1

                            Broj: Ppž-9965/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika J.S., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), kojeg brani J.A.M., odvjetnik iz S., odlučujući o žalbi okrivljenika J.S., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 5. srpnja 2022. godine, broj: 10. Pp-2651/2021, na sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2023. godine,

p r e s u d i o    j e:

I)     U povodu žalbe okrivljenika J.S., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci prekršaja i odluci o novčanoj kazni, te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), izriče novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset) eura / 9.945,54 kuna (devettisućadevetstočetrdesetpet kuna i pedesetčetiri lipe)[1], koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II) Odbija se žalba okrivljenika J.S. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III)  Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik J.S. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura (dvadesetšest eura pedesetčetiri centa) / 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1.                Pobijanom presudom okrivljenik J.S. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2.                Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3.                Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan i na plaćanja troškova postupka u iznosu od 250,00 kuna, u istom roku kao i novčanu kaznu.

4.                 Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik Joško Stančić, zbog povrede prava obrane, jer da u tijeku postupka nije na ročišta pozivan njegov branitelj, koji je uz prigovor okrivljenika dostavio punomoć za zastupanje, zatim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći kao i obrani da nije kritične zgode zatečen u prometu, da se vozilo nalazilo na parkiralištu, te prethodno nije njime upravljao. Navodi da je u postupku trebalo saslušati i drugog policijskog službenika koji je nazočio kontroli. Također prigovara odluci o sankcijama, ne navodeći posebne razloge.

Žalitelj predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

5.               Žalba nije osnovana.

6.               Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona  (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje ističe žalitelj.

7.               U odnosu na žalbeni prigovor povrede prava obrane za istači je kako iz stanja spisa predmeta proizlazi da je okrivljenik doista podnio prigovor protiv prekršajnog naloga putem odvjetnika, ali u spisu predmeta ne postoji punomoć za zastupanje, a sam okrivljenik je na ročištu glavne rasprave održanom dana 12. svibnja 2021. godine, uredno upozoren na pravo na branitelja, izjavio da će iznijeti svoju obranu bez nazočnosti branitelja.

8.              Nadalje, imajući u vidu obranu okrivljenika, u kojoj je naveo kako je kritične zgode odbio podvrći se alkotestiranju jer nije upravljao vozilom u prometu, budući je vozilo već deset minuta bilo parkirano na parkiralištu, prvostupanjski je sud na glavnoj raspravi proveo relevantne personalne i materijalne dokaze, te ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, što je obrazložio u svojoj presudi razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

Prvostupanjski je sud u dokaznom postupku nedvojbeno utvrdio odlučne činjenice koje čine bitno obilježje prekršaja koji se stavlja na teret okrivljeniku, jer je kritične zgode kao sudionik u prometu - vozač motornog vozila, odbio podvrći se ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava radi prisutnosti droga u organizmu, nakon što mu je isto, po zaustavljanju, bilo ponuđeno od strane službene osobe koja je kontrolirala promet, a o čemu je svjedočio saslušani svjedok, policijski službenik I.S.. Svjedočenje navedenog svjedoka prvostupanjski je sud ocijenio uvjerljivim, detaljnim  logičnim i okolnosnim, te dostatnim uz priložene sukladne materijalne dokaze, za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, iz kojeg razloga nije smatrao potrebnim saslušanje drugog svjedoka, policijskog službenika koji je sudjelovao u kontroli.

Prvostupanjski sud je dakle svoje saznanje o prekršaju zasnovao na ocjeni svih provedenih dokaza, koje je ocijenio dostatnima, a što je u pobijanoj presudi i obrazložio, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije ozbiljno doveo u sumnju činjenično utvrđenje.

9.               Stoga su neosnovani navodi žalbe kako s osnove povrede prava obrane, tako i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je pravilno primjeno materijalno pravo.

10.               Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski Sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja pa je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a, te nema uvjeta za ublažavanjem novčane kazne. Međutim, kako je u međuvremenu od donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 114/2022), koji sada propisuje za prekršaj iz članka 282. stavak 9. nižu minimalnu novčanu kaznu u iznosu od 1320,00 eura / 9945,54 kune (ranije propisana minimalna novčana kazna je bila 10.000,00 kuna / 1327,23 eura), to je ovaj Sud po službenoj dužnosti primijenio povoljniji propis za okrivljenika i izrekao novčanu kaznu u sada propisanom iznosu donje granice za predmetni prekršaj.

Izrečena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

11.               Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, nije prestroga. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ponašanje u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti isti ili sličan prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će također preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

12.              S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kuna, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

13.  Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

                                      U Zagrebu 13. prosinca 2023.

ZAPISNIČAR:                                                                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Mirna Prišlin v.r                                                                                       Nediljko Boban v.r.                                                                    

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.