članka 373.a stavka 3. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a ovlašten odlučiti o žalbi ovrhovoditelja.

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj predložio ovrhu na temelju ovršne isprave - Ugovora o otplati kredita broj konta ........ solemniziranog od strane javne bilježnice B. Š. pod brojem OV-7097/2011 od 13. srpnja 2011., s potvrdom ovršnosti na dan 23. travnja 2020., a koji ugovor je sklopljen između ovrhovoditelja kao kreditora i prvoovršenika T. Š. i drugoovršenice A.Š., te I.Š. i S.Č.- Š., kao korisnika kredita, a kojim je odobren kredit u svrhu uređenja kuće u visini od 55.000,00 eura uz ugovorene redovne i zatezne kamate („stopa u % p.a.: 3 mj- EURIBOR + 6,74%, zatezna kamata: stopa redovne kamate uvećana za 5,00% godišnje), na rok otplate od 177 mjesečnih anuiteta.

8. Imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, proizlazilo bi da je predmetna ovršna isprava ugovor o potrošačkom kreditu. Nadalje, iz stanja spisa predmeta proizlazi da su prvoovršenik i drugoovršenica tijekom postupka istaknuli da predmetna ovršna isprava sadrži nepoštene ugovorne odredbe u odnosu na kamate.

9. U predmetu C-407/18 (Kuhar c/a A. .d.d.) Sud Europske unije je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

10. Također, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

11. Stoga, s obzirom da je u konkretnom slučaju ovršni postupak pokrenut na temelju ovršne isprave - Ugovora o otplati kredita broj konta ............... solemniziranog od strane javne bilježnice B.Š. pod brojem OV-7097/2011 od 13. srpnja 2011., s potvrdom ovršnosti na dan 23. travnja 2020., dakle na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu, a koja isprava predstavlja potrošački ugovor, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud u sumnji na nepoštenost ugovornih odredbi potrošačkog ugovora, a u skladu sa prethodno navedenim pravnim shvaćanjem Suda Europske unije pobijanim rješenjem odgodio ovrhu i uputio ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nadopuštenom.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da sud nije mogao odgoditi ovrhu bez prijedloga stranaka u postupku, odnosno po službenoj dužnosti, budući da su sukladno prethodno navedenom pravnom shvaćanju Suda Europske unije, kao i pravnom shvaćanju iz Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. ovršni sudovi ovlašteni odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, kao u konkretnom slučaju. Pored toga, u konkretnom slučaju na nepoštenost ugovornih odredbi pozvali su se prvoovršenik i drugoovršenica, a prvoovrešnik je saslušan u postupku iskazao da prilikom sklapanja ugovora nije bio upoznat s detaljima kamatne obveze niti je istu razumio, a što upućuje na sumnju o nepoštenosti ugovornih odredbi koje se tiču konkretne obveze ovršenika.

13. Žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da se ovršenike može uputiti u parnicu samo zaključkom, a ne rješenjem nisu od odlučnog značaja jer time što su na parnicu upućeni rješenjem nije od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava u skladu sa prethodno iznesenim pravnim shvaćanjem. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja kojima ističe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prekid postupka, te da nije određeno na koje se vrijeme ovrha odgađa, valja reći da prvostupanjski sud pobijanim rješenjem postupak ovrhe nije prekinuo već odgodio s time da je suprotno žalbenim navodima odredio da se sadržajno ovrha odgađa (iako se pogrešno izrazio „postupanje prekida“) do okončanja parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom ili ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da su prestali razlozi za odgodu.

14. Konačno, žalbeni navodi kojima se ovrhovoditelj poziva da predmetna ovršna isprava ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, već takvi navodi mogu biti predmetom parnice na koju su ovršenici upućeni pobijanim rješenjem.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 2. listopada 2024.

Sutkinja

Ingrid Bučković v.r.