REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3352/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., [adresa], protiv tuženika ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Terešak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o., [adresa], radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1638/2023-2 od 7. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1137/2019-54 od 16. ožujka 2023., na sjednici održanoj 2. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1638/2023-2 od 7. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1137/2019-54 od 16. ožujka 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Odgovara li u regresnoj parnici (u kojoj se od jedinice lokalne samouprave zadužene za postavljanje prometne signalizacije, a koja je nesporno na mjestu štetnog događaja bila manjkavo postavljena, potražuje isplaćeno iz parnice u kojoj je osiguravajuća kuća isplatila štetu jednom od sudionika nezgode) jedinice lokalne samouprave u čijoj je domeni postavljanje prometne signalizacije u smislu čl. 3 Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03) i čl.12 st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04, 142/06, 60/08, 67/08) već samo zbog činjenice propusta u postavljanju iste, ili je za odgovornost jedinice lokalne samouprave potrebno utvrđivati jesu li sudionici predmetne nezgode imali svijesti o protupravnosti tj. jesu li ili ne bili svjesni da se kreću glavnom, odnosno sporednom cestom?

2. Je li svijest o protupravnosti fizičke osobe iz parnice naknade štete bitna prilikom utvrđivanja postojanje uzročne veze između manjkave prometne signalizacije i nastanka štetnog događaja u regresnoj parnicu u kojoj se utvrđuje odgovornost jedinice lokalne samouprave zadužene za postavljanje te iste prometne signalizacije?

3. Je li vozač koji se nesporno kreće glavnom (državnom) cestom treba prilikom nailaska na križanje sa sporednom (nerazvrstanom) cestom svoje vozilo usporavati ili čak zaustaviti kako bi provjerio primjenjuje li se na navedenom križanju čl.57 ZOSPC-a (pravilo desne strane) ukoliko na navedenu radnju nije bio upozoren nekim od prometnih znakova (primjerice „raskrižje cesta iste važnosti“ ili „posebna regulacija prometa“ te je li navedenim propustom u obavještavanju doveden u zabludu?“ pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda i višeg suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP poziva se na povredu temeljnog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.1. Ovo iz razloga što su postavljena pravna pitanja činjenične naravi, a u odnosu na prvo pravno pitanje valja primijetiti da su pretpostavke odgovornosti za naknadu štete regulirane odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) te se utvrđuju u okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa tako i primjenom posebnih propisa ukoliko se te odredbe primjenjuju u odnosu na konkretan slučaj.

3.2. U odnosu na navode da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog i viših sudova valja primijetiti da se odluke na koje se tužitelj poziva ne odnose na identičnu činjeničnu situaciju koja je utvrđena u ovom sporu, kao i da se ocjena suda drugog stupnja prema kojoj tuženik nije odgovoran za štetni događaj temelji na pravnoj ocjeni suda prema kojoj u okolnostima konkretnog slučaja razlog štetnog događaja nije bio pogrešna procjena koja cesta ima pravo prolaska (toč. 14. obrazloženja drugostupanjske presude), a također i ocjena suda drugog stupnja da prema odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 105/04, 142/06, 60/08, 67/08) proizlaze jasna pravila prema kojima je propisano ponašanje sudionika u prometu u situaciji kada raskrižje nije obilježeno prometnim znakom (toč. 15. obrazloženja pobijane odluke).

4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

5. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

7. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 2. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa